TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.11.2014.
Italija, nepogrešiva destinacija za vikend, produženi vikend ili godišnji odmor. Rodno mjesto espresso aparata, opere, vespe i Monice Bellucci.
S prvim posjetom Italiji, bilo vrućem jugu, proždrljivoj Etni i nebrojeno puta ekraniziranoj Cosi Nostri; državama u državi: Vatikanu i San Marinu; ili Toskani, asocijaciji na nepregledna polja lavande i maslinika, prekinuta tek ponekom kamenom strukturom, obećate sebi da se ovom dijelu zemaljske kugle jednostavno morate vratiti.
Još u osnovnoj školi, na satu zemljopisa, čizma je dobila još jedno značenje. Čizma sa štiklom. Missoni, D&G, Alessi, Michelangelo i Bramante. Dolazimo do spoja Italije s modom i umjetnošću, za što je Italija sinonim bez konkurencije.
Uz današnju tehnologiju moguće je virtualno zaviriti u talijanske uličice, pa i neke muzeje. Ali teško da ćete virtualno okusiti talijansku pizzu, jednu od rijetkih riječi prepoznatljivih u gotovo cijelom svijetu, ili osjetiti miris prave espresso kave.
Nadam se da će sve vas koji čitate ove retke, bar jednom, putovi odvesti u Vječni grad, la Citta Eterna. Kažem bar jednom, jer za uživanje u Rimu, uostalom kao i u većini poviješću obilježenih metropola, vikend, produženi vikend ili godišnji odmor je i dalje kratko razdoblje. Znali su to i Fellini, William Wyler i Anthony Minghella, koji su upravo u rimskim ulicama i trgovima prepoznali savršene destinacije za legendarne filmske scene. A znaju to i današnji turistički djelatnici, koji vam na svakom koraku nude suvenire sa scenama iz tih istih filmova.
Većina prepoznatljivih rimskih znamenitosti zabilježena je u filmskom klasiku „Praznik u Rimu“ iz 1950. godine, s Audrey Hepburn i Gregory Peckom. Španjolske stepenice, po kojim je hodala Audrey, zabilježio je i Woody Alen 2012. u filmu „To Rome with Love“ , kao i A. Minghella u filmu The Talented Mr. Riplay, s Mattom Damonom i Gwyneth Paltrow. Neizbježan dio Španjolskih stepenica je i Berninijeva fontana Barcaccia, koju je dizajnirao 1627. godine, a koja se nalazi u podnožju slavnih 135 stepenica.
Via Vittorio, Piazza Navona ili Piazza del Campidoglio, adrese su koje je u Rimu, uz Piazzu di Spagno, obišao Matt Damon te 1999.godine.
"Via Veneto" je prepoznatljivo mjesto gdje je Marcello Mastroianni osmislio "latinskog ljubavnika" u kultnom filmu "La Dolce Vita" iz 1960.godine. U istom filmu ovjekovječena je i najveća i najpoznatija rimska fontana, Fontana di Trevi.
Dolce Vita, Anita Ekberg i Marcello Mastroianni u Fontana di Trevi
Federico Fellini - fotografija by Andy Warhol na Via Veneto
Fontana je sagrađena u razdoblju između 1732. i 1762. godine, visoka je 25.9 m, a široka 19.8 m. Prikazuje Neptuna, vladara mora kako upravlja kočijom, dok se s bočnih strana nalaze Tritoni. U 18. stoljeću je obnovljena po naredbi pape Klementa XII. Za današnji izgled fontane je zaslužan rimski arhitekt Niccolò Salvi (6.8.1697. – 8.2. 1751.).
Prošle godine mediji su objavili vijest o restauraciji fontane, koju je hladna zima 2012.godine vidno oštetila. Projekt restauracije pokrenula je modna kuća Fendi, a cilj je vratiti sjaj čuvenoj Fontani. Za troškove restauracije pripremljeno je 2,9 milijuna dolara. Projekt će ukupno trajati oko 20 mjeseci, za to vrijeme planirana je potpuna obnova fontane, uključujući čišćenje fasade i statua, kao i nova hidroizolaciju glavnog sliva, i zamjena pozlaćenog latinskog natpisa.
Projekt je pokrenuo glavni dizajner Karl Lagerfeld u suradnji sa Silvijom Venturini Fendi, a motiv je ljubav prema Rimu, njegovoj prošlosti i potrebi da se sačuva u budućnosti. Navodno će jedini znak Fendija nakon restauracije biti u formi male plakete. Ovo nije prvi put da je neka modna kuća financijski pomogla talijanskom kulturnom nasljeđu. Tako je kompanija Tod’s footwear uložila 34 milijuna dolara za restauraciju Coloseuma, dok spomenuti Fendi planira donirati 430.000 dolara za restauraciju Quattro Fontane.
{gallery}2014_11/rim_karl_fendi{/gallery}
Zbog radova koji su u tijeku, a izvode se u fazama, danas fontanu nije moguće vidjeti u cijelosti, u svoj raskoši. Skele i improvizirani mostovi konstantno upadaju u kadar, ali osmislili su Talijani ipak način za zabavu turista. Ostavljena je dovoljno velika vodena površina za ubacivanje novčića. Nisam praznovjerna, ali se nadam da će moj ubačeni novčić uroditi plodom i da ću vidjeti obnovljenu Fontanu di Trevi :) Internetom kruži podatak da se godišnje u fontanu na ovaj način ubaci oko 700 000 eura!! Novčiće skupljaju radnici koje nadzire policija, dok je lokalnim stanovnicima i turistima zabranjeno sakupljanje kovanica iz fontane. Dio prihoda iz fontane ide u gradski proračun, a dio Caritasu.
Oko svih turističkih destinacija u Rimu uvijek je gužva! Fontana di Trevi, Španjolske stepenice, Piazza Navona su potvrda ovog pravila. Uz ogroman broj turista, gužvu i galamu stvaraju i ulični prodavači. Prodavači svega i svačega! Od fluorescentnih narukvica, ljigavih igračaka, „wayferer“ naočala u nemogućim bojama, do ovogodišnjeg hit proizvoda: monopoda ili selfie sticka. 1 za 5 eura, 3 za 10! Čuje se na svakom koraku, i na svakom jeziku!
Ovo nije klasičan putopis ni klasičan vodič kroz Rim. Jer bi u takvom našli cijene vode i ulaznica u muzeje. Ja kažem, obavezno rezervirajte ulaznice u Vatikanske muzeje preko interneta, prije odlaska, kako biste izbjegli višesatno čekanje u redu. Uživajte u kolekcijama Pija Klementina, Rafaelovim sobama, Kandelabra galerijama, tapiserijama i mapama i naravno, čuvenoj Sikstinskoj kapeli. I pijte vodu sa česmi koje se nalaze na svakom koraku u Rimu.
Odmorite se od hodanja na stepenicama ispred crkve. Bilo koje. Promatrajte turiste. Promatrajte lokalne stanovnike. Zavucite se u uličice Trasteverea za življu atmosferu, tradicionalnu kuhinju i popularni aperitivo. Pojedite pizzu. Još jednu. I još jednu. Kupite i magnetić u obliku vespe, u obliku Barilla tjestenine, lavazza kave ili mulino bianco proizvoda.
{gallery}2014_11/rim_suveniri{/gallery}
Novost u Vatikanu je iznajmljivanje Sikstinske kapele u humanitarne svrhe. Koncerti su se i ranije održavali u Sikstinskoj kapeli, ali samo za publiku iz crkvenih redova, poput događanja organiziranih u čast pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.
U listopadu ove godine proizvođač automobila Porsche je iznajmio Sikstinsku kapelu, čiji svod i oltarni zid krase neprocjenjive Michelangelove freske, za koncert koji je bio dio petodnevnog ekskluzivnog putovanja bogatih Porscheovih klijenata u Rim i okolicu, a koji je svakog klijenta koštao svega pet tisuća eura :). Vjeruje se kako je ovo bio prvi put da je kapela, koju je papa Siksto IV. izgradio između 1473. i 1484. godine, iznajmljena u komercijalne svrhe. Mons. Paolo Nicolini, direktor Vatikanskih muzeja, kaže kako će se tvrtke poput Porschea zamoliti da daju donacije za korištenje Sikstinske kapele, a novac će se proslijediti siromasima, beskućnicima i katoličkim dobrotvornim institucijama po Papinom izboru.
{gallery}2014_11/rim_vatikanski_muzej{/gallery}
Pošaljite razglednicu s poštanskom markicom i pečatom iz jedine vatikanske pošte!
Zastanite ispred Michelangelove Piete u bazilici sv. Petra, za koju je Giorgio Vasari, najveći biograf renesansnih umjetnika, napisao "najljepši mramor u Rimu kojeg ne može nadmašiti nijedan živući autor…utjelovljenje svih mogućnosti i snage koju može imati umjetnost kiparstva". Neka na vašoj To Do listi budu i Galleria Borghese. I Circus Maximus.
Najpoznatija kolonija mačaka se nalazi u centru Rima, na poznatom trgu “Torre Argentina”. Arheološki ostaci trga su iz 400.-300. god. prošle ere, a mačaka je oko 250. Dobrovoljci iz svih krajeva svijeta pomažu mačkama, a rimske GATTARE (od talijanskog gatto-mačak) se brinu o njihovoj prehrani. Vidjet ćete upozorenja da mačke ne mamite hranom, jer se o njima već dobro brinu na povijesnim ostacima.
Vožnja u Rimu je također posebno iskustvo. Postoje dvije metro linije, radovi na trećoj su u tijeku. Moja preporuka je sjesti u bus. Ako zbog gužvi ne ugrabite mjesto za sjedenje, čvrsto se držite i iskusite čar vožnje po „kockastim“ ulicama, spretnost ili ludost vozača koju nećete dugo zaboraviti. Grad s najvećom koncentracijom povijesnih i arhitektonskih znamenitosti u svijetu i najmanjim brojem metro linija: svake godine grad odobri izgradnju novih linija metroa. Osvanu gradilišta sa pločama “Radovi na izgradnji metroa” koje preko noći postanu “Radovi na arheološkim nalazištima”. Vidjet ćemo hoće li scenarij ovaj put bit isti ili ne.
Uživajte u pogledima na grad s nekoliko vidikovaca, do kojih ćete doći usput, jednostavnom šetnjom. Kupola, najdominantnija forma na horizontu talijanske metropole vidljiva je s gotovo svake lokacije.
Za gurmane. Osim tjestenine i pizze, predozirajte se sladoledom. U kutiji ili kornetu, kremasti mliječni ili voćni, od 2,5 do 6 eura.
{gallery}2014_11/rim_hrana{/gallery}
Mogu ja ovako još 10 stranica teksta i nekoliko desetina fotografija. Od Romula i Rema do Zahe Hadid. Ipak, ovdje ću stati u nadi da sam zagolicala maštu da barem konzultirate Mr. Googla i low budget avio kompanije. Arrivederci, Roma!
https://www.youtube.com/watch?v=o8ufX63J2r4
{gallery}2014_11/rim_ostalo{/gallery}
Foto: Martina Penava private
Izvor podataka
TEKST: Ada Ćeremida
Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.
U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.
Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.
Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti
Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka.
Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.
Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem
Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.
Foto: Irfan Redžović
Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.
Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?
To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.
Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 
Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića...
Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti. 
Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.
Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?
U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna. Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.
Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet. Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.
Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u Italiji, a ni šire u Evropi.
Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 
Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?
Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.
Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima. Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao. 
Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.
Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.
Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata. 
Zanat kao priča o kontinuitetu
Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta.
Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
