TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.11.2014.
Italija, nepogrešiva destinacija za vikend, produženi vikend ili godišnji odmor. Rodno mjesto espresso aparata, opere, vespe i Monice Bellucci.
S prvim posjetom Italiji, bilo vrućem jugu, proždrljivoj Etni i nebrojeno puta ekraniziranoj Cosi Nostri; državama u državi: Vatikanu i San Marinu; ili Toskani, asocijaciji na nepregledna polja lavande i maslinika, prekinuta tek ponekom kamenom strukturom, obećate sebi da se ovom dijelu zemaljske kugle jednostavno morate vratiti.
Još u osnovnoj školi, na satu zemljopisa, čizma je dobila još jedno značenje. Čizma sa štiklom. Missoni, D&G, Alessi, Michelangelo i Bramante. Dolazimo do spoja Italije s modom i umjetnošću, za što je Italija sinonim bez konkurencije.
Uz današnju tehnologiju moguće je virtualno zaviriti u talijanske uličice, pa i neke muzeje. Ali teško da ćete virtualno okusiti talijansku pizzu, jednu od rijetkih riječi prepoznatljivih u gotovo cijelom svijetu, ili osjetiti miris prave espresso kave.
Nadam se da će sve vas koji čitate ove retke, bar jednom, putovi odvesti u Vječni grad, la Citta Eterna. Kažem bar jednom, jer za uživanje u Rimu, uostalom kao i u većini poviješću obilježenih metropola, vikend, produženi vikend ili godišnji odmor je i dalje kratko razdoblje. Znali su to i Fellini, William Wyler i Anthony Minghella, koji su upravo u rimskim ulicama i trgovima prepoznali savršene destinacije za legendarne filmske scene. A znaju to i današnji turistički djelatnici, koji vam na svakom koraku nude suvenire sa scenama iz tih istih filmova.
Većina prepoznatljivih rimskih znamenitosti zabilježena je u filmskom klasiku „Praznik u Rimu“ iz 1950. godine, s Audrey Hepburn i Gregory Peckom. Španjolske stepenice, po kojim je hodala Audrey, zabilježio je i Woody Alen 2012. u filmu „To Rome with Love“ , kao i A. Minghella u filmu The Talented Mr. Riplay, s Mattom Damonom i Gwyneth Paltrow. Neizbježan dio Španjolskih stepenica je i Berninijeva fontana Barcaccia, koju je dizajnirao 1627. godine, a koja se nalazi u podnožju slavnih 135 stepenica.
Via Vittorio, Piazza Navona ili Piazza del Campidoglio, adrese su koje je u Rimu, uz Piazzu di Spagno, obišao Matt Damon te 1999.godine.
"Via Veneto" je prepoznatljivo mjesto gdje je Marcello Mastroianni osmislio "latinskog ljubavnika" u kultnom filmu "La Dolce Vita" iz 1960.godine. U istom filmu ovjekovječena je i najveća i najpoznatija rimska fontana, Fontana di Trevi.
Dolce Vita, Anita Ekberg i Marcello Mastroianni u Fontana di Trevi
Federico Fellini - fotografija by Andy Warhol na Via Veneto
Fontana je sagrađena u razdoblju između 1732. i 1762. godine, visoka je 25.9 m, a široka 19.8 m. Prikazuje Neptuna, vladara mora kako upravlja kočijom, dok se s bočnih strana nalaze Tritoni. U 18. stoljeću je obnovljena po naredbi pape Klementa XII. Za današnji izgled fontane je zaslužan rimski arhitekt Niccolò Salvi (6.8.1697. – 8.2. 1751.).
Prošle godine mediji su objavili vijest o restauraciji fontane, koju je hladna zima 2012.godine vidno oštetila. Projekt restauracije pokrenula je modna kuća Fendi, a cilj je vratiti sjaj čuvenoj Fontani. Za troškove restauracije pripremljeno je 2,9 milijuna dolara. Projekt će ukupno trajati oko 20 mjeseci, za to vrijeme planirana je potpuna obnova fontane, uključujući čišćenje fasade i statua, kao i nova hidroizolaciju glavnog sliva, i zamjena pozlaćenog latinskog natpisa.
Projekt je pokrenuo glavni dizajner Karl Lagerfeld u suradnji sa Silvijom Venturini Fendi, a motiv je ljubav prema Rimu, njegovoj prošlosti i potrebi da se sačuva u budućnosti. Navodno će jedini znak Fendija nakon restauracije biti u formi male plakete. Ovo nije prvi put da je neka modna kuća financijski pomogla talijanskom kulturnom nasljeđu. Tako je kompanija Tod’s footwear uložila 34 milijuna dolara za restauraciju Coloseuma, dok spomenuti Fendi planira donirati 430.000 dolara za restauraciju Quattro Fontane.
{gallery}2014_11/rim_karl_fendi{/gallery}
Zbog radova koji su u tijeku, a izvode se u fazama, danas fontanu nije moguće vidjeti u cijelosti, u svoj raskoši. Skele i improvizirani mostovi konstantno upadaju u kadar, ali osmislili su Talijani ipak način za zabavu turista. Ostavljena je dovoljno velika vodena površina za ubacivanje novčića. Nisam praznovjerna, ali se nadam da će moj ubačeni novčić uroditi plodom i da ću vidjeti obnovljenu Fontanu di Trevi :) Internetom kruži podatak da se godišnje u fontanu na ovaj način ubaci oko 700 000 eura!! Novčiće skupljaju radnici koje nadzire policija, dok je lokalnim stanovnicima i turistima zabranjeno sakupljanje kovanica iz fontane. Dio prihoda iz fontane ide u gradski proračun, a dio Caritasu.
Oko svih turističkih destinacija u Rimu uvijek je gužva! Fontana di Trevi, Španjolske stepenice, Piazza Navona su potvrda ovog pravila. Uz ogroman broj turista, gužvu i galamu stvaraju i ulični prodavači. Prodavači svega i svačega! Od fluorescentnih narukvica, ljigavih igračaka, „wayferer“ naočala u nemogućim bojama, do ovogodišnjeg hit proizvoda: monopoda ili selfie sticka. 1 za 5 eura, 3 za 10! Čuje se na svakom koraku, i na svakom jeziku!
Ovo nije klasičan putopis ni klasičan vodič kroz Rim. Jer bi u takvom našli cijene vode i ulaznica u muzeje. Ja kažem, obavezno rezervirajte ulaznice u Vatikanske muzeje preko interneta, prije odlaska, kako biste izbjegli višesatno čekanje u redu. Uživajte u kolekcijama Pija Klementina, Rafaelovim sobama, Kandelabra galerijama, tapiserijama i mapama i naravno, čuvenoj Sikstinskoj kapeli. I pijte vodu sa česmi koje se nalaze na svakom koraku u Rimu.
Odmorite se od hodanja na stepenicama ispred crkve. Bilo koje. Promatrajte turiste. Promatrajte lokalne stanovnike. Zavucite se u uličice Trasteverea za življu atmosferu, tradicionalnu kuhinju i popularni aperitivo. Pojedite pizzu. Još jednu. I još jednu. Kupite i magnetić u obliku vespe, u obliku Barilla tjestenine, lavazza kave ili mulino bianco proizvoda.
{gallery}2014_11/rim_suveniri{/gallery}
Novost u Vatikanu je iznajmljivanje Sikstinske kapele u humanitarne svrhe. Koncerti su se i ranije održavali u Sikstinskoj kapeli, ali samo za publiku iz crkvenih redova, poput događanja organiziranih u čast pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.
U listopadu ove godine proizvođač automobila Porsche je iznajmio Sikstinsku kapelu, čiji svod i oltarni zid krase neprocjenjive Michelangelove freske, za koncert koji je bio dio petodnevnog ekskluzivnog putovanja bogatih Porscheovih klijenata u Rim i okolicu, a koji je svakog klijenta koštao svega pet tisuća eura :). Vjeruje se kako je ovo bio prvi put da je kapela, koju je papa Siksto IV. izgradio između 1473. i 1484. godine, iznajmljena u komercijalne svrhe. Mons. Paolo Nicolini, direktor Vatikanskih muzeja, kaže kako će se tvrtke poput Porschea zamoliti da daju donacije za korištenje Sikstinske kapele, a novac će se proslijediti siromasima, beskućnicima i katoličkim dobrotvornim institucijama po Papinom izboru.
{gallery}2014_11/rim_vatikanski_muzej{/gallery}
Pošaljite razglednicu s poštanskom markicom i pečatom iz jedine vatikanske pošte!
Zastanite ispred Michelangelove Piete u bazilici sv. Petra, za koju je Giorgio Vasari, najveći biograf renesansnih umjetnika, napisao "najljepši mramor u Rimu kojeg ne može nadmašiti nijedan živući autor…utjelovljenje svih mogućnosti i snage koju može imati umjetnost kiparstva". Neka na vašoj To Do listi budu i Galleria Borghese. I Circus Maximus.
Najpoznatija kolonija mačaka se nalazi u centru Rima, na poznatom trgu “Torre Argentina”. Arheološki ostaci trga su iz 400.-300. god. prošle ere, a mačaka je oko 250. Dobrovoljci iz svih krajeva svijeta pomažu mačkama, a rimske GATTARE (od talijanskog gatto-mačak) se brinu o njihovoj prehrani. Vidjet ćete upozorenja da mačke ne mamite hranom, jer se o njima već dobro brinu na povijesnim ostacima.
Vožnja u Rimu je također posebno iskustvo. Postoje dvije metro linije, radovi na trećoj su u tijeku. Moja preporuka je sjesti u bus. Ako zbog gužvi ne ugrabite mjesto za sjedenje, čvrsto se držite i iskusite čar vožnje po „kockastim“ ulicama, spretnost ili ludost vozača koju nećete dugo zaboraviti. Grad s najvećom koncentracijom povijesnih i arhitektonskih znamenitosti u svijetu i najmanjim brojem metro linija: svake godine grad odobri izgradnju novih linija metroa. Osvanu gradilišta sa pločama “Radovi na izgradnji metroa” koje preko noći postanu “Radovi na arheološkim nalazištima”. Vidjet ćemo hoće li scenarij ovaj put bit isti ili ne.
Uživajte u pogledima na grad s nekoliko vidikovaca, do kojih ćete doći usput, jednostavnom šetnjom. Kupola, najdominantnija forma na horizontu talijanske metropole vidljiva je s gotovo svake lokacije.
Za gurmane. Osim tjestenine i pizze, predozirajte se sladoledom. U kutiji ili kornetu, kremasti mliječni ili voćni, od 2,5 do 6 eura.
{gallery}2014_11/rim_hrana{/gallery}
Mogu ja ovako još 10 stranica teksta i nekoliko desetina fotografija. Od Romula i Rema do Zahe Hadid. Ipak, ovdje ću stati u nadi da sam zagolicala maštu da barem konzultirate Mr. Googla i low budget avio kompanije. Arrivederci, Roma!
https://www.youtube.com/watch?v=o8ufX63J2r4
{gallery}2014_11/rim_ostalo{/gallery}
Foto: Martina Penava private
Izvor podataka
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
