TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.11.2014.
Italija, nepogrešiva destinacija za vikend, produženi vikend ili godišnji odmor. Rodno mjesto espresso aparata, opere, vespe i Monice Bellucci.
S prvim posjetom Italiji, bilo vrućem jugu, proždrljivoj Etni i nebrojeno puta ekraniziranoj Cosi Nostri; državama u državi: Vatikanu i San Marinu; ili Toskani, asocijaciji na nepregledna polja lavande i maslinika, prekinuta tek ponekom kamenom strukturom, obećate sebi da se ovom dijelu zemaljske kugle jednostavno morate vratiti.
Još u osnovnoj školi, na satu zemljopisa, čizma je dobila još jedno značenje. Čizma sa štiklom. Missoni, D&G, Alessi, Michelangelo i Bramante. Dolazimo do spoja Italije s modom i umjetnošću, za što je Italija sinonim bez konkurencije.
Uz današnju tehnologiju moguće je virtualno zaviriti u talijanske uličice, pa i neke muzeje. Ali teško da ćete virtualno okusiti talijansku pizzu, jednu od rijetkih riječi prepoznatljivih u gotovo cijelom svijetu, ili osjetiti miris prave espresso kave.
Nadam se da će sve vas koji čitate ove retke, bar jednom, putovi odvesti u Vječni grad, la Citta Eterna. Kažem bar jednom, jer za uživanje u Rimu, uostalom kao i u većini poviješću obilježenih metropola, vikend, produženi vikend ili godišnji odmor je i dalje kratko razdoblje. Znali su to i Fellini, William Wyler i Anthony Minghella, koji su upravo u rimskim ulicama i trgovima prepoznali savršene destinacije za legendarne filmske scene. A znaju to i današnji turistički djelatnici, koji vam na svakom koraku nude suvenire sa scenama iz tih istih filmova.
Većina prepoznatljivih rimskih znamenitosti zabilježena je u filmskom klasiku „Praznik u Rimu“ iz 1950. godine, s Audrey Hepburn i Gregory Peckom. Španjolske stepenice, po kojim je hodala Audrey, zabilježio je i Woody Alen 2012. u filmu „To Rome with Love“ , kao i A. Minghella u filmu The Talented Mr. Riplay, s Mattom Damonom i Gwyneth Paltrow. Neizbježan dio Španjolskih stepenica je i Berninijeva fontana Barcaccia, koju je dizajnirao 1627. godine, a koja se nalazi u podnožju slavnih 135 stepenica.
Via Vittorio, Piazza Navona ili Piazza del Campidoglio, adrese su koje je u Rimu, uz Piazzu di Spagno, obišao Matt Damon te 1999.godine.
"Via Veneto" je prepoznatljivo mjesto gdje je Marcello Mastroianni osmislio "latinskog ljubavnika" u kultnom filmu "La Dolce Vita" iz 1960.godine. U istom filmu ovjekovječena je i najveća i najpoznatija rimska fontana, Fontana di Trevi.
Dolce Vita, Anita Ekberg i Marcello Mastroianni u Fontana di Trevi
Federico Fellini - fotografija by Andy Warhol na Via Veneto
Fontana je sagrađena u razdoblju između 1732. i 1762. godine, visoka je 25.9 m, a široka 19.8 m. Prikazuje Neptuna, vladara mora kako upravlja kočijom, dok se s bočnih strana nalaze Tritoni. U 18. stoljeću je obnovljena po naredbi pape Klementa XII. Za današnji izgled fontane je zaslužan rimski arhitekt Niccolò Salvi (6.8.1697. – 8.2. 1751.).
Prošle godine mediji su objavili vijest o restauraciji fontane, koju je hladna zima 2012.godine vidno oštetila. Projekt restauracije pokrenula je modna kuća Fendi, a cilj je vratiti sjaj čuvenoj Fontani. Za troškove restauracije pripremljeno je 2,9 milijuna dolara. Projekt će ukupno trajati oko 20 mjeseci, za to vrijeme planirana je potpuna obnova fontane, uključujući čišćenje fasade i statua, kao i nova hidroizolaciju glavnog sliva, i zamjena pozlaćenog latinskog natpisa.
Projekt je pokrenuo glavni dizajner Karl Lagerfeld u suradnji sa Silvijom Venturini Fendi, a motiv je ljubav prema Rimu, njegovoj prošlosti i potrebi da se sačuva u budućnosti. Navodno će jedini znak Fendija nakon restauracije biti u formi male plakete. Ovo nije prvi put da je neka modna kuća financijski pomogla talijanskom kulturnom nasljeđu. Tako je kompanija Tod’s footwear uložila 34 milijuna dolara za restauraciju Coloseuma, dok spomenuti Fendi planira donirati 430.000 dolara za restauraciju Quattro Fontane.
{gallery}2014_11/rim_karl_fendi{/gallery}
Zbog radova koji su u tijeku, a izvode se u fazama, danas fontanu nije moguće vidjeti u cijelosti, u svoj raskoši. Skele i improvizirani mostovi konstantno upadaju u kadar, ali osmislili su Talijani ipak način za zabavu turista. Ostavljena je dovoljno velika vodena površina za ubacivanje novčića. Nisam praznovjerna, ali se nadam da će moj ubačeni novčić uroditi plodom i da ću vidjeti obnovljenu Fontanu di Trevi :) Internetom kruži podatak da se godišnje u fontanu na ovaj način ubaci oko 700 000 eura!! Novčiće skupljaju radnici koje nadzire policija, dok je lokalnim stanovnicima i turistima zabranjeno sakupljanje kovanica iz fontane. Dio prihoda iz fontane ide u gradski proračun, a dio Caritasu.
Oko svih turističkih destinacija u Rimu uvijek je gužva! Fontana di Trevi, Španjolske stepenice, Piazza Navona su potvrda ovog pravila. Uz ogroman broj turista, gužvu i galamu stvaraju i ulični prodavači. Prodavači svega i svačega! Od fluorescentnih narukvica, ljigavih igračaka, „wayferer“ naočala u nemogućim bojama, do ovogodišnjeg hit proizvoda: monopoda ili selfie sticka. 1 za 5 eura, 3 za 10! Čuje se na svakom koraku, i na svakom jeziku!
Ovo nije klasičan putopis ni klasičan vodič kroz Rim. Jer bi u takvom našli cijene vode i ulaznica u muzeje. Ja kažem, obavezno rezervirajte ulaznice u Vatikanske muzeje preko interneta, prije odlaska, kako biste izbjegli višesatno čekanje u redu. Uživajte u kolekcijama Pija Klementina, Rafaelovim sobama, Kandelabra galerijama, tapiserijama i mapama i naravno, čuvenoj Sikstinskoj kapeli. I pijte vodu sa česmi koje se nalaze na svakom koraku u Rimu.
Odmorite se od hodanja na stepenicama ispred crkve. Bilo koje. Promatrajte turiste. Promatrajte lokalne stanovnike. Zavucite se u uličice Trasteverea za življu atmosferu, tradicionalnu kuhinju i popularni aperitivo. Pojedite pizzu. Još jednu. I još jednu. Kupite i magnetić u obliku vespe, u obliku Barilla tjestenine, lavazza kave ili mulino bianco proizvoda.
{gallery}2014_11/rim_suveniri{/gallery}
Novost u Vatikanu je iznajmljivanje Sikstinske kapele u humanitarne svrhe. Koncerti su se i ranije održavali u Sikstinskoj kapeli, ali samo za publiku iz crkvenih redova, poput događanja organiziranih u čast pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.
U listopadu ove godine proizvođač automobila Porsche je iznajmio Sikstinsku kapelu, čiji svod i oltarni zid krase neprocjenjive Michelangelove freske, za koncert koji je bio dio petodnevnog ekskluzivnog putovanja bogatih Porscheovih klijenata u Rim i okolicu, a koji je svakog klijenta koštao svega pet tisuća eura :). Vjeruje se kako je ovo bio prvi put da je kapela, koju je papa Siksto IV. izgradio između 1473. i 1484. godine, iznajmljena u komercijalne svrhe. Mons. Paolo Nicolini, direktor Vatikanskih muzeja, kaže kako će se tvrtke poput Porschea zamoliti da daju donacije za korištenje Sikstinske kapele, a novac će se proslijediti siromasima, beskućnicima i katoličkim dobrotvornim institucijama po Papinom izboru.
{gallery}2014_11/rim_vatikanski_muzej{/gallery}
Pošaljite razglednicu s poštanskom markicom i pečatom iz jedine vatikanske pošte!
Zastanite ispred Michelangelove Piete u bazilici sv. Petra, za koju je Giorgio Vasari, najveći biograf renesansnih umjetnika, napisao "najljepši mramor u Rimu kojeg ne može nadmašiti nijedan živući autor…utjelovljenje svih mogućnosti i snage koju može imati umjetnost kiparstva". Neka na vašoj To Do listi budu i Galleria Borghese. I Circus Maximus.
Najpoznatija kolonija mačaka se nalazi u centru Rima, na poznatom trgu “Torre Argentina”. Arheološki ostaci trga su iz 400.-300. god. prošle ere, a mačaka je oko 250. Dobrovoljci iz svih krajeva svijeta pomažu mačkama, a rimske GATTARE (od talijanskog gatto-mačak) se brinu o njihovoj prehrani. Vidjet ćete upozorenja da mačke ne mamite hranom, jer se o njima već dobro brinu na povijesnim ostacima.
Vožnja u Rimu je također posebno iskustvo. Postoje dvije metro linije, radovi na trećoj su u tijeku. Moja preporuka je sjesti u bus. Ako zbog gužvi ne ugrabite mjesto za sjedenje, čvrsto se držite i iskusite čar vožnje po „kockastim“ ulicama, spretnost ili ludost vozača koju nećete dugo zaboraviti. Grad s najvećom koncentracijom povijesnih i arhitektonskih znamenitosti u svijetu i najmanjim brojem metro linija: svake godine grad odobri izgradnju novih linija metroa. Osvanu gradilišta sa pločama “Radovi na izgradnji metroa” koje preko noći postanu “Radovi na arheološkim nalazištima”. Vidjet ćemo hoće li scenarij ovaj put bit isti ili ne.
Uživajte u pogledima na grad s nekoliko vidikovaca, do kojih ćete doći usput, jednostavnom šetnjom. Kupola, najdominantnija forma na horizontu talijanske metropole vidljiva je s gotovo svake lokacije.
Za gurmane. Osim tjestenine i pizze, predozirajte se sladoledom. U kutiji ili kornetu, kremasti mliječni ili voćni, od 2,5 do 6 eura.
{gallery}2014_11/rim_hrana{/gallery}
Mogu ja ovako još 10 stranica teksta i nekoliko desetina fotografija. Od Romula i Rema do Zahe Hadid. Ipak, ovdje ću stati u nadi da sam zagolicala maštu da barem konzultirate Mr. Googla i low budget avio kompanije. Arrivederci, Roma!
https://www.youtube.com/watch?v=o8ufX63J2r4
{gallery}2014_11/rim_ostalo{/gallery}
Foto: Martina Penava private
Izvor podataka
TEKST: Ada Ćeremida
Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.
U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada.
Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu.
Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.
The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova
Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.
Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima.
Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka.
Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.
Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.
Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom
Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade.
U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.
Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.
Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.
Život oko sfere
Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.
Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.
Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.
Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
