TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 16.5.2024.
Nakon uspjeha singla "Nazovi nekog osim dilera", mlada kantautorica Emina Bajtarević, poznata kao Vimoksha, predstavlja hipnotičan novi singl "Ubij Billa".
Ovaj singl spaja elemente zapadnoazijskih instrumenata s modernim zvukom, pružajući spoj melankolije i suvremenosti. Ovim singlom Vimoksha najavljuje svoj prvi studijski album "Vilenjak", koji će biti objavljen 10. lipnja pod izdavačkom kućom Aquarius Records. Osim što je vokalna izvođačica, Vimoksha je i autorica svih pjesama na albumu, kao i aranžerka instrumentalnih dionica, često svirajući i sama, a produkciju albuma potpisuje producent Filip Majdak. Vimoksha se pridružuje i lineupu Sea Star Festivala u ovom mjesecu!
"Ubij Billa je jedna od prvih pjesama koja je nastala za album, u vrijeme kada još nisam ni znala da želim više pjesama koje bi činile jednu cjelinu. Tada je moja pjesma 'Nazovi nekog osim dilera' postala viralna na TikToku, i svome kolegi Gorgon Stoneu koji glumi u mojim spotovima sam rekla: moram ti napraviti pjesmu u kojoj se možeš boriti protiv mene. Želim dvoboj emocija i na ekranu i u ušima...pa sam počela isprobavati ideje sa svojim digitalnim instrumentima, da pišem tekst u kojem su obje strane povrijeđene i nijedna ne gubi niti pobjeđuje. Ostavljamo publici da procijeni tko je u pravu, iako možda sami kraj pjesme to odaje. Nisam mogla da odolim ubaciti igru riječi u kojoj direktno referiramo na Tarantinov kultni film. Sada ju cijela ekipa stalno ponavlja: gdje bih sad ja bila da nisam ubila Billa?"
U vizualnom homageu filmu "Kill Bill" Quentina Tarantina, video spot za "Ubij Billa" rekreira atmosferu pripreme glavnih likova za duel, ali u ovom slučaju, to je duel ljubavi koja je nestala u nerazumijevanju.
"Često me pitaju je li melankolija mojih pjesama autobiografska i iako dok sam pisala 'Ubij Billa' nisam razmišljala o tome da je posvećujem sebi ili nekom iskustvu, moram priznati da je puno fraza iskoristivo da opiše i neke stvarne trenutke. Rijetko se tko može naći, da nije bio povrijeđen, a kamoli neshvaćen od nekoga ko mu je značio. Tu bol sam odlučila predstaviti kroz spot koji naslućuje okršaj, ali do njega nikada ne dođe, kao što ni u pjesmi protagonisti ne razriješe svoj sukob. Tu su igre sjena, svjetla i tame, snijeg, pokušaj komunikacije...ekipa Rebra studio, Gorgon i ja smo dali sve od sebe da realizujemo našu viziju.", o spotu je ispričala Emina.
Inače, Emina Bajtarević je u finalu prošlogodišnjeg Supertalenta ostvarila drugo mjesto sa tačkom trbuhozborstva, izvodeći "The Phantom of the Opera" sa svojim lutkom Dedom. Pored svog nesvakidašnjeg talenta, Emina je i magistrica socijalne antropologije te asistentica na Univerzitetu u BiH, ali ističe da joj je glazba najveća ljubav i želi joj se maksimalno posvetiti.
Pjesma "Ubij Billa" dostupna je na svim streaming servisima.
* * *
Foto: PR
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
