TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 16.5.2024.
Nakon uspjeha singla "Nazovi nekog osim dilera", mlada kantautorica Emina Bajtarević, poznata kao Vimoksha, predstavlja hipnotičan novi singl "Ubij Billa".
Ovaj singl spaja elemente zapadnoazijskih instrumenata s modernim zvukom, pružajući spoj melankolije i suvremenosti. Ovim singlom Vimoksha najavljuje svoj prvi studijski album "Vilenjak", koji će biti objavljen 10. lipnja pod izdavačkom kućom Aquarius Records. Osim što je vokalna izvođačica, Vimoksha je i autorica svih pjesama na albumu, kao i aranžerka instrumentalnih dionica, često svirajući i sama, a produkciju albuma potpisuje producent Filip Majdak. Vimoksha se pridružuje i lineupu Sea Star Festivala u ovom mjesecu!
"Ubij Billa je jedna od prvih pjesama koja je nastala za album, u vrijeme kada još nisam ni znala da želim više pjesama koje bi činile jednu cjelinu. Tada je moja pjesma 'Nazovi nekog osim dilera' postala viralna na TikToku, i svome kolegi Gorgon Stoneu koji glumi u mojim spotovima sam rekla: moram ti napraviti pjesmu u kojoj se možeš boriti protiv mene. Želim dvoboj emocija i na ekranu i u ušima...pa sam počela isprobavati ideje sa svojim digitalnim instrumentima, da pišem tekst u kojem su obje strane povrijeđene i nijedna ne gubi niti pobjeđuje. Ostavljamo publici da procijeni tko je u pravu, iako možda sami kraj pjesme to odaje. Nisam mogla da odolim ubaciti igru riječi u kojoj direktno referiramo na Tarantinov kultni film. Sada ju cijela ekipa stalno ponavlja: gdje bih sad ja bila da nisam ubila Billa?"
U vizualnom homageu filmu "Kill Bill" Quentina Tarantina, video spot za "Ubij Billa" rekreira atmosferu pripreme glavnih likova za duel, ali u ovom slučaju, to je duel ljubavi koja je nestala u nerazumijevanju.
"Često me pitaju je li melankolija mojih pjesama autobiografska i iako dok sam pisala 'Ubij Billa' nisam razmišljala o tome da je posvećujem sebi ili nekom iskustvu, moram priznati da je puno fraza iskoristivo da opiše i neke stvarne trenutke. Rijetko se tko može naći, da nije bio povrijeđen, a kamoli neshvaćen od nekoga ko mu je značio. Tu bol sam odlučila predstaviti kroz spot koji naslućuje okršaj, ali do njega nikada ne dođe, kao što ni u pjesmi protagonisti ne razriješe svoj sukob. Tu su igre sjena, svjetla i tame, snijeg, pokušaj komunikacije...ekipa Rebra studio, Gorgon i ja smo dali sve od sebe da realizujemo našu viziju.", o spotu je ispričala Emina.
Inače, Emina Bajtarević je u finalu prošlogodišnjeg Supertalenta ostvarila drugo mjesto sa tačkom trbuhozborstva, izvodeći "The Phantom of the Opera" sa svojim lutkom Dedom. Pored svog nesvakidašnjeg talenta, Emina je i magistrica socijalne antropologije te asistentica na Univerzitetu u BiH, ali ističe da joj je glazba najveća ljubav i želi joj se maksimalno posvetiti.
Pjesma "Ubij Billa" dostupna je na svim streaming servisima.
* * *
Foto: PR
TEKST: Ada Ćeremida
London ovog juna ponovo potvrđuje zašto ga mnogi smatraju jednom od najuzbudljivijih evropskih prijestolnica umjetnosti.
Dok se širom grada otvaraju nove izložbe, sajmovi i kulturni programi, pažnju nam je privukla jedna priča koja počinje mnogo bliže kući.
Večeras se u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Londonu otvara grupna izložba HOME: Mapping the Horizon, koja okuplja sedam bosanskohercegovačkih umjetnica čiji su životni i profesionalni putevi isprepleteni između Sarajeva, Bosne i Hercegovine i Ujedinjenog Kraljevstva.
Već nakon prvog susreta s vizualima izložbe bilo je jasno da ovo nije još jedna priča o migracijama ili nostalgiji. Kroz slikarstvo, ilustraciju, skulpturu, fotografiju i arhitekturu umjetnice istražuju šta zapravo znači osjećaj doma kada se život odvija između različitih gradova, jezika i kultura. 
Polazeći od ideje da dom nije nužno fizički prostor nego iskustvo koje se stalno iznova gradi, izložba HOME: Mapping the Horizon istražuje život između onoga što ostavljamo iza sebe i onoga što stvaramo na novim horizontima.
Kustosica Tatjana Palinkašev okuplja sedam umjetnica koje dijele iskustvo života između Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, ali svaka od njih toj temi pristupa iz potpuno drugačijeg ugla. 
U središtu izložbe nalaze se pitanja pripadnosti, identiteta, kontinuiteta i kulturnog nasljeđa. Umjesto jednog odgovora, posjetioce očekuje sedam različitih interpretacija doma.
Umjetnica Davorka Anđelić kroz fotografiju i ručno izrađene figure Tilly i Milly istražuje kako izgleda potraga za mjestom kojem pripadamo. Njene male junakinje pojavljuju se u pejzažima Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, uvijek pomalo između dva svijeta.
Kroz motive igre, djetinjstva i mašte, Anđelić otvara pitanja identiteta koja su istovremeno vrlo lična i univerzalna. Njeni radovi djeluju nježno na prvi pogled, ali ispod površine nose slojeve iskustva, izmještanja i potrebe za povezivanjem. U njima dom postaje nešto što tražimo, a ne nešto što nam je unaprijed dato. 
Za Jasnu Bell dom se pojavljuje kroz sjećanje, pejzaž i simbol Latinske ćuprije u Sarajevu. Nakon što je početkom rata napustila grad, slikarstvo postaje njen način povratka mjestima koja više ne može doživjeti na isti način kao nekada.
U njenim djelima most nije samo arhitektonski element nego simbol kontinuiteta i veze između prošlosti i sadašnjosti. Kroz bogate slojeve boje i svjetla Bell istražuje kako uspomene mijenjaju naš odnos prema prostoru.
Njeni radovi podsjećaju da ponekad najduže putovanje nije ono kroz geografiju nego kroz vlastito sjećanje. 
Jedina arhitektica među umjetnicama, Aida Bratović dom promatra kroz prostor, atmosferu i način na koji ljudi nastanjuju interijere. Njeni projekti, od londonskih rezidencija do međunarodnih realizacija, pokazuju kako dom nastaje kroz slojeve iskustava, predmeta i priča.
Njen rad dobro je poznat i našim čitateljima jer smo i zavirili iza vrata londonskog studija STUDIOAida i razgovarali s njom o filozofiji stvaranja prostora koji spajaju arhitekturu, umjetnost i lične priče klijenata.
Na jednoj strani nalaze se bogato uređeni interijeri ispunjeni umjetninama i naslijeđem, a na drugoj minimalistički prostori u kojima materijali sami pričaju priču.
U oba slučaja fokus ostaje na čovjeku i emociji koju prostor stvara. Bratović nas podsjeća da dom nikada nije samo dizajn, nego način života. 
Foto: Michael Sinclair, Rachael Smith Photography, Mark Bolton, Duško Miljanić
Grafička dizajnerica i ilustratorica Aleksandra Nina Knežević inspiraciju pronalazi u jednom od najvažnijih simbola bosanskohercegovačke kulturne baštine: stećcima.
Njihove motive prevodi u savremeni vizualni jezik kroz seriju radova koji spajaju tradiciju i savremenost. Crna, bijela i crvena boja, pojednostavljene forme i simboli ljubavi stvaraju prepoznatljiv autorski rukopis.
Umjesto da prošlost posmatra kao nešto završeno, Knežević je koristi kao polazište za nove priče. U njenim radovima dom postaje kulturno sjećanje koje možemo nositi sa sobom bez obzira gdje živimo. 
Skulpture i instalacije Aleksandre Kokotović nastaju transformacijom svakodnevnih predmeta u snažne nosioce značenja. Klupko vune, ibrik ili fragmenti urbanog pejzaža pretvaraju se u umjetnička djela koja govore o sjećanju, izdržljivosti i identitetu.
Kroz metal, konstrukciju i materijalnu transformaciju umjetnica istražuje šta ostaje kada funkcija nestane, a ostane samo trag iskustva. Njeni radovi djeluju istovremeno poznato i pomalo uznemirujuće, upravo zato što preispituju naše razumijevanje doma. U njima je dom nešto što preživljava promjene oblika. 
Foto: Željko Jovanović
Slikarica Nina Pirić stvara male vizualne zapise mjesta koja su joj tokom života pružila osjećaj pripadanja. Njeni pejzaži i apstraktne kompozicije ne prikazuju konkretne lokacije koliko emocije koje su uz njih vezane.
Kroz boju, svjetlo i atmosferu nastaje svojevrsna emocionalna kartografija. Svaka slika djeluje kao kratko zaustavljanje na putu, uspomena koju ne želimo zaboraviti.
Njeni radovi podsjećaju da dom ponekad postoji samo u trenutku koji želimo sačuvati. 
U radu Sonye Radan centralno mjesto zauzimaju žene, ručni rad, naslijeđe i svakodnevni rituali koji se prenose generacijama. Umjetnica u svoje slike ugrađuje stvarnu čipku i druge tekstilne elemente, pretvarajući ih u nosioce porodične memorije.
Motivi tkanja, šivanja i zajedništva postaju metafora za načine na koje gradimo identitet. Njeni radovi govore o otpornosti, nježnosti i kontinuitetu koji opstaje uprkos promjenama.
Dom se ovdje ne nalazi u prostoru nego u rukama koje nastavljaju prenositi priče dalje. 
Iako se izložba otvara večeras u Londonu i traje do 1. jula, njena priča ne završava unutar zidova Ambasade Bosne i Hercegovine. Posjetioci će putem QR koda moći pristupiti i digitalnom katalogu koji detaljnije predstavlja kustoski koncept, umjetnice i njihove radove.
To znači da ovu priču o domu, pripadanju i identitetu možete istražiti bez obzira nalazite li se u Londonu, Sarajevu ili bilo kojem drugom gradu. 
Možda je upravo to i najljepši zaključak izložbe HOME: Mapping the Horizon. Dom nije uvijek mjesto na koje se vraćamo. Ponekad je to priča koju nosimo sa sobom. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
