TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 16.5.2024.
Nakon uspjeha singla "Nazovi nekog osim dilera", mlada kantautorica Emina Bajtarević, poznata kao Vimoksha, predstavlja hipnotičan novi singl "Ubij Billa".
Ovaj singl spaja elemente zapadnoazijskih instrumenata s modernim zvukom, pružajući spoj melankolije i suvremenosti. Ovim singlom Vimoksha najavljuje svoj prvi studijski album "Vilenjak", koji će biti objavljen 10. lipnja pod izdavačkom kućom Aquarius Records. Osim što je vokalna izvođačica, Vimoksha je i autorica svih pjesama na albumu, kao i aranžerka instrumentalnih dionica, često svirajući i sama, a produkciju albuma potpisuje producent Filip Majdak. Vimoksha se pridružuje i lineupu Sea Star Festivala u ovom mjesecu!
"Ubij Billa je jedna od prvih pjesama koja je nastala za album, u vrijeme kada još nisam ni znala da želim više pjesama koje bi činile jednu cjelinu. Tada je moja pjesma 'Nazovi nekog osim dilera' postala viralna na TikToku, i svome kolegi Gorgon Stoneu koji glumi u mojim spotovima sam rekla: moram ti napraviti pjesmu u kojoj se možeš boriti protiv mene. Želim dvoboj emocija i na ekranu i u ušima...pa sam počela isprobavati ideje sa svojim digitalnim instrumentima, da pišem tekst u kojem su obje strane povrijeđene i nijedna ne gubi niti pobjeđuje. Ostavljamo publici da procijeni tko je u pravu, iako možda sami kraj pjesme to odaje. Nisam mogla da odolim ubaciti igru riječi u kojoj direktno referiramo na Tarantinov kultni film. Sada ju cijela ekipa stalno ponavlja: gdje bih sad ja bila da nisam ubila Billa?"
U vizualnom homageu filmu "Kill Bill" Quentina Tarantina, video spot za "Ubij Billa" rekreira atmosferu pripreme glavnih likova za duel, ali u ovom slučaju, to je duel ljubavi koja je nestala u nerazumijevanju.
"Često me pitaju je li melankolija mojih pjesama autobiografska i iako dok sam pisala 'Ubij Billa' nisam razmišljala o tome da je posvećujem sebi ili nekom iskustvu, moram priznati da je puno fraza iskoristivo da opiše i neke stvarne trenutke. Rijetko se tko može naći, da nije bio povrijeđen, a kamoli neshvaćen od nekoga ko mu je značio. Tu bol sam odlučila predstaviti kroz spot koji naslućuje okršaj, ali do njega nikada ne dođe, kao što ni u pjesmi protagonisti ne razriješe svoj sukob. Tu su igre sjena, svjetla i tame, snijeg, pokušaj komunikacije...ekipa Rebra studio, Gorgon i ja smo dali sve od sebe da realizujemo našu viziju.", o spotu je ispričala Emina.
Inače, Emina Bajtarević je u finalu prošlogodišnjeg Supertalenta ostvarila drugo mjesto sa tačkom trbuhozborstva, izvodeći "The Phantom of the Opera" sa svojim lutkom Dedom. Pored svog nesvakidašnjeg talenta, Emina je i magistrica socijalne antropologije te asistentica na Univerzitetu u BiH, ali ističe da joj je glazba najveća ljubav i želi joj se maksimalno posvetiti.
Pjesma "Ubij Billa" dostupna je na svim streaming servisima.
* * *
Foto: PR
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
