TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 3.5.2023.
Vildana Karalić - Avdić, dama je sa višegodišnjom i veoma uspješnom karijerom u marketingu koja se prethodne godine odlučila na važan korak u životu – promjenu karijere.
Iako možda ponekad zvuči jednostavno pratiti najveću strast, to u praksi odnosno životu nije baš tako jednostavno. Upravo zato, priče koje su često inspirativne i ohrabrujuće rado volimo podijeliti s našim čitateljima, a jednu takvu nam je ispričala Vildana. U razgovoru s našim uredništvom Vildana nam je otkrila kako se rodila strast prema gourmet svijetu, neke detalje s edukacije, ali i svoje planove za budućnost. Više donosimo u nastavku teksta.
Naši čitatelji imali su vas priliku upoznati kada smo prethodne godine zavirili u vaš dom, a sada se gost naše Gourmet rubrike. Možete li nam otkriti kako je nastala ljubav prema kulinarstvu?
Ljubav prema hrani i afinitet ka kuhanju i kulinarstvu postoji još iz jako mladih dana. U mojoj porodici je hrana oduvijek bila stvar koja spaja i okuplja. Jako su nam bili, i još uvijek jesu, bitni zajednički obroci koji su se uvijek održavali čak i ritualno, uz neke naše sitne tradicije, posebne priče i obavezno uvijek tanjir više. U takvoj atmosferi sam još kao djevojčica počela da kuham i da kreiram neka svoja jela od onoga što mi je bilo na raspolaganju.
Iza sebe imate godine uspješne veoma karijere u svijetu marketinga. Kako to da ste se odlučili za potpuni preokret u poslovnom smislu?
Oduvijek sam bila tip koji je balansirao između kreativnog i analitičkog. Marketing je istinski spoj ta dva svijeta i svi moji koraci u obrazovanju, učenju i unaprjeđivanju su vodili toj karijeri. To je bio neki zacrtani put.
Kulinarstvo nikada nije dobilo priliku da se uopće stavi u razmatranje obzirom da u vrijeme kada sam ja birala svoj smjer u poslovnom smislu, kulinarstvo u BiH nije bilo na nekim stabilnim nogama, te se, na veliku žalost, nije smatralo dovoljno dobrom opcijom za potencijalnu karijeru.
Protekle godine su se za mene desile neke ogromne životne promjene i situacije koje su me natjerale da razmislim o kratkotrajnosti života i svojim istinskim strastima. I sada već čvrsto vjerujem da se sve dešava u pravo vrijeme.
Ne žalim niti jedan jedini dan svoje marketing i menadžerske karijere i iskustva, jer me cijeli taj mindset koji sam dobila i doveo do kreativnog viđenja stvari i sopstvenog života. Sigurna sam da će ta cijela pozadina imati bitnu ulogu i u mojim daljim kulinarskim koracima.
Početi ispočetka za mnoge predstavlja izazov. Koliko ste razmišljali o ovom koraku i jesu postojale neki mali strahovi o tome što vas sve čeka na putu?
Ovaj korak je oduvijek bio moje „šta bi bilo, kad bi bilo“ ,ali nikada nije bilo pravo vrijeme. Potrebno je zaista da se posloži mnogo faktora da bi se čovjek uspio odvažiti na ovakav korak. I ja sam ekstremno zahvalna što su se kockice za mene složile kada još uvijek nije kasno i da sam dobila priliku da zaganjam još jedan san. Strahovi su postojali i još uvijek postoje svakako.
U prvim fazama su to bila preispitivanja ispravnosti napuštanja jedne stabilne karijere u vremenu ekonomskih nestabilnosti u svijetu, preispitivanja sopstvenih mogućnosti i spremnosti na učenje novih vještina u, sada već vrlo dinamičnoj, kulinarskoj industriji. Moram reći da su moji najbliži bili najveći razlog za prevazilaženje ovih strahova, i da je njihova bezrezervna podrška jedan od presudnih faktora za ovaj korak.
Sada su tu neki strahovi ili anksioznosti vezani za naredne korake, ali je sve dosta lakše kada se barem zagazi u vode koje su prije bile nepoznanica. Smatram da je u ovoj fazi sve u pristupu i stavu prema okolnostima i da je jako bitno ostati stabilan u svojoj glavi i svojim namjerama.
Kulinarske vještine odlučili ste usavršiti na prepoznatljivom Kulinarskom Institutu Kul IN. Možete li nam otkriti nešto što vam se posebno urezalo u sjećanje tijekom edukacije?
Kul IN je moj A-HA momenat, iskustvo koje istinski mijenja život a da toga možda i ne budete svjesni tokom edukacije. Teško je izdvojiti određene situacije obzirom da je zaista cjelokupno iskustvo bilo intenzivno i bogato. Možda nešto što je posebno rezoniralo je činjenica da je naš mentor, sjajni chef Branimir Krtalić i sam promjenio svoj poziv i krenuo u kulinarsku karijeru bez prethodnog iskustva.
Njegov pristup radu, želja za učenjem i konstantna znatiželja kada je hrana u pitanju je zaista inspiracija i trudim se da se sjetim toga svaki put kad iznova posumnjam u ovu svoju odluku.
Vildana Karalić-Avdić tijekom edukacije na akademiji Kul IN
Sa druge strane, Kul IN pruža nevjerovatno dobre uslove za učenje i rad. Kuhinja u kojoj smo imali naše obuke je vjerovatno kuhinja iz snova svakog, pa i vrlo iskusnog, chefa.
Svijet kulinarstva iz dana u dan nam otkrije nešto novo. Koliko je zahtjevno pratiti trendove?
Ukoliko je istinska ljubav i želja prisutna smatram da nije zahtjevno. Dostupnost informacija preko mnogobrojnih kanala danas zaista olakšava pristup i novim tehnikama, i stranim kuhinjama, sastojcima itd. Lično vjerujem da su putovanja ta koja najviše mogu pomoći chefovima koji žele da se kontinuirano razvijaju i tako su se nekako spojile i te dvije moje ljubavi.
Istina je da naše tržište još uvijek nije jednako razvijeno kao neke druge, sad već kulinarske, zemlje i da je dosta teže doći do određenih sastojaka, alata i slično, ali se i to sve više mijenja. Vjerujem da će i takve promjene, te veća otvorenost samog tržišta doprinijeti i olakšati generalno praćenje kulinarskih trendova.
Na vašem Instagram profilu nismo mogle neprimjetno proći foodie objave sa šarolikim jelima. Koje vam je omiljeno jelo koje ste do sada napravili?
Hrana je veliki dio mog života, i moj Instagram profil je tu da to potvrdi :D I ptice na granama već znaju da život nije Instagram, ali svakako mislim da može biti jako pozitivan outlet za ljude koji biraju da dobiju nešto pozitivno preko ovog kanala.
Volim da mislim da i sama tako gledam na Instagram, i da sam sebi stvorila prostor gdje mogu dijeliti stvari u kojima uživam i koje volim i da će ljudi koji se osjećaju isto uzeti nešto lijepo iz svega toga. Na kraju krajeva, oni koji iz Instagrama izvlače ono loše i toksično su metafora za stvarni život.
Ja biram ljepotu, optimizam i podršku umjesto ružnog, negativnosti i zavisti. Pa da zaključimo s nečim lijepim – omiljena jela se mijenjaju baš često sa svakim novim koje napravim i isprobam, ali recimo da je to trenutno sporo pečena trgana piletina u domaćem BBQ sosu, sa indijskim naan hljebićima.
Gdje najčešće pronalazite inspiraciju za jela?
Vjerujem da je ključ inspiracije u stalnom isprobavanju novih jela. Neprijatelj br.1 svakog novog chefa bi bio strah od nepoznatog. Neophodno je izaći iz zone komfora. I ovdje se onda moram vratiti na stavku putovanja. Putovanja su jako bitan dio moje inspiracije i uvijek se trudim da ukuse koje sam doživjela negdje drugo inkorporiram u svoja jela.
Prije nekoliko dana sam se vratila sa možda najupečatljivijeg putovanja do sada i već se motaju ideje za nova jela i prilagođavanja raznih naših namirnica na neki novi način. To je druga strana moje inspiracije – BiH kuhinja, naše namirnice, naša tradicija, naša ljubav i pristup hrani. I tako se na kraju dobiju neke kombinacije za koje se nadam da će i dalje definisati moje usmjerenje u kulinarstvu.
Što biste savjetovali našim čitateljima koji se žele okušati u svijetu kulinarstva?
Savršen momenat ne postoji, pa je zato možda svaki momenat zapravo savršen. Uvijek će postojati razlozi zašto ne, ali vjerujem da je tako sa svakim izborom i odlukom u životu. Mislim da je samo bitno ostati otvoren, biti spreman suočiti se sa izazovima, i biti spreman i na neuspjeh. I probavati - probavati tehnike, probavati sve vrste jela, probavati nemoguće kombinacije, itd. itd. Kulinarstvo je umjetnost, a u umjetnosti granice ne postoje.
Za kraj, možete li nam otkriti neke od planova za ovu godinu?
Trenutni planovi uključuju nastavak probavanja i kreiranja jela za prvi signature meni. U idejnoj fazi je i projekat koji bi objedinio moju marketinšku pozadinu sa kulinarskim iskustvom te se nadam da ćemo u nekom narednom razgovoru pozivati vjerne Bonjour fanove na novo, zanimljivo kulinarsko iskustvo u našoj zemlji.
* * *
Foto: Vildana Karalić
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put smo vas kroz Pical Resort, Valamar Collection u Poreču provele kao kroz travel priču.
Rooftop bazen, wellness, more, otvorenje uz plažu i Parenzana kao nit koja se provlači kroz cijeli resort.
Ovaj put se vraćamo za sto.
Jer ako putovanje pamtite i po tome šta ste probale, gdje ste sjedile, koji zalogaj ste komentarisale još sutradan i koji desert vam se vratio u mislima na putu kući, onda gourmet strana Picala zaslužuje poseban tekst.
Tokom boravka izdvojile su se dvije adrese.
Jedna je opuštenija, dnevna, topla i zamišljena za dijeljenje.
Druga je večernja, precizna i fine dining u pravom smislu.
Zajedno su nam pokazale da se Poreč ne oslanja samo na more, stare ulice i ljetni ritam. Ovdje se ozbiljno počinje graditi i gourmet priča.
Prva adresa vodi nas u Jadran Heritage Hotel, Valamar Collection, u starom dijelu Poreča.
Već sam dolazak ima drugačiji osjećaj od resorta. Poreč, kamen, more, fasade, malo sporiji hod i hotel koji više liči na elegantnu gradsku adresu nego na klasični hotelski prostor.
U njemu se nalazi JAZ by Ana Roš Poreč , restoran koji nosi tri Michelinove zvjezdice. Riječ je o najvišem priznanju koje restoran može osvojiti, a kroz povijest je tek mali broj žena chefica ostvario ovaj izniman uspjeh.
Iza koncepta stoji Ana Roš, jedna od najpoznatijih evropskih chefica, ali JAZ ne ide u smjeru ukočenog fine dininga. Nema osjećaja da morate sjediti previše ravno i čekati objašnjenje svakog detalja.
Ovdje se jela dijele.
Komentarišu.
Vraćaju na sredinu stola.
Ručak se više ponaša kao razgovor nego kao ceremonija, što nam se posebno svidjelo.
Ako bismo iz JAZ-a morale izdvojiti jedan zalogaj, bila bi to brusketa.
Na njihovom Instagramu je opisuju kao jedno od onih jela koje se ne preskače i razumijemo zašto.
Brusketa s majonezom od kamenica, mariniranim lokalnim srdelama i salatom od rajčice i bosiljka donosi sve ono što želite od prvog zalogaja na Jadranu: slano, svježe, puno okusa i dovoljno jednostavno da odmah poželite još jedan komad.
To je jelo koje može otvoriti dugi ručak, stajati uz čašu vina ili koktel, ali i prebrzo nestati sa stola.
Baš to je ono što JAZ dobro radi.
Uzima poznate ideje i daje im jasnu, adriatic verziju.
Nakon toga probale smo vitello tonnato s kaparima, sjemenkama i sokovima bundeve, zatim romb pečen na kosti sa šparogama, pancetom i krušnim mrvicama.
A onda je stiglo jelo s imenom koje odmah podigne očekivanja: najbolji teleći odrezak.
Napuhani teleći bečki odrezak u krušnim mrvicama iz Pekarne Ana, uz pire krompir Robuchon.
To je comfort food, ali u verziji koja zna tačno gdje se nalazi. Poznato, ali pažljivije. Domaće u osjećaju, a potpuno restoranski izvedeno.
Za kraj je stigla rožata, ali u JAZ interpretaciji.
Kestenov med joj daje dubinu, suha šljiva donosi zaokruženu slatkoću, a prah od crnog limuna sve lijepo podigne i izbalansira.
Uz nju dolaze i organske jagode s porodične farme nedaleko od Poreča, začinjene uljem bosiljka, malo soli, svježe mljevenim crnim biberom i džemom od jagoda koji rade u kući.
To je onaj detalj koji lijepo objašnjava JAZ: sezona se prati, namirnica se koristi promišljeno, a desert ne završava samo na “nešto slatko za kraj”.
Mekana, bogata i slojevita, ali ne teška. Ukratko, desert zbog kojeg biste vrlo lako svratile i samo na kafu.
Druga adresa vodi nas nazad u Pical Resort .
Harry’s Piccolo Poreč smješten je unutar resorta, a svoju priču naslanja na tršćanski Harry’s Piccolo, restoran s dvije Michelinove zvjezdice.
Ovdje se ritam mijenja.
JAZ je ručak koji dijelite i komentarišete.
Harry’s Piccolo je večera koja ima slijed, koncentraciju i onu vrstu tihe preciznosti.
Mi smo probale tasting meni “Mare, mare, mare”.
Ime ne ostavlja mnogo dileme. More je glavna tema.
Ali ne na očekivan način.
Nije to samo riba, vino i lijep pogled, nego večera koja more prevodi kroz teksture, kiseline, slanost, umami i tanjire koji traže da zastanete prije nego nastavite.
Večera je počela pozdravom iz kuhinje.
Nećemo se praviti da smo zapamtile svaki mikro detalj.
Zapamtile smo da je početak bio savršen.
Nakon toga stigao je uvod prije predjela i maslinovo ulje Galić. Jedan od onih jednostavnih trenutaka koji odmah pokažu gdje ste. Dobro maslinovo ulje ne treba veliki nastup.
Dovoljno je hljeb, tanjir i nekoliko sekundi tišine za stolom.
Prvi veliki slijed bio je La Caesar Salad di Mare, morska interpretacija Caesar salate s grilanom rimskom salatom, gofom, kavijarom, vlascem, majonezom s mentom i koštanom srži gofa, čipsom od ekspandirane riže i spirulinom.
Zvuči kao mnogo toga.
Na tanjiru je imalo smisla.
Prepoznate ideju Caesar salate, ali sve nakon toga ide prema moru.
Harrysotto 2018 bio je jedan od najzanimljivijih slijedova večeri: rižoto na vodi od rajčice, s planktonom, kaparima, inćunima i bosiljkom.
Svježina rajčice, morska dubina, kapari i inćuni, sve dovoljno precizno da jelo ne postane teško.
Zatim je stigao Il Branzino: brancin, kamenice, tostirani pinjoli, rakovice i ZOI blitva.
To je tanjir koji ne igra na veliki efekt, nego na eleganciju. Morski, ali ne agresivan. Mediteranski, ali ne očekivan.
Između slijedova stigao je i kiseli zalogaj koji je pročistio nepce i resetovao okuse prije nastavka večere. Mali detalj, ali s odličnim tajmingom.
Slatki dio večeri otvorio je Il Bosco: sladoled od meda, aroma bora, jagoda, pinjoli i citrus baba.
To nije desert koji ide samo na slatkoću. Više je mirisan, borov, lagano citrusan, kao da na trenutak iz restorana pređete negdje bliže mediteranskoj šumi.
A onda je stigla Oda Parenzani.
I da, kada smo rekle da vas vodimo kroz detalje, mislile smo i na desert.
Ovaj desert nije bio dio standardnog menija koji smo pronašle online, nego posebno osmišljena završnica inspirisana nekadašnjom željezničkom rutom Parenzana.
Četiri deserta.
Četiri stanice na ruti od Poreča do Trsta.
Svaki sa svojim značenjem i vezom s mjestom koje predstavlja.
U prvom tekstu smo pisale kako Pical svoju priču gradi oko Parenzane. U Harry’s Piccolu ta priča nije ostala samo u dizajnu, historiji ili otvorenju.
Došla je na tanjir.
Za koga je ova gourmet strana Poreča?
Ako na putovanjima restorane ne doživljavate samo kao mjesto gdje ćete nešto pojesti između plaže i sobe, ova dva iskustva imaju smisla planirati unaprijed.
JAZ by Ana Roš je za ručak koji se dijeli, komentariše i pamti po jednom sjajnom zalogaju bruschette.
Harry’s Piccolo Poreč je za večer u kojoj želite slijedove, mirniji ritam, morsku preciznost i desert koji cijelu priču vraća na Parenzanu.
Jedan restoran ima dnevnu opuštenost.
Drugi večernju koncentraciju.
Zajedno pokazuju da Poreč više nije samo lijepa jadranska adresa za more, šetnju i zalazak sunca.
Ima i ozbiljan gourmet razlog za povratak.
A mi?
Mi bismo se prvo vratile po onu brusketu.
Pa onda, vrlo vjerovatno, opet završile na večeri koja se završava Parenzanom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
