TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 3.5.2023.
Vildana Karalić - Avdić, dama je sa višegodišnjom i veoma uspješnom karijerom u marketingu koja se prethodne godine odlučila na važan korak u životu – promjenu karijere.
Iako možda ponekad zvuči jednostavno pratiti najveću strast, to u praksi odnosno životu nije baš tako jednostavno. Upravo zato, priče koje su često inspirativne i ohrabrujuće rado volimo podijeliti s našim čitateljima, a jednu takvu nam je ispričala Vildana. U razgovoru s našim uredništvom Vildana nam je otkrila kako se rodila strast prema gourmet svijetu, neke detalje s edukacije, ali i svoje planove za budućnost. Više donosimo u nastavku teksta.
Naši čitatelji imali su vas priliku upoznati kada smo prethodne godine zavirili u vaš dom, a sada se gost naše Gourmet rubrike. Možete li nam otkriti kako je nastala ljubav prema kulinarstvu?
Ljubav prema hrani i afinitet ka kuhanju i kulinarstvu postoji još iz jako mladih dana. U mojoj porodici je hrana oduvijek bila stvar koja spaja i okuplja. Jako su nam bili, i još uvijek jesu, bitni zajednički obroci koji su se uvijek održavali čak i ritualno, uz neke naše sitne tradicije, posebne priče i obavezno uvijek tanjir više. U takvoj atmosferi sam još kao djevojčica počela da kuham i da kreiram neka svoja jela od onoga što mi je bilo na raspolaganju.
Iza sebe imate godine uspješne veoma karijere u svijetu marketinga. Kako to da ste se odlučili za potpuni preokret u poslovnom smislu?
Oduvijek sam bila tip koji je balansirao između kreativnog i analitičkog. Marketing je istinski spoj ta dva svijeta i svi moji koraci u obrazovanju, učenju i unaprjeđivanju su vodili toj karijeri. To je bio neki zacrtani put.
Kulinarstvo nikada nije dobilo priliku da se uopće stavi u razmatranje obzirom da u vrijeme kada sam ja birala svoj smjer u poslovnom smislu, kulinarstvo u BiH nije bilo na nekim stabilnim nogama, te se, na veliku žalost, nije smatralo dovoljno dobrom opcijom za potencijalnu karijeru.
Protekle godine su se za mene desile neke ogromne životne promjene i situacije koje su me natjerale da razmislim o kratkotrajnosti života i svojim istinskim strastima. I sada već čvrsto vjerujem da se sve dešava u pravo vrijeme.
Ne žalim niti jedan jedini dan svoje marketing i menadžerske karijere i iskustva, jer me cijeli taj mindset koji sam dobila i doveo do kreativnog viđenja stvari i sopstvenog života. Sigurna sam da će ta cijela pozadina imati bitnu ulogu i u mojim daljim kulinarskim koracima.
Početi ispočetka za mnoge predstavlja izazov. Koliko ste razmišljali o ovom koraku i jesu postojale neki mali strahovi o tome što vas sve čeka na putu?
Ovaj korak je oduvijek bio moje „šta bi bilo, kad bi bilo“ ,ali nikada nije bilo pravo vrijeme. Potrebno je zaista da se posloži mnogo faktora da bi se čovjek uspio odvažiti na ovakav korak. I ja sam ekstremno zahvalna što su se kockice za mene složile kada još uvijek nije kasno i da sam dobila priliku da zaganjam još jedan san. Strahovi su postojali i još uvijek postoje svakako.
U prvim fazama su to bila preispitivanja ispravnosti napuštanja jedne stabilne karijere u vremenu ekonomskih nestabilnosti u svijetu, preispitivanja sopstvenih mogućnosti i spremnosti na učenje novih vještina u, sada već vrlo dinamičnoj, kulinarskoj industriji. Moram reći da su moji najbliži bili najveći razlog za prevazilaženje ovih strahova, i da je njihova bezrezervna podrška jedan od presudnih faktora za ovaj korak.
Sada su tu neki strahovi ili anksioznosti vezani za naredne korake, ali je sve dosta lakše kada se barem zagazi u vode koje su prije bile nepoznanica. Smatram da je u ovoj fazi sve u pristupu i stavu prema okolnostima i da je jako bitno ostati stabilan u svojoj glavi i svojim namjerama.
Kulinarske vještine odlučili ste usavršiti na prepoznatljivom Kulinarskom Institutu Kul IN. Možete li nam otkriti nešto što vam se posebno urezalo u sjećanje tijekom edukacije?
Kul IN je moj A-HA momenat, iskustvo koje istinski mijenja život a da toga možda i ne budete svjesni tokom edukacije. Teško je izdvojiti određene situacije obzirom da je zaista cjelokupno iskustvo bilo intenzivno i bogato. Možda nešto što je posebno rezoniralo je činjenica da je naš mentor, sjajni chef Branimir Krtalić i sam promjenio svoj poziv i krenuo u kulinarsku karijeru bez prethodnog iskustva.
Njegov pristup radu, želja za učenjem i konstantna znatiželja kada je hrana u pitanju je zaista inspiracija i trudim se da se sjetim toga svaki put kad iznova posumnjam u ovu svoju odluku.
Vildana Karalić-Avdić tijekom edukacije na akademiji Kul IN
Sa druge strane, Kul IN pruža nevjerovatno dobre uslove za učenje i rad. Kuhinja u kojoj smo imali naše obuke je vjerovatno kuhinja iz snova svakog, pa i vrlo iskusnog, chefa.
Svijet kulinarstva iz dana u dan nam otkrije nešto novo. Koliko je zahtjevno pratiti trendove?
Ukoliko je istinska ljubav i želja prisutna smatram da nije zahtjevno. Dostupnost informacija preko mnogobrojnih kanala danas zaista olakšava pristup i novim tehnikama, i stranim kuhinjama, sastojcima itd. Lično vjerujem da su putovanja ta koja najviše mogu pomoći chefovima koji žele da se kontinuirano razvijaju i tako su se nekako spojile i te dvije moje ljubavi.
Istina je da naše tržište još uvijek nije jednako razvijeno kao neke druge, sad već kulinarske, zemlje i da je dosta teže doći do određenih sastojaka, alata i slično, ali se i to sve više mijenja. Vjerujem da će i takve promjene, te veća otvorenost samog tržišta doprinijeti i olakšati generalno praćenje kulinarskih trendova.
Na vašem Instagram profilu nismo mogle neprimjetno proći foodie objave sa šarolikim jelima. Koje vam je omiljeno jelo koje ste do sada napravili?
Hrana je veliki dio mog života, i moj Instagram profil je tu da to potvrdi :D I ptice na granama već znaju da život nije Instagram, ali svakako mislim da može biti jako pozitivan outlet za ljude koji biraju da dobiju nešto pozitivno preko ovog kanala.
Volim da mislim da i sama tako gledam na Instagram, i da sam sebi stvorila prostor gdje mogu dijeliti stvari u kojima uživam i koje volim i da će ljudi koji se osjećaju isto uzeti nešto lijepo iz svega toga. Na kraju krajeva, oni koji iz Instagrama izvlače ono loše i toksično su metafora za stvarni život.
Ja biram ljepotu, optimizam i podršku umjesto ružnog, negativnosti i zavisti. Pa da zaključimo s nečim lijepim – omiljena jela se mijenjaju baš često sa svakim novim koje napravim i isprobam, ali recimo da je to trenutno sporo pečena trgana piletina u domaćem BBQ sosu, sa indijskim naan hljebićima.
Gdje najčešće pronalazite inspiraciju za jela?
Vjerujem da je ključ inspiracije u stalnom isprobavanju novih jela. Neprijatelj br.1 svakog novog chefa bi bio strah od nepoznatog. Neophodno je izaći iz zone komfora. I ovdje se onda moram vratiti na stavku putovanja. Putovanja su jako bitan dio moje inspiracije i uvijek se trudim da ukuse koje sam doživjela negdje drugo inkorporiram u svoja jela.
Prije nekoliko dana sam se vratila sa možda najupečatljivijeg putovanja do sada i već se motaju ideje za nova jela i prilagođavanja raznih naših namirnica na neki novi način. To je druga strana moje inspiracije – BiH kuhinja, naše namirnice, naša tradicija, naša ljubav i pristup hrani. I tako se na kraju dobiju neke kombinacije za koje se nadam da će i dalje definisati moje usmjerenje u kulinarstvu.
Što biste savjetovali našim čitateljima koji se žele okušati u svijetu kulinarstva?
Savršen momenat ne postoji, pa je zato možda svaki momenat zapravo savršen. Uvijek će postojati razlozi zašto ne, ali vjerujem da je tako sa svakim izborom i odlukom u životu. Mislim da je samo bitno ostati otvoren, biti spreman suočiti se sa izazovima, i biti spreman i na neuspjeh. I probavati - probavati tehnike, probavati sve vrste jela, probavati nemoguće kombinacije, itd. itd. Kulinarstvo je umjetnost, a u umjetnosti granice ne postoje.
Za kraj, možete li nam otkriti neke od planova za ovu godinu?
Trenutni planovi uključuju nastavak probavanja i kreiranja jela za prvi signature meni. U idejnoj fazi je i projekat koji bi objedinio moju marketinšku pozadinu sa kulinarskim iskustvom te se nadam da ćemo u nekom narednom razgovoru pozivati vjerne Bonjour fanove na novo, zanimljivo kulinarsko iskustvo u našoj zemlji.
* * *
Foto: Vildana Karalić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
L’Amandier nas je prvo zaustavio izlogom, a onda desertima koji spajaju poznate okuse na dovoljno neočekivan način da smo brzo zaboravili šta smo prvobitno planirali naručiti.
L’Amandier vas uhvati prije nego što uopće stignete odlučiti jeste li raspoloženi za desert.
Ime na francuskom znači stablo badema, ali pravi uvod u priču ipak daje vitrina okrenuta direktno prema ulici. Ne morate ni zakoračiti unutra da biste počeli vagati između pistacije, čokolade, voća i karamela.
Malo nezgodno ako ste samo krenuli negdje drugo.
Već kroz staklo čekaju vrlo uvjerljivi argumenti: pistacija i bijela čokolada, višnja s mascarponeom, tropsko voće u desertu koji se zove Dior i tart od kruške koji smo prvobitno vrlo lako mogli preskočiti.
Srećom, nismo.
The Bonjour.list je naš serijal posvećen adresama kojima se vrijedi vratiti. Restoranima, bistroima, coffee barovima i slastičarnicama kod kojih postoji onaj jedan detalj, okus ili iskustvo zbog kojeg ih nakon prvog dolaska počnete preporučivati dalje.
U L’Amandieru ih je bilo nekoliko.
Ako bismo morali izdvojiti jedno iznenađenje ovog odlaska, bio bi to Tarte Aux Poires.
Na papiru kombinacija djeluje gotovo klasično: puter tart, kruška, slana karamela i badem. Tek kada ga presiječete, postaje jasno da se mnogo više toga događa između prvog i posljednjeg sloja.
Ispod ružičastog dijela krije se nježna krema od vanilije, zatim sloj čokolade, pa biskvitna baza. Kruška donosi sočnost, badem orašastu toplinu, a slana karamela taman dovoljno kontrasta da slatkoća ne postane monotona.
Upravo je ovaj tart napravio najveći obrat za stolom: kruška, koju bismo inače lako preskočili, ovdje je postala dio kombinacije kojoj smo se vraćali zalogaj po zalogaj.
Ono što joj je najviše privuklo pažnju bila je izmjena tekstura. Kremasto, sočno, mekano, pa čokolada i biskvit koji cijelom desertu daju strukturu. Kruška pritom ne dominira, nego funkcionira kao dio mnogo šire kombinacije.
Neke deserte poželimo fotografisati prije nego što ih probamo. Dior je jedan od njih.
Dolazi u formi jajeta, a unutra spaja mango, marakuju, ananas i kokos, uz tamnu čokoladu koja tropsku svježinu vodi u dubljem smjeru. Marakuja donosi kiselost, kokos mekoću, a čokolada taman dovoljno gorčine da sve ostane izbalansirano.
Cherry ide poznatijim putem: mascarpone, višnja i čokolada. Kremoznost mascarponea, kiselost višnje i dubina čokolade daju upravo onaj balans koji od ove kombinacije očekujemo.
Kod Pistachia smo, pak, imale vrlo jednostavan kriterij: ako je pistacija u imenu, želimo je jasno osjetiti. Pasta od pistacije ovdje nosi desert, dok bijela čokolada samo omekšava njen izražen, orašasti karakter.
Tri sasvim različita profila, ali svaki dovoljno jasan u onome što želi biti.
Naravno da nismo otišli praznih ruku.
Le Bon završio je u kutiji za ponijeti, sa šumskim voćem, bijelom čokoladom i nježnom vanilijom.
Kiselost voća i mekša slatkoća bijele čokolade i vanilije daju mu dovoljno kontrasta da ostane svjež, a ne samo sladak.
A činjenica da smo nakon svega za stolom ipak odlučili ponijeti još jedan desert govori dovoljno sama za sebe.
Interijer L’Amandiera je nenametljiv i ugodan, dovoljno miran da glavnu ulogu bez problema prepusti vitrini.
A ona je ovdje zapravo najjači dio prostora. Okrenuta je direktno prema ulici, pa je ponudu moguće proučiti i prije nego što zakoračite unutra. Dovoljno je usporiti pored izloga i plan za ostatak dana vrlo lako dobije desertnu digresiju.
Jednako dobar utisak ostavlja i usluga. Tim je pažljiv, strpljiv i dobro upućen u ponudu, što posebno znači kada se izbor iz jednog deserta vrlo brzo proširi na nekoliko ozbiljnih kandidata.
Uz raspon koji ide od svježijih voćnih kombinacija do pistacije, čokolade i karamela, dobra preporuka ovdje zaista pomaže da se izbor suzi prema onome što vam se tog dana najviše jede.
Najjasniji odgovor dobile smo od deserta od kojeg smo ga najmanje očekivale.
Tarte Aux Poires.
Kruška, vanilija, čokolada, badem i slana karamela pokazali su se kao najzaokruženija kombinacija večeri, slojevita taman toliko da svaki novi zalogaj otkrije nešto drugo.
Dior nas je osvojio vizualom i tropskim kontrastima, Pistachio preciznošću okusa, a Cherry klasičnim balansom višnje, mascarponea i čokolade. Ipak, tart s kruškom ostao je onaj desert kojem smo se vraćale i u razgovoru nakon posljednjeg zalogaja.
A upravo takve detalje tražimo kada neku adresu uvrstimo na The Bonjour.list. Ne samo lijep prostor ili atraktivnu vitrinu, nego mjesto koje ostavi dovoljno snažan gastronomski utisak da već pri izlasku razmišljamo šta bismo sljedeći put probale.
Kod L’Amandiera prvi impuls dolazi iz izloga.
Razlog za povratak pronašli smo nekoliko slojeva dublje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
