TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 3.5.2023.
Vildana Karalić - Avdić, dama je sa višegodišnjom i veoma uspješnom karijerom u marketingu koja se prethodne godine odlučila na važan korak u životu – promjenu karijere.
Iako možda ponekad zvuči jednostavno pratiti najveću strast, to u praksi odnosno životu nije baš tako jednostavno. Upravo zato, priče koje su često inspirativne i ohrabrujuće rado volimo podijeliti s našim čitateljima, a jednu takvu nam je ispričala Vildana. U razgovoru s našim uredništvom Vildana nam je otkrila kako se rodila strast prema gourmet svijetu, neke detalje s edukacije, ali i svoje planove za budućnost. Više donosimo u nastavku teksta.
Naši čitatelji imali su vas priliku upoznati kada smo prethodne godine zavirili u vaš dom, a sada se gost naše Gourmet rubrike. Možete li nam otkriti kako je nastala ljubav prema kulinarstvu?
Ljubav prema hrani i afinitet ka kuhanju i kulinarstvu postoji još iz jako mladih dana. U mojoj porodici je hrana oduvijek bila stvar koja spaja i okuplja. Jako su nam bili, i još uvijek jesu, bitni zajednički obroci koji su se uvijek održavali čak i ritualno, uz neke naše sitne tradicije, posebne priče i obavezno uvijek tanjir više. U takvoj atmosferi sam još kao djevojčica počela da kuham i da kreiram neka svoja jela od onoga što mi je bilo na raspolaganju.
Iza sebe imate godine uspješne veoma karijere u svijetu marketinga. Kako to da ste se odlučili za potpuni preokret u poslovnom smislu?
Oduvijek sam bila tip koji je balansirao između kreativnog i analitičkog. Marketing je istinski spoj ta dva svijeta i svi moji koraci u obrazovanju, učenju i unaprjeđivanju su vodili toj karijeri. To je bio neki zacrtani put.
Kulinarstvo nikada nije dobilo priliku da se uopće stavi u razmatranje obzirom da u vrijeme kada sam ja birala svoj smjer u poslovnom smislu, kulinarstvo u BiH nije bilo na nekim stabilnim nogama, te se, na veliku žalost, nije smatralo dovoljno dobrom opcijom za potencijalnu karijeru.
Protekle godine su se za mene desile neke ogromne životne promjene i situacije koje su me natjerale da razmislim o kratkotrajnosti života i svojim istinskim strastima. I sada već čvrsto vjerujem da se sve dešava u pravo vrijeme.
Ne žalim niti jedan jedini dan svoje marketing i menadžerske karijere i iskustva, jer me cijeli taj mindset koji sam dobila i doveo do kreativnog viđenja stvari i sopstvenog života. Sigurna sam da će ta cijela pozadina imati bitnu ulogu i u mojim daljim kulinarskim koracima.
Početi ispočetka za mnoge predstavlja izazov. Koliko ste razmišljali o ovom koraku i jesu postojale neki mali strahovi o tome što vas sve čeka na putu?
Ovaj korak je oduvijek bio moje „šta bi bilo, kad bi bilo“ ,ali nikada nije bilo pravo vrijeme. Potrebno je zaista da se posloži mnogo faktora da bi se čovjek uspio odvažiti na ovakav korak. I ja sam ekstremno zahvalna što su se kockice za mene složile kada još uvijek nije kasno i da sam dobila priliku da zaganjam još jedan san. Strahovi su postojali i još uvijek postoje svakako.
U prvim fazama su to bila preispitivanja ispravnosti napuštanja jedne stabilne karijere u vremenu ekonomskih nestabilnosti u svijetu, preispitivanja sopstvenih mogućnosti i spremnosti na učenje novih vještina u, sada već vrlo dinamičnoj, kulinarskoj industriji. Moram reći da su moji najbliži bili najveći razlog za prevazilaženje ovih strahova, i da je njihova bezrezervna podrška jedan od presudnih faktora za ovaj korak.
Sada su tu neki strahovi ili anksioznosti vezani za naredne korake, ali je sve dosta lakše kada se barem zagazi u vode koje su prije bile nepoznanica. Smatram da je u ovoj fazi sve u pristupu i stavu prema okolnostima i da je jako bitno ostati stabilan u svojoj glavi i svojim namjerama.
Kulinarske vještine odlučili ste usavršiti na prepoznatljivom Kulinarskom Institutu Kul IN. Možete li nam otkriti nešto što vam se posebno urezalo u sjećanje tijekom edukacije?
Kul IN je moj A-HA momenat, iskustvo koje istinski mijenja život a da toga možda i ne budete svjesni tokom edukacije. Teško je izdvojiti određene situacije obzirom da je zaista cjelokupno iskustvo bilo intenzivno i bogato. Možda nešto što je posebno rezoniralo je činjenica da je naš mentor, sjajni chef Branimir Krtalić i sam promjenio svoj poziv i krenuo u kulinarsku karijeru bez prethodnog iskustva.
Njegov pristup radu, želja za učenjem i konstantna znatiželja kada je hrana u pitanju je zaista inspiracija i trudim se da se sjetim toga svaki put kad iznova posumnjam u ovu svoju odluku.
Vildana Karalić-Avdić tijekom edukacije na akademiji Kul IN
Sa druge strane, Kul IN pruža nevjerovatno dobre uslove za učenje i rad. Kuhinja u kojoj smo imali naše obuke je vjerovatno kuhinja iz snova svakog, pa i vrlo iskusnog, chefa.
Svijet kulinarstva iz dana u dan nam otkrije nešto novo. Koliko je zahtjevno pratiti trendove?
Ukoliko je istinska ljubav i želja prisutna smatram da nije zahtjevno. Dostupnost informacija preko mnogobrojnih kanala danas zaista olakšava pristup i novim tehnikama, i stranim kuhinjama, sastojcima itd. Lično vjerujem da su putovanja ta koja najviše mogu pomoći chefovima koji žele da se kontinuirano razvijaju i tako su se nekako spojile i te dvije moje ljubavi.
Istina je da naše tržište još uvijek nije jednako razvijeno kao neke druge, sad već kulinarske, zemlje i da je dosta teže doći do određenih sastojaka, alata i slično, ali se i to sve više mijenja. Vjerujem da će i takve promjene, te veća otvorenost samog tržišta doprinijeti i olakšati generalno praćenje kulinarskih trendova.
Na vašem Instagram profilu nismo mogle neprimjetno proći foodie objave sa šarolikim jelima. Koje vam je omiljeno jelo koje ste do sada napravili?
Hrana je veliki dio mog života, i moj Instagram profil je tu da to potvrdi :D I ptice na granama već znaju da život nije Instagram, ali svakako mislim da može biti jako pozitivan outlet za ljude koji biraju da dobiju nešto pozitivno preko ovog kanala.
Volim da mislim da i sama tako gledam na Instagram, i da sam sebi stvorila prostor gdje mogu dijeliti stvari u kojima uživam i koje volim i da će ljudi koji se osjećaju isto uzeti nešto lijepo iz svega toga. Na kraju krajeva, oni koji iz Instagrama izvlače ono loše i toksično su metafora za stvarni život.
Ja biram ljepotu, optimizam i podršku umjesto ružnog, negativnosti i zavisti. Pa da zaključimo s nečim lijepim – omiljena jela se mijenjaju baš često sa svakim novim koje napravim i isprobam, ali recimo da je to trenutno sporo pečena trgana piletina u domaćem BBQ sosu, sa indijskim naan hljebićima.
Gdje najčešće pronalazite inspiraciju za jela?
Vjerujem da je ključ inspiracije u stalnom isprobavanju novih jela. Neprijatelj br.1 svakog novog chefa bi bio strah od nepoznatog. Neophodno je izaći iz zone komfora. I ovdje se onda moram vratiti na stavku putovanja. Putovanja su jako bitan dio moje inspiracije i uvijek se trudim da ukuse koje sam doživjela negdje drugo inkorporiram u svoja jela.
Prije nekoliko dana sam se vratila sa možda najupečatljivijeg putovanja do sada i već se motaju ideje za nova jela i prilagođavanja raznih naših namirnica na neki novi način. To je druga strana moje inspiracije – BiH kuhinja, naše namirnice, naša tradicija, naša ljubav i pristup hrani. I tako se na kraju dobiju neke kombinacije za koje se nadam da će i dalje definisati moje usmjerenje u kulinarstvu.
Što biste savjetovali našim čitateljima koji se žele okušati u svijetu kulinarstva?
Savršen momenat ne postoji, pa je zato možda svaki momenat zapravo savršen. Uvijek će postojati razlozi zašto ne, ali vjerujem da je tako sa svakim izborom i odlukom u životu. Mislim da je samo bitno ostati otvoren, biti spreman suočiti se sa izazovima, i biti spreman i na neuspjeh. I probavati - probavati tehnike, probavati sve vrste jela, probavati nemoguće kombinacije, itd. itd. Kulinarstvo je umjetnost, a u umjetnosti granice ne postoje.
Za kraj, možete li nam otkriti neke od planova za ovu godinu?
Trenutni planovi uključuju nastavak probavanja i kreiranja jela za prvi signature meni. U idejnoj fazi je i projekat koji bi objedinio moju marketinšku pozadinu sa kulinarskim iskustvom te se nadam da ćemo u nekom narednom razgovoru pozivati vjerne Bonjour fanove na novo, zanimljivo kulinarsko iskustvo u našoj zemlji.
* * *
Foto: Vildana Karalić
TEKST: Bonjour.ba
Većina nas kafu procijeni vrlo brzo, ili nam prija ili ne. Rijetko se zapitamo zašto. Šta se zapravo dešava u šoljici prije nego što mi damo svoju presudu?
Na Bonjour ba x Grand kafa Coffee Experience eventu imali smo priliku vidjeti drugu stranu tog procesa: onu u kojoj se kafa ne pije iz navike, nego analizira, mjeri i ocjenjuje prema preciznim kriterijima. Upravo tu počinje posao Ilije Đurića, profesionalnog degustatora i cup testera Grand kafe.
Ilija Đurić, profesionalni degustator kafe
Dok mi govorimo o jačini i aromi, Ilija govori o balansu, tijelu, kiselosti i mirisu i zna tačno objasniti zašto nam neka kafa odgovara, a neka nikada neće, bez obzira na to koliko je pijemo godinama.
Zato smo s njim razgovarali o onome što se rijetko čuje izvan stručnih krugova: kako se kafa profesionalno provjerava, šta čini dobar blend, gdje najčešće griješimo u pripremi i koliko zaista poznajemo napitak koji pijemo svaki dan.
Prije nego što kafa završi u našoj šoljici, ona prolazi kroz niz provjera koje nemaju veze s navikom, nego s preciznošću. Tu nema mjesta subjektivnom, nego se traži balans, čistoća ukusa i dosljednost.
Upravo taj prvi korak često ostaje nevidljiv krajnjem konzumentu, ali je ključan za sve što kasnije prepoznajemo kao kvalitet.
Ilija objašnjava da se kvalitet kafe ne procjenjuje nasumično, nego po jasno definisanom redoslijedu: prvo se provjerava botanička vrsta zrna, zatim klasa, a tek onda dolaze ono što mi najčešće primijetimo, a to su ukus, miris i aroma. Taj stručni proces osigurava da kafa ima stabilan, prepoznatljiv karakter i prije nego što uopće dođe do šoljice.
Kada kažemo domaća kafa, većina nas prvo pomisli na jačinu. (Da i Grand kafu!) Ali u stvarnosti, jačina je samo jedan mali dio mnogo složenije slike.
Od izbora zrna, preko prženja, do načina pripreme, svaki korak utiče na to kakva će kafa na kraju biti. A džezva, iako duboko ukorijenjena u našim navikama, u tom procesu nije samo simbol tradicije, nego aktivni dio ukusa i teksture kafe.
Upravo tu se lome razlike između kafe koja je samo jaka i one koja je zaista dobra.
„Za dobru pripremu kafe važna je džezva, jer nam ona služi da voda provri što prije. Ja kažem da se voda ne smije ‘patiti’. Ako treba dugo da provri, tvrda voda, koja je pogodna za kafu, pretvara se u meku i tada dobijamo bljutav ukus.“, pojasnio je Ilija Đurić.
Recimo da ste već pronašli svoju Grand kafu. Znate koja vam jačina odgovara, koja aroma vam „legne“ i u kojem dijelu dana je pijete s najvećim uživanjem. Razlika između dobre i zaista dobre šoljice često se krije u jednom, naizgled nevažnom detalju. Ne u novoj opremi, ne u komplikovanim pravilima i ne u dodatnom vremenu, nego u malim promjenama koje lako zanemarimo.
To su sitni trikovi koji ne traže poseban trud, ali mogu potpuno promijeniti doživljaj prve šoljice. Evo šta Ilija savjetuje:
„Nije dobro kafu zakuhati u kuhinji pa šoljicu nositi do mjesta gdje ćemo je piti. Prva ekstrakcija se dešava tokom zakuhavanja, ali ona fina, kada se talog odvaja i arome se razlivaju, dešava se u šoljici. Zato je važno da se kafa sipa tamo gdje se pije i da šoljica nekoliko trenutaka miruje prije prvog gutljaja.“
Kafa u BiH nije pauza između obaveza. Ona je često sama obaveza. Razgovor, dogovor, predah, znak pažnje.
U toj šoljici je i ono što zovemo ćejf, osjećaj da se Grand kafa pije polako, s razlogom i u tačno određenom trenutku. Taj odnos prema kafi čini ritual ispijanja u BiH drugačijim od mnogih drugih kultura, čak i kada se koristi isto zrno. Evo šta o tome kaže Ilija:
„Kod nas se koriste male džezve, što je ispravno: jedna džezva, jedna šolja. Piju se iz fildžana i uz kafu se služi nešto slatko, bilo šećer, rahat-lokum ili kockica čokolade. Upravo ti detalji nas izdvajaju.“
Zato smo Iliju pitali ono što zanima svakog ljubitelja kafe: kada vam je posao provjeravati, mirisati i ocjenjivati kafu, kakvu kafu bira za sebe. U tom pitanju se često najbolje vidi da i iza stručnosti stoji lična navika, dio dana koji vam je najdraži i mali ritual koji nema veze s pravilima ili teorijom, nego isključivo s užitkom.
Ilija kaže da ujutru najčešće pije kafu iz kategorije koja je u svijetu poznata kao turska kafa. Lično bira Grand kafu Gold, u većoj šolji, jer mu pruža pun i uravnotežen ukus. Onima koji vole mekši i zaokruženiji profil preporučuje Gold, dok će ljubitelji izraženije jačine posegnuti za Grand Strong.
Nakon što nam je otkrio kakvu kafu on bira za sebe, logičan nastavak razgovora bio je upravo ovaj: kako da svako od nas lakše prepozna svoj Grand ukus. Nisu svi dani isti, nisu ni navike, pa samim tim ni kafa ne mora biti ista za sve.
Postoje jasni signali koje nam nepce već daje u smislu da li više uživamo u aromi, pitkosti i zaokruženom ukusu, ili tražimo izraženiju jačinu koja ostaje duže i ostavlja trag. Upravo na tim razlikama, objašnjava Ilija, treba graditi izbor kafe, a ne na pukoj navici ili onome što smo godinama pili bez razmišljanja.
Možda je baš zato kafa u BiH toliko lična stvar. Ne pijemo je samo zbog jačine ili navike, nego zbog trenutka, razloga i osjećaja koji ide uz šoljicu. I često je pijemo isto godinama, bez pitanja da li nam zaista najviše prija.
Razgovor s Ilijom nas je podsjetio da ne treba mijenjati kafu, nego način na koji je pijemo. Mali detalji prave veliku razliku, a kad znaš šta tražiš, lakše pronađeš i onu Grand kafu koja ti stvarno prija.
Ako ste se već uhvatili kako razmišljate o sljedećoj šoljici Grand kafe… znamo da smo uspjeli.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
