Enkaustične pločice, poznate i kao enkaustične cementne pločice ili hidraulične pločice, datiraju još iz dvanaestog stoljeća i njima su ukrašavane razne palače i kulturne institucije diljem Azurne obale i Mediterana, poput Gaudijeva zdanja u Barceloni, a kasnije su popularizirane i diljem Europe i u europskim kolonijama.

Ove ručno rađene pločice zahtijevale su dugotrajnu i kompliciranu izradu što ih je zapravo i činilo pravim malim umjetničkim dijelom. Nikada im nije bilo moguće stvoriti dovoljno dobar ekvivalentan industrijski proizvod, budući da je raznovrsnost boja, mat završna obrada i svilenkasta tekstura koja se dobije tokom ručne izrade, ono što ih i čini jedinstvenim.
Šareni enkaustični mozaici bili su djelo različitih specijaliziranih crtača, ponekad su bili angažirani i istaknuti umjetnici, a koristio se širok spektar elemenata i boja u dizajniranju.

Diljem Mediterana, posebice tijekom vaših šetnji Španjolskom, još uvijek možete pronaći orginalne enkaustične pločice na podovima raznih restorana. Danas, one se proizvode u raznim firmama, gdje se kombinirajući nove tehnologije pločice pretvaraju u suvremene keramičke umjetnine.
Još uvijek niste sigurni želite li vaš pod ukrasiti enkaustičnim cementnim pločicama? Ove fotografije će vam sigurno pomoći u donošenju odluke.

{gallery}2015/2015_05/plocice{/gallery}

Smješten u Sohou, jednom od najikoničnijih njujorških kvartova, ovaj stan nosi energiju grada koji ne pristaje na prosječnost.

Prostor pripada Jenna Lyons , jednoj od najutjecajnijih figura savremene mode, poznatoj po tome što je lični stil uvijek stavljala ispred trendova. 

Kao bivša kreativna direktorica J.Crewa i osoba koja je redefinisala pojam američkog chic-a, njen način razmišljanja se prirodno preselio i u interijer. Ovo nije „showroom stan“, već prostor koji izgleda kao produžetak njenog karaktera.




Arhitektonska osnova je klasična njujorška: visoki plafoni, simetrične zidne lajsne, veliki prozori i jasno definisane osi prostora. Upravo ta smirena baza omogućava da slojevit, eklektičan stil dođe do izražaja bez vizuelnog haosa.





Dnevni boravak: Maksimalizam koji je kontrolisan

Roze baršunasta sofa odmah postavlja ton prostora i jasno govori da neutralnost ovdje nije cilj. Međutim, ostatak kompozicije ostaje arhitektonski stabilan: niski profili, teški stol od kamena, tamni tepisi s grafičkim uzorkom i pažljivo raspoređeni manji objekti. 

Ključni detalj su paravani koji se koriste kao fleksibilni prostorni elementi, ne samo kao dekor. Oni dijele prostor bez potrebe za zidovima i daju osjećaj slojevitosti koji je tipičan za veće evropske stanove, ali rijetko viđen u New Yorku.






Ekspresivan miks materijala koji djeluje intuitivno

Za razliku od dnevnog boravka, kuhinja je gotovo minimalistička. Mesingani backsplash i radne površine dominiraju prostorom, ali bez dodatnih dekorativnih slojeva. Tamni donji elementi i masivni kuhinjski otok čine prostor vrlo grafičkim.

Mramor, mesing, tamno drvo, pliš i baršun pojavljuju se zajedno, ali bez osjećaja težine ili pretencioznosti. Kuhinja djeluje gotovo teatralno, dok istovremeno ostaje funkcionalna i svakodnevna. Ovakav pristup pokazuje kako luksuz u ovom stanu nije statusni simbol, već alat za izražavanje. Svaki materijal ima teksturu, patinu i razlog zašto je tu.





Ormari kao privatna galerija

Walk-in garderober izgleda poput modne arhive, ali bez rigidnosti. Police pune cipela, zavjese u toplim tonovima i centralna fotelja pretvaraju prostor u intimnu zonu, a ne samo funkcionalnu prostoriju. 

Ovo je mjesto gdje je garderoba produžetak stana, a ne odvojena cjelina.





Kupatilo kao scenografija, ne rutina  

Jedan od najupečatljivijih detalja je slika naslonjena iznad kade, bez klasičnog uokvirivanja ili „galerijske distance“. U kombinaciji s mramornim oblogama i crnim metalnim okvirima prozora, kupatilo postaje prostor koji se tretira jednako ozbiljno kao i ostatak stana.

Ovo je dobar primjer kako se utilitarne prostorije mogu dizajnirati s istom dozom slobode i karaktera kao i reprezentativne zone.





Jennin stan u Sohou pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni višak, već pametno slojevito korištenje boja, materijala i objekata. Arhitektonska osnova ostaje čista i disciplinovana, dok se karakter gradi kroz namještaj, umjetnost i neočekivane detalje.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @designartobject