TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 17.6.2020.
U potrazi za zanimljivim dekorom sa umjetničkim radovima bh.umjetnika/-ica naišli smo na profil Hanna Dujmović Art koji nas je zaintrigirao fantastičnim djelima pa smo ju odlučili kontaktirati i iz prve ruke saznati sve o njezinom radu i budućim planovima.
Naime, Hanna Dujmović je bosanskohercegovačka umjetnica koja je svoj umjetnički smjer započela na odjelu za kiparstvo u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu.
Uz kiparstvo i slikarstvo kao primarnim odabirima podučava i podupire nove umjetnike, ali i vrijedno radi kao trenerica ritmičke gimnastike. Sve navedeno nam je bilo i više no dobar povod za razgovor s ovom izrazito inspirativnom djevojkom.
Hanna Dujmović
***
Diplomirali ste Akademiju likovnih umjetnosti - Odsjek kiparstva sa srebrenom značkom i titulom jedne od najboljih studentica generacije. Čestitamo! Kako bi danas najbolje opisali vaš rad i područje kojim se bavite?
Hvala. Moj današnji umjetnički izražaj isključivo mogu pripisati slikarstvu. Kiparstvo je zaista bilo i još uvijek je moja prva ljubav, ali zbog manjka prostora za rad i zahtjevnog fizičkog posla koji ta struka zahtjeva, odlučila sam se usmjeriti ka slikarstvu.
Tri riječi koje vas najbolje opisuju?
Ambiciozna. Spontana. Misteriozna.
Kada se pojavila vaša ljubav prema umjetnosti? Jeste li oduvijek znali da ćete se time baviti?
Ljubav prema umjetnosti javila se pri upisu u Srednju školu primijenjenih umjetnosti.
Rad u kiparskoj klasi mog tadašnjeg profesora Hasana Haljevca zaista je učinio da upoznam jedan novi svijet u koji sam se potpuno zaljubila. Prije tog perioda gajila sam simpatije prema crtanju, ali nisam bila pretjerano talentirana. Iza svega što danas znam i radim stoje sati, mjeseci i godine prakse i vrijednog rada.
Koji su izazovi sa kojima ste se susretali na početku?
Na početku mog puta u svijet umjetnosti bilo je bezbroj izazova. Mogu slobodno reći da nisam znala ni olovku pravilo da držim, a kamo li da nacrtam portret ili akt. S vremenom sve sam savladala, a onda sam došla na četvrtu godinu Akademije likovnih umjetnosti i uradila sam figuru žene u prirodnoj veličini visine 1m 80cm i tada sam shvatila da je prosto sve moguće kada nešto dovoljno jako želite.
Kada krenete sa stvaranjem umjetničkog djela možete li predvidjeti kako će izgledati finalni proizvod ili se prepustite trenutnom raspoloženju?
To je nešto što je fleksibilno, nikada ne znate kako će neko djelo izgledati u završnici.
Čak i kada imate neku brzu skicu, mašta može da vas odvede u potpuno drugom smjeru. Naravno, kada je riječ o nekoj zadanoj narudžbi, onda ste ograničeni i trudite se poštovati pravila forme i kompozicije.
Pruža li Bosna i Hercegovina dovoljno za jednu mladu umjetnicu u usponu?
Ljudi koji vode ovu predivnu državu mislim da ni ne znaju koliko trenutno mladih, ambicioznih i talentiranih ljudi ima u svim poslovnim poljima od umjetnosti do raznih zanata, dizajna, mode, elektrotehnike, itd.
Podrške od njih nema, nije je ni bilo, a da li će je biti…
Podršku koju imam kao umjetnica u usponu mogu pripisati ljudima, poznanicima, sugrađanima, prijateljima, kolegama, koji su prepoznali moj rad i uz čiju podršku ja iz mjeseca u mjesec pravim nove korake ka naprijed. Hvala im na tome.
Imate već nekoliko izložbi iza sebe. Bi li mogli izabrati najdražu i što ju je učinilo posebnom?
Tako je, moj rad prikazan je na devet izložbi do sada. Definitivno su mi omiljene posljednje tri, iako su u pitanju bile online izložbe, bila je čast biti odabrana među najboljim umjetnicima svijeta koji su dobili priliku izlagati.
U pitanju su izložbe Sheroes in Quarantine, London, UK (moj rad odabran je među 14 najboljih), Calling Across the Distance, San Francisco, USA (rad je odabran među 33 najbolja) te Limitless Art, Napulj, Italija (rad je odabran među 16 najboljih, nalazi se na II mjestu).
Koji su vas umjetnici nadahnuli i odredili smjer vašeg umjetničkog izražaja?
Moj umjetnički rukopis još od studentskih dana nadahnut je Henri Matissom.
Kako umjetnost može pripomoći da svijet učinimo boljim mjestom?
Umjetnost je u današnjem svijetu grana koja se bavi i aktivizmom. Kroz razna djela umjetnika vidimo snažne i veoma bitne poruke. Ali mislim da svako od nas može promijeniti prvenstveno svoj lični svijet ako barem jednom u sedam dana napravi prostor za neku od art-therapy vježbi.
Mnogi ljudi nisu uzeli kist u ruke još od školskih dana, a umjetnost je zaista odličan način da se riješimo stresa. Ako promijenimo sebe u bolju osobu, mijenjamo i ljude oko sebe, a tako mijenjamo i raspoloženje u sredini u kojoj živimo, krećemo se i radimo. Možda tim sitnim koracima možemo promijeniti barem dio našeg svijeta.
Također ste i trenerica ritmičke gimnastike i predajete umjetnost u EdusKreativus. Kako je biti na neki način uzor mladim ljudima?
Kao trenerica ritmičke gimnastike radim od svoje 18-te godine u Klubu ritmičke gimnastike ''Arabesque''- to je poziv koji obožavam. Nakon karijere u tom sportu koja je trajala 13 godina, predivan je osjećaj djevojčicama prenijeti znanje i učiti ih najljepšem sportu kojim mogu da se bave. To je također jedna vrsta umjetnosti u kojoj uživam.
U EdusKreativus ateljeu djelujem sa kolegicom Merimom Pirijom. Ideja je bila otvoriti vrata jedinstvenog prostora unutar kojeg stvaramo umjetnost. Uživamo raditi sa djecom, mladima, odraslima, ali i onim nešto starijim polaznicima. Naš program je raznovrstan tako da svako za sebe pronađe medij u kojem će se izražavati.
Možemo zaključiti da vam je dan doista ispunjen obvezama. Kako to sve balansirate? Imate li vremena za odmor i kako on izgleda?
Pravo vrijeme je sada. Vodim se tom mišlju i nemam puno prostora za dane koji prođu, a da nisam uradila barem nešto na polju poslova kojima se bavim.
Tokom ljeta sebi uzmem neko vrijeme za punjenje baterija i odmor koji obično bude putovanje u neku drugu državu, pri povratku u Sarajevo ponovno krećem sa poslom i tako iznova. Prosto kada sam tu u gradu gdje stvaram i radim nemam mira i uvijek moram da radim nešto na poslovnom planu.
Primijetili smo da ste se u zadnje vrijeme okrenuli spoju umjetnosti i mode? Možete li nam više reći o majicama i cekerima u potpisu Hanna Dujmović Art i na čemu trenutno radite?
Pa ne mogu reći baš da se bavim modom. Više se trudim učiniti moja djela vidljivijim kroz neke nosive komade, majice, cekere. Majice koje su trenutno aktuelne imaju na sebi DtG print mojih slika, što je veoma obradovalo ljude koji prate moj rad. U pitanju je posebna tehnika printa gdje se boja utiskuje direktno u platno.
Majice koje koristimo u radu su od organskog pamuka i idealan su komad odjeće za ljeto. Cekeri koje radim ručno su oslikani i predstavljaju jednu vrstu nosive umjetnosti, slika na nosivom akcesoaru. Tako da je to trenutno spoj više stvari na kojima radim. Za svakog po nešto.
Kako i gdje možemo kupiti ili pogledati umjetnička djela, majice i cekere u Bosni i Hercegovini?
Slike, majice, cegere i ilustracije svakodnevno predstavljam na mom Instagram profilu @hannadeetz i na FB profilu Hanna Dujmovic, gdje pravim jedan vid online galerije. Nažalost moji radovi još uvijek nisu došli do mjesta u nekoj od concept prodavnica u našoj državi, ali nadam se da će i to uskoro da se realizuje.
Što bi preporučili svim mladim djevojkama koje još uvijek nemaju dovoljno hrabrosti da realiziraju svoju ideju?
Trenutno živimo u vremenu u kojem nema mjesta za one koji nisu hrabri, nažalost. Svakodnevna borba i ''laktanje'' za svoje mjesto je nešto što je ''must'' u životu mladih ljudi. Samo hrabro naprijed, jer kada ste spremni da radite nove prilike i nova vrata otvaraju se na svakom koraku, samo treba početi, ne sutra, ne od ponedjeljka, danas, sada, odmah.
Čak i kada nešto financijski izgleda nemoguće smislite plan kako da krenete sa nultim ulogom i kako da svoju vještinu pretvorite u posao iz snova. Ni ja nisam imala neki financijski boost koji mi je omogućio sve ovo. Od prvih 20 narudžbi sam prvo finansirala materijale, pa onda korak po korak dalje.
Da li slušate muziku dok radite i što se nalazi na vašoj playlisti?
Naravno, kakav bi to bio svijet stvaralaštva bez muzike?
Playlista je određena raspoloženjem, jedan jako čudan miks muzike koju volim, klasična, ambijentalna, elektro te new wave.
Koliko vam je moda bitna u životu i kakav je vaš lični stil koji preferirate?
Moda u životu mi nije na prvom mjestu, ali isto tako ne mogu reći da mi nije bitna.
Uvijek volim izgledati pomalo drugačije ili barem imati neki detalj koji će me razlikovati. Često mi se dešavalo da na osnovu izgleda ljudi prepoznaju čime se baviš, famozna rečenica ''Ma ti mora da si umjetnica.''.
Tako da moj stil mogu opisati tako.
Koji su planovi za budućnost, dakle gdje se vidite kroz par godina?
Ne bavim se pretjerano planovima za budućnost, živim dan za danom, jer kao što nam je pokazao ovaj period Pandemije, život je prosto nemoguće planirati toliko unaprijed.
Mogu samo da gajim nadu da ću nastaviti da se bavim stvarima koje volim, da ću biti okružena ljudima koji su mi bitni i da ću zadržati dosadašnji životni put, jer u njemu uživam.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Na 14. Branding konferenciji razgovarali smo o pažnji, povjerenju, algoritmima, vještačkoj inteligenciji i idejama za koje vrijedi rizikovati.
Možete isplanirati kampanju do posljednjeg kadra, ali ne možete isplanirati šta će publika s njom uraditi, kome će je algoritam pokazati ni koliko će joj ljudi vjerovati.
Na toj razlici između namjere i priče koja na kraju zaživi počiva Brand New Control, tema 14. Branding konferencije. 
Ovogodišnje izdanje, održano 18. septembra u Olimpijskoj dvorani Zetra, otvorilo je pitanja o pažnji, povjerenju, originalnosti i kreativnom radu u vremenu algoritama i vještačke inteligencije.
Kratka i direktna pitanja postavili smo ljudima koji te promjene svakodnevno oblikuju kroz vlastiti rad. Zanimalo nas je ko danas kontroliše priču, šta je brendovima izmaklo iz ruku i kako prepoznati ideju za koju vrijedi rizikovati.
Njihovi odgovori otkrivaju gdje danas završava kontrola, a počinju povjerenje, rizik i ideje koje se ne mogu svesti na formulu.
Za Amnu Džambić Branković, suvlasnicu agencije Via Media, ideje za koje vrijedi rizikovati često su upravo one koje ne dobiju jednoglasno „da“.
„Uglavnom su to ideje oko kojih se ne slažemo svi, ideje koje nam ne daju mira, koje nam ne daju spavati i kojima se uvijek vraćamo.“
Ali rizik ne znači i potpuno prepuštanje odluke tehnologiji. Kada smo je pitali koji dio kreativnog rada nikada ne bi prepustila vještačkoj inteligenciji, Amna je povukla vrlo jasnu granicu.
„Uvijek kažem da su ljudi front office, a AI back office. Ono što ne možemo prepustiti AI-ju je konačna odluka, jer ipak ljudi najbolje znaju emociju i način na koji se mogu približiti drugim ljudima.“
Na ideju kao početnu tačku nadovezuje se Sean Poropat, vlasnik i glavni kreativni direktor Studija Sonda. Za njega je danas zapravo lakši dio imati ideju. Teže je učiniti da ona zaista zaživi.
„Ideje danas imamo svi. Mi jesmo ljudi. Lako je imati ideju, međutim, puno ju je teže ostvariti. Veliku ideju ne morate nikome objašnjavati. Ona sama po sebi jeste jasna i postaje dio naše kulture.“
Za Mirana Stambola, Brand Manager za Audi, pitanje šta gradi povjerenje kada kampanja završi zapravo počinje idejom da njen utjecaj ne prestaje završetkom same kampanje.
„Kampanja mislim da nikad ne završi jer iza nje stoje ljudi i proizvodi koji su dio te kampanje i to će ostati sve dok je klijent vezan za taj proizvod.“
Harisa Mujanovića, direktora Bingo Group, pitali smo može li gubitak kontrole ponekad biti dobar za brend i šta se tada može otvoriti kao nova mogućnost.
„Tek kad izgubite kontrolu, vidite koliko vam je brend ustvari jak i definitivno u tom nekom gubitku kontrole nastaju neke nove ideje i izgradnja stvari za koje prije ste možda smatrali u nekom sigurnom okruženju da jednostavno nisu moguće.“
Na samu ideju nove kontrole nadovezuje se Mirela Laković, PR i marketing stručnjakinja.
„Ja mislim da je nova kontrola zapravo usmjerena na nas same. Ako smo pojedinci, ako smo brend, onda na suštinu tog brenda. Mislim da trebamo voditi računa da nas ne ponese ta lakoća i dostupnost koja je danas na svakom koraku. Mislim da je to novi izazov kada je riječ o kontroli.“
A pitanje ko danas zapravo kontroliše priču, brend, publika ili algoritam, postavili smo i Krešimiru Macanu, stručnjaku za strateško i krizno komuniciranje, vlasniku agencije za odnose s javnošću Manjgura.
„Uvijek publika odlučuje na kraju, ali algoritam postaje pametniji od publike. Dakle, algoritam, odnosno sve društvene mreže i svi oni koji, koji konzumiraju dnevno pokušavaju preuzeti kontrolu kako bi onda to prodali brendovima da bi to prodali publici.“
Ovogodišnja 14. Branding konferencija otvorila je pitanja koja kreativna i komunikacijska industrija više ne može odgađati. Na istoj sceni okupila je različita iskustva, stavove i pristupe, ostavljajući publici nove perspektive i ideje za koju vrijedi rizikovati.
Algoritam može prepoznati obrazac.
Za rizik, stav i dobru procjenu i dalje je potreban čovjek. 
Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Branding konferencijom
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
