TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 17.6.2020.
U potrazi za zanimljivim dekorom sa umjetničkim radovima bh.umjetnika/-ica naišli smo na profil Hanna Dujmović Art koji nas je zaintrigirao fantastičnim djelima pa smo ju odlučili kontaktirati i iz prve ruke saznati sve o njezinom radu i budućim planovima.
Naime, Hanna Dujmović je bosanskohercegovačka umjetnica koja je svoj umjetnički smjer započela na odjelu za kiparstvo u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu.
Uz kiparstvo i slikarstvo kao primarnim odabirima podučava i podupire nove umjetnike, ali i vrijedno radi kao trenerica ritmičke gimnastike. Sve navedeno nam je bilo i više no dobar povod za razgovor s ovom izrazito inspirativnom djevojkom.
Hanna Dujmović
***
Diplomirali ste Akademiju likovnih umjetnosti - Odsjek kiparstva sa srebrenom značkom i titulom jedne od najboljih studentica generacije. Čestitamo! Kako bi danas najbolje opisali vaš rad i područje kojim se bavite?
Hvala. Moj današnji umjetnički izražaj isključivo mogu pripisati slikarstvu. Kiparstvo je zaista bilo i još uvijek je moja prva ljubav, ali zbog manjka prostora za rad i zahtjevnog fizičkog posla koji ta struka zahtjeva, odlučila sam se usmjeriti ka slikarstvu.
Tri riječi koje vas najbolje opisuju?
Ambiciozna. Spontana. Misteriozna.
Kada se pojavila vaša ljubav prema umjetnosti? Jeste li oduvijek znali da ćete se time baviti?
Ljubav prema umjetnosti javila se pri upisu u Srednju školu primijenjenih umjetnosti.
Rad u kiparskoj klasi mog tadašnjeg profesora Hasana Haljevca zaista je učinio da upoznam jedan novi svijet u koji sam se potpuno zaljubila. Prije tog perioda gajila sam simpatije prema crtanju, ali nisam bila pretjerano talentirana. Iza svega što danas znam i radim stoje sati, mjeseci i godine prakse i vrijednog rada.
Koji su izazovi sa kojima ste se susretali na početku?
Na početku mog puta u svijet umjetnosti bilo je bezbroj izazova. Mogu slobodno reći da nisam znala ni olovku pravilo da držim, a kamo li da nacrtam portret ili akt. S vremenom sve sam savladala, a onda sam došla na četvrtu godinu Akademije likovnih umjetnosti i uradila sam figuru žene u prirodnoj veličini visine 1m 80cm i tada sam shvatila da je prosto sve moguće kada nešto dovoljno jako želite.
Kada krenete sa stvaranjem umjetničkog djela možete li predvidjeti kako će izgledati finalni proizvod ili se prepustite trenutnom raspoloženju?
To je nešto što je fleksibilno, nikada ne znate kako će neko djelo izgledati u završnici.
Čak i kada imate neku brzu skicu, mašta može da vas odvede u potpuno drugom smjeru. Naravno, kada je riječ o nekoj zadanoj narudžbi, onda ste ograničeni i trudite se poštovati pravila forme i kompozicije.
Pruža li Bosna i Hercegovina dovoljno za jednu mladu umjetnicu u usponu?
Ljudi koji vode ovu predivnu državu mislim da ni ne znaju koliko trenutno mladih, ambicioznih i talentiranih ljudi ima u svim poslovnim poljima od umjetnosti do raznih zanata, dizajna, mode, elektrotehnike, itd.
Podrške od njih nema, nije je ni bilo, a da li će je biti…
Podršku koju imam kao umjetnica u usponu mogu pripisati ljudima, poznanicima, sugrađanima, prijateljima, kolegama, koji su prepoznali moj rad i uz čiju podršku ja iz mjeseca u mjesec pravim nove korake ka naprijed. Hvala im na tome.
Imate već nekoliko izložbi iza sebe. Bi li mogli izabrati najdražu i što ju je učinilo posebnom?
Tako je, moj rad prikazan je na devet izložbi do sada. Definitivno su mi omiljene posljednje tri, iako su u pitanju bile online izložbe, bila je čast biti odabrana među najboljim umjetnicima svijeta koji su dobili priliku izlagati.
U pitanju su izložbe Sheroes in Quarantine, London, UK (moj rad odabran je među 14 najboljih), Calling Across the Distance, San Francisco, USA (rad je odabran među 33 najbolja) te Limitless Art, Napulj, Italija (rad je odabran među 16 najboljih, nalazi se na II mjestu).
Koji su vas umjetnici nadahnuli i odredili smjer vašeg umjetničkog izražaja?
Moj umjetnički rukopis još od studentskih dana nadahnut je Henri Matissom.
Kako umjetnost može pripomoći da svijet učinimo boljim mjestom?
Umjetnost je u današnjem svijetu grana koja se bavi i aktivizmom. Kroz razna djela umjetnika vidimo snažne i veoma bitne poruke. Ali mislim da svako od nas može promijeniti prvenstveno svoj lični svijet ako barem jednom u sedam dana napravi prostor za neku od art-therapy vježbi.
Mnogi ljudi nisu uzeli kist u ruke još od školskih dana, a umjetnost je zaista odličan način da se riješimo stresa. Ako promijenimo sebe u bolju osobu, mijenjamo i ljude oko sebe, a tako mijenjamo i raspoloženje u sredini u kojoj živimo, krećemo se i radimo. Možda tim sitnim koracima možemo promijeniti barem dio našeg svijeta.
Također ste i trenerica ritmičke gimnastike i predajete umjetnost u EdusKreativus. Kako je biti na neki način uzor mladim ljudima?
Kao trenerica ritmičke gimnastike radim od svoje 18-te godine u Klubu ritmičke gimnastike ''Arabesque''- to je poziv koji obožavam. Nakon karijere u tom sportu koja je trajala 13 godina, predivan je osjećaj djevojčicama prenijeti znanje i učiti ih najljepšem sportu kojim mogu da se bave. To je također jedna vrsta umjetnosti u kojoj uživam.
U EdusKreativus ateljeu djelujem sa kolegicom Merimom Pirijom. Ideja je bila otvoriti vrata jedinstvenog prostora unutar kojeg stvaramo umjetnost. Uživamo raditi sa djecom, mladima, odraslima, ali i onim nešto starijim polaznicima. Naš program je raznovrstan tako da svako za sebe pronađe medij u kojem će se izražavati.
Možemo zaključiti da vam je dan doista ispunjen obvezama. Kako to sve balansirate? Imate li vremena za odmor i kako on izgleda?
Pravo vrijeme je sada. Vodim se tom mišlju i nemam puno prostora za dane koji prođu, a da nisam uradila barem nešto na polju poslova kojima se bavim.
Tokom ljeta sebi uzmem neko vrijeme za punjenje baterija i odmor koji obično bude putovanje u neku drugu državu, pri povratku u Sarajevo ponovno krećem sa poslom i tako iznova. Prosto kada sam tu u gradu gdje stvaram i radim nemam mira i uvijek moram da radim nešto na poslovnom planu.
Primijetili smo da ste se u zadnje vrijeme okrenuli spoju umjetnosti i mode? Možete li nam više reći o majicama i cekerima u potpisu Hanna Dujmović Art i na čemu trenutno radite?
Pa ne mogu reći baš da se bavim modom. Više se trudim učiniti moja djela vidljivijim kroz neke nosive komade, majice, cekere. Majice koje su trenutno aktuelne imaju na sebi DtG print mojih slika, što je veoma obradovalo ljude koji prate moj rad. U pitanju je posebna tehnika printa gdje se boja utiskuje direktno u platno.
Majice koje koristimo u radu su od organskog pamuka i idealan su komad odjeće za ljeto. Cekeri koje radim ručno su oslikani i predstavljaju jednu vrstu nosive umjetnosti, slika na nosivom akcesoaru. Tako da je to trenutno spoj više stvari na kojima radim. Za svakog po nešto.
Kako i gdje možemo kupiti ili pogledati umjetnička djela, majice i cekere u Bosni i Hercegovini?
Slike, majice, cegere i ilustracije svakodnevno predstavljam na mom Instagram profilu @hannadeetz i na FB profilu Hanna Dujmovic, gdje pravim jedan vid online galerije. Nažalost moji radovi još uvijek nisu došli do mjesta u nekoj od concept prodavnica u našoj državi, ali nadam se da će i to uskoro da se realizuje.
Što bi preporučili svim mladim djevojkama koje još uvijek nemaju dovoljno hrabrosti da realiziraju svoju ideju?
Trenutno živimo u vremenu u kojem nema mjesta za one koji nisu hrabri, nažalost. Svakodnevna borba i ''laktanje'' za svoje mjesto je nešto što je ''must'' u životu mladih ljudi. Samo hrabro naprijed, jer kada ste spremni da radite nove prilike i nova vrata otvaraju se na svakom koraku, samo treba početi, ne sutra, ne od ponedjeljka, danas, sada, odmah.
Čak i kada nešto financijski izgleda nemoguće smislite plan kako da krenete sa nultim ulogom i kako da svoju vještinu pretvorite u posao iz snova. Ni ja nisam imala neki financijski boost koji mi je omogućio sve ovo. Od prvih 20 narudžbi sam prvo finansirala materijale, pa onda korak po korak dalje.
Da li slušate muziku dok radite i što se nalazi na vašoj playlisti?
Naravno, kakav bi to bio svijet stvaralaštva bez muzike?
Playlista je određena raspoloženjem, jedan jako čudan miks muzike koju volim, klasična, ambijentalna, elektro te new wave.
Koliko vam je moda bitna u životu i kakav je vaš lični stil koji preferirate?
Moda u životu mi nije na prvom mjestu, ali isto tako ne mogu reći da mi nije bitna.
Uvijek volim izgledati pomalo drugačije ili barem imati neki detalj koji će me razlikovati. Često mi se dešavalo da na osnovu izgleda ljudi prepoznaju čime se baviš, famozna rečenica ''Ma ti mora da si umjetnica.''.
Tako da moj stil mogu opisati tako.
Koji su planovi za budućnost, dakle gdje se vidite kroz par godina?
Ne bavim se pretjerano planovima za budućnost, živim dan za danom, jer kao što nam je pokazao ovaj period Pandemije, život je prosto nemoguće planirati toliko unaprijed.
Mogu samo da gajim nadu da ću nastaviti da se bavim stvarima koje volim, da ću biti okružena ljudima koji su mi bitni i da ću zadržati dosadašnji životni put, jer u njemu uživam.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.
Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.
Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala
Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.
Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama.
Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."
Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli?
Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje.
Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”
Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.
Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”
Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati.
A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”
Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni.
Tada sve sjedne na svoje mjesto.”
Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.
Nevena: "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”
Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.
Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”
Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.
Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."
Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”
Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.
A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"
Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.
Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
