TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 17.6.2020.
U potrazi za zanimljivim dekorom sa umjetničkim radovima bh.umjetnika/-ica naišli smo na profil Hanna Dujmović Art koji nas je zaintrigirao fantastičnim djelima pa smo ju odlučili kontaktirati i iz prve ruke saznati sve o njezinom radu i budućim planovima.
Naime, Hanna Dujmović je bosanskohercegovačka umjetnica koja je svoj umjetnički smjer započela na odjelu za kiparstvo u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu.
Uz kiparstvo i slikarstvo kao primarnim odabirima podučava i podupire nove umjetnike, ali i vrijedno radi kao trenerica ritmičke gimnastike. Sve navedeno nam je bilo i više no dobar povod za razgovor s ovom izrazito inspirativnom djevojkom.
Hanna Dujmović
***
Diplomirali ste Akademiju likovnih umjetnosti - Odsjek kiparstva sa srebrenom značkom i titulom jedne od najboljih studentica generacije. Čestitamo! Kako bi danas najbolje opisali vaš rad i područje kojim se bavite?
Hvala. Moj današnji umjetnički izražaj isključivo mogu pripisati slikarstvu. Kiparstvo je zaista bilo i još uvijek je moja prva ljubav, ali zbog manjka prostora za rad i zahtjevnog fizičkog posla koji ta struka zahtjeva, odlučila sam se usmjeriti ka slikarstvu.
Tri riječi koje vas najbolje opisuju?
Ambiciozna. Spontana. Misteriozna.
Kada se pojavila vaša ljubav prema umjetnosti? Jeste li oduvijek znali da ćete se time baviti?
Ljubav prema umjetnosti javila se pri upisu u Srednju školu primijenjenih umjetnosti.
Rad u kiparskoj klasi mog tadašnjeg profesora Hasana Haljevca zaista je učinio da upoznam jedan novi svijet u koji sam se potpuno zaljubila. Prije tog perioda gajila sam simpatije prema crtanju, ali nisam bila pretjerano talentirana. Iza svega što danas znam i radim stoje sati, mjeseci i godine prakse i vrijednog rada.
Koji su izazovi sa kojima ste se susretali na početku?
Na početku mog puta u svijet umjetnosti bilo je bezbroj izazova. Mogu slobodno reći da nisam znala ni olovku pravilo da držim, a kamo li da nacrtam portret ili akt. S vremenom sve sam savladala, a onda sam došla na četvrtu godinu Akademije likovnih umjetnosti i uradila sam figuru žene u prirodnoj veličini visine 1m 80cm i tada sam shvatila da je prosto sve moguće kada nešto dovoljno jako želite.
Kada krenete sa stvaranjem umjetničkog djela možete li predvidjeti kako će izgledati finalni proizvod ili se prepustite trenutnom raspoloženju?
To je nešto što je fleksibilno, nikada ne znate kako će neko djelo izgledati u završnici.
Čak i kada imate neku brzu skicu, mašta može da vas odvede u potpuno drugom smjeru. Naravno, kada je riječ o nekoj zadanoj narudžbi, onda ste ograničeni i trudite se poštovati pravila forme i kompozicije.
Pruža li Bosna i Hercegovina dovoljno za jednu mladu umjetnicu u usponu?
Ljudi koji vode ovu predivnu državu mislim da ni ne znaju koliko trenutno mladih, ambicioznih i talentiranih ljudi ima u svim poslovnim poljima od umjetnosti do raznih zanata, dizajna, mode, elektrotehnike, itd.
Podrške od njih nema, nije je ni bilo, a da li će je biti…
Podršku koju imam kao umjetnica u usponu mogu pripisati ljudima, poznanicima, sugrađanima, prijateljima, kolegama, koji su prepoznali moj rad i uz čiju podršku ja iz mjeseca u mjesec pravim nove korake ka naprijed. Hvala im na tome.
Imate već nekoliko izložbi iza sebe. Bi li mogli izabrati najdražu i što ju je učinilo posebnom?
Tako je, moj rad prikazan je na devet izložbi do sada. Definitivno su mi omiljene posljednje tri, iako su u pitanju bile online izložbe, bila je čast biti odabrana među najboljim umjetnicima svijeta koji su dobili priliku izlagati.
U pitanju su izložbe Sheroes in Quarantine, London, UK (moj rad odabran je među 14 najboljih), Calling Across the Distance, San Francisco, USA (rad je odabran među 33 najbolja) te Limitless Art, Napulj, Italija (rad je odabran među 16 najboljih, nalazi se na II mjestu).
Koji su vas umjetnici nadahnuli i odredili smjer vašeg umjetničkog izražaja?
Moj umjetnički rukopis još od studentskih dana nadahnut je Henri Matissom.
Kako umjetnost može pripomoći da svijet učinimo boljim mjestom?
Umjetnost je u današnjem svijetu grana koja se bavi i aktivizmom. Kroz razna djela umjetnika vidimo snažne i veoma bitne poruke. Ali mislim da svako od nas može promijeniti prvenstveno svoj lični svijet ako barem jednom u sedam dana napravi prostor za neku od art-therapy vježbi.
Mnogi ljudi nisu uzeli kist u ruke još od školskih dana, a umjetnost je zaista odličan način da se riješimo stresa. Ako promijenimo sebe u bolju osobu, mijenjamo i ljude oko sebe, a tako mijenjamo i raspoloženje u sredini u kojoj živimo, krećemo se i radimo. Možda tim sitnim koracima možemo promijeniti barem dio našeg svijeta.
Također ste i trenerica ritmičke gimnastike i predajete umjetnost u EdusKreativus. Kako je biti na neki način uzor mladim ljudima?
Kao trenerica ritmičke gimnastike radim od svoje 18-te godine u Klubu ritmičke gimnastike ''Arabesque''- to je poziv koji obožavam. Nakon karijere u tom sportu koja je trajala 13 godina, predivan je osjećaj djevojčicama prenijeti znanje i učiti ih najljepšem sportu kojim mogu da se bave. To je također jedna vrsta umjetnosti u kojoj uživam.
U EdusKreativus ateljeu djelujem sa kolegicom Merimom Pirijom. Ideja je bila otvoriti vrata jedinstvenog prostora unutar kojeg stvaramo umjetnost. Uživamo raditi sa djecom, mladima, odraslima, ali i onim nešto starijim polaznicima. Naš program je raznovrstan tako da svako za sebe pronađe medij u kojem će se izražavati.
Možemo zaključiti da vam je dan doista ispunjen obvezama. Kako to sve balansirate? Imate li vremena za odmor i kako on izgleda?
Pravo vrijeme je sada. Vodim se tom mišlju i nemam puno prostora za dane koji prođu, a da nisam uradila barem nešto na polju poslova kojima se bavim.
Tokom ljeta sebi uzmem neko vrijeme za punjenje baterija i odmor koji obično bude putovanje u neku drugu državu, pri povratku u Sarajevo ponovno krećem sa poslom i tako iznova. Prosto kada sam tu u gradu gdje stvaram i radim nemam mira i uvijek moram da radim nešto na poslovnom planu.
Primijetili smo da ste se u zadnje vrijeme okrenuli spoju umjetnosti i mode? Možete li nam više reći o majicama i cekerima u potpisu Hanna Dujmović Art i na čemu trenutno radite?
Pa ne mogu reći baš da se bavim modom. Više se trudim učiniti moja djela vidljivijim kroz neke nosive komade, majice, cekere. Majice koje su trenutno aktuelne imaju na sebi DtG print mojih slika, što je veoma obradovalo ljude koji prate moj rad. U pitanju je posebna tehnika printa gdje se boja utiskuje direktno u platno.
Majice koje koristimo u radu su od organskog pamuka i idealan su komad odjeće za ljeto. Cekeri koje radim ručno su oslikani i predstavljaju jednu vrstu nosive umjetnosti, slika na nosivom akcesoaru. Tako da je to trenutno spoj više stvari na kojima radim. Za svakog po nešto.
Kako i gdje možemo kupiti ili pogledati umjetnička djela, majice i cekere u Bosni i Hercegovini?
Slike, majice, cegere i ilustracije svakodnevno predstavljam na mom Instagram profilu @hannadeetz i na FB profilu Hanna Dujmovic, gdje pravim jedan vid online galerije. Nažalost moji radovi još uvijek nisu došli do mjesta u nekoj od concept prodavnica u našoj državi, ali nadam se da će i to uskoro da se realizuje.
Što bi preporučili svim mladim djevojkama koje još uvijek nemaju dovoljno hrabrosti da realiziraju svoju ideju?
Trenutno živimo u vremenu u kojem nema mjesta za one koji nisu hrabri, nažalost. Svakodnevna borba i ''laktanje'' za svoje mjesto je nešto što je ''must'' u životu mladih ljudi. Samo hrabro naprijed, jer kada ste spremni da radite nove prilike i nova vrata otvaraju se na svakom koraku, samo treba početi, ne sutra, ne od ponedjeljka, danas, sada, odmah.
Čak i kada nešto financijski izgleda nemoguće smislite plan kako da krenete sa nultim ulogom i kako da svoju vještinu pretvorite u posao iz snova. Ni ja nisam imala neki financijski boost koji mi je omogućio sve ovo. Od prvih 20 narudžbi sam prvo finansirala materijale, pa onda korak po korak dalje.
Da li slušate muziku dok radite i što se nalazi na vašoj playlisti?
Naravno, kakav bi to bio svijet stvaralaštva bez muzike?
Playlista je određena raspoloženjem, jedan jako čudan miks muzike koju volim, klasična, ambijentalna, elektro te new wave.
Koliko vam je moda bitna u životu i kakav je vaš lični stil koji preferirate?
Moda u životu mi nije na prvom mjestu, ali isto tako ne mogu reći da mi nije bitna.
Uvijek volim izgledati pomalo drugačije ili barem imati neki detalj koji će me razlikovati. Često mi se dešavalo da na osnovu izgleda ljudi prepoznaju čime se baviš, famozna rečenica ''Ma ti mora da si umjetnica.''.
Tako da moj stil mogu opisati tako.
Koji su planovi za budućnost, dakle gdje se vidite kroz par godina?
Ne bavim se pretjerano planovima za budućnost, živim dan za danom, jer kao što nam je pokazao ovaj period Pandemije, život je prosto nemoguće planirati toliko unaprijed.
Mogu samo da gajim nadu da ću nastaviti da se bavim stvarima koje volim, da ću biti okružena ljudima koji su mi bitni i da ću zadržati dosadašnji životni put, jer u njemu uživam.
TEKST: Lamija Muratagić
Povodom 15 godina stvaralaštva i predstavljanja nove kolekcije, koja otvara novo poglavlje brenda, s Aminom Hasanbegović razgovaramo o ateljeu, konstrukciji siluete, arhivi brenda i detaljima koji oblikuju identitet svakog komada.
Amina Hasanbegović već 15 godina razvija autorski couture rukopis u kojem silueta nastaje kroz disciplinu konstrukcije, a ne kroz prolazni trend. Njene kreacije prepoznatljive su po arhitektonskom pristupu formi, promišljenom volumenu i preciznom odnosu između kroja, teksture i pokreta. 
Njene kreacije nosile su Severina, Nataša Bekvalac, Nina Badrić, Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, i brojne druge žene regionalne scene. Ipak, ova priča nije samo o imenima koja su nosila njen dizajn, već o ateljeskom radu koji je tokom godina oblikovao jedan od najupečatljivijih autorskih potpisa regionalne modne scene.
Amina Hasanbegović: Posle 15 godina rada naučila sam da verujem svom unutrašnjem osećaju. Uvek sam imala neka velika priželjkivanja i snove za svoj brend, ali sam isto tako naučila da se najvažnije stvari dese tek onda kada za njih dođe pravo vreme. Za mene znak da počinje novo poglavlje nije bio jedan konkretan događaj, već upravo taj osećaj da su se mnoge stvari prirodno posložile i da je došao trenutak za korak dalje.
Verujem da se stvari dešavaju onda kada su suđene i kada treba da se dogode. Danas osećam istu onu uzbuđenost koju sam imala na početku, ali sa mnogo više iskustva, sigurnosti i jasnijom vizijom onoga što želim da gradim u budućnosti.
Amina Hasanbegović: Mislim da bi nekoga najviše iznenadilo koliko ljudi, pažnje i posvećenosti stoji iza jednog jedinog komada. Moj način rada nastajao je godinama i potpuno je prilagođen meni. Ne verujem u šablone i planirane sisteme rada u ovom poslu jer je svaka kolekcija novi izazov i nova priča. U ateljeu ne postoji univerzalna formula, svaki model prolazi svoj put od ideje do realizacije.
Možda spolja sve djeluje kao trenutak inspiracije, ali iza njega stoje brojni sati rada, razgovora, isprobavanja, ručne izrade i zajedničkog promišljanja svakog detalja. Upravo ta pažnja i ljubav sa kojom nastaje svaki komad, kao i broj ljudi koji učestvuje u njegovom stvaranju, verujem da bi nekoga najviše iznenadili. Za mene moda nikada nije samo odevni predmet, ona je rezultat zajedničkog stvaranja, zanata i emocije utkane u svaku tkaninu.
Amina Hasanbegović: Sve kreće od skice – crtanje i kompletna priprema pre nego što model počne da se izrađuje je deo procesa koji mi je najvažniji. Ono što se ne vidi, a i te kako doprinosi couture momentu u mom dizajnu su same konstrukcije ispod haljine (često i metalne), a koje joj daju na prepoznatljivom AH volumenu.
No, iako couture podrazumeva mnogo tehničkih odluka, za mene je najvažnija ona koja se donosi mnogo ranije a to je rađanje ideje i momenat kada osetim da je neka zaista prava. Godinama sam učila da verujem svom unutrašnjem osećaju. Zato verujem da je intuicija jednako važan deo kreativnog procesa kao i znanje, iskustvo ili zanat. 
Arhiva Amine Hasanbegović nije samo pregled kolekcija, već mapa silueta, saradnji i komada koji su tokom petnaest godina oblikovali prepoznatljiv regionalni couture rukopis.
Amina Hasanbegović: Saradnja sa ženama koje imaju tako snažan i prepoznatljiv identitet za mene je uvek dijalog, izbegavam da namećem vlastitu estetiku. Bez obzira na to da li je reč o Severini, Nataši Bekvalac, Nini Badrić, Konstrakti ili nekoj drugoj umetnici, prvi korak je razumeti njihovu ličnost, energiju i način na koji žele da komuniciraju sa publikom.
Moj zadatak je da kroz dizajn naglasim ono što ih čini autentičnim.
Uvek ima mnogo anegdota u tim saradnjama, od dogovora u 3 ujutru, kratkih rokova za izradu, izmena u poslednji čas, na licu mesta, pred koncerte i nastupe. Najlepši deo takvih saradnji je upravo pronalaženje te ravnoteže kada se njihov identitet i moja kreativna vizija susretnu na prirodan način. Do sada je brend napravio preko 5500 unikatnih haljina, a verujemo da je svaka od njih bila posebna na svoj način, a s druge strane delovala uverljivo i iskreno na osobi koja je nosi.
Amina Hasanbegović: Kako da ne. Nedavno sam poželela da organizujem i sredim radionicu, i kada sam videla sve te ostatke materijala, shvatila sam da su oni zapravo susret sa svim osobama,probama,osmesima… jedna čitava eksplozija sećanja kako pozitivnih tako i negativnih engrama. Zato je arhiva za mene mnogo više od pregleda dosadašnjeg rada, jedna čitava zbirka uspomena koje sam imala privilegiju da delim sa ženama za koje sam stvarala. I danas me to iskreno fascinira.
Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.
Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.
Amina Hasanbegović: Bez razmišljanja bih izabrala kolekciju Blacksmith and Tailor. Predstavila sam je beogradskoj publici prije petnaest godina, a danas mi djeluje jednako snažno kao i tada.
Bila je to kolekcija nastala na granici dve suprotnosti: snage i nježnosti. Metal smo ručno varili, oblikovali i pretvarali u formu, tražeći način da ga spojimo sa gotovo bestežinskim tkaninama. U tom susretu grubog i krhkog nastala je posebna energija koju i danas osjećam. Možda bih je danas posmatrala drugačijim očima, sa više iskustva i zrelosti, ali njena ideja ostala bi ista. Neke kreacije pripadaju trenutku, a neke su bezvremenske. Za mene je Blacksmith and Tailor upravo jedna od njih.
Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.
Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.
Amina Hasanbegović: U ovoj kolekciji važnu ulogu ima i način na koji nastaju materijali. Mnoge od njih smo stvarali sami. Volim ideju da komad počinje mnogo pre prvog kroja - u eksperimentu, u teksturi, u tragu ruke koja ga oblikuje.
Amina Hasanbegović: Volela bih da ovu novu fazu brenda prepoznaju po emociji. Po ljubavi prema stvaranju koja je godinama bila moja najvažnija pokretačka snaga i koja je utkana u svaki komad.
Svaka kolekcija nosi deo vremena u kojem je nastala, ali i deo osobe koja ju je stvarala. Takođe, ona je i simbol našeg novog početka nakon više decenije i po stvaranja :)
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Hatidža Hasanbegović / @aminahasanbegovic
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
