TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 17.6.2020.
U potrazi za zanimljivim dekorom sa umjetničkim radovima bh.umjetnika/-ica naišli smo na profil Hanna Dujmović Art koji nas je zaintrigirao fantastičnim djelima pa smo ju odlučili kontaktirati i iz prve ruke saznati sve o njezinom radu i budućim planovima.
Naime, Hanna Dujmović je bosanskohercegovačka umjetnica koja je svoj umjetnički smjer započela na odjelu za kiparstvo u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu.
Uz kiparstvo i slikarstvo kao primarnim odabirima podučava i podupire nove umjetnike, ali i vrijedno radi kao trenerica ritmičke gimnastike. Sve navedeno nam je bilo i više no dobar povod za razgovor s ovom izrazito inspirativnom djevojkom.
Hanna Dujmović
***
Diplomirali ste Akademiju likovnih umjetnosti - Odsjek kiparstva sa srebrenom značkom i titulom jedne od najboljih studentica generacije. Čestitamo! Kako bi danas najbolje opisali vaš rad i područje kojim se bavite?
Hvala. Moj današnji umjetnički izražaj isključivo mogu pripisati slikarstvu. Kiparstvo je zaista bilo i još uvijek je moja prva ljubav, ali zbog manjka prostora za rad i zahtjevnog fizičkog posla koji ta struka zahtjeva, odlučila sam se usmjeriti ka slikarstvu.
Tri riječi koje vas najbolje opisuju?
Ambiciozna. Spontana. Misteriozna.
Kada se pojavila vaša ljubav prema umjetnosti? Jeste li oduvijek znali da ćete se time baviti?
Ljubav prema umjetnosti javila se pri upisu u Srednju školu primijenjenih umjetnosti.
Rad u kiparskoj klasi mog tadašnjeg profesora Hasana Haljevca zaista je učinio da upoznam jedan novi svijet u koji sam se potpuno zaljubila. Prije tog perioda gajila sam simpatije prema crtanju, ali nisam bila pretjerano talentirana. Iza svega što danas znam i radim stoje sati, mjeseci i godine prakse i vrijednog rada.
Koji su izazovi sa kojima ste se susretali na početku?
Na početku mog puta u svijet umjetnosti bilo je bezbroj izazova. Mogu slobodno reći da nisam znala ni olovku pravilo da držim, a kamo li da nacrtam portret ili akt. S vremenom sve sam savladala, a onda sam došla na četvrtu godinu Akademije likovnih umjetnosti i uradila sam figuru žene u prirodnoj veličini visine 1m 80cm i tada sam shvatila da je prosto sve moguće kada nešto dovoljno jako želite.
Kada krenete sa stvaranjem umjetničkog djela možete li predvidjeti kako će izgledati finalni proizvod ili se prepustite trenutnom raspoloženju?
To je nešto što je fleksibilno, nikada ne znate kako će neko djelo izgledati u završnici.
Čak i kada imate neku brzu skicu, mašta može da vas odvede u potpuno drugom smjeru. Naravno, kada je riječ o nekoj zadanoj narudžbi, onda ste ograničeni i trudite se poštovati pravila forme i kompozicije.
Pruža li Bosna i Hercegovina dovoljno za jednu mladu umjetnicu u usponu?
Ljudi koji vode ovu predivnu državu mislim da ni ne znaju koliko trenutno mladih, ambicioznih i talentiranih ljudi ima u svim poslovnim poljima od umjetnosti do raznih zanata, dizajna, mode, elektrotehnike, itd.
Podrške od njih nema, nije je ni bilo, a da li će je biti…
Podršku koju imam kao umjetnica u usponu mogu pripisati ljudima, poznanicima, sugrađanima, prijateljima, kolegama, koji su prepoznali moj rad i uz čiju podršku ja iz mjeseca u mjesec pravim nove korake ka naprijed. Hvala im na tome.
Imate već nekoliko izložbi iza sebe. Bi li mogli izabrati najdražu i što ju je učinilo posebnom?
Tako je, moj rad prikazan je na devet izložbi do sada. Definitivno su mi omiljene posljednje tri, iako su u pitanju bile online izložbe, bila je čast biti odabrana među najboljim umjetnicima svijeta koji su dobili priliku izlagati.
U pitanju su izložbe Sheroes in Quarantine, London, UK (moj rad odabran je među 14 najboljih), Calling Across the Distance, San Francisco, USA (rad je odabran među 33 najbolja) te Limitless Art, Napulj, Italija (rad je odabran među 16 najboljih, nalazi se na II mjestu).
Koji su vas umjetnici nadahnuli i odredili smjer vašeg umjetničkog izražaja?
Moj umjetnički rukopis još od studentskih dana nadahnut je Henri Matissom.
Kako umjetnost može pripomoći da svijet učinimo boljim mjestom?
Umjetnost je u današnjem svijetu grana koja se bavi i aktivizmom. Kroz razna djela umjetnika vidimo snažne i veoma bitne poruke. Ali mislim da svako od nas može promijeniti prvenstveno svoj lični svijet ako barem jednom u sedam dana napravi prostor za neku od art-therapy vježbi.
Mnogi ljudi nisu uzeli kist u ruke još od školskih dana, a umjetnost je zaista odličan način da se riješimo stresa. Ako promijenimo sebe u bolju osobu, mijenjamo i ljude oko sebe, a tako mijenjamo i raspoloženje u sredini u kojoj živimo, krećemo se i radimo. Možda tim sitnim koracima možemo promijeniti barem dio našeg svijeta.
Također ste i trenerica ritmičke gimnastike i predajete umjetnost u EdusKreativus. Kako je biti na neki način uzor mladim ljudima?
Kao trenerica ritmičke gimnastike radim od svoje 18-te godine u Klubu ritmičke gimnastike ''Arabesque''- to je poziv koji obožavam. Nakon karijere u tom sportu koja je trajala 13 godina, predivan je osjećaj djevojčicama prenijeti znanje i učiti ih najljepšem sportu kojim mogu da se bave. To je također jedna vrsta umjetnosti u kojoj uživam.
U EdusKreativus ateljeu djelujem sa kolegicom Merimom Pirijom. Ideja je bila otvoriti vrata jedinstvenog prostora unutar kojeg stvaramo umjetnost. Uživamo raditi sa djecom, mladima, odraslima, ali i onim nešto starijim polaznicima. Naš program je raznovrstan tako da svako za sebe pronađe medij u kojem će se izražavati.
Možemo zaključiti da vam je dan doista ispunjen obvezama. Kako to sve balansirate? Imate li vremena za odmor i kako on izgleda?
Pravo vrijeme je sada. Vodim se tom mišlju i nemam puno prostora za dane koji prođu, a da nisam uradila barem nešto na polju poslova kojima se bavim.
Tokom ljeta sebi uzmem neko vrijeme za punjenje baterija i odmor koji obično bude putovanje u neku drugu državu, pri povratku u Sarajevo ponovno krećem sa poslom i tako iznova. Prosto kada sam tu u gradu gdje stvaram i radim nemam mira i uvijek moram da radim nešto na poslovnom planu.
Primijetili smo da ste se u zadnje vrijeme okrenuli spoju umjetnosti i mode? Možete li nam više reći o majicama i cekerima u potpisu Hanna Dujmović Art i na čemu trenutno radite?
Pa ne mogu reći baš da se bavim modom. Više se trudim učiniti moja djela vidljivijim kroz neke nosive komade, majice, cekere. Majice koje su trenutno aktuelne imaju na sebi DtG print mojih slika, što je veoma obradovalo ljude koji prate moj rad. U pitanju je posebna tehnika printa gdje se boja utiskuje direktno u platno.
Majice koje koristimo u radu su od organskog pamuka i idealan su komad odjeće za ljeto. Cekeri koje radim ručno su oslikani i predstavljaju jednu vrstu nosive umjetnosti, slika na nosivom akcesoaru. Tako da je to trenutno spoj više stvari na kojima radim. Za svakog po nešto.
Kako i gdje možemo kupiti ili pogledati umjetnička djela, majice i cekere u Bosni i Hercegovini?
Slike, majice, cegere i ilustracije svakodnevno predstavljam na mom Instagram profilu @hannadeetz i na FB profilu Hanna Dujmovic, gdje pravim jedan vid online galerije. Nažalost moji radovi još uvijek nisu došli do mjesta u nekoj od concept prodavnica u našoj državi, ali nadam se da će i to uskoro da se realizuje.
Što bi preporučili svim mladim djevojkama koje još uvijek nemaju dovoljno hrabrosti da realiziraju svoju ideju?
Trenutno živimo u vremenu u kojem nema mjesta za one koji nisu hrabri, nažalost. Svakodnevna borba i ''laktanje'' za svoje mjesto je nešto što je ''must'' u životu mladih ljudi. Samo hrabro naprijed, jer kada ste spremni da radite nove prilike i nova vrata otvaraju se na svakom koraku, samo treba početi, ne sutra, ne od ponedjeljka, danas, sada, odmah.
Čak i kada nešto financijski izgleda nemoguće smislite plan kako da krenete sa nultim ulogom i kako da svoju vještinu pretvorite u posao iz snova. Ni ja nisam imala neki financijski boost koji mi je omogućio sve ovo. Od prvih 20 narudžbi sam prvo finansirala materijale, pa onda korak po korak dalje.
Da li slušate muziku dok radite i što se nalazi na vašoj playlisti?
Naravno, kakav bi to bio svijet stvaralaštva bez muzike?
Playlista je određena raspoloženjem, jedan jako čudan miks muzike koju volim, klasična, ambijentalna, elektro te new wave.
Koliko vam je moda bitna u životu i kakav je vaš lični stil koji preferirate?
Moda u životu mi nije na prvom mjestu, ali isto tako ne mogu reći da mi nije bitna.
Uvijek volim izgledati pomalo drugačije ili barem imati neki detalj koji će me razlikovati. Često mi se dešavalo da na osnovu izgleda ljudi prepoznaju čime se baviš, famozna rečenica ''Ma ti mora da si umjetnica.''.
Tako da moj stil mogu opisati tako.
Koji su planovi za budućnost, dakle gdje se vidite kroz par godina?
Ne bavim se pretjerano planovima za budućnost, živim dan za danom, jer kao što nam je pokazao ovaj period Pandemije, život je prosto nemoguće planirati toliko unaprijed.
Mogu samo da gajim nadu da ću nastaviti da se bavim stvarima koje volim, da ću biti okružena ljudima koji su mi bitni i da ću zadržati dosadašnji životni put, jer u njemu uživam.
TEKST: Bonjour.ba
Kada kažemo Sarajevo Film Festival, prvo pomislimo na filmove koji osvajaju publiku i slave umjetnost, a među onima koji festivalu daju poseban šarm nalazi se i Maja Čengić Miralem kao prepoznatljivo lice i osmijeh crvenog tepiha.
Godinama publiku pozdravlja u zanimljivim izdanjima i vodi program s elegancijom zbog koje je njen izlazak pred kamere postao drag i upečatljiv trenutak festivalskih večeri.
Zato je upravo ona prva osoba s kojom je Bonjour.ba želio napraviti festivalski throwback i to u saradnji s Perwollom, brendom koji već drugu godinu zaredom podržava Sarajevo Film Festival i vjeruje da odjeća ima priče vrijedne čuvanja.
Njihova zajednička nit? Ljubav prema trenucima koji traju, bilo da su u pitanju besprijekorne haljine na crvenom tepihu ili sjećanja koja se prepričavaju i godinama kasnije.
Kroz šest pažljivo odabranih lookova, Maja nam je otkrila anegdote, emocije i male modne tajne koje su obilježile njene festivalske noći, a mi ćemo ih, baš poput njenih haljina, sačuvati od zaborava.
Kada smo Maju pitali kada je nosila ovaj outfit i kakva su joj prva sjećanja na tu noć, odgovorila je bez razmišljanja prošle godine.
“Raznježi me svaki put kad ga vidim i i dalje mi izmami osmijeh na lice”, priznala nam je. Otkrila je i da su ovaj look birali oko dva mjeseca, a posebna atmosfera te večeri ostala joj je urezana u sjećanje.
Bijela odjeća na crvenom tepihu uvijek nosi dozu glamura, ali i izazova. Kada smo je pitali za ovaj look Maja nam je rekla da: “I sada sam oduševljena dizajnom ovog look-a.”
Dodala je da je imala samo jednu probu za njega i da je, naravno, zahtijevao posebnu brigu i njegu.
Tada smo je pitali da nam otkrije trik koji koristi da odjeća izgleda besprijekorno i godinama nakon. “Meni je jako važna kvaliteta tkanine i samim tim ta tkanina zahtijeva posebnu njegu i brigu, pogotovo ljeti… Perwoll je moj vječni saveznik, deterdžent koji čuva boju, što je ljeti posebno važno s obzirom na češće nošenje svijetle i bijele tkanine.”
Ova izdanja su mali podsjetnik na to kako moda i sjećanja idu ruku pod ruku. Svaka haljina nosi trenutke iza kojih se kriju osmijesi, aplauzi i ona uzbuđenja tik prije izlaska na crveni tepih. Maja ih čuva s pažnjom, a uz njegu koja traje, ti komadi ostaju spremni za nove priče i neke buduće posebne prilike.
Upravo tu ljubav prema trenucima koji traju dijeli i Perwoll jer odjeća vrijedi onoliko koliko vrijedi priča koju nosi. Ostatak priča kako su nastali ostali lookovi, koje anegdote Maja do sada nikada nije podijelila pogledajte u našem video formatu.
Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Perwollom
Produkcija: Bonjour.ba
Fotografije/Video: Marko Jovančić za Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
