TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.2.2018.
Koliko puta ste poželjeli osvježiti svoj životni prostor, ali niste to znali učiniti na pravi način? Često tražite nešto unikatno i posebno, ali ipak takvo nešto ne možete pronaći? Mi smo pronašli odličan prijedlog za vas. Unošenjem ovog detalja u svoj dom, unijet ćete toplinu i vedrinu, a sigurno će vam izmamiti osmijeh na lice pri svakom pogledu. Još niste čuli za frejmić? Frejmić nije samo ob
Frejmići su jedinstveni i personalizirani okviri koji se razlikuju od svih drugih koje možete pronaći na našem tržištu, a nastali su u kreativnom svijetu Nejre Spahić, diplomirane inženjerke elektrotehnike. Iako njeno zanimanje i kreativni rad nemaju mnogo zajedničkih poveznica, ljubav prema kreativnim i unikatnim poklonima je nadvladala, tako da svaku minutu slobodnog vremena provodi u stvaranju frejmića, kako bi se pobrinula da na najljepši i najkreativniji način sačuvate sve vaše drage uspomene, a istovremeno svoj dom obogatite posebnim detaljem i tako se istaknete od drugih.
Nejra ističe da je oduvijek bila u potrazi za jedinstvenim i neobičnim poklonima za svoje najdraže i konstantno se suočavala sa istim problemom: nemogućnost pronalaska i kupovine onog što želi na našem tržištu. Rješenje za ovaj problem pronašla je u kreiranju i sprovođenju vlastitih ideja u djelo. Počela je sa izradom ručno rađenih čestitki, unikatnih pletenih rukavica za parove i dekoracija za prvi rođendan, da bi se nakon malo detaljnijeg istraživanja tržišta odlučila za izradu jedinstvenih ručno rađenih Frejmića, jer ih smatra idealnim za čuvanje najdražih uspomena.
Svaki dio frejmića je u potpunosti ručno rađen, počevši od okvira pa do unutrašnjeg dijela, a posebno se ističe mogućnost stvaranja personaliziranih detalja koji će obilježiti rođenja vaših najdražih, rođendane, godišnjice, vjerske i novogodišnje praznike i sve druge bitne trenutke. Kao i svaki ručni rad i izrada frejmića je izuzetno zahtjevan proces koji iziskuje mnogo uloženog vremena, preciznosti i urednosti pri izradi svakog zasebnog dijela, ali time se postiže da konačni proizvod izgleda kvalitetno i prefinjeno. Cilj Frejmića je postati prepoznatljiv i nezaobilazan detalj svakog doma koji će uvijek privlačiti poglede i buditi najljepše emocije.
Ukoliko i vi volite poklanjati neuobičajene, unikatne i jedinstvene poklone, ili ipak želite jedan za sebe, svakako pratite Facebook i Instagram stranice Frejmića. Frejmić željno iščekuje vaše upite kako bi najljepše uspomene sačuvali zauvijek!
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
