TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 11.9.2023.
Osim što svaka sezona donosi nove komade u naš ormar i osvježenje u odijevanju kojem se radujemo, uz nju stiže i mala vrtoglavica kada se sjetimo manjka prostora u ormaru za sve nove stvari s popisa želja.
Kako jesen gledamo kao početak nove radne i školske godine, ali i kao onaj dio godine koji voli slojevito odijevanje i osvježavanje garderobe, ne preostaje nam drugo nego se uhvatiti u koštac sa neophodnim zadatkom – jesenskim čišćenjem ormara.
Mi smo pripremili kratki popis od 4 trika koji će olakšati taj zadatak, a usuđujemo se reći, učiniti ga i zabavnim.
Raščistite višak
Vjerojatno najteži dio zadatka, ali i najefektniji. Da biste olakšali organizaciju i ubrzali čišćenje, podijelite svu odjeću iz ormara u tri kategorije:
Sami ćete procijeniti koja odjeća više ne izdržava test vremena i ne može biti ni proslijeđena, kojoj će netko pokloniti puno više pažnje od vas, a koja zaista često „prošeta“ s vama kroz grad i zaslužuje ostati.
Kategorizacija
Kada ste izabrali najdraže komade koje želite zadržati, prije nego ih vratite u ormar, podijelite ih u kategorije. Kaputi, jakne, džemperi, majice dugih rukava, majice kratkih rukava…. Shvatili ste poantu, zar ne? Da bi vaš ormar na kraju bio još pregledniji i uredniji, pokušajte svaku kategoriju slagati po bojama, od najtamnije do najsvjetlije. Tako ćete lakše u glavi složiti kombinacije prije nego izvučete sve iz ormara zbog jednog outfita.
@amyleighdraper Organise my wardrobes with me ?? yes I have an obsession with blazers #wardrobeorganisation #homeorganisation #ikeawardrobe #fashiontiktok #organisation #organisedhome ♬ Mood - Makar
Dodajte prostor za pohranu
U mnogim dućanima danas možete pronaći mnoštvo funkcionalnih komada namještaja i kutija ili ladica za pohranu. Mi preporučujemo prozirne kutije s kojima ćete odmah znati koja od njih krije modne dodatke, koja sportsku odjeću, a koja ostale predmete koji zatrebaju tek povremeno.
Vertikalno slaganje
Savjet Marie Kondo koji ćete uvijek rado primjenjivati jest vertikalno slaganje odjeće u ladice. Kada odjevne komade naslažete jedan na drugi, sigurni smo da s vremenom ni sami ne znate što sve imate. Kada ih slažete vertikalno, imat ćete pregled svega što se krije u ladicama što će potaknuti maštu i pomoći da kreirate više odjevnih kombinacija.
Ako imate zaista malo prostora ili se jednostavno želite prikloniti slow fashion pokretu, preporučujemo da prilikom čišćenja ormara i kupovine novih komada, primijenite tehniku slaganja capsule garderobe s kojom ćete, uz samo nekoliko osnovnih predmeta koji ne zatrpavaju ormar, imati mnoštvo mogućnosti kombiniranja.
* * *
Naslovna fotografija: @rosiehw
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.

Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!