TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 17.4.2019.
„Pospremanje je samo oruđe, a ne konačno odredište. Istinski cilj trebao bi biti uspostava načina života koji najviše želite kad uvedete red u svoju kuću.“ Marie Kondo
Marie je već sa šesnaest godina postala svjesna važnosti dobre organizacije te je znatiželjno čitala sve knjige vezane uz ovu temu koje je pronašla u Japanu. Dan po dan, praksu je stjecala kroz uređenje svoje sobe, sestrine, doma najbolje prijateljice…
Uskoro, Marie je razvila koncept (KonMari metodu) koja potiče odstranjivanje suvišnog iz naše svakodnevnice i kreiranje balansa, a sve to kako biste u svom domu, ormaru ili svakodnevnici, ponovno pronašli inspiraciju i mir. Njeni savjeti i KonMari metoda čišćenja (“odbacivanje svega što ne donosi radost”) postali su međunarodni fenomen.
Autorica je i knjige 'The Life – changing magic of Tidyng Up', koja je prodana u više od dva milijuna kopija diljem svijeta, a danas kroz vlastiti Netflix show, ali i brojna gostovanja na TVu i radiju dijeli jednostavne i učinkovite savjete kako organizirati garderobu, dom, financije… Svjesna je i da je organizacija zabavnija u paru te ćete na društvenim mrežama pronaći sjajne #mykonmari trenutke koji pokazuju kako njeni savjeti djeluju u praksi. I mi smo nekoliko važnih lekcija koje smo naučili od ove ljupke dame pobrojali u nastavku. Za ispunjenju, radosniju i još organiziraniju svakodnevnicu.
# Svaka priča započinje s planom.
Zastanite na trenutak i zamislite idealnu svakodnevnicu. Kako biste započeli dan, a kako ga završili? Što bi bili vaši mali sitni rituali uz koje biste doma punili baterije? Pokušajte biti što specifičniji. Jeste? Upravo će vam ta slika poslužiti kao sjajna motivacija da preuzmete kontrolu nad svojom svakodnevnicom i vaš dom učinite mjestom u kojem ćete naći samo stvari koje vam pričinjavaju sreću.
#'First things first'
Prilikom organizacije doma, pratite ovaj redoslijed za najučinkovitije rezultate. Prvo organizirajte ormar, zatim knjige i dokumente, slijede kuhinja i dnevni boravak, a onda sve one stvari koje spadaju u kategoriju uspomena. Budite sretni i zahvalni na svim stvarima koje imate, ali nemojte osjećati grižnju savjesti jer npr. bacate neon haljinu s koncerta omiljenog benda koju više nećete nositi. U trenutku kupovine vam je donijela određenu radost, dakle, ispunila je svoju glavnu ulogu. Sada je vrijeme da vam ponovno donese radost – tako što ćete ju spremiti u kutiju i darovati prijateljici koja bi ju rado nosila. A kako biste maksimalno iskoristili prostor u ormaru i uredno posložili sve sitnice, isprobajte ove trikove.
https://www.youtube.com/watch?v=yXQt6aXME7s
#Ne trebamo se vezati za stvari, već za emocije
Vjerujemo da i u vašem domu imate ladicu, ormar ili čak sobu u koju ste smjestili sve one stvari koje danas nemaju gotovo nikakvu praktičnu ulogu, a niste ju/ih bacili jer uz nju/njih vežete određene uspomene. Obzirom da nerijetko stvari koje posjedujemo, počnu posjedovati nas, upravo su takvi artikli itekako važni na vašoj 'declutering' listi. Bezbroj ulaznica koje čuvate s koncerata, salvete koje ste skupljali u djetinjstvu ili odjeća koju više nikada vjerojatno nećete nositi … sve su to artikli koje nepotrebno okupiraju prostor u vašem domu. Darujte ih. Emocije koje ste vezali uz njih će i dalje biti prisutne, no, vaš dom će biti organiziraniji, a vi ćete se osjećati bolje i potpunije.
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
