Berberi u Maroku već stoljećima njeguju svoj kulturni identitet kroz izradu rukotvorina - sagova, keramike i srebrnog nakita. U novom editorijalu naziva 'Jabra', što znači strano tijelo, Stipe je želio predstaviti upravo šarm njihovog srebrenog, ručno izrađenog nakita, kao i dočarati ljepotu kraljice nomada te tradicionalan način života Berbera.

Autentični marokanski sagovi u pozadini, prirodan make-up, raskošne frizure te igra s bojama, linijama i teksturama na fotografijama vjerno oslikavaju marokansku kulturu. Stipi su kao inspiracija za editorijal poslužile vibrantne ulice Marrakecha, dok je za stiliziranje raskošnih i upečatljivih frizura dosta stilskog iskustva već dobio kroz hair show koji je pripremio prije par godina, a koji je bio inspiriran upravo Beduinima.
„Raditi snimanje u Marrakechu na samom trgu Jemal el Fna velik je izazov. Kako bismo ublažili lucidnost popeli smo se na krov trgovine tepiha. Morali smo unajmiti zaštitara, u protivnom nisam siguran da bi imali fotografije, a i opremu, to najbolje mogu shvatiti oni koji su se šetali po Marrakechu.“ – otkrio nam je Stipe, a u nastavku donosimo rezultate njegove marokanske modne foto priče.

Kreativni direktor: Stipe Filipović
Frizura: Stipe Filipović
Model & Makeup: Imane Saddoun
Nakit: Maison Nomade Marrakech
Fotograf: Inmakko Marakasso

Dok mi bježimo iz grada, Baščaršija radi punom parom. Iza izloga koji ne mame sniženjima ni trendi neonkama, kriju se majstori koji cijelo ljeto ostaju ovdje: pletu srebro, tope bakar, ušivaju uzorke stare stotinama godina.   

Zanati koji su stvorili ovaj grad idalje žive, tiho i uporno, ali sve rijeđe ućeni, sve rjeđe prepoznati. Zato vam ovog ljeta donosimo priču o onima koji idu na more tek kada sezona završi (a možda ni tada), jer njihove ruke ne poznaju sezonu.

Kazandžije: Gdje bakar još odzvanja  

U sokaku Oprkanj, u ulici Kazandžiluk, dok turisti traže hlad, čulo sluha vas može dovesti do male radionice gdje čekić idalje udara u ritmu od prije pet stoljeća.   

Kazandžijski zanat, oblikovanje i ukrašavanje bakra, ovdje se radi kao nekad, s pećima koje tope i oblikuju, s kalupima, s džezvama koje ne izgledaju kao poklon paketi, nego kao naslijeđe.  







Nekad ih je bilo preko 150, danas ih možete nabrojati na prste. Ipak, kada uđete u ovu radnju, miris metala i crni tragovi na rukama majstora podsjetit će vas da ste u prostoru koji čuva Sarajevo bolje od mnogih muzeja.  

Četkar: Zanat koji ne može nestati (ali skoro jeste)  

U jednoj od manjih radnji, naizgled bez posebne oznake, pronašli smo radionicu četkara. Prava četka, za obuću, za pčelare, za pekare, za molere, idalje se pravi ručno. Konjska dlaka, drvo, žica. Svaka četka ima funkciju, oblik i svrhu. A najvažnije: ima porijeklo.   





 

Zanat koji je nekad imao desetine radionica danas je skoro izbrisan. No, taj jedan preostali majstor još radi i ne prodaje samo proizvod, već znanje, tišinu i poštovanje prema onome što traje.   



 

Isfahan: Tepisi koji nose priče pod nogama  

U hladu Morića hana, kroz vrata iza kojih često ne uđemo misleći da nemamo razloga, nalazi se Isfahan, prostor u kojem svaki ćilim ima vlastitu biografiju. Rukotvorine iz Irana, tepisi rađeni od prirodnih boja i vune, komadi koji se ne mijenjaju sezonski nego traju generacijama.   





 

 

Vlasnik ovog prostora ne prodaje stvari, već nudi kontekst. Svaka šara, svaki rub, boja i tkanje imaju značenje. Nisu tu da ih gledamo s vrata, već da uđemo, pitamo, naučimo. Jer kao što tepih nosi prostor, tako i ovaj zanat nosi kulturu.  





 

Ovi ljudi ne očekuju ni lajkove, ni reklamu. Njima je dovoljan kupac koji pita: "Ko je ovo pravio?" . Ako ovog ljeta uđete u jednu takvu radnju, znajte: niste kupili stvarčicu, kupili ste trag.

Zanati čine ovaj grad. Ne dozvolimo da čine prošlost.

A za kraj prvog serijala Baščaršija ljeti, donosimo vam i razglednicu kao malu uspomenu koju možete sačuvati ili poslati nekome koga volite, baš kao podsjetnik da najljepše priče Sarajeva još uvijek nastaju rukama.
 

Bonjour.ba produkcija