TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 25.3.2021.
Tomaž Kavčić chef je kojemu je kuhanje način života. Smatra se i jednim od pionira pokreta slow food te je poznat po upotrebi raznih inovativnih tehnika pripreme hrane zbog čega jednostavna jela uz njegovu vještinu dobivaju potpuno novi, jedinstven i inovativan izgled.
Upravo je Tomaž sjajan sugovornik za razgovor o temama koje su bliske svim gurmanima i onima koji uživaju u malim ritualima. U sklopu intervjua koje realiziramo zajedno s timom kompanije Fina Vina predstavljamo vam Tomaža Kavčiča, koji će vas osvojiti svojom jednostavnošću i ljubavlju prema tradiciji i lokalnim namirnicama.
Amir Beširević, osnivač kompanije Fina Vina se prisjetio kako se upoznao s chefom koji je dobio i najveće priznanje u svijetu kulinarstva te u razgovoru s Tomažom ekskluzivno za BONJOUR.ba saznao kako je izgradio prepoznatljivu gourmet priču u svom obiteljskom restoranu.
***
Piše: Amir Beširević
Nikad neću zaboraviti naš prvi susret: kasnimo, brzo se vozimo uz cestu koja prati impresivan, gusti drvored. Skromno parkiramo među vozni park kao iz filmova Jamesa Bonda. Penjemo se uz stepenice, držeći, tada djevojku, Lejlu za ruku, usput smišljajući izgovor zašto kasnimo :), gdje nas nasmijani Tomi dočekuje na vrhu stepenica i otključava svaka vrata sa svojim osmijehom.
Taman da izustim izvinjenje zbog kašnjenja, kada Tomi pita: odakle dolazite? Rekoh: "od Movie... Oooouuu, pa dobro da ste ikako došli." Smijeh s obje strane, ostalo je historija.
Klijentela zahtjevnog gastronomskog ukusa, koja ne odlazi u restorane samo zbog dobrog društva i slasnog zalogaja, već za stolom očekuje vrhunski doživljaj o kojem će pričati danima poslije, zna da je takvih mjesta u Europi vrlo malo. No, jedno od njih nalazi se u Vipavskoj dolini u Sloveniji.



U dvorcu Zemono, koji je nekad bio ljetna rezidencija grofa Lanthieri, nalazi se nadaleko poznat slow food restoran Pri Lojzetu, čije je narodsko ime potpuno oprečno od raskošne gastronomske ponude. A za nju je vlasnik Tomaž Kavčič u posljednjih godina, otkako je restoran otvoren, dobio brojna priznanja. Iako je prošla godina bila izuzetno zahtjevna za sve branše, a pogotovo za ugostiteljstvo, u decembru mjesecu dobili ste međunarodno priznanje – Michelin zvjezdicu.
Reci nam molim te što ti znači ovo priznanje?
Prije svega, to je za mene velika obaveza za budućnost, jer je to veliko priznanje. Mnogo mojih kolega mi je reklo da je tu zvjezdicu mnogo teže zadržati nego pridobiti. To je nagrada i priznanje dosadašnjem radu. Veoma me je obradovalo, dalo vjetar u leđa da budem i dalje dosljedan sebi, ali i potvrdu da sam na pravom putu.
Četvrta si generacija vlasnika ugostiteljskog objekta Pri Lojzetu koja se 1997. godine preselila u dvorac Zemono. Približi nam okolinu i opiši prostorije dvorca Zemono i naravno restorana Pri Lojzetu.
Nastavljaš dugačku obiteljsku tradiciju. Da li je tvoj put u kulinarstvo bio jednosmjerna cesta, nešto što se očekivalo od tebe?
Još kao dijete, kada sam htio da vidim svoju mamu, morao sam u kuhinju, jer pripadam četvrtoj generaciji ugostitelja gostionice „Pri Lojzetu“, znači kafane kod Lojza, koja se spominjala već krajem 19. vijeka. U tom ambijentu sam radio školske zadatke, ali i čak puno puta zaspao. Za mene su bile dvije mogućnosti, da mi se kuhinja i kulinarstvo smuči, da ne poželim da ikada nastavim porodični biznis ili da mi kulinarstvo i gastronomija postanu, ne posao, nego način života. Dogodilo se ovo drugo. Veoma sam ponosan što gradim svoj posao na više od stoljeća tradicije obitelji, zbog čega trud i rad prethodnih generacija nije bio uzaludan i za mene je dobio i vrijednost i smisao.

Kako izgleda tvoj radni dan?
Moj dan je prilično dinamičan. Počinje jako rano, kada odem u nabavku. Oko 10, 11 sati stižem u dvorac Zemono, gdje dio ekipe već uveliko radi ono što smo prethodno dogovorili. Ima tu puno rutinskih poslova, a i onih i izazovnih, koje donosi svaki novi dan. Oko 13 sati dolaze prvi gosti, pozdravim ih na recepciji, pa im onda prezentiram ono što nam je priroda danas dala. Uvijek sa svojim gostima dijelim filozofiju lokalnog i sezonskog. Kasnije, sommelier s gostima bira vina na osnovu izabranog menija. Osmijeh na licima nam omogućava, da Gostilna pri Lojzetu, dvorec Zemono bude na obostrano zadovoljstvo. Događa se da kada imamo svadbe i slavlja da naš posao traje vrlo često i do jutra. Supruga Flavia je zadužena za ambijent i svaki član ekipe zna svoju funkciju. Uigrana ekipa je zaista ključ uspjeha. Definitivno ekipa koja dijeli iste vrijednosti sa mnom.



Na koji način osmišljavaš menije?
Uvijek krećem od ukusa, odnosno doživljaja. Vodim se time da biram po osjećaju. Tradicionalni recepti su ono, na čemu se bazira moj rad. Mijenjaju se tehnike, mijenja se tehnologija, ali ostaje očuvanje primarnog ukusa namirnica. Osluškujem svoje goste i njihove želje i događa se da nekako uvijek pogodim što u kom trenutku netko od gostiju voli, ali i što bi baš u tom trenutku volio da jede.


Koliko je bitna vinska ponuda u kombinaciji s tvojom gastronomijom?
Veoma je bitna svakako. Pravi hedonisti i ljubitelji vina znaju koje vino žele da popiju uz meni za koji se ja pobrinem. Oni koji su, pak, neodlučni ili se manje razumiju, budu slobodni da se konzultiraju, a onda od naših somelijera dobiju adekvatne savjete i to bude uvijek na obostrano zadovoljstvo.

Tvrdiš da jedno obično jelo poput goveđe juhe može zablistati uz pomoć specijalnih efekata u kuhinji. Otkrij nam svoju tajnu?
Kada bih vam otkrio svoju tajnu, onda više ne bi bilo čari, a ni lijepih iznenađenja koja svi moji gosti doživljavaju. Sitnice i neka posebna umijeća čine da, nekada obično jelo, ako je servirano posebno, uz toplinu i lijepu energiju, postane jedinstveno. Mi se trudimo da svakom jelu posvetimo posebnu pažnju, bilo da je u pitanju neki rijetki specijalitet ili neko obično jelo. Mislim da upravo takvim stavom postižemo efekt koji prija i nama i gostima.

Ugostili ste mnoge celebrity osobe u svom restoranu, da li imaš neku priču koju bi podijelio s nama?
Jeste, to je istina. Međutim, jako se trudim da privatnost svojih gostiju sačuvam i ne iznosim u javnost. Baš zato što želim da se svi ti naši gosti osjećaju i dalje potpuno relaksirano kod nas, ali i da znaju da je to mjesto na kojem će se osjećati slobodno, prijatno i bezbrižno.


Pored svog redovnog poslovanja organizator si mnogih edukativno-zabavnih događaja u godini, koji događaji su vrijedni za posjetiti, koja bi izdvojio?
Teško bi izdvojio samo jedan ili dva eventa, najviše su mi dragi svi na temu kulinarstva i vina.

Bili smo gosti tvog jubilarnog 50-og rođendana. :)
Svoje kulinarsko carstvo si proširio i s još jednim objektom „Kruh in vino“ koji se također nalazi u impozantnom izdanju arhitekture Vila Vipolže u Goriškim brdima, da li je koncept objekta isti, možeš li nam objasniti o čemu je riječ?
Osnovni koncept je i u Kruh in Vino je isti jer drukčije ne znam. I u Goriškim brdima je bitna kvaliteta, prijatno osoblje i odlične namirnice. Razlika u odnosu na Dvorec Zemono je da sam se u Kruh In Vino odlučio za više „bistro“ stil.

Često putuješ u razne krajeve svijeta, tako te je put donio i do Bosne i Hercegovine, tačnije Sarajeva. Da li si probao neka od naših tradicionalnih jela i koja su po tebi ostavila trag?
Putujem često i trudim se da u svakom mjestu pronađem baš ono što me ispunjava. Tako i u Sarajevu, koje obožavam. Veoma poštujem tradiciju.
Moji favoriti su uvijek restorani koji rade po istim principima, a koji svakako prate nove tehnologije i suvremene trendove. Puno je takvih i restorana, a i jela u Sarajevu, tako da ne bih mogao nešto posebno da izdvojim.
Savjeti za naše ugostiteljske radnike?
Poštujte tradiciju, gosti neka vam uvijek budu na prvom mjestu i vjerujte, bit ćete uspješni na duže staze. Budite dosljedni sebi i svojim ciljevima, a opet, potrudite se da budete autentični i uvijek dajte maksimum na svom poslu. Ako sve ovo uspijete da ispoštujete, vjerujte mi, potvrde da ste na pravom putu same će stizati.

Bio si i gost naše premijerne slow food večere povodom festivala Sarajevo Wine Weekend. Srce Sarajeva na tanjuru je bio hit :)
Rado si viđen gost u Sarajevu, kada te ponovo možemo očekivati kod nas?
Volim Sarajevo i uvijek se rado odazovem pozivu. Nadam se uskoro.
***
Razgovarao: Amir Beširević & Fina Vina Team
Foto: Tomaž Kavčič & Team
Volite pratiti inspirativne teme?
Dodajte Bonjour.ba u omiljene izvore na Google-u!TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevska barska scena dobila je novo mjesto za upoznavanje i to s konceptom koji danju donosi specialty kafu, a od 17 sati koktele. Mi smo otišle na otvorenje da upoznamo ekipu iza i otkrijemo šta su mjesecima pripremali za svoj prvi meni autorskih koktela.
KAWA Studio ste već imali priliku upoznati kroz DESIGN sa priču o interijeru, koju smo objavili jučer, neposredno prije otvorenja. Tada smo zavirile u prostor, razgovarale o njegovom dizajnu i ideji koja stoji iza novog koncepta. Sinoć smo se vratile zbog onog drugog, podjednako važnog dijela priče: koktela. I vrlo brzo shvatile da će nam trebati nešto više od jedne posjete da istražimo sve što ovaj bar priprema. 

Sarajevska cocktail scena posljednjih godina postaje sve zanimljivija, ali KAWA Studio donosi pristup koji bismo voljele češće viđati u gradu. Iza svakog koktela i mocktaila stoji autorska ideja, a ne samo nova kombinacija sastojaka. Tim koji je godinama razvijao KAWA koncept u ovo je izdanje uložio mjesece istraživanja, putovanja, eksperimentisanja s tehnikama i okusima. Ono što smo sinoć probale tek je mali dio njihovih planova. O nekima još ne možemo govoriti, ali možemo vam reći da će biti dovoljno razloga da se vraćamo. U međuvremenu, evo kako je izgledala naša prva večer. 
Večer je počela onako kako smo se i nadale: uz poznata lica, muziku, razgovore koji se spontano nastavljaju za drugim stolom i povremeno zavirivanje prema šanku da vidimo šta se sljedeće priprema.
Prostor koji smo prethodno posmatrale iz dizajnerske perspektive sada smo konačno doživjele u njegovoj punoj funkciji. Rasvjeta, materijali, raspored sjedenja i atmosfera dobili su sasvim drugačiji smisao kada se prostor napunio ljudima.
A šank? On je definitivno mjesto na kojem se želite zadržati.
Posebno kada shvatite da priprema koktela ovdje uključuje mnogo više od nekoliko poteza shakerom. Različite teksture, infuzije, pjene i neočekivane kombinacije sastojaka dio su iskustva, a još je zanimljivije kada vam neko iz tima usput objasni zašto je baš taj sastojak završio u čaši. 


KAWA je odavno više od jednog mjesta za kafu a s otvaranjem Studia njihov koncept dobio je novo poglavlje.
Iza razvoja KAWA Studija stoji tim koji predvodi Eldar Resić. Eldara ste već upoznali kroz našu DESIGN sa priču o nastanku novog prostora, a Din je također dio ekipe koja je radila na razvoju koncepta i njegovoj realizaciji.
Tu su i Mario, Arijan i Arif, koje smo sinoć imali priliku upoznati iz nešto drugačije perspektive: s druge strane bara. 

Ono što nam je posebno zanimljivo kod ovog projekta jeste koliko se pažnje posvećuje samom procesu stvaranja. Mjeseci istraživanja i putovanja, upoznavanje različitih barskih kultura, isprobavanje novih tehnika i razvijanje vlastitih recepata prethodili su koktelima koji su sinoć stigli pred nas.
Naravno, sve to zvuči lijepo dok vam neko prepričava koncept. Ali tek kada probate piće u kojem prepoznajete poznat sastojak, samo u potpuno neočekivanoj formi, počinjete razumijevati zašto je na njegovom razvoju trebalo toliko raditi.
I tu dolazimo do našeg omiljenog dijela večeri. 

Na meniju nas je dočekalo pet koktela, od kojih smo četiri imale priliku isprobati i snimiti. Svaki je imao potpuno drugačiji karakter, pa je biranje favorita bilo nešto komplikovanije nego što smo očekivale. 
Bosiljak, gin, limun i maslina.
Ako ste u KAWA-i ikada naručili Basilico, vjerovatno već razumijete našu opsesiju. Ovo je njegova nova, razrađenija verzija, s izraženim herbalnim notama, zanimljivim teksturama i pjenom koja cijelom piću daje dodatnu dimenziju. I dalje dovoljno poznat da ga odmah zavolite, ali s nekoliko novih razloga da ga ponovo naručite. 

Krastavac, vermut i limun.
Ovaj koktel nas je možda najviše iznenadio intenzitetom jednog sasvim običnog sastojka. Krastavac ovdje nije samo osvježavajuća nota u pozadini. On zaista ima okus svježeg krastavca, i to na najbolji mogući način. Lagano, čisto, osvježavajuće i toliko specifično da ćete ga vrlo lako zapamtiti. 

Three and a Half Apples, Bademi i crni čaj.
Jabuka, crni čaj i badem, uz rakiju koju, iskreno, nikada ne biste pogodili.
Na papiru zvuči kao nešto što biste naručili iz znatiželje, a onda možda prepustili nekome drugom. U čaši je sasvim druga priča. Jabuka donosi voćnost, crni čaj blagu trpkost, a badem zaokružuje okus. Rakija je toliko dobro uklopljena da ćete se vjerovatno vratiti meniju da provjerite jeste li dobro pročitali sastojke. 

Gin, kurkuma i đumbir.
Na trenutke nas je podsjetio na Palomu, samo s toplijim, začinskijim karakterom. Đumbir donosi prepoznatljivu oštrinu, kurkuma zemljane note, a zajedno stvaraju kombinaciju koja je istovremeno osvježavajuća i pomalo neočekivana.


Moj favorit večeri bio je Gold Rush, koktel s ginom, kurkumom i đumbirom. Volim kada koktel ima malo karaktera, a ovaj ga definitivno ima. Đumbir mu daje onu finu ljutinu koja se osjeti nakon prvog gutljaja, dok kurkuma donosi nešto toplije, zemljane note. Najviše mi se svidjela upravo ta senzacija, što je istovremeno osvježavajuć, ali i pomalo pikantan. Nije koktel koji ćete zaboraviti čim spustite čašu.
Moram prvo priznati da mi je bosiljak vjerovatno omiljeni sastojak u koktelima. U KAWA-i sam se toliko navikla naručivati Basilico da sam u jednom trenutku gotovo prestala gledati ostatak menija.
Sinoć se nije mnogo promijenilo. Basilico je ponovo bio koktel koji se najčešće nalazio u mojoj ruci i još uvijek bih ga bez razmišljanja preporučila svakome ko voli herbalne, nešto manje slatke kombinacije. Ali moj neočekivani pobjednik večeri bio je Rotten Apple. Da, koktel s rakijom.
Rakija u ovom koktelu ne dominira. Jabuka, badem i crni čaj stvaraju slojevit okus u kojem je svaki sastojak prisutan, ali nijedan ne pokušava preuzeti cijelu priču. I upravo me to oduševilo.
Rotten Apple me natjerao da promijenim mišljenje o sastojku za koji sam mislila da vrlo dobro znam kako ga volim, odnosno ne volim, piti. 
To je i najbolji način da objasnim šta mi se dopada kod KAWA Studia. Momci su uložili ogroman trud u ideje koje ne završavaju samo na tome da koktel izgleda dobro na fotografiji. Žele da probate nešto novo, prepoznate nešto poznato u drugačijoj kombinaciji i možda se iznenadite vlastitim ukusom.
Sarajevo ima mjesta na koja odlazimo zbog atmosfere, mjesta na koja se vraćamo zbog omiljenog pića i mjesta na kojima volimo provesti večer s prijateljima.
KAWA Studio ima ambiciju spojiti sve troje, uz malo eksperimentisanja koje nam je na gradskoj cocktail sceni definitivno nedostajalo. Nakon dolaska, s nekoliko novih favorita i još dužom listom stvari koje želimo probati, bilo nam je jasno da ovo neće biti posljednji put da pišemo o KAWA Studiu.
A i ostalo nam je još dosta menija za istražiti. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!