TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 25.3.2021.
Tomaž Kavčić chef je kojemu je kuhanje način života. Smatra se i jednim od pionira pokreta slow food te je poznat po upotrebi raznih inovativnih tehnika pripreme hrane zbog čega jednostavna jela uz njegovu vještinu dobivaju potpuno novi, jedinstven i inovativan izgled.
Upravo je Tomaž sjajan sugovornik za razgovor o temama koje su bliske svim gurmanima i onima koji uživaju u malim ritualima. U sklopu intervjua koje realiziramo zajedno s timom kompanije Fina Vina predstavljamo vam Tomaža Kavčiča, koji će vas osvojiti svojom jednostavnošću i ljubavlju prema tradiciji i lokalnim namirnicama.
Amir Beširević, osnivač kompanije Fina Vina se prisjetio kako se upoznao s chefom koji je dobio i najveće priznanje u svijetu kulinarstva te u razgovoru s Tomažom ekskluzivno za BONJOUR.ba saznao kako je izgradio prepoznatljivu gourmet priču u svom obiteljskom restoranu.
***
Piše: Amir Beširević
Nikad neću zaboraviti naš prvi susret: kasnimo, brzo se vozimo uz cestu koja prati impresivan, gusti drvored. Skromno parkiramo među vozni park kao iz filmova Jamesa Bonda. Penjemo se uz stepenice, držeći, tada djevojku, Lejlu za ruku, usput smišljajući izgovor zašto kasnimo :), gdje nas nasmijani Tomi dočekuje na vrhu stepenica i otključava svaka vrata sa svojim osmijehom.
Taman da izustim izvinjenje zbog kašnjenja, kada Tomi pita: odakle dolazite? Rekoh: "od Movie... Oooouuu, pa dobro da ste ikako došli." Smijeh s obje strane, ostalo je historija.
Klijentela zahtjevnog gastronomskog ukusa, koja ne odlazi u restorane samo zbog dobrog društva i slasnog zalogaja, već za stolom očekuje vrhunski doživljaj o kojem će pričati danima poslije, zna da je takvih mjesta u Europi vrlo malo. No, jedno od njih nalazi se u Vipavskoj dolini u Sloveniji.
U dvorcu Zemono, koji je nekad bio ljetna rezidencija grofa Lanthieri, nalazi se nadaleko poznat slow food restoran Pri Lojzetu, čije je narodsko ime potpuno oprečno od raskošne gastronomske ponude. A za nju je vlasnik Tomaž Kavčič u posljednjih godina, otkako je restoran otvoren, dobio brojna priznanja. Iako je prošla godina bila izuzetno zahtjevna za sve branše, a pogotovo za ugostiteljstvo, u decembru mjesecu dobili ste međunarodno priznanje – Michelin zvjezdicu.
Reci nam molim te što ti znači ovo priznanje?
Prije svega, to je za mene velika obaveza za budućnost, jer je to veliko priznanje. Mnogo mojih kolega mi je reklo da je tu zvjezdicu mnogo teže zadržati nego pridobiti. To je nagrada i priznanje dosadašnjem radu. Veoma me je obradovalo, dalo vjetar u leđa da budem i dalje dosljedan sebi, ali i potvrdu da sam na pravom putu.
Četvrta si generacija vlasnika ugostiteljskog objekta Pri Lojzetu koja se 1997. godine preselila u dvorac Zemono. Približi nam okolinu i opiši prostorije dvorca Zemono i naravno restorana Pri Lojzetu.
Nastavljaš dugačku obiteljsku tradiciju. Da li je tvoj put u kulinarstvo bio jednosmjerna cesta, nešto što se očekivalo od tebe?
Još kao dijete, kada sam htio da vidim svoju mamu, morao sam u kuhinju, jer pripadam četvrtoj generaciji ugostitelja gostionice „Pri Lojzetu“, znači kafane kod Lojza, koja se spominjala već krajem 19. vijeka. U tom ambijentu sam radio školske zadatke, ali i čak puno puta zaspao. Za mene su bile dvije mogućnosti, da mi se kuhinja i kulinarstvo smuči, da ne poželim da ikada nastavim porodični biznis ili da mi kulinarstvo i gastronomija postanu, ne posao, nego način života. Dogodilo se ovo drugo. Veoma sam ponosan što gradim svoj posao na više od stoljeća tradicije obitelji, zbog čega trud i rad prethodnih generacija nije bio uzaludan i za mene je dobio i vrijednost i smisao.
Kako izgleda tvoj radni dan?
Moj dan je prilično dinamičan. Počinje jako rano, kada odem u nabavku. Oko 10, 11 sati stižem u dvorac Zemono, gdje dio ekipe već uveliko radi ono što smo prethodno dogovorili. Ima tu puno rutinskih poslova, a i onih i izazovnih, koje donosi svaki novi dan. Oko 13 sati dolaze prvi gosti, pozdravim ih na recepciji, pa im onda prezentiram ono što nam je priroda danas dala. Uvijek sa svojim gostima dijelim filozofiju lokalnog i sezonskog. Kasnije, sommelier s gostima bira vina na osnovu izabranog menija. Osmijeh na licima nam omogućava, da Gostilna pri Lojzetu, dvorec Zemono bude na obostrano zadovoljstvo. Događa se da kada imamo svadbe i slavlja da naš posao traje vrlo često i do jutra. Supruga Flavia je zadužena za ambijent i svaki član ekipe zna svoju funkciju. Uigrana ekipa je zaista ključ uspjeha. Definitivno ekipa koja dijeli iste vrijednosti sa mnom.
Na koji način osmišljavaš menije?
Uvijek krećem od ukusa, odnosno doživljaja. Vodim se time da biram po osjećaju. Tradicionalni recepti su ono, na čemu se bazira moj rad. Mijenjaju se tehnike, mijenja se tehnologija, ali ostaje očuvanje primarnog ukusa namirnica. Osluškujem svoje goste i njihove želje i događa se da nekako uvijek pogodim što u kom trenutku netko od gostiju voli, ali i što bi baš u tom trenutku volio da jede.
Koliko je bitna vinska ponuda u kombinaciji s tvojom gastronomijom?
Veoma je bitna svakako. Pravi hedonisti i ljubitelji vina znaju koje vino žele da popiju uz meni za koji se ja pobrinem. Oni koji su, pak, neodlučni ili se manje razumiju, budu slobodni da se konzultiraju, a onda od naših somelijera dobiju adekvatne savjete i to bude uvijek na obostrano zadovoljstvo.
Tvrdiš da jedno obično jelo poput goveđe juhe može zablistati uz pomoć specijalnih efekata u kuhinji. Otkrij nam svoju tajnu?
Kada bih vam otkrio svoju tajnu, onda više ne bi bilo čari, a ni lijepih iznenađenja koja svi moji gosti doživljavaju. Sitnice i neka posebna umijeća čine da, nekada obično jelo, ako je servirano posebno, uz toplinu i lijepu energiju, postane jedinstveno. Mi se trudimo da svakom jelu posvetimo posebnu pažnju, bilo da je u pitanju neki rijetki specijalitet ili neko obično jelo. Mislim da upravo takvim stavom postižemo efekt koji prija i nama i gostima.
Ugostili ste mnoge celebrity osobe u svom restoranu, da li imaš neku priču koju bi podijelio s nama?
Jeste, to je istina. Međutim, jako se trudim da privatnost svojih gostiju sačuvam i ne iznosim u javnost. Baš zato što želim da se svi ti naši gosti osjećaju i dalje potpuno relaksirano kod nas, ali i da znaju da je to mjesto na kojem će se osjećati slobodno, prijatno i bezbrižno.
Pored svog redovnog poslovanja organizator si mnogih edukativno-zabavnih događaja u godini, koji događaji su vrijedni za posjetiti, koja bi izdvojio?
Teško bi izdvojio samo jedan ili dva eventa, najviše su mi dragi svi na temu kulinarstva i vina.
Bili smo gosti tvog jubilarnog 50-og rođendana. :)
Svoje kulinarsko carstvo si proširio i s još jednim objektom „Kruh in vino“ koji se također nalazi u impozantnom izdanju arhitekture Vila Vipolže u Goriškim brdima, da li je koncept objekta isti, možeš li nam objasniti o čemu je riječ?
Osnovni koncept je i u Kruh in Vino je isti jer drukčije ne znam. I u Goriškim brdima je bitna kvaliteta, prijatno osoblje i odlične namirnice. Razlika u odnosu na Dvorec Zemono je da sam se u Kruh In Vino odlučio za više „bistro“ stil.
Često putuješ u razne krajeve svijeta, tako te je put donio i do Bosne i Hercegovine, tačnije Sarajeva. Da li si probao neka od naših tradicionalnih jela i koja su po tebi ostavila trag?
Putujem često i trudim se da u svakom mjestu pronađem baš ono što me ispunjava. Tako i u Sarajevu, koje obožavam. Veoma poštujem tradiciju.
Moji favoriti su uvijek restorani koji rade po istim principima, a koji svakako prate nove tehnologije i suvremene trendove. Puno je takvih i restorana, a i jela u Sarajevu, tako da ne bih mogao nešto posebno da izdvojim.
Savjeti za naše ugostiteljske radnike?
Poštujte tradiciju, gosti neka vam uvijek budu na prvom mjestu i vjerujte, bit ćete uspješni na duže staze. Budite dosljedni sebi i svojim ciljevima, a opet, potrudite se da budete autentični i uvijek dajte maksimum na svom poslu. Ako sve ovo uspijete da ispoštujete, vjerujte mi, potvrde da ste na pravom putu same će stizati.
Bio si i gost naše premijerne slow food večere povodom festivala Sarajevo Wine Weekend. Srce Sarajeva na tanjuru je bio hit :)
Rado si viđen gost u Sarajevu, kada te ponovo možemo očekivati kod nas?
Volim Sarajevo i uvijek se rado odazovem pozivu. Nadam se uskoro.
***
Razgovarao: Amir Beširević & Fina Vina Team
Foto: Tomaž Kavčič & Team
TEKST: Ada Ćeremida
Neki dani počnu s jednim planom, a završe s tri dodatne obaveze, vožnjom kroz grad i kratkom pauzom koja postane jedini pravi trenutak za obrok.
Zato smo jedan ljetni dan proveli s Enom Avdić i zavirili u ritam dana u kojem se smjenjuju pilates, bicikl, posao i male stvari koje dan čine lakšim.
Kada ste veći dio dana van kuće, obrok često postane nešto što se odgađa “za kasnije”. Ipak, upravo tada nam najviše treba nešto konkretno, lagano i praktično, posebno tokom ljeta kada ne želimo obrok koji opterećuje, ali ne želimo ni preskočiti pauzu.
Ena zato svoj dan ne komplikuje previše, ali zna šta joj mora biti pri ruci: slušalice, mobitel i brz, uravnotežen obrok ili užina koju može ponijeti sa sobom. 
Ena nas je kroz svoj dan provela baš onako kako ga često živimo i sami: u pokretu, između jedne i druge obaveze, s torbom u kojoj se uvijek nalazi nekoliko stvari “za svaki slučaj”.
Od izlaska iz stana i vožnje biciklom kroz grad do treninga i predaha u parku, razgovarali smo o njenim navikama, energiji, malim ritualima i tome koliko znači imati obrok koji je spreman onda kada ga zaista trebate.
Dok Ena izlazi iz zgrade i kreće prema biciklu, prvo što nas je zanimalo je šta se ovih dana uvijek nalazi uz nju kada izlazi iz kuće.
Kaže nam da su to mobitel, slušalice i neki brz, uravnotežen obrok ili užina, jer nema mnogo vremena, stalno žuri i često je na poslu. Upravo zato joj znači kada u torbi ima nešto praktično i spremno odmah, kako se obrok ne bi pretvorio u još jednu stvar koju odgađa za kasnije.
Kada smo zavirili u njen ceker, Ena se našalila da nas jedan proizvod sigurno ne bi šokirao ni iznenadio: gel za obrve.
Ipak, među stvarima koje nosi sa sobom tog dana našle su se i Eva salate, kao njen mali trik za dane kada je raspored brz, a pauze kratke. Za nju je to konkretan obrok koji ne traži pripremu, lako se nosi i može se pojesti onda kada se između obaveza napokon otvori trenutak za predah.
Eva salate su osmišljene za dane u kojima želite jesti dobro, ali nemate vrijeme za pripremu. U praktičnom pakovanju dolaze kao gotov obrok koji možete ponijeti na posao, trening, putovanje, izlet ili pauzu u parku, a posebno je važan detalj easy open. To ih čini jednim od onih malih rješenja koja ne mijenjaju cijeli raspored, ali znatno olakšavaju dan.
U ponudi se nalazi pet različitih vrsta koje se lako prilagođavaju različitim ukusima i ritmu dana. Eva tuna salata Mexicana donosi tunjevinu, povrće i blago pikantni zalogaj, dok Eva tuna salata Mediterana spaja tunjevinu s povrćem i mediteranskim notama.
Eva tuna salata Dalmatina oslanja se na okuse graha, zelenih maslina i sunčanih aroma, a Eva tuna salata Kus-kus donosi blaži orijentalni štih sa slanutkom i sušenom rajčicom.
Tu je i Eva losos salata Asiana, s lososom, rižom, mangom i breskvom, kao osvježavajuća opcija za ljetne dane kada želite obrok koji je lagan, ali i dovoljno konkretan.
Između pilatesa i vožnje biciklom, Ena ovih dana bira vožnju bajsom. Iako je pilates dio njenog dana, bicikl joj trenutno više odgovara jer se lakše uklapa u ljetni ritam grada i daje joj osjećaj kretanja bez dodatnog pritiska.
Njen savršen dan, kaže, počinje buđenjem oko osam, a ako tog dana već mora odraditi trening, više voli da to bude poslijepodne. To je ritam koji joj djeluje prirodnije i ostavlja dovoljno prostora da dan krene bez žurbe od prve minute.
Naravno, razgovor nije mogao proći bez Hot Date-a. Kada je pitamo za omiljenu epizodu i gosta, Ena kaže da je njen odgovor uvijek isti: najdraža joj je posljednja epizoda koju je snimila i posljednji gost kojeg je ugostila.
Kroz podcast je naučila i važnu lekciju o sebi, a to je da je dosljednost uvijek važnija od težnje ka savršenstvu. Upravo taj stav se nekako vidi i u njenom danu: nije sve uvijek savršeno isplanirano, ali važno je nastaviti, držati ritam i pronaći male stvari koje pomažu.
Kako se njen dan nastavlja između bicikla, pilatesa i obaveza, pitamo je šta joj najviše pomaže da zadrži energiju kada je cijeli dan u pokretu. Ena iskreno priznaje da joj je energija tada uglavnom “u minusu”, ali da joj čaj od mente uvijek pomaže, kao i redovni obroci koje ne preskače.
To je mali, ali važan podsjetnik da busy dan ne mora značiti da sve ide automatski i bez pauze.
Kod izbora obroka, Eni je ipak malo važnije da je kvalitetan, ali ako je uz to i brz, kaže da je to veliki bonus.
Budući da je njen život brz, skoro haotičan, važno joj je da u cekeru koji ide svuda s njom ima uravnotežen obrok. Zato njen izbor često pada na Eva salate, posebno one se tunom koju ona inače voli.
Tog dana njen izbor bila je Eva tuna salata Mexicana, dok je za prijateljice ponijela i druge okuse, među njima Mediteranu i Dalmatinu, jer se kasnije nalazila s njima i željela je da i one probaju njen izbor. Taj detalj dobro opisuje njen tempo: malo žurbe, malo spontanosti i uvijek nešto u torbi što može spasiti trenutak između dvije obaveze.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
