Tomaž Kavčić chef je kojemu je kuhanje način života. Smatra se i jednim od pionira pokreta slow food te je poznat po upotrebi raznih inovativnih tehnika pripreme hrane zbog čega jednostavna jela uz njegovu vještinu dobivaju potpuno novi, jedinstven i inovativan izgled.

Upravo je Tomaž sjajan sugovornik za razgovor o temama koje su bliske svim gurmanima i onima koji uživaju u malim ritualima. U sklopu intervjua koje realiziramo zajedno s timom kompanije Fina Vina predstavljamo vam Tomaža Kavčiča, koji će vas osvojiti svojom jednostavnošću i ljubavlju prema tradiciji i lokalnim namirnicama.

Amir Beširević, osnivač kompanije Fina Vina se prisjetio kako se upoznao s chefom koji je dobio i najveće priznanje u svijetu kulinarstva te u razgovoru s Tomažom ekskluzivno za BONJOUR.ba saznao kako je izgradio prepoznatljivu gourmet priču u svom obiteljskom restoranu.

***

Piše: Amir Beširević

Nikad neću zaboraviti naš prvi susret: kasnimo, brzo se vozimo uz cestu koja prati impresivan, gusti  drvored. Skromno parkiramo među vozni park kao iz filmova Jamesa Bonda. Penjemo se uz stepenice, držeći, tada djevojku, Lejlu za ruku, usput smišljajući izgovor zašto kasnimo :), gdje nas nasmijani Tomi dočekuje na vrhu stepenica i otključava svaka vrata sa svojim osmijehom. 
Taman da izustim izvinjenje zbog kašnjenja, kada Tomi pita: odakle dolazite? Rekoh: "od Movie... Oooouuu, pa dobro da ste ikako došli." Smijeh s obje strane, ostalo je historija.
Klijentela zahtjevnog gastronomskog ukusa, koja ne odlazi u restorane samo zbog dobrog društva i slasnog zalogaja, već za stolom očekuje vrhunski doživljaj o kojem će pričati danima poslije, zna da je takvih mjesta u Europi vrlo malo. No, jedno od njih nalazi se u Vipavskoj dolini u Sloveniji. 

U dvorcu Zemono, koji je nekad bio ljetna rezidencija grofa Lanthieri, nalazi se nadaleko poznat slow food restoran Pri Lojzetu, čije je narodsko ime potpuno oprečno od raskošne gastronomske ponude. A za nju je vlasnik Tomaž Kavčič u posljednjih godina, otkako je restoran otvoren, dobio brojna priznanja. Iako je prošla godina bila izuzetno zahtjevna za sve branše, a pogotovo za ugostiteljstvo, u decembru mjesecu dobili ste međunarodno priznanje – Michelin zvjezdicu.

Reci nam molim te što ti znači ovo priznanje?

Prije svega, to je za mene velika obaveza za budućnost, jer je to veliko priznanje. Mnogo mojih kolega mi je reklo da je tu zvjezdicu mnogo teže zadržati nego pridobiti. To je nagrada i priznanje dosadašnjem radu. Veoma me je obradovalo, dalo vjetar u leđa da budem i dalje dosljedan sebi, ali i potvrdu da sam na pravom putu. 

Četvrta si generacija vlasnika ugostiteljskog objekta Pri Lojzetu koja se 1997. godine preselila u dvorac Zemono. Približi nam okolinu i opiši prostorije dvorca Zemono i naravno restorana Pri Lojzetu.

Nastavljaš dugačku obiteljsku tradiciju. Da li je tvoj put u kulinarstvo bio jednosmjerna cesta, nešto što se očekivalo od tebe?
Još kao dijete, kada sam htio da vidim svoju mamu, morao sam u kuhinju, jer pripadam četvrtoj generaciji ugostitelja gostionice „Pri Lojzetu“, znači kafane kod Lojza, koja se spominjala već krajem 19. vijeka. U tom ambijentu sam radio školske zadatke, ali i čak puno puta zaspao. Za mene su bile dvije mogućnosti, da mi se kuhinja i kulinarstvo smuči, da ne poželim da ikada nastavim porodični biznis ili da mi kulinarstvo i gastronomija postanu, ne posao, nego način života. Dogodilo se ovo drugo. Veoma sam ponosan što gradim svoj posao na više od stoljeća tradicije obitelji, zbog čega trud i rad prethodnih generacija nije bio uzaludan i za mene je dobio i vrijednost i smisao.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Moj dan je prilično dinamičan. Počinje jako rano, kada odem u nabavku. Oko 10, 11 sati stižem u dvorac Zemono, gdje dio ekipe već uveliko radi ono što smo prethodno dogovorili. Ima tu puno rutinskih poslova, a i onih i izazovnih, koje donosi svaki novi dan. Oko 13 sati dolaze prvi gosti, pozdravim ih na recepciji, pa im onda prezentiram ono što nam je priroda danas dala. Uvijek sa svojim gostima dijelim filozofiju lokalnog i sezonskog. Kasnije, sommelier s gostima bira vina na osnovu izabranog menija. Osmijeh na licima nam omogućava, da Gostilna pri Lojzetu, dvorec Zemono bude na obostrano zadovoljstvo. Događa se da kada imamo svadbe i slavlja da naš posao traje vrlo često i do jutra. Supruga Flavia je zadužena za ambijent i svaki član ekipe zna svoju funkciju. Uigrana ekipa je zaista ključ uspjeha. Definitivno ekipa koja dijeli iste vrijednosti sa mnom. 

Na koji način osmišljavaš menije?

Uvijek krećem od ukusa, odnosno doživljaja. Vodim se time da biram po osjećaju. Tradicionalni recepti su ono, na čemu se bazira moj rad. Mijenjaju se tehnike, mijenja se tehnologija, ali ostaje očuvanje primarnog ukusa namirnica. Osluškujem svoje goste i njihove želje i događa se da nekako uvijek pogodim što u kom trenutku netko od gostiju voli, ali i što bi baš u tom trenutku volio da jede. 

Koliko je bitna vinska ponuda u kombinaciji s tvojom gastronomijom? 

Veoma je bitna svakako. Pravi hedonisti i ljubitelji vina znaju koje vino žele da popiju uz meni za koji se ja pobrinem. Oni koji su, pak, neodlučni ili se manje razumiju, budu slobodni da se konzultiraju, a onda od naših somelijera dobiju adekvatne savjete i to bude uvijek na obostrano zadovoljstvo.

Tvrdiš da jedno obično jelo poput goveđe juhe može zablistati uz pomoć specijalnih efekata u kuhinji. Otkrij nam svoju tajnu? 

Kada bih vam otkrio svoju tajnu, onda više ne bi bilo čari, a ni lijepih iznenađenja koja svi moji gosti doživljavaju. Sitnice i neka posebna umijeća čine da, nekada obično jelo, ako je servirano posebno, uz toplinu i lijepu energiju, postane jedinstveno. Mi se trudimo da svakom jelu posvetimo posebnu pažnju, bilo da je u pitanju neki rijetki specijalitet ili neko obično jelo. Mislim da upravo takvim stavom postižemo efekt koji prija i nama i gostima.

Ugostili ste mnoge celebrity osobe u svom restoranu, da li imaš neku priču koju bi podijelio s nama?

Jeste, to je istina. Međutim, jako se trudim da privatnost svojih gostiju sačuvam i ne iznosim u javnost. Baš zato što želim da se svi ti naši gosti osjećaju i dalje potpuno relaksirano kod nas, ali i da znaju da je to mjesto na kojem će se osjećati slobodno, prijatno i bezbrižno.

Pored svog redovnog poslovanja organizator si mnogih edukativno-zabavnih događaja u godini, koji događaji su vrijedni za posjetiti, koja bi izdvojio?

Teško bi izdvojio samo jedan ili dva eventa, najviše su mi dragi svi na temu kulinarstva i vina.

Bili smo gosti tvog jubilarnog 50-og rođendana. :) 

Svoje kulinarsko carstvo si proširio i s još jednim objektom „Kruh in vino“ koji se također nalazi u impozantnom izdanju arhitekture Vila Vipolže u Goriškim brdima, da li je koncept objekta isti, možeš li nam objasniti o čemu je riječ?

Osnovni koncept je i u Kruh in Vino je isti jer drukčije ne znam. I u Goriškim brdima je bitna kvaliteta, prijatno osoblje i odlične namirnice. Razlika u odnosu na Dvorec Zemono je da sam se u Kruh In Vino odlučio za više „bistro“ stil.

Često putuješ u razne krajeve svijeta, tako te je put donio i do Bosne i Hercegovine, tačnije Sarajeva. Da li si probao neka od naših tradicionalnih jela i koja su po tebi ostavila trag?
 

Putujem često i trudim se da u svakom mjestu pronađem baš ono što me ispunjava. Tako i u Sarajevu, koje obožavam. Veoma poštujem tradiciju.

Moji favoriti su uvijek restorani koji rade po istim principima, a koji svakako prate nove tehnologije i suvremene trendove. Puno je takvih i restorana, a i jela u Sarajevu, tako da ne bih mogao nešto posebno da izdvojim.

Savjeti za naše ugostiteljske radnike?

Poštujte tradiciju, gosti neka vam uvijek budu na prvom mjestu i vjerujte, bit ćete uspješni na duže staze. Budite dosljedni sebi i svojim ciljevima, a opet, potrudite se da budete autentični i uvijek dajte maksimum na svom poslu. Ako sve ovo uspijete da ispoštujete, vjerujte mi, potvrde da ste na pravom putu same će stizati.

Bio si i gost naše premijerne slow food večere povodom festivala Sarajevo Wine Weekend. Srce Sarajeva na tanjuru je bio hit :)

Rado si viđen gost u Sarajevu, kada te ponovo možemo očekivati kod nas?

Volim Sarajevo i uvijek se rado odazovem pozivu. Nadam se uskoro.

***
Razgovarao: Amir Beširević & Fina Vina Team
Foto: Tomaž Kavčič & Team

 
 

Među prvima smo posjetili novi Strossa Fine Bistro, smješten u Strossmayerovoj 3. Adresu s upečatljivim interijerom koji potpisuje Studio ZEC i kuhinjom koju predvodi chef Safet Salihović. Zbog onoga što smo probali s menija, brzo ćete razumjeti zašto je na The Bonjour. list.

Strossa Fine Bistro je nova sarajevska adresa za koju se već sada vidi da neće ostati samo odgovor na pitanje gdje večerati ove sedmice. Upravo takva mjesta čuvamo za The Bonjour.list, naš izbor adresa koje imaju karakter, atmosferu i razlog zbog kojeg im se želite vratiti. 

Među prvima smo imali priliku posjetiti ovaj restoran i izašli s vrlo jasnim zaključkom: o interijeru ćete vjerovatno pričati odmah, ali zbog kuhinje ćete se vratiti.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Strossa Fine Bistro (@strossafinebistro)

Probali smo nekoliko jela s menija koji potpisuje chef Safet Salihović, a prostor, iza kojeg stoji Studio ZEC, već na prvom koraku daje do znanja da je Strossa zamišljena kao restoran s više od jednog raspoloženja. Ovdje ambijent ne radi samo kao pozadina. On uvodi u priču, mijenja ritam boravka i daje svakom dijelu dana svoj ugao.

 

 

Prostor sa tri jasno režirana raspoloženja  

Strossa se ne otkriva odjednom. Prostor je osmišljen u nekoliko ambijentalnih cjelina, pa restoran ne djeluje kao samo jedna scena, nego kao mjesto koje mijenja ritam ovisno o tome gdje sjedite i u kojem dijelu dana ga posjećujete.

Prvi dio, odmah pri ulazu, je okrenut dnevnim susretima. Svijetao je, otvoren i dovoljno topao da u njemu odmah možete zamisliti brunch, jutarnju kafu ili susret koji počne kao kratka pauza, a nastavi se dugo u dan zbog prostora koji ima mirnu, nenametljivu dinamiku. 




 

Drugi ambijent, oblikovan kroz dublje bordo tonove, uvodi potpuno drugačiju atmosferu. Intimniji je i taktilniji, s dozom filmske energije koja se oslanja na boju, svjetlo i osjećaj izdvojenosti. To je prostor za koktel, duži razgovor i večeru u kojoj se tempo namjerno usporava.

Na spratu se otvara treća perspektiva. Pogled odozgo daje restoranu novu prostornu dubinu, dok izdvojeniji lounge dio djeluje kao diskretna zona za ručak, privatni susret ili trenutak u kojem želite ostati dio atmosfere, ali je posmatrati iz malo mirnijeg ugla.






 
 

Pogledajte slične teme

Voz Sarajevo Mostar: Naša prva stanica The Bonjour List serijala

Pročitaj više

Doručak postaje omiljeni oblik druženja: 3 mjesta u Sarajevu koja vrijedi posjetiti

Pročitaj više

Sarajevo ima novu street food adresu: Možda baš ovdje otkrijete vaš omiljeni burger

Pročitaj više

 

Šta smo probali s menija  

Kod restorana koji već na ulazu postavi ovako snažan vizuelni standard, kuhinja prirodno postaje dio istog očekivanja. Zanimalo nas je može li kuhinja izdržati isti nivo očekivanja ? 

U Strossi, može. I to vrlo sigurno.  



 

S menija smo probali krokete od piletine, beef tartare, Biftek & Pomme Anna i sticky toffee pudding. Dovoljno različit izbor da se osjeti smjer kuhinje chefa Safeta Salihovića. Ono što možemo reći je: precizna izvedba, pažnja prema teksturi i detalji koji svakom jelu daju dodatni sloj. 



 

Kroketi od piletine stigli su prvi i odmah pokazali da Strossa poznate okuse ne tretira kao sigurnu zonu. Piletina, bešamel, tartuff mayo i pileći jus složeni su u zalogaj koji ima udobnost comfort hrane, ali i preciznost dobrog bistroa. Hrskava korica, mekana sredina i jus koji daje dublji, slaniji završetak. Dovoljno jednostavno da ga poželite odmah, a ujedno izvedeno tako da ga zapamtite.




 

Beef tartare dolazi sa sjeckanim biftekom, koštanom srži, integralnom focacciom sa ružmarinom, aiolijem i kiselim shallotom. Bogat i odmjeren. Koštana srž daje punoću, shallot unosi svježiji rez, focaccia donosi teksturu, a aioli sve povezuje bez teške ruke. 




 

Biftek & Pomme Anna donosi klasični restoranski trenutak, izveden s mirnom sigurnošću. Sous vide biftek, pomme Anna, jus i peršun aioli složeni su tako da svaki element ima jasnu ulogu. Meso ostaje centar tanjira, pomme donosi slojevitu, puterastu teksturu, a jus daje dubinu koja jelu ostavlja lijep, zaokružen završetak.



 

Za kraj, sticky toffee pudding. Biskvit od hurme i rogača, toffee karamela i sladoled od pečene banane. Ovo je desert koji se jede polako prvih nekoliko sekundi, a onda već razmišljate da li je okej naručiti još jedan. Topao, taman, karamelast, s dubinom rogača i sladoledom od pečene banane koji zvuči kao prilog, a završi kao razlog zbog kojeg ga pamtite. 




 

Nakon onoga što smo probali, jasno je zašto Strossa Fine Bistro ima mjesto na The Bonjour. list. Zbog upečatljivog interijera, kuhinje koja prati isti nivo pažnje i tanjira zbog kojih novu sarajevsku adresu već sada preporučujemo dalje.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba    
Foto: Bonjour.ba