TEKST: Bonjour.ba

DATUM OBJAVE: 25.3.2021.

Tomaž Kavčić chef je kojemu je kuhanje način života. Smatra se i jednim od pionira pokreta slow food te je poznat po upotrebi raznih inovativnih tehnika pripreme hrane zbog čega jednostavna jela uz njegovu vještinu dobivaju potpuno novi, jedinstven i inovativan izgled.

Upravo je Tomaž sjajan sugovornik za razgovor o temama koje su bliske svim gurmanima i onima koji uživaju u malim ritualima. U sklopu intervjua koje realiziramo zajedno s timom kompanije Fina Vina predstavljamo vam Tomaža Kavčiča, koji će vas osvojiti svojom jednostavnošću i ljubavlju prema tradiciji i lokalnim namirnicama.

Amir Beširević, osnivač kompanije Fina Vina se prisjetio kako se upoznao s chefom koji je dobio i najveće priznanje u svijetu kulinarstva te u razgovoru s Tomažom ekskluzivno za BONJOUR.ba saznao kako je izgradio prepoznatljivu gourmet priču u svom obiteljskom restoranu.

***

Piše: Amir Beširević

Nikad neću zaboraviti naš prvi susret: kasnimo, brzo se vozimo uz cestu koja prati impresivan, gusti  drvored. Skromno parkiramo među vozni park kao iz filmova Jamesa Bonda. Penjemo se uz stepenice, držeći, tada djevojku, Lejlu za ruku, usput smišljajući izgovor zašto kasnimo :), gdje nas nasmijani Tomi dočekuje na vrhu stepenica i otključava svaka vrata sa svojim osmijehom. 
Taman da izustim izvinjenje zbog kašnjenja, kada Tomi pita: odakle dolazite? Rekoh: "od Movie... Oooouuu, pa dobro da ste ikako došli." Smijeh s obje strane, ostalo je historija.
Klijentela zahtjevnog gastronomskog ukusa, koja ne odlazi u restorane samo zbog dobrog društva i slasnog zalogaja, već za stolom očekuje vrhunski doživljaj o kojem će pričati danima poslije, zna da je takvih mjesta u Europi vrlo malo. No, jedno od njih nalazi se u Vipavskoj dolini u Sloveniji. 

U dvorcu Zemono, koji je nekad bio ljetna rezidencija grofa Lanthieri, nalazi se nadaleko poznat slow food restoran Pri Lojzetu, čije je narodsko ime potpuno oprečno od raskošne gastronomske ponude. A za nju je vlasnik Tomaž Kavčič u posljednjih godina, otkako je restoran otvoren, dobio brojna priznanja. Iako je prošla godina bila izuzetno zahtjevna za sve branše, a pogotovo za ugostiteljstvo, u decembru mjesecu dobili ste međunarodno priznanje – Michelin zvjezdicu.

Reci nam molim te što ti znači ovo priznanje?

Prije svega, to je za mene velika obaveza za budućnost, jer je to veliko priznanje. Mnogo mojih kolega mi je reklo da je tu zvjezdicu mnogo teže zadržati nego pridobiti. To je nagrada i priznanje dosadašnjem radu. Veoma me je obradovalo, dalo vjetar u leđa da budem i dalje dosljedan sebi, ali i potvrdu da sam na pravom putu. 

Četvrta si generacija vlasnika ugostiteljskog objekta Pri Lojzetu koja se 1997. godine preselila u dvorac Zemono. Približi nam okolinu i opiši prostorije dvorca Zemono i naravno restorana Pri Lojzetu.

Nastavljaš dugačku obiteljsku tradiciju. Da li je tvoj put u kulinarstvo bio jednosmjerna cesta, nešto što se očekivalo od tebe?
Još kao dijete, kada sam htio da vidim svoju mamu, morao sam u kuhinju, jer pripadam četvrtoj generaciji ugostitelja gostionice „Pri Lojzetu“, znači kafane kod Lojza, koja se spominjala već krajem 19. vijeka. U tom ambijentu sam radio školske zadatke, ali i čak puno puta zaspao. Za mene su bile dvije mogućnosti, da mi se kuhinja i kulinarstvo smuči, da ne poželim da ikada nastavim porodični biznis ili da mi kulinarstvo i gastronomija postanu, ne posao, nego način života. Dogodilo se ovo drugo. Veoma sam ponosan što gradim svoj posao na više od stoljeća tradicije obitelji, zbog čega trud i rad prethodnih generacija nije bio uzaludan i za mene je dobio i vrijednost i smisao.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Moj dan je prilično dinamičan. Počinje jako rano, kada odem u nabavku. Oko 10, 11 sati stižem u dvorac Zemono, gdje dio ekipe već uveliko radi ono što smo prethodno dogovorili. Ima tu puno rutinskih poslova, a i onih i izazovnih, koje donosi svaki novi dan. Oko 13 sati dolaze prvi gosti, pozdravim ih na recepciji, pa im onda prezentiram ono što nam je priroda danas dala. Uvijek sa svojim gostima dijelim filozofiju lokalnog i sezonskog. Kasnije, sommelier s gostima bira vina na osnovu izabranog menija. Osmijeh na licima nam omogućava, da Gostilna pri Lojzetu, dvorec Zemono bude na obostrano zadovoljstvo. Događa se da kada imamo svadbe i slavlja da naš posao traje vrlo često i do jutra. Supruga Flavia je zadužena za ambijent i svaki član ekipe zna svoju funkciju. Uigrana ekipa je zaista ključ uspjeha. Definitivno ekipa koja dijeli iste vrijednosti sa mnom. 

Na koji način osmišljavaš menije?

Uvijek krećem od ukusa, odnosno doživljaja. Vodim se time da biram po osjećaju. Tradicionalni recepti su ono, na čemu se bazira moj rad. Mijenjaju se tehnike, mijenja se tehnologija, ali ostaje očuvanje primarnog ukusa namirnica. Osluškujem svoje goste i njihove želje i događa se da nekako uvijek pogodim što u kom trenutku netko od gostiju voli, ali i što bi baš u tom trenutku volio da jede. 

Koliko je bitna vinska ponuda u kombinaciji s tvojom gastronomijom? 

Veoma je bitna svakako. Pravi hedonisti i ljubitelji vina znaju koje vino žele da popiju uz meni za koji se ja pobrinem. Oni koji su, pak, neodlučni ili se manje razumiju, budu slobodni da se konzultiraju, a onda od naših somelijera dobiju adekvatne savjete i to bude uvijek na obostrano zadovoljstvo.

Tvrdiš da jedno obično jelo poput goveđe juhe može zablistati uz pomoć specijalnih efekata u kuhinji. Otkrij nam svoju tajnu? 


Kada bih vam otkrio svoju tajnu, onda više ne bi bilo čari, a ni lijepih iznenađenja koja svi moji gosti doživljavaju. Sitnice i neka posebna umijeća čine da, nekada obično jelo, ako je servirano posebno, uz toplinu i lijepu energiju, postane jedinstveno. Mi se trudimo da svakom jelu posvetimo posebnu pažnju, bilo da je u pitanju neki rijetki specijalitet ili neko obično jelo. Mislim da upravo takvim stavom postižemo efekt koji prija i nama i gostima.

Ugostili ste mnoge celebrity osobe u svom restoranu, da li imaš neku priču koju bi podijelio s nama?

Jeste, to je istina. Međutim, jako se trudim da privatnost svojih gostiju sačuvam i ne iznosim u javnost. Baš zato što želim da se svi ti naši gosti osjećaju i dalje potpuno relaksirano kod nas, ali i da znaju da je to mjesto na kojem će se osjećati slobodno, prijatno i bezbrižno.

Pored svog redovnog poslovanja organizator si mnogih edukativno-zabavnih događaja u godini, koji događaji su vrijedni za posjetiti, koja bi izdvojio?

Teško bi izdvojio samo jedan ili dva eventa, najviše su mi dragi svi na temu kulinarstva i vina.

Bili smo gosti tvog jubilarnog 50-og rođendana. :) 

Svoje kulinarsko carstvo si proširio i s još jednim objektom „Kruh in vino“ koji se također nalazi u impozantnom izdanju arhitekture Vila Vipolže u Goriškim brdima, da li je koncept objekta isti, možeš li nam objasniti o čemu je riječ?

Osnovni koncept je i u Kruh in Vino je isti jer drukčije ne znam. I u Goriškim brdima je bitna kvaliteta, prijatno osoblje i odlične namirnice. Razlika u odnosu na Dvorec Zemono je da sam se u Kruh In Vino odlučio za više „bistro“ stil.

Često putuješ u razne krajeve svijeta, tako te je put donio i do Bosne i Hercegovine, tačnije Sarajeva. Da li si probao neka od naših tradicionalnih jela i koja su po tebi ostavila trag?
 

Putujem često i trudim se da u svakom mjestu pronađem baš ono što me ispunjava. Tako i u Sarajevu, koje obožavam. Veoma poštujem tradiciju.

Moji favoriti su uvijek restorani koji rade po istim principima, a koji svakako prate nove tehnologije i suvremene trendove. Puno je takvih i restorana, a i jela u Sarajevu, tako da ne bih mogao nešto posebno da izdvojim.

Savjeti za naše ugostiteljske radnike?

Poštujte tradiciju, gosti neka vam uvijek budu na prvom mjestu i vjerujte, bit ćete uspješni na duže staze. Budite dosljedni sebi i svojim ciljevima, a opet, potrudite se da budete autentični i uvijek dajte maksimum na svom poslu. Ako sve ovo uspijete da ispoštujete, vjerujte mi, potvrde da ste na pravom putu same će stizati.


Bio si i gost naše premijerne slow food večere povodom festivala Sarajevo Wine Weekend. Srce Sarajeva na tanjuru je bio hit :)

Rado si viđen gost u Sarajevu, kada te ponovo možemo očekivati kod nas?

Volim Sarajevo i uvijek se rado odazovem pozivu. Nadam se uskoro.

***
Razgovarao: Amir Beširević & Fina Vina Team
Foto: Tomaž Kavčič & Team


 
 


Bonjour

Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu

Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.

Dodaj u omiljene

Tri neočekivana načina da pekmez od šljiva završi na ozbiljno dobrom tanjiru

TEKST: Lamija Muratagić

Tri neočekivana načina da pekmez od šljiva završi na ozbiljno dobrom tanjiru Tri neočekivana načina da pekmez od šljiva završi na ozbiljno dobrom tanjiru

Teglica koju svi dobro poznajemo ove sezone dobija sasvim novu ulogu. Pronašli smo tri kombinacije koje zvuče neočekivano, a na tanjiru rade iznenađujuće dobro.


Vrijeme je da pekmez od šljiva poslužimo malo ozbiljnije


Ako djetinjstvo na Balkanu ima svoj septembarski okus, velika je šansa da dolazi iz teglice pekmeza od šljiva. To je jedan od onih okusa koji se vraćaju skoro preciznije od kalendara, uz krišku hljeba, palačinke i prve svježije dane koji već najavljuju jesen.

Možda ga upravo zato dugo nismo ni pokušavali gledati drugačije. Pekmez od šljiva toliko je poznat, toliko vezan za kućne kuhinje, ostave i doručke iz djetinjstva, da ga rijetko zamišljamo izvan tog vrlo sigurnog okvira.

 



Šljiva, s duge strane, ima dovoljno kiseline da podnese ozbiljno slan sir, dovoljno dubine da se snađe uz puterasto tijesto i dovoljno izražen okus da nekoliko jednostavnih sastojaka pretvori u tanjir koji bismo bez problema očekivali u dobrom bistrou.

Zato smo ove sezone odlučili preskočiti očekivano i pronaći tri provjerene kombinacije u kojima pekmez od šljiva dobija malo drugačije društvo, a ostaje potpuno prepoznatljiv. Nema kompliciranih tehnika ni sastojaka koje ćete tražiti po pola grada, samo nekoliko dobrih spojeva koji poznatu teglicu vode na puno zanimljiviji tanjir.
 

Hrskavi trokutići s fetom, pekmezom od šljiva i timijanom


Počet ćemo kombinacijom koja nam je možda i najbliža. Tanke kore, feta i nešto slatko već govore jezikom koji dobro poznajemo, samo se ovdje između slanog sira i hrskave jufke pojavljuje pekmez od šljiva.

 



Rezultat je dovoljno poznat da ne djeluje kao kulinarski eksperiment, a opet dovoljno drugačiji da ga poželimo ponoviti za sljedeće druženje. Timijan donosi aromatičnu svježinu, dok crni sezam nije obavezan, ali daje lijep završni detalj i još malo teksture.

Za 9 trokutića treba vam:

  • 6 listova tankih kora za pitu
  • 100 g maslaca, otopljenog
  • 200 g feta sira
  • 4 kašike pekmeza od šljiva
  • 1 kašičica crnog sezama, po želji
  • svježi timijan za serviranje


Rernu zagrijte na 200 °C, odnosno 180 °C s ventilatorom, a pleh obložite papirom za pečenje. Jednu koru lagano premažite maslacem, preko nje položite drugu, pa ih prerežite na tri duge trake.

 



Na početak svake stavite malo fete i približno kašičicu pekmeza, zatim koru preklapajte u oblik trokuta sve dok fil ne bude potpuno zatvoren. Ponovite postupak s ostatkom kora, trokutiće premažite maslacem, pospite crnim sezamom i pecite 15 do 20 minuta, odnosno dok ne postanu zlatni i hrskavi.

Poslužite ih tople, uz nekoliko listića svježeg timijana.
 

Tost s kozjim sirom, pekmezom i svježom šljivom


Druga kombinacija traži manje vremena nego odlazak po kafu, a izgleda kao nešto što bismo vrlo rado naručili za vikend brunch.

 



Najbolji dio je u kontrastima. Hljeb je topao i hrskav, kozji sir kremast i blago kiselkast, pekmez donosi koncentriranu voćnu slatkoću, dok svježa šljiva cijelom zalogaju vraća sočnost i svježinu.

Za jednu porciju, odnosno dva tosta, treba vam:

  • 2 kriške raženog ili dobrog rustikalnog hljeba
  • 2 kašike omekšalog maslaca
  • 4 kašičice pekmeza od šljiva
  • ½ svježe šljive, tanko narezane
  • 2 kašike kozjeg sira
  • ¼ kašičice svježe mente ili matičnjaka


Kriške hljeba premažite maslacem s obje strane i tostirajte ih na zagrijanoj tavi ili grillu dok ne dobiju zlatnu koricu.

Na svaki tost rasporedite polovinu kozjeg sira, zatim dodajte pekmez i tanke kriške svježe šljive. Završite sitno nasjeckanom mentom ili matičnjakom.

 



I to je cijeli recept. Nekoliko sastojaka, desetak minuta i sasvim dovoljno da pekmez od šljiva izađe iz poznate jutarnje rutine.


Brie u lisnatom tijestu s pekmezom od šljiva


Treća kombinacija izgleda najambicioznije, iako je zapravo vjerovatno najjednostavniji trik na listi.

Brie se tokom pečenja pretvara u mekanu, gotovo tečnu sredinu, pekmez od šljiva donosi slatko-kiseli kontrast, a lisnato tijesto sve zatvara u hrskavu, puterastu koru. Recept je posebno dobar za večeri kada dolaze gosti jer se najveći dio posla svodi na slaganje nekoliko sastojaka i čekanje da rerna odradi ostatak.

Treba vam:

  • 1 brie sir, oko 200 g
  • oko 250 g lisnatog tijesta
  • 3 do 4 kašike pekmeza od šljiva
  • 1 jaje
  • 2 kašike listića badema, po želji
  • malo brašna za radnu površinu


Rernu zagrijte na 200 °C. Lisnato tijesto lagano razvaljajte na pobrašnjenoj površini, a brie položite na sredinu.

 



Preko sira rasporedite pekmez od šljiva i, po želji, dodajte listiće badema. Tijesto preklopite preko sira, dobro spojite rubove i cijeli paket prebacite na pleh obložen papirom za pečenje.

Premažite umućenim jajetom i pecite 20 do 25 minuta, odnosno dok lisnato tijesto ne dobije duboku zlatnu boju. Nakon pečenja ostavite ga nekoliko minuta prije rezanja kako bi se sir blago stabilizirao.

Najbolji dio dolazi kada tijesto prvi put prerežete, a topli brie i pekmez od šljiva završe u istom zalogaju.


Teglica ostaje otvorena još neko vrijeme


Pekmez od šljiva vjerovatno nikada neće izgubiti svoje tradicionalno mjesto na našem stolu, niti treba. Ipak, feta u hrskavoj jufki, kozji sir na toplom tostu i rastopljeni brie daju mu sasvim dovoljno razloga da povremeno promijeni društvo.

 



Najbolje je što nijedan od ovih recepata ne traži posebno kulinarsko predznanje, sastojke koje ćemo tražiti po pola grada ili popodne provedeno u kuhinji.

Samo jednu dobru teglicu pekmeza od šljiva.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @emma.ranne


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!