TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 25.3.2021.
Tomaž Kavčić chef je kojemu je kuhanje način života. Smatra se i jednim od pionira pokreta slow food te je poznat po upotrebi raznih inovativnih tehnika pripreme hrane zbog čega jednostavna jela uz njegovu vještinu dobivaju potpuno novi, jedinstven i inovativan izgled.
Upravo je Tomaž sjajan sugovornik za razgovor o temama koje su bliske svim gurmanima i onima koji uživaju u malim ritualima. U sklopu intervjua koje realiziramo zajedno s timom kompanije Fina Vina predstavljamo vam Tomaža Kavčiča, koji će vas osvojiti svojom jednostavnošću i ljubavlju prema tradiciji i lokalnim namirnicama.
Amir Beširević, osnivač kompanije Fina Vina se prisjetio kako se upoznao s chefom koji je dobio i najveće priznanje u svijetu kulinarstva te u razgovoru s Tomažom ekskluzivno za BONJOUR.ba saznao kako je izgradio prepoznatljivu gourmet priču u svom obiteljskom restoranu.
***
Piše: Amir Beširević
Nikad neću zaboraviti naš prvi susret: kasnimo, brzo se vozimo uz cestu koja prati impresivan, gusti drvored. Skromno parkiramo među vozni park kao iz filmova Jamesa Bonda. Penjemo se uz stepenice, držeći, tada djevojku, Lejlu za ruku, usput smišljajući izgovor zašto kasnimo :), gdje nas nasmijani Tomi dočekuje na vrhu stepenica i otključava svaka vrata sa svojim osmijehom.
Taman da izustim izvinjenje zbog kašnjenja, kada Tomi pita: odakle dolazite? Rekoh: "od Movie... Oooouuu, pa dobro da ste ikako došli." Smijeh s obje strane, ostalo je historija.
Klijentela zahtjevnog gastronomskog ukusa, koja ne odlazi u restorane samo zbog dobrog društva i slasnog zalogaja, već za stolom očekuje vrhunski doživljaj o kojem će pričati danima poslije, zna da je takvih mjesta u Europi vrlo malo. No, jedno od njih nalazi se u Vipavskoj dolini u Sloveniji.
U dvorcu Zemono, koji je nekad bio ljetna rezidencija grofa Lanthieri, nalazi se nadaleko poznat slow food restoran Pri Lojzetu, čije je narodsko ime potpuno oprečno od raskošne gastronomske ponude. A za nju je vlasnik Tomaž Kavčič u posljednjih godina, otkako je restoran otvoren, dobio brojna priznanja. Iako je prošla godina bila izuzetno zahtjevna za sve branše, a pogotovo za ugostiteljstvo, u decembru mjesecu dobili ste međunarodno priznanje – Michelin zvjezdicu.
Reci nam molim te što ti znači ovo priznanje?
Prije svega, to je za mene velika obaveza za budućnost, jer je to veliko priznanje. Mnogo mojih kolega mi je reklo da je tu zvjezdicu mnogo teže zadržati nego pridobiti. To je nagrada i priznanje dosadašnjem radu. Veoma me je obradovalo, dalo vjetar u leđa da budem i dalje dosljedan sebi, ali i potvrdu da sam na pravom putu.
Četvrta si generacija vlasnika ugostiteljskog objekta Pri Lojzetu koja se 1997. godine preselila u dvorac Zemono. Približi nam okolinu i opiši prostorije dvorca Zemono i naravno restorana Pri Lojzetu.
Nastavljaš dugačku obiteljsku tradiciju. Da li je tvoj put u kulinarstvo bio jednosmjerna cesta, nešto što se očekivalo od tebe?
Još kao dijete, kada sam htio da vidim svoju mamu, morao sam u kuhinju, jer pripadam četvrtoj generaciji ugostitelja gostionice „Pri Lojzetu“, znači kafane kod Lojza, koja se spominjala već krajem 19. vijeka. U tom ambijentu sam radio školske zadatke, ali i čak puno puta zaspao. Za mene su bile dvije mogućnosti, da mi se kuhinja i kulinarstvo smuči, da ne poželim da ikada nastavim porodični biznis ili da mi kulinarstvo i gastronomija postanu, ne posao, nego način života. Dogodilo se ovo drugo. Veoma sam ponosan što gradim svoj posao na više od stoljeća tradicije obitelji, zbog čega trud i rad prethodnih generacija nije bio uzaludan i za mene je dobio i vrijednost i smisao.
Kako izgleda tvoj radni dan?
Moj dan je prilično dinamičan. Počinje jako rano, kada odem u nabavku. Oko 10, 11 sati stižem u dvorac Zemono, gdje dio ekipe već uveliko radi ono što smo prethodno dogovorili. Ima tu puno rutinskih poslova, a i onih i izazovnih, koje donosi svaki novi dan. Oko 13 sati dolaze prvi gosti, pozdravim ih na recepciji, pa im onda prezentiram ono što nam je priroda danas dala. Uvijek sa svojim gostima dijelim filozofiju lokalnog i sezonskog. Kasnije, sommelier s gostima bira vina na osnovu izabranog menija. Osmijeh na licima nam omogućava, da Gostilna pri Lojzetu, dvorec Zemono bude na obostrano zadovoljstvo. Događa se da kada imamo svadbe i slavlja da naš posao traje vrlo često i do jutra. Supruga Flavia je zadužena za ambijent i svaki član ekipe zna svoju funkciju. Uigrana ekipa je zaista ključ uspjeha. Definitivno ekipa koja dijeli iste vrijednosti sa mnom.
Na koji način osmišljavaš menije?
Uvijek krećem od ukusa, odnosno doživljaja. Vodim se time da biram po osjećaju. Tradicionalni recepti su ono, na čemu se bazira moj rad. Mijenjaju se tehnike, mijenja se tehnologija, ali ostaje očuvanje primarnog ukusa namirnica. Osluškujem svoje goste i njihove želje i događa se da nekako uvijek pogodim što u kom trenutku netko od gostiju voli, ali i što bi baš u tom trenutku volio da jede.
Koliko je bitna vinska ponuda u kombinaciji s tvojom gastronomijom?
Veoma je bitna svakako. Pravi hedonisti i ljubitelji vina znaju koje vino žele da popiju uz meni za koji se ja pobrinem. Oni koji su, pak, neodlučni ili se manje razumiju, budu slobodni da se konzultiraju, a onda od naših somelijera dobiju adekvatne savjete i to bude uvijek na obostrano zadovoljstvo.
Tvrdiš da jedno obično jelo poput goveđe juhe može zablistati uz pomoć specijalnih efekata u kuhinji. Otkrij nam svoju tajnu?
Kada bih vam otkrio svoju tajnu, onda više ne bi bilo čari, a ni lijepih iznenađenja koja svi moji gosti doživljavaju. Sitnice i neka posebna umijeća čine da, nekada obično jelo, ako je servirano posebno, uz toplinu i lijepu energiju, postane jedinstveno. Mi se trudimo da svakom jelu posvetimo posebnu pažnju, bilo da je u pitanju neki rijetki specijalitet ili neko obično jelo. Mislim da upravo takvim stavom postižemo efekt koji prija i nama i gostima.
Ugostili ste mnoge celebrity osobe u svom restoranu, da li imaš neku priču koju bi podijelio s nama?
Jeste, to je istina. Međutim, jako se trudim da privatnost svojih gostiju sačuvam i ne iznosim u javnost. Baš zato što želim da se svi ti naši gosti osjećaju i dalje potpuno relaksirano kod nas, ali i da znaju da je to mjesto na kojem će se osjećati slobodno, prijatno i bezbrižno.
Pored svog redovnog poslovanja organizator si mnogih edukativno-zabavnih događaja u godini, koji događaji su vrijedni za posjetiti, koja bi izdvojio?
Teško bi izdvojio samo jedan ili dva eventa, najviše su mi dragi svi na temu kulinarstva i vina.
Bili smo gosti tvog jubilarnog 50-og rođendana. :)
Svoje kulinarsko carstvo si proširio i s još jednim objektom „Kruh in vino“ koji se također nalazi u impozantnom izdanju arhitekture Vila Vipolže u Goriškim brdima, da li je koncept objekta isti, možeš li nam objasniti o čemu je riječ?
Osnovni koncept je i u Kruh in Vino je isti jer drukčije ne znam. I u Goriškim brdima je bitna kvaliteta, prijatno osoblje i odlične namirnice. Razlika u odnosu na Dvorec Zemono je da sam se u Kruh In Vino odlučio za više „bistro“ stil.
Često putuješ u razne krajeve svijeta, tako te je put donio i do Bosne i Hercegovine, tačnije Sarajeva. Da li si probao neka od naših tradicionalnih jela i koja su po tebi ostavila trag?
Putujem često i trudim se da u svakom mjestu pronađem baš ono što me ispunjava. Tako i u Sarajevu, koje obožavam. Veoma poštujem tradiciju.
Moji favoriti su uvijek restorani koji rade po istim principima, a koji svakako prate nove tehnologije i suvremene trendove. Puno je takvih i restorana, a i jela u Sarajevu, tako da ne bih mogao nešto posebno da izdvojim.
Savjeti za naše ugostiteljske radnike?
Poštujte tradiciju, gosti neka vam uvijek budu na prvom mjestu i vjerujte, bit ćete uspješni na duže staze. Budite dosljedni sebi i svojim ciljevima, a opet, potrudite se da budete autentični i uvijek dajte maksimum na svom poslu. Ako sve ovo uspijete da ispoštujete, vjerujte mi, potvrde da ste na pravom putu same će stizati.
Bio si i gost naše premijerne slow food večere povodom festivala Sarajevo Wine Weekend. Srce Sarajeva na tanjuru je bio hit :)
Rado si viđen gost u Sarajevu, kada te ponovo možemo očekivati kod nas?
Volim Sarajevo i uvijek se rado odazovem pozivu. Nadam se uskoro.
***
Razgovarao: Amir Beširević & Fina Vina Team
Foto: Tomaž Kavčič & Team
TEKST: Adelisa Mašić
Postoje restorani u koje dolazimo zbog pogleda i oni u koje se vraćamo zbog hrane. City View Sarajevo uspijeva spojiti oboje, ali ono što ga zaista izdvaja je osjećaj s kojim gost odlazi.
Osjećaj zbog kojeg ne gledate na sat i shvatite da vam je zapravo bilo jako lijepo.
Od prvog koraka na ulazu, preko pažljivo osmišljenog menija, pa sve do pogleda koji se otvara prema Sarajevu, ovaj restoran je zamišljen kao kompletno iskustvo, a ne samo kao mjesto za obrok.
Kako nam u razgovoru otkriva chef Antonio Radoš, filozofija restorana od početka je jasna: gost nije potrošač, već osoba kojoj se želi biti dobar domaćin.
„Kada sjednu za sto, želimo da osjete opuštenost, toplinu i sigurnost da su na mjestu gdje se svaki detalj radi s namjerom, pažnjom i ljubavlju“, objašnjava Radoš.
Od bruncha koji je nedostajao gradu do cjelodnevne kuhinje
City View, koji se nalazi na adresi Podcarina 1, je u startu zamišljen kao brunch mjesto kakvo je Sarajevu dugo nedostajalo. Fokus je bio na inovativnim jelima, lokalnim namirnicama te kvaliteti i prezentaciji, uz lagane obroke koji su jasno profilirani i lako prepoznatljivi.
„City View je primarno bio fokusiran na brunch, kakav nedostaje u gradu, s inovativnim jelima i hranom pripremljenom na unikatan način, uz fokus na lokalne namirnice, kvalitet i prezentaciju“, objašnjava chef Antonio Radoš.
S vremenom su, sasvim prirodno, počeli dolaziti i upiti za večeru. Gosti su željeli ostati duže i vratiti se i nakon radnog vremena koje je u početku bilo rezervisano za jutarnje i dnevne obroke. 
„Vremenom smo dobili dosta upita za služenje hrane i poslije našeg tadašnjeg radnog vremena, pa je prirodno došao sljedeći korak, a to je da služimo hranu cijeli dan“, dodaje Radoš.
Danas City View nudi hranu tokom cijelog dana, ali uz jasnu podjelu ritma:
„Jutro i rano popodne su posvećeni laganijim jelima koja se spremaju brzo, dok navečer pripremamo ozbiljnija i kompleksnija jela“, ističe Radoš, opisujući prelazak u večernji tempo u kojem, kako kaže, „nakon užurbanog dana sve pomalo usporava i nastupa čisti hedonizam“.
Pogled privuče, ali hrana zadrži
Iako sam naziv restorana često prvo privuče pažnju, reakcije gostiju su, kako kaže chef, gotovo uvijek iste: dođu zbog pogleda, a vraćaju se zbog hrane.
Turisti posebno cijene priliku da uz prelijep panoramski pogled na Sarajevo probaju jela koja nisu generična, dok domaći gosti brzo prepoznaju kvalitet i dosljednost. Upravo ta kombinacija, doživljaj prostora i ozbiljna kuhinja, čini City View mjestom koje se pamti.
Mali meni, jasna priča
Meni u City Viewu nije opširan i to je svjesna odluka. Devet jela za brunch i devet za večeru osmišljeni su tako da svako jelo nosi svoju priču i predstavlja restoran na poseban način.
Ako se mora izdvojiti favorit chefa, to je Meat the Chef, jelo koje okuplja njegove omiljene elemente i jasno se obraća ljubiteljima mesa. Kao apsolutni best seller, s druge strane, ističe se Eggsciting sataraš, jelo po kojem je City View već postao prepoznatljiv.
Gostoprimstvo kao suština koncepta
Osim hrane, poseban naglasak stavljen je na ono što tim City Viewa smatra pravom razlikom između dobrog restorana i mjesta kojem se gosti vraćaju, a to je gostoprimstvo.
Za njih to nije samo korektan servis, već iskrena pažnja, toplina i energija koja se osjeti, ali se ne nameće. Kroz stalne treninge i rad s timom, gradi se kultura u kojoj svi razumiju da gost najduže pamti kako se osjećao.
„Upravo taj ljudski faktor, odnos osoblja prema gostima i energija prostora, uz prepoznatljive ukuse, razlog su zbog kojeg nam se ljudi vraćaju“, ističe Radoš.
Bez žurbe, bez pretencioznosti
Kada je riječ o budućnosti, planovi su svjesno odmjereni. Širenje trenutno nije prioritet, jer je fokus na onome što se gradi ovdje i sada: kuhinji, iskustvu gosta i jasnom identitetu koji je smiren, dosljedan i iskren.
Kako ističe chef Antonio Radoš, City View ne teži buci ni velikim gestama. „Dobra večera ne mora biti bučna ni pretenciozna, nego smirena, topla i iskrena. Mjesto u koje se gosti vraćaju jer znaju šta mogu očekivati i jer im to prija.“
Ako ikada dođe do širenja, to je, prema njegovim riječima, nešto što može doći isključivo kao rezultat tog rada, a ne kao cilj sam po sebi.
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
