Tko je žena iza legende?

Je li Coco Chanel bila špijunka?   Ime Coco Chanel je već desetljećima sinonim za luksuz i ultimativni francuski chic. Djelomično je za to zaslužna sama dizajnerica koja je uvijek oko svog života stvarala veliku famu, a djelomično i mediji koji su joj godinama podilazili. Modni krugovi išli su toliko daleko da su je nazivali vrhovnom svećenicom visoke mode i ženom koja je izmislila modu dvadesetog stoljeća. No tko je zapravo bila Gabrielle Chanel, osoba, a ne dizajnerica?

Ovih dana vjerojatno niste mogli pobjeći od članaka u novinama i na internet portalima čiji naslovi vrište: „Coco je bila nacistička špijunka!“, a čiji sadržaj najavljuje knjigu „U krevetu s neprijateljom: Tajni ratovi Coco Chanel“ američkog novinara, povjesničara i veterana II. svjetskog rata Hala Vaughana. Činjenica da je dizajnerica tijekom rata ljubovala sa nacističkim časnikom oduvijek je poznata, stoga nas je pomalo začudilo ponovno aktualiziranje ove teme. Izgleda da Coco uloga horizontalne kolaboracionistkinje, kako su u Francuskoj zvali žene koje su spavale s Njemcima, proganja i četrdeset godina nakon smrti.

Gabrielle Bonheur Chanel, poznatija kao Coco Chanel, je prije svega bila predana poslovna žena, koja je uvijek točno znala što hoće. Neosporno je da je dizajnerica bila jedinstvena modna inovatorica, no da bi uopće dobila priliku svoje kreacije predstaviti nekome, trebao joj je novac. Mnogo novca. Znala je to i sama Coco. Ono što slijedi nije priča o njenom fascinantnom dizajnerskom geniju, niti romantična bajka o njenim ljubavnicima. Ovi retci govore o stvarnoj osobi koja stoji iza legende koju je sama stvorila, osobi koju tako često zanemarujemo i time nekima dajemo za pravo da otkrivaju toplu vodu i na taj način prikupljaju publicitet.

Iako se uvijek držala vlastitih načela i glasno govorila što misli, Chanel se nikad nije libila priznati da je za njen uspjeh zaslužna i podrška njenog tadašnjeg ljubavnika Arthura Boya Capela, koji je financirao njenu tvrtku od samog početka i otvorio joj vrata poslovnog svijeta.

Početkom Drugog svjetskog rata bila je primorana zatvoriti svoju modnu kuću, jer je i sama držala da to nije bilo dobro vrijeme za modu. No to nije značilo da se Coco predala. Barun Hans Günther von Dincklage, njen trinaest godina mlađi ljubavnik, omogućio joj je da tijekom nacističke okupacije Pariza živi u kultnom hotelu Ritz. Tu privilegiju imalo je tek nekoliko Francuza, s obzirom da je u Ritzu bilo sjedište njemačkih okupatora. I tu počinje priča koja ovih dana puni stupce.
Vaughan tvrdi da je Hans Günther von Dincklage bio visokopozicionirani nacist, a ne samo njemački diplomat, kako se to dosada naglašavalo. Navodno je pronašao dokumente koji dokazuju da je upravo on vodio špijunsku mrežu njemačke obavještajne agencije Abwehr, koja je operirala na cijelom Sredozemlju i u Parizu.
Uz to, naišao je i na dosad tajne i tek objavljene dokumente koji potvrđuju da je Chanel bila tajna agentica F-7124, čije je kodno ime bilo Westminster, po njenom nekadašnjem ljubavniku drugom vojvodi od Westminstera.

Ali što je to točno radila Chanel? Čime je zaslužila da ju se obilježi kao mrziteljicu Židova i nacističku špijunku?

Chanel je bila oportunistkinja i voljela se kretati u društvu moćnika. Još od djetinjstva, da bi preživjela, a poslije da bi stvorila i očuvala svoje modno carstvo na životu, prilagođavala se situaciji u kojoj se našla. Ako je to uopće bilo upitno dotad, nacistička okupacija je u potpunosti odala njen karakter.
Nakon što su joj obećali da će iz vojnog zatvora pustiti njenog nećaka Andréa Palassea (za kojeg se nagađalo da je zapravo njen sin iz veze sa Etienneom Balsanom), Chanel je pristala iskoristiti svoje kontakte i pomoći nacističkoj obavještajnoj službi. Stupila je u kontakt sa svojom prijateljicom i muzom, britankom Verom Bate Lombardi, rodicom Winstona Churchilla, koja je u to vrijeme živjela u Rimu. U operaciji nazvanoj Modellhut dizajnerica je imala ulogu posrednice u navodnim pregovorima o uspostavi mira između Trećeg Reicha i Saveznika. No Chanel nije bila iskrena s prijateljicom, nego je pod krinkom poslovne suradnje htjela doći do njenog utjecajnog rođaka. Kada je Lombardi otkrila njene namjere i odbila surađivati, Gestapo ju je uhitio pod optužbom da je britanska špijunka. Ljuta na činjenicu da je Coco pokušala manipulirati njome, odala ju je Winstonu Churchillu i francuskoj javnosti i nazvala nacističkom špijunkom. Bila je to greška koja je ostavila neizbrisivu mrlju na ugledu Gabrielle Chanel.
Osim propale uloge agentice, kao pokazatelj njenog nacizma navodi se i još jedan dokaz. Iz Abwehra su joj predložili da iskoristi arijanizaciju i ponovno preuzme vlasništvo nad svojim parfemskim carstvom, čiji je većinski dio 1924. prodala svojim partnerima, braći Wertheimer, koji su bili Židovi. Chanel i dotada nije propuštala priliku javno istaknuti da su je Wertheimeri nasamarili i masno zaradili na njenom imenu, ali nije mogla učiniti ništa da ispravi poslovnu grešku koju je učinila ranije. Svoju priliku je ugledala u arijevskom zakonu i tijekom okupacije službeno podnijela zahtjev za preuzimanjem tvrtke Parfums Chanel, no to ipak nije bilo moguće. Wertheimeri su naime, prije nego su izbjegli u Sjedinjene Američke Države, tvrtku pravno prenijeli na svog prijatelja i suradnika koji je bio kršćanin.
No, zašto je to shvaćeno kao znak mržnje prema svemu što je Židovsko? Naglašavamo da je obitelj Wertheimer nastavila surađivati sa Coco Chanel po povratku u Pariz, te da su i danas većinski vlasnici njenog modnog carstva, House of Chanel. A možda su upravo oni, kako ne bi riskirali milijunsku zaradu koju ova kuća donese svake godine, sve ove godine mutnu ratnu prošlost Coco Chanel gurali pod tepih? Hm, tko je tu licemjeran, pitamo se?

Dizajnerica je po završetku rata bila uhićena zbog sumnjivih veza sa nacističkom upravom, no nakon samo par sati ispitivanja je puštena na slobodu. Pretpostavlja se da su razlog tomu njeni dobri odnosi s Winstonom Churchillom i engleskom kraljevskom obitelji. No ukaljan ugled je bilo teško vratiti. Upravo zato se Chanel sa svojim ljubavnikom preselila u Švicarsku, gdje je živjela do svog velikog povratka na modnu scenu 1954.

I to je priča koju vam nijedan dosad snimljen film nije rekao.

Sam autor knjige, koja je digla toliku prašinu, za BBC je izjavio: „Kod uobičajene špijunaže slikate fotografije, kradete dokumente i slično. Chanel nije radila to. Ona je bila facilitatorka, poznavala je mnogo ljudi u Španjolskoj i Engleskoj, na taj način je pomagala nacistima.“
U redu gospodine Vaughan. Recite nam nešto što ranije nismo znali.

A.S.