Svi oni koji nisu uključeni u modni svijet i promatraju ga tek izvana, nerijetko ne razumiju kako jedan urednik novina, PR stručnjak ili dizajner zarađuju toliko da si mogu priuštiti godišnji obilazak svijeta, voziti skupocjene automobile i imati luksuzne vile.

No, ekipa koja stoji iza portala Who Wear What je 'zaronila' u statistike i objavila listu top modnih zaposlenja i plaću kakvu nose sa sobom.

Naravno, statistike se odnose na one zemlje u kojima modna industrija i modna proizvodnja uistinu postoji.

PR ASISTENT - 32.000 američkih dolara

PR SAVJETNIK - 60.000 američkih dolara

VIŠI PR MANAGER - 80.000 američkih dolara

PODPREDSJEDNIK PR ODJELA - 201.000 američkih dolara

GLAVNI DIZAJNER NEKOG AMERIČKOG BRENDA od  45.000 američkih dolara do 190.000 američkih dolara

GLAVNI DIZAJNER NEKOG INTERNACIONALNOG BRENDA od 73.000 američkih dolara do 131.000 američkih dolara

GRAFIČKI DIZAJNER - 65.000 američkih dolara

KREATIVNI DIREKTOR NEKOG BRENDA - 175.000 američkih dolara

DIREKTOR PRODAJE - 150.000 američkih dolara

MODNI UREDNIK - 75.000 američkih dolara

VIŠI DIREKTOR NEKOG BRENDA - 200.000 američkih dolara

KREATIVNI DIREKTOR EDITORIJALA - 150.000 američkih dolara

PRIPRAVNIK U NEKOM BRENDU - 11 dolara po satu

PRIPRAVNIK U MALOPRODAJI - 14 dolara po satu

OSOBA KOJA JE ZADUŽENA ZA PLANIRANJE I ORGANIZIRANJE MODNIH DOGAĐAJA - 44.000 američkih dolara

ASISTEND BUYERA - 45.000 američkih dolara

BUYER - 70.000 američkih dolara

OSOBNI ASISTENT - 30.000 američkih dolara

ASISTENT NA EDITORIJALIMA - 30.625 američkih dolara

MARKETING MANAGER od 48.000 američkih dolara do 104.000 američkih dolara

MARKETING DIREKTOR od 112.000 američkih dolara do 170.000 američkih dolara

***
Foto: le-21eme.com
Tekst: BONJOUR.ba 

Sarajevo Photography Festival sinoć je otvoren izložbom No Man's Land, arhivskim projektom koji 25 godina nakon premijere istoimenog Oscarom nagrađenog filma Danisa Tanovića vraća fokus na fotografiju kao prostor sjećanja, svjedočenja i reinterpretacije.  

Kroz do sada neobjavljene fotografije sa snimanja, publika ima priliku ponovo promišljati teme kolektivnog pamćenja, ali i vidjeti kako jedna priča nastavlja živjeti.  






Među desetinama izložbi koje će tokom sedmice biti otvorene širom Sarajeva, izdvojili smo troje regionalnih autora čiji radovi na različite načine promišljaju dom, identitet i pripadanje.  

Od Jadrana i Zagreba do Sarajeva i Libana, njihove fotografije pokazuju da prostor nikada nije samo pozadina priče, nego njen aktivni učesnik.  

One istražuju odnos koji prema tim prostorima gradimo.  

Foto: Inia Herenčić

Foto: Vedad Divović

Foto: Matea Leš  
 

Matea Leš: Jadran kao mjesto kojem se uvijek vraćamo  

U projektu Jadran: Snapshots of Belonging hrvatska fotografkinja i pejzažna arhitektica Matea Leš tokom pet godina bilježi život uz obalu, daleko od turističkih razglednica i sezonskih stereotipa. Njene fotografije more posmatraju kao prostor svakodnevice, rutine i sjećanja. 

"Kroz fotografiju me najviše privlače mjesta i ljudi koji nose neku tihu emociju. Lokacije koje možda na prvi pogled djeluju obično, ali u sebi imaju osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti."   




Kako je podijelila za Bonjour.ba, upravo takva mjesta najčešće postaju polazna tačka njenog rada. Zanimaju je lokacije koje na prvi pogled djeluju sasvim obično, ali u sebi nose osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti. 

Fotografiju opisuje kao način dokumentovanja emocija koje je ponekad teško objasniti riječima, a kroz proces fotografisanja prirodno joj se otvaraju i pitanja identiteta, korijena i odnosa prema prostorima kroz koje prolazimo.




Upravo takvi prizori čine okosnicu njenog rada. Ljudi, pejzaži i mali svakodnevni momenti postaju svojevrsni vizuelni dnevnik odnosa između prostora i identiteta.  

"Fotografija mi je način da dokumentiram emocije koje je ponekad teško objasniti riječima." 

Matea Leš na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu predstavlja projekat i publikaciju u okviru programa Book Table – Independent Publishing, koji se održava u petak, 5. juna od 13:30 sati u Goethe-Institutu.

Foto: Matea Leš  
 

Inia Herenčić: Fotografija kao prostor pitanja  

Naziv izložbe I Carried a Pine Cone in My Backpack već sugeriše da Iniju Herenčić zanimaju tragovi koje mjesta ostavljaju na nama. Njena fotografija ne slijedi unaprijed zadanu priču. Nastaje intuitivno, kroz susrete sa prostorom, svjetlom i pokretom, a izložba u Sarajevu otvara se u petak, 5. juna u 18:00 sati u Galeriji MAK.

"Proces fotografiranja za mene je način razumijevanja vlastitog odnosa prema prostoru, osjećajima i ljudima koji me okružuju."

Fotografije se u njenom radu ponašaju poput fragmenata sjećanja. Značenje se ne otkriva odjednom, nego se postepeno gradi kroz posmatranje.  






U razgovoru za Bonjour govori kako fotografije često nastaju intuitivno, privučene određenim svjetlom, atmosferom ili uglom nekog novog mjesta. Tek naknadno, kroz ponovno promatranje snimljenih prizora, u njima prepoznaje pitanja pripadnosti i identiteta. Kroz gradove, svakodnevne prostore i intimne situacije pokušava razumjeti vlastite korijene, ali i slojevite odnose koji nas oblikuju.

“Fotografija za mene nije konačan odgovor, već prostor za kontinuirano propitivanje, bliskost i razumijevanje slojevitosti odnosa koji me oblikuju.”  

Njena izložba ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, poziva posmatrača da uspori i pronađe vlastita značenja između pejzaža, tijela, svjetla i uspomena.  

Foto: Inia Herenčić  
 

Vedad Divović: Potraga za domom između prošlosti i sadašnjosti  

Dok Matea i Inia polaze od intimnih prostora, Vedad Divović fotografiju koristi kao alat za razumijevanje društava, političkih sistema i ljudi koji kroz njih prolaze.

Njegova samostalna izložba Home of the Perpetually Lost , koja se otvara u srijedu, 3. juna u 19:00 sati na Trgu Susan Sontag, nastala je u kontekstu Libana i istražuje ideju doma kao nečega što se stalno gradi, gubi i ponovo pronalazi.

"Fotografija je za mene alat da razumijem svijet oko sebe, političke sisteme i ljude koji ih oblikuju."   





Kako je rekao za Bonjour, najčešće radi na dugoročnim projektima koji nastaju godinama i bave se temama identiteta, doma, političkih sistema i kolektivnog sjećanja. Ne zanimaju ga fotografije koje nude brze odgovore. Mnogo mu je važnije prenijeti osjećaj i ostaviti prostor za lično čitanje rada.

U njegovim radovima identitet nije fiksna kategorija. On se neprestano pregovara između prošlosti i sadašnjosti, između odlaska i povratka, između pripadanja i udaljenosti.  




"Važno mi je da ne nudim odgovore, nego da potaknem na razmišljanje."

U njegovim radovima protagonisti nisu tu da ispričaju vlastitu biografiju, nego da postanu dio šire priče o prostoru, društvu i vremenu u kojem živimo. Posebnu pažnju posvećuje tihim svakodnevnim momentima jer, kako kaže, upravo u njima vidi ono najiskrenije.

"Nedavno sam imao ideju da je možda sevdah upravo taj osjećaj koji tražim kroz fotografiju."   





Nije slučajno što se u njegovom radu često vraća i Sarajevo. Za Bonjour je podijelio da su teme doma, identiteta i pripadnosti duboko povezane s njegovim odrastanjem u ovom gradu te da je upravo Sarajevo u velikoj mjeri oblikovalo način na koji danas promišlja fotografiju i gradi vlastiti fotografski jezik.

Foto: Vedad Divović

Možda upravo ta misao najbolje povezuje i sva tri autora. Svako od njih fotografijom pokušava uhvatiti nešto što je teško definisati riječima osjećaj pripadanja, doma, nostalgije ili bliskosti.   

Kroz Jadran, Zagreb i Liban, njihovi radovi govore o univerzalnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom bez obzira gdje živimo.   

Sarajevo Photography Festival nastavlja se tokom cijele sedmice, a mi ćemo nastaviti pratiti priče koje nastaju između fotografija, prostora i ljudi koji ih stvaraju.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto:  Matea Leš, Inia Herenčić, Vedad Divović