TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 28.9.2020.
Tajana Dedić-Starović aka Artist At Camera je fotografkinja i videografkinja rođena u Novom Sadu, a već godinama živi u Banjaluci.
Za sebe voli reči da je: ”Jednostavna osoba, ljubiteljka diska sedamdesetih, treša osamdesetih, bezglutenskih lazanja i zalazaka sunca, a s vremena na vreme, ima puno hrabrosti da rizikuje i uleće u ozbiljne biznis priče.”
Tajana Dedić Starović
***
Fotoaparat je njen omiljeni saputnik već deset godina, a projekat Teez Me Tees je nastao upravo kao produžetak njenog stvaralaštva. U daljem razgovoru smo saznali da za Tajanu umjetnost ima najviše smisla kada je kolektivno dostupna i kada na publiku ostavi impakt koji razbija učestalost svakodnevice. Iz tog razloga odlučila je da svoj umjetnički rad prenese u, kako ona kaže: “Jedan veoma konkretan svet, primarno dostupniji publici.”
Njene bijele majice kratkog rukava sa printovima njenih fotografija ubrzo su oduševile jednostavnošću da se stiliziraju uz svaki odjevni artikal. Ono što ih čini dodatno posebnim jeste predanost Tajane da to uistinu bude vidljiv rad u koji je uloženo puno emocija, truda, vremena i kreativnosti.
"Wearable art u raznim svojim oblicima, predstavlja trend koji postaje sve popularniji u modnoj industriji, kao i u umetničkim praksama, a moglo bi se reći i sve potrebniji - dosta je bilo elitističkog pristupa umetnosti, ona treba da izađe na ulice, u kafiće, u krevete, na treninge, da se zagrli i da bude blizu srca.” – otkrila nam je Tajana.
Na pitanje ko su djevojke koje vole ove majice Tajana odgovara: ”To su devojke slobodnog duha, neobičnih interesovanja, spremne na izazove, koje su (svaka na svoj način) zaljubljene u umetnost i jednu drugačiju verziju realnosti. To su i hrabri i odvažni momci, pogotovo oni senzibilni i krhki, koji zapravo ne skrivaju sebe i svoju pravu muškost.”
Kao bitne stavke svakako ćemo izdvojiti činjenice da su ove majice izrađene od najfinijeg 100% pamuka koji ne gubi mekoću ni nakon pranja, a svi printovi se štampaju DTG (direct-to-garment) tehnikom, što znači da fotografija "ulazi" direktno u tekstil čime print postaje veoma izdržljiv, sa puno detalja i predivnih boja.
Tajana nam je također otkrila da inspiraciju pronalazi: “…na raznim mestima - na ulicama, u zavučenim ćoškovima, u šumama i na livadama, u posteljinama, na malim ekranima i velikim platnima, u kasetofonima i mp3 plejerima, među zagrljajima i u pazušnim jamicama.“
Poslije ovog super pozitivnog i inspirativnog razgovora nismo odoljeli i pitati Tajanu što za nju predstavlja jedna Teez Me Tees majica:
“Priča je mnogo dublja od obične bele majice sa printom. Čak je i mnogo dublja od obične bele majice sa printom umetničkog rada. Ova priča je više od svega toga. Ona je slobodan duh, hrabrost, autentičnost, sloboda pod svaku cenu, mir, bezuslovna ljubav, kreativni nered i neki duboki bol i težina koju svi nosimo. Znam, znam, suludo je pričati ovakve stvari o jednoj krpici, ali uvek možemo da odaberemo da nešto ne bude samo 'još jedna obična majica', zar ne?”
Više informacija o Teez Me Tees majicama i ponudi možete pronaći na Facebook stranici, Instagram profilima Teez Me Tees, Artistatcamera i web stranici.
***
Fotografije: Tajana Dedić-Starović
Modeli: Isidora Branković, Miloš Orlić, Zorana Bojinović, Biljana Milanović
TEKST: Bonjour.ba
Video umjetnost, eksperimentalni zvuk i prostor za sanjarenje susreću se ovog juna u Sarajevu. Uoči otvaranja izložbe „Drop On A Lens“ razgovarali smo sa Zlatkom Ćosićem o sporosti, prirodi i načinima na koje umjetnost može promijeniti naš pogled na svijet.
U okviru ovogodišnjeg izdanja Garden of Dreams Festivala, u saradnji s Galerijom Manifesto, sarajevskoj publici bit će predstavljena samostalna izložba video umjetnika Zlatka Ćosića.
Nakon prošlogodišnje festivalske saradnje s Aleksandrom Hemonom i Indigom, Ćosić se vraća s projektom „Drop On A Lens“, izložbom koja kroz eksperimentalne video forme i vizuelne distorzije istražuje krhkost ekosistema, identiteta i percepcije.
Njegovi radovi polaze iz stvarnog svijeta, vode, drveća, životinja i svakodnevnih prizora, ali ih transformišu u apstraktne pokretne slike koje pozivaju na sporije posmatranje i refleksiju.
U razgovoru za Bonjour govorio je o odnosu umjetnosti i muzike, ulozi umjetnika u digitalnom dobu te o tome zašto je ponekad najvažnije jednostavno zastati i pažljivo gledati.
Nakon prošlogodišnje saradnje sa Aleksandrom Hemonom i Indigom, ponovo se vraćate u Sarajevo u festivalskom kontekstu.
Koliko vam je bitan ovaj "dijalog" video umjetnosti sa muzičkom scenom i na koji način on mijenja način na koji publika konzumira klasičnu galerijsku postavku?
Često nastupam s muzičarima i DJ-evima, stvarajući iskustva obrade videa uživo, a mnoge od tih tehnika uključujem u svoje video umjetničke projekte.
Ove radove možete doživjeti u intimnijem okruženju u Galeriji Manifesto u sklopu izložbe Drop on a Lens. Nadam se da će posjetioci usporiti, provesti vrijeme s video radovima, slušati, meditirati, plesati, pronaći inspiraciju i dozvoliti sebi da sanjaju.
U ovogodišnjoj postavci "Drop On A Lens" koristite vizuelne distorzije kako biste transformisali poznate prizore u apstraktne forme.
Gdje prestaje dokumentarna stvarnost onoga što objektiv vidi, a počinje nova, intimna istina koju pokušavate prenijeti publici?
Sva moja videa i zvukovi potiču iz stvarnosti. Ponekad su izmijenjeni do neprepoznatljivosti, a ponekad otkrivaju tragove svog porijekla.
Vođeni pokretom, bojom, oblikom i zvukom, oni se razvijaju bez početka ili kraja, zadržavajući se u stanju postajanja – poput plesa, poezije i snova.
Izložba se bavi krhkostima naših ekosistema.
Na koji način digitalna umjetnost i eksperimentalni video, kao mediji koji su po prirodi "vještački", mogu pomoći ljudima da ponovo uspostave duboku i iskrenu empatiju prema prirodnom svijetu koji nestaje?
Većina mojih video radova došla je iz prirodnog svijeta vode, drveća, životinja i drugih živih elemenata. Sebe vidim kao digitalnog čuvara tih krhkih okruženja, stvarajući vizualne i zvučne podsjetnike na ono što imamo i ono što možemo izgubiti.
Kao video umjetnik, osjećam odgovornost da stvaram i dijelim radove koji podižu svijest, štite ono što cijenim i potiču dublje uvažavanje prirodnog svijeta. Kroz svoju praksu nadam se da ću doprinijeti zdravijoj i održivijoj budućnosti, kako za naše zajednice tako i za okoliš.
Sam naslov "Drop On A Lens" sugeriše nešto sitno, kapljicu koja mijenja pogled na čitav svijet.
Da li je u današnjem digitalnom dobu uloga umjetnika da nas natjera da usporimo i fokusiramo se upravo na te "sitne smetnje" kako bismo razumjeli širu sliku našeg postojanja?
I dalje vjerujem da umjetnici imaju moć da inspirišu i zabave, ali i da podučavaju, upozoravaju i otkrivaju alternativne mogućnosti.
Jedan od najvažnijih aspekata moje umjetničke prakse je sporost – proces učenja da budem strpljiv, pažljiv i selektivan. Trudim se da postanem dio okruženja, umjesto da žurim da ga zabilježim. Ponekad to znači tiho posmatranje, duboko slušanje i odabir da uopšte ništa ne zabilježim.
Često se vraćam na istu lokaciju više puta, dopuštajući sebi da se opustim, upijem okolinu, razmislim o onome što je prisutno, zapišem ideje i pustim ih da se razvijaju tokom vremena. Dajući radu prostor da se razvija, on počinje prirodno da se oblikuje.
Nadam se da će publika moći da se na sličan način uključi u moj rad. U galeriji pozivam posjetioce da uspore, provedu vrijeme s radom i otkriju suptilne detalje koji često ostaju nezapaženi u svijetu oko nas.
Garden of Dreams slavi kolektivne snove, dok vaši radovi često dotiču univerzalne ljudske strahove i čežnje.
Kako vizuelni šum i apstrakcija postaju univerzalni jezik koji razumijemo svi, bez obzira na naše lične ili geografske identitete?
U mojim videima apstrakcija postaje prostor ljepote, energije, pokreta i slikarskog izražavanja. Može izazvati emocije, probuditi sjećanja i odvesti nas u stanja sanjarenja i refleksije. Ima moć da izazove strah i čežnju, da uznemiri ili inspiriše, da nas ohrabri da progovorimo i da nam da hrabrost da stvorimo promjenu.
Umjetnost može sve to, a bavljenje njome je izvanredno putovanje. Dozvolite sebi da budete uronjeni u nju, da se prepustite njenim mogućnostima.
Ona hrani um, tijelo i dušu.
Poruka publici pred otvaranje izložbe?
Povedite prijatelja na izložbu. Provedite vrijeme s umjetnošću i pustite da se slegne. Kasnije podijelite piće ili obrok i razgovarajte o onome što ste doživjeli. Smijte se zajedno.
Sljedećeg dana zapišite nekoliko riječi ili utisaka koji su vam ostali u sjećanju. Pustite da vam misli lutaju. Fotografišite, slikajte, crtajte, pišite ili jednostavno slušajte svijet oko sebe. Ispričajte nekome priču.
Zatim idite u krevet i sanjajte.
Umjetnost ne prestaje kada napustite galeriju – ona se nastavlja u razgovorima, sjećanjima, razmišljanjima i malim kreativnim djelima koja slijede.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
