TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 28.9.2020.
Tajana Dedić-Starović aka Artist At Camera je fotografkinja i videografkinja rođena u Novom Sadu, a već godinama živi u Banjaluci.
Za sebe voli reči da je: ”Jednostavna osoba, ljubiteljka diska sedamdesetih, treša osamdesetih, bezglutenskih lazanja i zalazaka sunca, a s vremena na vreme, ima puno hrabrosti da rizikuje i uleće u ozbiljne biznis priče.”
Tajana Dedić Starović
***
Fotoaparat je njen omiljeni saputnik već deset godina, a projekat Teez Me Tees je nastao upravo kao produžetak njenog stvaralaštva. U daljem razgovoru smo saznali da za Tajanu umjetnost ima najviše smisla kada je kolektivno dostupna i kada na publiku ostavi impakt koji razbija učestalost svakodnevice. Iz tog razloga odlučila je da svoj umjetnički rad prenese u, kako ona kaže: “Jedan veoma konkretan svet, primarno dostupniji publici.”
Njene bijele majice kratkog rukava sa printovima njenih fotografija ubrzo su oduševile jednostavnošću da se stiliziraju uz svaki odjevni artikal. Ono što ih čini dodatno posebnim jeste predanost Tajane da to uistinu bude vidljiv rad u koji je uloženo puno emocija, truda, vremena i kreativnosti.
"Wearable art u raznim svojim oblicima, predstavlja trend koji postaje sve popularniji u modnoj industriji, kao i u umetničkim praksama, a moglo bi se reći i sve potrebniji - dosta je bilo elitističkog pristupa umetnosti, ona treba da izađe na ulice, u kafiće, u krevete, na treninge, da se zagrli i da bude blizu srca.” – otkrila nam je Tajana.
Na pitanje ko su djevojke koje vole ove majice Tajana odgovara: ”To su devojke slobodnog duha, neobičnih interesovanja, spremne na izazove, koje su (svaka na svoj način) zaljubljene u umetnost i jednu drugačiju verziju realnosti. To su i hrabri i odvažni momci, pogotovo oni senzibilni i krhki, koji zapravo ne skrivaju sebe i svoju pravu muškost.”
Kao bitne stavke svakako ćemo izdvojiti činjenice da su ove majice izrađene od najfinijeg 100% pamuka koji ne gubi mekoću ni nakon pranja, a svi printovi se štampaju DTG (direct-to-garment) tehnikom, što znači da fotografija "ulazi" direktno u tekstil čime print postaje veoma izdržljiv, sa puno detalja i predivnih boja.
Tajana nam je također otkrila da inspiraciju pronalazi: “…na raznim mestima - na ulicama, u zavučenim ćoškovima, u šumama i na livadama, u posteljinama, na malim ekranima i velikim platnima, u kasetofonima i mp3 plejerima, među zagrljajima i u pazušnim jamicama.“
Poslije ovog super pozitivnog i inspirativnog razgovora nismo odoljeli i pitati Tajanu što za nju predstavlja jedna Teez Me Tees majica:
“Priča je mnogo dublja od obične bele majice sa printom. Čak je i mnogo dublja od obične bele majice sa printom umetničkog rada. Ova priča je više od svega toga. Ona je slobodan duh, hrabrost, autentičnost, sloboda pod svaku cenu, mir, bezuslovna ljubav, kreativni nered i neki duboki bol i težina koju svi nosimo. Znam, znam, suludo je pričati ovakve stvari o jednoj krpici, ali uvek možemo da odaberemo da nešto ne bude samo 'još jedna obična majica', zar ne?”
Više informacija o Teez Me Tees majicama i ponudi možete pronaći na Facebook stranici, Instagram profilima Teez Me Tees, Artistatcamera i web stranici.
***
Fotografije: Tajana Dedić-Starović
Modeli: Isidora Branković, Miloš Orlić, Zorana Bojinović, Biljana Milanović
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
