TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 27.12.2022.
Kad je u pitanju uređenje interijera, uvijek smo u potrazi za dobrom inspiracijom, ali i praktičnim savjetima koji će uštedjeti vrijeme, ali i novac.
U potrazi za idejama virtualno smo pokucali na vrata Studija Prole, arhitektonskog studija čija je vlasnica arhitektica i dizajnerica interijera Svjetlana Prole. U ranijem razgovoru sa Svjetlanom otkrili smo kako spaja modu i dizajn interijera, a danas je ona naša sugovornica kad je u pitanju uređenje kuhinje.
Svjetlana Prole, arhitektica i dizajnerica interijera
Kroz svoje dosadašnje iskustvo otkriva nam kako je ona kombinirala estetiku i praktičnost, kao i kako je uštedjela na određenim materijalima u kuhinji. S druge strane ističe i elemente u koje trebate investirati kao što je dobra radna ploča. Više otkrijte kroz Svjetlanine primjere u nastavku.
Na čemu uštedjeti u kuhinji, a u što investirati?
„Čak ni samom dizajneru enterijera nije jednostavno dati odgovor na ovo pitanje. Potrebe i prioriteti korisnika su individualna stvar, pa će tako neko rado uštediti na sistemu zatvaranja jer oni nemaju važnu estetsku funkciju, dok je nekima visoko na listi prioriteta način zatvaranja ladica i vrata.
Cijene ladica su sve skuplje u posljednje vrijeme, pa tako razmislite unaprijed koliko njih vam je zaista neophodno. Ono čemu ja uvijek dajem značaj jesu stvari koje se najviše koriste – česma, radna ploča. U njih zaista vrijedi investirati.
Meni najlogičniji način za odgovor na ovo pitanje jeste osvrt na tri potpuno različite kuhinje u kojima ću objasniti koncept, kako su nastale, koji je bio moj način uštede, te kako je on u nekim situacijama rezultirao pravim zvijezdama u enterijeru.
Kod ove narandžaste kuhinje prvo što primjećujemo je neuobičajena organizacija. Na lijevoj strani nalazi se voda (sudoper), dok su na desnoj strani uređaji. Lijeva strana ujedno nosi koncepciju cijelog enterijera svojom neobičnom formom.
Ušteda se pojavila na suprotnoj strani kuhinje gdje je sve rađeno od iverala, te su eliminisani viseći elementi.
Priča o nastanku ove bajkovite, nebo plave kuhinje, uvijek je interesantna anegdota koju rado dijelim. Na pitanje čemu se divi, klijentica je odgovorila – OBLAČIĆIMA. To je bila moja inspiracija.
U ovom slučaju je funkcionalnost bila prioritet, te je ona diktirala smjer kretanja. Iskoristili smo potencijal prozora i eliminisali viseće elemente što je i u ovom slučaju bio način dobar način uštede.
Takođe, ostrvo sa trostrukom funkcijom može se doživjeti kao određeni vid uštede. Njegova uloga je trpezarija, radna površina i prostor za odlaganje. Ostali funkcionalni elementi su integrisani iza zidnih obloga i ne remete simplificiran izgled kuhinje.
Nebo plava kuhinja stvara bajkovitu atmosferu.
Kada je u pitanju ova kuhinja, ne mogu puno govoriti o uštedi, ali svakako može biti sjajan izvor inspiracije onima koji možda upravo planiraju investirati u novu kuhinju.
Radi se o luksuznom konceptu italijanske kuhinje. Za one koji nisu upoznati sa njim, radi se o modularno izrađenim elementima koji dizajneru nude mogućnost poigravanja. Proizvođač sve varijante kuhinjskih elemenata razradi i različitim varijantama boja, materijala i dimenzija. Ovaj koncept modularnih sistema je sve popularniji u dizajnu, a možemo se susresti sa njim i kada su u pitanju sofe, rasvjeta i sl.
Ono što je interesantno kod ove kuhinje jeste jedinstvena materijalizacija, kao i gornji elementi koji odstupaju od standardne dubine (samo 15cm), zahvaljujući kojima je postignut izrazito elegantan izgled. Specijalno dizajnirana napa koja se nalazi na sredini upotpunjava ovaj dizajnerski koncept.
Zaključak: Bez obzira na vaš budžet, najveća ušteda i istovremeno najbolja investicija u konačnici je uvijek savjetovanje sa stručnom osobom. Na taj način eliminišete sve potencijalno moguće greške koje vas mogu koštati, i estetika i funkcija će biti jednako zadovoljene, a za uložen novac ćete dobiti maksimalan rezultat.“
***
Foto: Studio Prole
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
