Kad je u pitanju uređenje interijera, uvijek smo u potrazi za dobrom inspiracijom, ali i praktičnim savjetima koji će uštedjeti vrijeme, ali i novac.

U potrazi za idejama virtualno smo pokucali na vrata Studija Prole, arhitektonskog studija čija je vlasnica arhitektica i dizajnerica interijera Svjetlana Prole. U ranijem razgovoru sa Svjetlanom otkrili smo kako spaja modu i dizajn interijera, a danas je ona naša sugovornica kad je u pitanju uređenje kuhinje.

 

Svjetlana Prole, arhitektica i dizajnerica interijera

Kroz svoje dosadašnje iskustvo otkriva nam kako je ona kombinirala estetiku i praktičnost, kao i kako je uštedjela na određenim materijalima u kuhinji. S druge strane ističe i elemente u koje trebate investirati kao što je dobra radna ploča. Više otkrijte kroz Svjetlanine primjere u nastavku.

 

Na čemu uštedjeti u kuhinji, a u što investirati?
 

„Čak ni samom dizajneru enterijera nije jednostavno dati odgovor na ovo pitanje. Potrebe i prioriteti korisnika su individualna stvar, pa će tako neko rado uštediti na sistemu zatvaranja jer oni nemaju važnu estetsku funkciju, dok je nekima visoko na listi prioriteta način zatvaranja ladica i vrata.

Cijene ladica su sve skuplje u posljednje vrijeme, pa tako razmislite unaprijed koliko njih vam je zaista neophodno. Ono čemu ja uvijek dajem značaj jesu stvari koje se najviše koriste – česma, radna ploča. U njih zaista vrijedi investirati.

Meni najlogičniji način za odgovor na ovo pitanje jeste osvrt na tri potpuno različite kuhinje u kojima ću objasniti koncept, kako su nastale, koji je bio moj način uštede, te kako je on u nekim situacijama rezultirao pravim zvijezdama u enterijeru.

 

Kod ove narandžaste kuhinje prvo što primjećujemo je neuobičajena organizacija. Na lijevoj strani nalazi se voda (sudoper), dok su na desnoj strani uređaji. Lijeva strana ujedno nosi koncepciju cijelog enterijera svojom neobičnom formom.

Ušteda se pojavila na suprotnoj strani kuhinje gdje je sve rađeno od iverala, te su eliminisani viseći elementi.

 

Priča o nastanku ove bajkovite, nebo plave kuhinje, uvijek je interesantna anegdota koju rado dijelim. Na pitanje čemu se divi, klijentica je odgovorila – OBLAČIĆIMA. To je bila moja inspiracija.

U ovom slučaju je funkcionalnost bila prioritet, te je ona diktirala smjer kretanja. Iskoristili smo potencijal prozora i eliminisali viseće elemente što je i u ovom slučaju bio način dobar način uštede.

 

Takođe, ostrvo sa trostrukom funkcijom može se doživjeti kao određeni vid uštede. Njegova uloga je trpezarija, radna površina i prostor za odlaganje. Ostali funkcionalni elementi su integrisani iza zidnih obloga i ne remete simplificiran izgled kuhinje.

Nebo plava kuhinja stvara bajkovitu atmosferu.

 

Kada je u pitanju ova kuhinja, ne mogu puno govoriti o uštedi, ali svakako može biti sjajan izvor inspiracije onima koji možda upravo planiraju investirati u novu kuhinju.

Radi se o luksuznom konceptu italijanske kuhinje. Za one koji nisu upoznati sa njim, radi se o modularno izrađenim elementima koji dizajneru nude mogućnost poigravanja. Proizvođač sve varijante kuhinjskih elemenata razradi i različitim varijantama boja, materijala i dimenzija. Ovaj koncept modularnih sistema je sve popularniji u dizajnu, a možemo se susresti sa njim i kada su u pitanju sofe, rasvjeta i sl.

Ono što je interesantno kod ove kuhinje jeste jedinstvena materijalizacija, kao i gornji elementi koji odstupaju od standardne dubine (samo 15cm), zahvaljujući kojima je postignut izrazito elegantan izgled. Specijalno dizajnirana napa koja se nalazi na sredini upotpunjava ovaj dizajnerski koncept.

Zaključak: Bez obzira na vaš budžet, najveća ušteda i istovremeno najbolja investicija u konačnici je uvijek savjetovanje sa stručnom osobom. Na taj način eliminišete sve potencijalno moguće greške koje vas mogu koštati, i estetika i funkcija će biti jednako zadovoljene, a za uložen novac ćete dobiti maksimalan rezultat.“

***
Foto: Studio Prole

Još jedan dokaz da luksuz ne mora da vrišti, dovoljno je da zna gdje da šapuće. Pogledajte iznutra stan koji podiže standarde urbanog stanovanja u Beogradu.

Ušuškan u samom jezgru Beograda, ST21 apartman krije se iza fasade koju možda svakodnevno mimoilazite. No, on nije još jedan u nizu modernih stanova već sofisticirani dijalog između arhitekture, svjetla, i ličnog senzibiliteta. 

S pogledom na gradski park i uređen u produkciji mycode.arhitektura, ovaj stan redefiniše pojam “ličnog prostora” u srži urbanog haosa.








Otvoren plan, otvoreni pogledi

Dnevna zona stana ST21 pažljivo je oblikovana kao višeslojna cjelina: kuhinja, trpezarija, dnevni boravak i radni kutak funkcionišu kao jedinstven, ali izuzetno funkcionalan prostor. 

Upravljen ka uličnoj fasadi i gradskom zelenilu, stan zrači svjetlošću, otvorenošću i vizuelnom povezanosti s gradom stvarajući rijetko viđen osećaj prozračnosti u strogom urbanom centru.







Njujorška sirovost + pariška sofisticiranost

Interijer stana gradi estetiku kroz pažljivo izbalansiranu kombinaciju stilova. Industrijski elementi, poput otkrivenih struktura, metalnih akcenata i funkcionalnog minimalizma, referiraju na njujorške lofte, dok kroz materijale i detalje progovara diskretna pariška elegancija. 

Mješavina tekstura, taktilnih površina i pažljivo postavljenih izvora svjetla omogućava da prostor ne samo izgleda već i diše drugačije.








Tišina koja traje

Privučena dublje u tlocrt, spavaća zona stana osmišljena je kao prostor potpune intime. Bez estetskih kompromisa, ova zona nudi mir, kontrolisanu svjetlost i atmosferu pogodnu za predah i regeneraciju. Nalik luksuznim hotelskim apartmanima, ali sa domaćim karakterom.










Umjetnost u fokusu

Stan ne priča samo kroz svoje zidove, već i kroz ono što na njima visi i što ga ispunjava: umetnički komadi, svetlosni scenariji i personalizovani detalji zaokružuju osećaj da ste u prostoru koji ima dušu. I to onu pravu koja ne pokušava da se dopadne, već da se izrazi.

Ovo je stan koji postavlja pitanje: može li arhitektura biti intimna, urbana i vanvremenska, sve u istom trenutku? Ako je suditi po ovom projektu, odgovor je jasno – da.





 

Foto: Relja Ivanić