TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 27.12.2022.
Kad je u pitanju uređenje interijera, uvijek smo u potrazi za dobrom inspiracijom, ali i praktičnim savjetima koji će uštedjeti vrijeme, ali i novac.
U potrazi za idejama virtualno smo pokucali na vrata Studija Prole, arhitektonskog studija čija je vlasnica arhitektica i dizajnerica interijera Svjetlana Prole. U ranijem razgovoru sa Svjetlanom otkrili smo kako spaja modu i dizajn interijera, a danas je ona naša sugovornica kad je u pitanju uređenje kuhinje.
Svjetlana Prole, arhitektica i dizajnerica interijera
Kroz svoje dosadašnje iskustvo otkriva nam kako je ona kombinirala estetiku i praktičnost, kao i kako je uštedjela na određenim materijalima u kuhinji. S druge strane ističe i elemente u koje trebate investirati kao što je dobra radna ploča. Više otkrijte kroz Svjetlanine primjere u nastavku.
Na čemu uštedjeti u kuhinji, a u što investirati?
„Čak ni samom dizajneru enterijera nije jednostavno dati odgovor na ovo pitanje. Potrebe i prioriteti korisnika su individualna stvar, pa će tako neko rado uštediti na sistemu zatvaranja jer oni nemaju važnu estetsku funkciju, dok je nekima visoko na listi prioriteta način zatvaranja ladica i vrata.
Cijene ladica su sve skuplje u posljednje vrijeme, pa tako razmislite unaprijed koliko njih vam je zaista neophodno. Ono čemu ja uvijek dajem značaj jesu stvari koje se najviše koriste – česma, radna ploča. U njih zaista vrijedi investirati.
Meni najlogičniji način za odgovor na ovo pitanje jeste osvrt na tri potpuno različite kuhinje u kojima ću objasniti koncept, kako su nastale, koji je bio moj način uštede, te kako je on u nekim situacijama rezultirao pravim zvijezdama u enterijeru.
Kod ove narandžaste kuhinje prvo što primjećujemo je neuobičajena organizacija. Na lijevoj strani nalazi se voda (sudoper), dok su na desnoj strani uređaji. Lijeva strana ujedno nosi koncepciju cijelog enterijera svojom neobičnom formom.
Ušteda se pojavila na suprotnoj strani kuhinje gdje je sve rađeno od iverala, te su eliminisani viseći elementi.
Priča o nastanku ove bajkovite, nebo plave kuhinje, uvijek je interesantna anegdota koju rado dijelim. Na pitanje čemu se divi, klijentica je odgovorila – OBLAČIĆIMA. To je bila moja inspiracija.
U ovom slučaju je funkcionalnost bila prioritet, te je ona diktirala smjer kretanja. Iskoristili smo potencijal prozora i eliminisali viseće elemente što je i u ovom slučaju bio način dobar način uštede.
Takođe, ostrvo sa trostrukom funkcijom može se doživjeti kao određeni vid uštede. Njegova uloga je trpezarija, radna površina i prostor za odlaganje. Ostali funkcionalni elementi su integrisani iza zidnih obloga i ne remete simplificiran izgled kuhinje.
Nebo plava kuhinja stvara bajkovitu atmosferu.
Kada je u pitanju ova kuhinja, ne mogu puno govoriti o uštedi, ali svakako može biti sjajan izvor inspiracije onima koji možda upravo planiraju investirati u novu kuhinju.
Radi se o luksuznom konceptu italijanske kuhinje. Za one koji nisu upoznati sa njim, radi se o modularno izrađenim elementima koji dizajneru nude mogućnost poigravanja. Proizvođač sve varijante kuhinjskih elemenata razradi i različitim varijantama boja, materijala i dimenzija. Ovaj koncept modularnih sistema je sve popularniji u dizajnu, a možemo se susresti sa njim i kada su u pitanju sofe, rasvjeta i sl.
Ono što je interesantno kod ove kuhinje jeste jedinstvena materijalizacija, kao i gornji elementi koji odstupaju od standardne dubine (samo 15cm), zahvaljujući kojima je postignut izrazito elegantan izgled. Specijalno dizajnirana napa koja se nalazi na sredini upotpunjava ovaj dizajnerski koncept.
Zaključak: Bez obzira na vaš budžet, najveća ušteda i istovremeno najbolja investicija u konačnici je uvijek savjetovanje sa stručnom osobom. Na taj način eliminišete sve potencijalno moguće greške koje vas mogu koštati, i estetika i funkcija će biti jednako zadovoljene, a za uložen novac ćete dobiti maksimalan rezultat.“
***
Foto: Studio Prole
TEKST: Ada Ćeremida
Kada razmišljamo o interijerima koji nas istinski inspirišu, uvijek su to oni u kojima se osjeti život ritam, navike i lični tragovi onih koji u njima borave.
Bonjour.zaviruje nastao je iz potrebe da interijere posmatramo izvan klasičnih okvira estetike i trendova kao stvarne prostore u kojima se živi.
Kroz ovaj format, u okviru rubrike Interijer & dizajn, zavirujemo u domove ljudi sa scene i kreativne zajednice, fokusirajući se na način na koji prostor odgovara njihovom svakodnevnom ritmu, navikama i životnim fazama.
U prethodnim izdanjima zavirili smo u domove Ensara Dervišbegovića i Sabine Željo, a zajednička tačka ostaje ista: to su interijeri koji nisu zamišljeni kao kulise, već kao funkcionalni, promišljeni i duboko lični prostori.
U ovoj godini planiramo redovna izdanja Bonjour.zaviruje formata, i upravo zato danas zavirujemo u dom Nadine Mičić, glumice čiji su stil i prisustvo jednako prepoznatljivi na sceni kao i van nje, savršen početak ove nove faze. Ako znate njen stil eklektičan, efektan, intuitivan znate da vas ovdje čeka mnogo više od “lijepog stana”.
A čak i ako niste skloni maksimalizmu, u ovom prostoru postoje brojni funkcionalni i emocionalni momenti koje ćete poželjeti prepisati.
Nadine Mičić, glumica sa Eminom Smakom glavnom urednicom Bonjour.ba
Dnevni boravak kao srce doma
Prvi utisak je jasan: ovo je prostor koji se ne pazi previše i baš zato djeluje toplo. Dnevni boravak je ispunjen knjigama od poda do plafona, umjetninama, lampama različitih karaktera i sofom u kojoj želite provesti čitav dan.
Nadine nam je rekla da, kada se zaista živi, ovdje vlada “haos” i to onaj zdravi, svakodnevni, u kojem se miješaju dječije igračke, figurice životinja i tragovi običnog dana.
Maksimalizam ovdje nije estetska poza nego rezultat slojevitog života. Ništa ne djeluje slučajno, ali ništa nije ni previše ispolirano.
Biblioteka funkcioniše kao scenografija, ali i kao stvarni arhiv interesovanja, dok rasvjeta od podnih lampi do ambijentalnog svjetla prostoru daje mekoću čak i u najpunijim kompozicijama.
Nadine sa psom Duškom
Kuhinja kao opsesija i radni alat
Kuhinja je jedna od onih prostorija u kojoj se jasno vidi koliko je funkcija bila jednako važna kao i estetika. Velika radna ploha diktira raspored, a svaki element ima svoju ulogu u svakodnevnom ritmu.
Terrazzo zid, masivne fronte u maslinasto zelenoj nijansi i topli drveni tonovi čine da prostor ostane vizualno bogat, ali nenametljiv.
Nadine nam je ispričala da nije planirala sve detalje koje danas smatra ključnima, poput dualne rerne koja omogućava pripremu više jela istovremeno.
Kuhinja ovdje nije samo mjesto za kuhanje, nego produžetak porodičnog života sa šankom koji poziva na zadržavanje i razgovor. Posebnu pažnju privlače mali, promišljeni momenti: mesingani nosač za kuhinjske krpe iznad šporeta koji prostoru daje karakter, ali i vrlo praktičnu funkciju.
A ono što je prvobitno djelovalo kao ograničenje noseći stub koji nije bilo moguće ukloniti, pretvoreno je u prednost postavljanjem ogledala, čime je prostor vizualno otvoren i učinjen većim. Jedno od onih pametnih rješenja koja nastaju iz potrebe, ali završe kao dizajnerski potez.
Spavaća soba: Mir u okviru maksimalizma
U spavaćoj sobi maksimalizam postaje kontrolisaniji, ali ne nestaje. Uzglavlje s retro motivom i pažljivo birana posteljina daju prostoru karakter, dok zidovi ostaju relativno mirni kako bi naglasili teksture i boje.
Ovdje se osjeća potreba za balansom između snažnog vizuelnog identiteta i potrebe za odmorom.
Detalji poput umjetnina, malih lampi i ličnih predmeta podsjećaju da je ovo i dalje prostor koji pripada osobi čiji stil “vrišti” i ne boji se toga.
Kutak za spremanje funkcioniše gotovo kao mini-galerija. Ogledalo u bogatom okviru, šeširi na zidu, fotografije i knjige stvaraju vizuelni dnevnik.
Ovdje se jasno vidi koliko je stil Nadine intuitivan, ali i koliko svjesno gradi prostor oko sebe. Nema straha od kombinovanja ni boja, ni tekstura, ni referenci.
Kajina soba: Prostor koji raste s djetetom
Dječija soba je možda najslađi dio stana. Krevet uvučen u nišu, police pune slikovnica i igračke raspoređene tako da su stalno dostupne, govore o prostoru koji se koristi svaki dan. Ovo nije “dizajnerska” dječija soba, nego soba koja raste zajedno s djetetom.
Nadine nam je rekla da je nered ovdje konstantan ali i očekivan. Upravo taj pristup, bez potrebe da sve bude pod kontrolom, čini prostor živim i toplim.
Toalet u ovom stanu nastavak je iste filozofije: funkcionalan, ali karakteran. Tamnozelene pločice u uzorku riblje kosti, mesingane slavine i tuš stvaraju snažan, gotovo hotelski osjećaj, dok drveni element ispod umivaonika unosi toplinu i balans.
Ogledalo sa zaobljenom formom omekšava prostor i reflektuje svjetlo, čineći ga vizuelno većim i svjetlijim. Ovo je primjer kako i mali prostor može imati jasan identitet bez odricanja od svakodnevne praktičnosti.
Terasa kao produžetak dnevnog boravka
Na kraju, terasa djeluje kao još jedna soba doma. Zimi pretvorena u malo “selo Deda Mraza”, ljeti poprima boho karakter i postaje produžetak dnevnog boravka. Palete kao sofa, mnoštvo jastuka, lampe i sezonski detalji čine ga mjestom za izležavanje, razgovore i kratke bjegove iz svakodnevice.
Nadine nam je ispričala da je važno da se ovdje može ispružiti, sjesti bez razmišljanja i ostati koliko god treba. Sunce brzo zađe, nikad nije previše vruće, a atmosfera je uvijek opuštena baš kao i cijeli stan.
Dom Nadine Mičić podsjeća nas da interijer ne mora biti tih da bi bio lijep. Ovdje maksimalizam nije odluka donesena zbog trenda, nego prirodan nastavak života kakav jeste pomalo haotičan, slojevit i iskren.
Ovo je prostor u kojem se svakodnevno živi, gomila, mijenja i ponovo slaže, i baš zato ostaje inspiracija svima koji dom vide kao proces, a ne kao gotovu sliku.
A s Nadine se ovdje ne opraštamo zavirili smo i u njen ormar, pa vrlo brzo donosimo i priču o modnim momentima koji jednako glasno govore o njenom stilu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
