TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 27.12.2022.
Kad je u pitanju uređenje interijera, uvijek smo u potrazi za dobrom inspiracijom, ali i praktičnim savjetima koji će uštedjeti vrijeme, ali i novac.
U potrazi za idejama virtualno smo pokucali na vrata Studija Prole, arhitektonskog studija čija je vlasnica arhitektica i dizajnerica interijera Svjetlana Prole. U ranijem razgovoru sa Svjetlanom otkrili smo kako spaja modu i dizajn interijera, a danas je ona naša sugovornica kad je u pitanju uređenje kuhinje.
Svjetlana Prole, arhitektica i dizajnerica interijera
Kroz svoje dosadašnje iskustvo otkriva nam kako je ona kombinirala estetiku i praktičnost, kao i kako je uštedjela na određenim materijalima u kuhinji. S druge strane ističe i elemente u koje trebate investirati kao što je dobra radna ploča. Više otkrijte kroz Svjetlanine primjere u nastavku.
Na čemu uštedjeti u kuhinji, a u što investirati?
„Čak ni samom dizajneru enterijera nije jednostavno dati odgovor na ovo pitanje. Potrebe i prioriteti korisnika su individualna stvar, pa će tako neko rado uštediti na sistemu zatvaranja jer oni nemaju važnu estetsku funkciju, dok je nekima visoko na listi prioriteta način zatvaranja ladica i vrata.
Cijene ladica su sve skuplje u posljednje vrijeme, pa tako razmislite unaprijed koliko njih vam je zaista neophodno. Ono čemu ja uvijek dajem značaj jesu stvari koje se najviše koriste – česma, radna ploča. U njih zaista vrijedi investirati.
Meni najlogičniji način za odgovor na ovo pitanje jeste osvrt na tri potpuno različite kuhinje u kojima ću objasniti koncept, kako su nastale, koji je bio moj način uštede, te kako je on u nekim situacijama rezultirao pravim zvijezdama u enterijeru.
Kod ove narandžaste kuhinje prvo što primjećujemo je neuobičajena organizacija. Na lijevoj strani nalazi se voda (sudoper), dok su na desnoj strani uređaji. Lijeva strana ujedno nosi koncepciju cijelog enterijera svojom neobičnom formom.
Ušteda se pojavila na suprotnoj strani kuhinje gdje je sve rađeno od iverala, te su eliminisani viseći elementi.
Priča o nastanku ove bajkovite, nebo plave kuhinje, uvijek je interesantna anegdota koju rado dijelim. Na pitanje čemu se divi, klijentica je odgovorila – OBLAČIĆIMA. To je bila moja inspiracija.
U ovom slučaju je funkcionalnost bila prioritet, te je ona diktirala smjer kretanja. Iskoristili smo potencijal prozora i eliminisali viseće elemente što je i u ovom slučaju bio način dobar način uštede.
Takođe, ostrvo sa trostrukom funkcijom može se doživjeti kao određeni vid uštede. Njegova uloga je trpezarija, radna površina i prostor za odlaganje. Ostali funkcionalni elementi su integrisani iza zidnih obloga i ne remete simplificiran izgled kuhinje.
Nebo plava kuhinja stvara bajkovitu atmosferu.
Kada je u pitanju ova kuhinja, ne mogu puno govoriti o uštedi, ali svakako može biti sjajan izvor inspiracije onima koji možda upravo planiraju investirati u novu kuhinju.
Radi se o luksuznom konceptu italijanske kuhinje. Za one koji nisu upoznati sa njim, radi se o modularno izrađenim elementima koji dizajneru nude mogućnost poigravanja. Proizvođač sve varijante kuhinjskih elemenata razradi i različitim varijantama boja, materijala i dimenzija. Ovaj koncept modularnih sistema je sve popularniji u dizajnu, a možemo se susresti sa njim i kada su u pitanju sofe, rasvjeta i sl.
Ono što je interesantno kod ove kuhinje jeste jedinstvena materijalizacija, kao i gornji elementi koji odstupaju od standardne dubine (samo 15cm), zahvaljujući kojima je postignut izrazito elegantan izgled. Specijalno dizajnirana napa koja se nalazi na sredini upotpunjava ovaj dizajnerski koncept.
Zaključak: Bez obzira na vaš budžet, najveća ušteda i istovremeno najbolja investicija u konačnici je uvijek savjetovanje sa stručnom osobom. Na taj način eliminišete sve potencijalno moguće greške koje vas mogu koštati, i estetika i funkcija će biti jednako zadovoljene, a za uložen novac ćete dobiti maksimalan rezultat.“
***
Foto: Studio Prole
TEKST: Ada Ćeremida
U svijetu arhitekture postoje pojedinci koji su obilježili epohu, ali postoje i oni rijetki parovi koji su stvarali zajedno dijelili studio, ideje, sumnje, nacrte i svakodnevicu.
Kada se ljubav i kreativnost preklapaju decenijama, rezultat nije samo opus, već način razmišljanja koji ostavlja trag u kulturi stanovanja. Jedna od takvih priča je ona o Charlesu i Ray Eames, paru čiji je dom postao manifest njihove veze, ali i modernog načina života.
Njihova kuća u Pacific Palisadesu, poznata kao Eames House , nije samo arhitektonski projekat. Ona je intimni arhiv njihovog braka, laboratorij dizajna i prostor u kojem je modernizam dobio ljudsko lice.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Struktura i sistem: Racionalna osnova modernizma
Eames House nastala je 1949. godine kao dio Case Study House programa, inicijative koja je istraživala kako savremena arhitektura može odgovoriti na potrebe poslijeratne Amerike. Konstrukcija od čelika i stakla, jasno strukturirana fasada i modularna logika nose sve elemente racionalnog modernizma.
Ipak, ono što ovu kuću izdvaja jeste sloj intime. Iza industrijske konstrukcije nalazi se dom ispunjen knjigama, tekstilima, umjetninama i predmetima s putovanja. Ray je unijela boju, kompoziciju i osjećaj igre, dok je Charles donosio konstruktivnu jasnoću. Njihova kuća pokazuje da modernizam ne mora biti hladan može biti topao, osoban i pun života.
Arhitektura prikaza: Dom kao prostor izlaganja svakodnevice
Za Eamesove, stanovanje nikada nije bilo statično stanje, već proces. Njihov dom bio je kontinuirani eksperiment, prostor koji se mijenjao, prilagođavao, nadopunjavao. Namještaj je često bio prototip, raspored fleksibilan, a interijer otvoren prema prirodi.
Velike staklene plohe brišu granicu između unutrašnjosti i vrta, dopuštajući svjetlu da postane ravnopravan element arhitekture. Čelik daje strukturu, ali priroda daje ritam. Upravo ta ravnoteža između industrijskog i organskog odražava i njihovu profesionalnu dinamiku, spoj preciznosti i intuicije.
Eames House nije spektakularna u smislu monumentalnosti, već u pažnji prema detalju. Police s knjigama, pažljivo složeni predmeti, tekstilne teksture i grafički akcenti stvaraju slojevit interijer.
Ray je često isticala da dizajn počinje s pažnjom, pažnjom prema korisniku, prostoru i kontekstu. U njihovom domu svaki predmet ima razlog postojanja. Nema suvišnosti, ali nema ni sterilnosti. To je prostor koji diše, živi i nosi trag svakodnevice.
Velike staklene površine otvaraju interijer prema vrtu, uvodeći pejzaž kao aktivnog učesnika u kompoziciji. Svjetlo postaje arhitektonski materijal, mijenjajući atmosferu tokom dana i naglašavajući teksture čelika, drveta i tkanine.
Ovaj odnos između industrijske konstrukcije i prirodnog okruženja odražava i filozofiju para: dizajn mora biti racionalan, ali nikada lišen humanosti. Kuća pokazuje kako standardizacija i prefabrikacija ne isključuju emotivnost, naprotiv, mogu je učiniti pristupačnijom.
Njihov brak nije bio podjela uloga, već dijalog. Charles i Ray radili su kao tim u kojem su ideje cirkulisale slobodno. Ta simbioza vidljiva je i u kući ona nije rezultat jednog autora, već zajedničkog pogleda na svijet.
Eames House pokazuje kako arhitektura može biti produžetak odnosa. Prostor postaje medij kroz koji se izražava povjerenje, radoznalost i poštovanje prema zanatu. Ljubav ovdje nije samo romantični motiv, ona je metod rada.
Više od sedam decenija kasnije, Eames House i dalje djeluje savremeno. Njena fleksibilnost, humanost i inteligentna upotreba materijala čine je relevantnom i danas.
Možda je upravo to najveća vrijednost njihovog zajedničkog rada: stvorili su dom koji nadilazi trendove. Prostor koji je nastao iz ljubavi prema jedno drugom i prema dizajnu postao je bezvremensko ljubavno pismo arhitekturi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
