TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 26.11.2015.
Akademija likovnih umjetnosti i kino Meeting Point samo su dva od mnogih popularnih sadržaja na lijevoj obali rijeke Miljacke do kojih se do 22.08.2012. s desne obale, Obale Kulina bana, dolazilo nekako - okolo. Lokacija mosta sama se nametnula. Gledajući raspored postojećih mostova od Vijećnice nizvodno, očit je pravilan ritam i jedna praznina. Prazninu je savršeno popunila interpolacija pješač
Inicijativa za izgradnju mosta stara je preko 20 godina: prvi natječaj je raspisan još davne 1990. godine, zatim ponovno 1998. Konačno u 9. mjesecu 2007. godine Asocijacija arhitekata Sarajeva za potrebe Općine Centar raspisuje javni, anonimni, jednostupanjski natječaj za izradu urbanističkog-arhitektonskog rješenja pješačkog mosta.
Natječaj je realiziran od 20. rujna do 8. studenog 2007. godine - pristigla su čak 42 rada od čega je jedan rad diskvalificiran jer je stigao poslije predviđenog roka.
Jednoglasnom odlukom stručne komisije nagrađena su tri rada:
Prva nagrada, autori Hrustić Amila, Alagić Adnan i Kanlić Bojan, studenti ALU;
Druga nagrada, autor Amir Vuk Zec & NEWWAY DESIGN;
Treća nagrada, autor Relja Ferušić.
Iza unikatne ideje, originalnog i atraktivnog oblikovnog rješenja koje je nagrađeno prvom nagradom stajala je grupa mladih ljudi, tada studenata II godine Akademije likovnih umjetnosti, a danas uspješnih dizajnera.
''Što se tiče ideje, naša prvenstvena želja je bila da ovaj most bude novi simbol grada, tj. da bude vizualno atraktivan. Sve je počelo od najjednostavnijeg oblika - ''trake mosta'', odnosno linije koja spaja tačku A i tačku B (obale rijeke). Daljim procesom razrade ideje došlo se do konačnog oblika i nastanka heliksa na sredini mosta, koji simbolizira kapiju kao tradicionalni element bosanske arhitekture i gradova. Heliks, odnosno kapija mosta predstavlja 'izlazak iz nečega i ulazak u nešto', u ovom slučaju prelazak u prostor akademije i prostor umjetnosti. Heliksom na sredini mosta se također želi približiti prostor i sami događaji (prvenstveno izložbe) Akademije običnom prolazniku.'' - izjavili su autori rješenja.
Most dužine 38m i širine 4-7metara izrađen je od čelične konstrukcije i obložen aluminijskim pločama. Ograda je od lameliranog stakla s drvenim rukohvatom, a u okviru nje je postavljena LED rasvjeta.
Naziv mosta „Festina Lente“ (lat. požuri polako), koji je i urezan u podnu oblogu mosta, predstavlja poveznicu te latinske izreke i koncepta mosta – brzi prelazak preko rijeke, veza, prečica i nastavak pješačke zone dvaju obalâ koje se sreću na mostu i međusobno se prepliću stvarajući zajedničko mjesto usporavanja – susreta, viđenja, čekanja.
Posebnost mosta svakako je petlja, heliks, kapija, koju tvori konstrukcija na sredini mosta. Na proširenoj površini koju natkriva petlja nalaze se dvije klupe, pa taj prostor postaje mini trg, mjesto susreta i interakcije, viđenja i čekanja.
U izgradnju mosta uloženo je više od dva milijuna KM, a izgradnja je trajala devet mjeseci.
I isplatilo se.
Oživljeno je zapostavljeno gradsko šetalište na obalama Miljacke, most je postao popularna lokacija za različita modna snimanja, francuski web portal coincoin.fr.eu.org uvrstio je most Festina lente na listu 50 najljepših mostova na svijetu. Svi turistički vodiči preporučuju obilazak mosta i uživanje u neobičnoj silueti na koju su se građani Sarajeva brzo priviknuli, čak i oni koji su u početku imali negativne kritike. U noćnom ambijentu osvjetljenog mosta uživala je i trajno zabilježila Jelena Rozga u video spotu. Most je poslužio i kao savršena lokacija za fotografije koje je napravila Vanja Lisac, a za potrebe izložbe fotografija Udruženje Modiko pod nazivom Hang On. Fotografija mosta, autora Safeta Hadžimusića, našla se i na web portalu prestižnog magazina Vogue. O atraktivnosti mosta dovoljno govori i činjenica da su čak dvije popularne solarne klupe postavljene upravo pokraj njega. A tek mu je nešto više od 3 godine i 3 mjeseca…!
Za MODAMO.info piše: Martina Penava
Foto: www.archdaily.com,www.continentalbreakfasttravel.comwww.dezeen.com,www.gradnja.rs,www.klix.ba,www.sac.net,www.superprostor.com,www.wikiwand.com
TEKST: Ada Ćeremida
Utonuli lounge prostori nekada su bili simbol opuštenog luksuza, arhitektonske slobode i društvenog života koji se odvijao bez formalnosti.
Danas ih ponovo viđamo u savremenim interijerima, ali s novim značenjem i drugačijim pristupom. Ono što je nekada djelovalo kao smjela odluka, sada se vraća kao odgovor na potrebu za intimnijim, toplijim i sporijim prostorima.
U vremenu otvorenih planova i neprekidne povezanosti, ovakvi prostori nude rijetku kvalitetu fokus na razgovor i boravak. Povratak utonulih lounge zona nije slučajan, već duboko povezan s načinom na koji danas želimo živjeti.
Prostor spušten niže, stavlja razgovor u centar
Utonuli lounge prostor, često nazivan i conversation pit, predstavlja dio dnevnog boravka spušten ispod nivoa poda, namijenjen sjedenju, druženju i opuštanju. Umjesto klasičnog rasporeda namještaja, ovdje arhitektura sama oblikuje način korištenja prostora.
Ovakav pristup briše granicu između namještaja i arhitekture, stvarajući osjećaj zaklona i bliskosti bez zidova. Upravo ta neformalnost učinila ih je jednim od najprepoznatljivijih elemenata interijera 60-ih i 70-ih godina.
Kada je dnevni boravak postao mjesto okupljanja, a ne formalnosti?
Zlatno doba utonulih lounge prostora vežemo za modernizam i sredinu 20. stoljeća, kada je dom postao mjesto društvenog života, a ne samo privatno utočište. Ikoničan primjer nalazi se u Miller House , koju je projektovao Eero Saarinen .
U tom prostoru, utonuli lounge nije bio dekoracija, već centralna tačka doma mjesto okupljanja, razgovora i jednakosti među gostima. Dizajneri i arhitekti tog vremena koristili su ovaj element kao način da razbiju krute hijerarhije prostora i uvedu opušteniji stil života.
Kako su praktičnost i novi ritam života potisnuli utonule zone?
S vremenom su se promijenili i prioriteti stanovanja. Otvoreni planovi postali su fleksibilniji, a sigurnosni i praktični razlozi doveli su do toga da se utonuli prostori smatraju nepraktičnim, posebno u porodičnim domovima.
Dodatno, trend minimalističkih interijera i modularnog namještaja favorizovao je ravne podne plohe i lako prilagodljive prostore. Utonuli lounge prostori počeli su se doživljavati kao statični, skupi za izvedbu i teško uklopivi u brzi način života.
Povratak intimnosti u otvorene prostore savremenog doma
Današnji povratak utonulih lounge prostora ne dolazi iz nostalgije, već iz potrebe. Savremeni domovi traže zone koje nude osjećaj sigurnosti i odmaka unutar otvorenog prostora.
Dizajneri ih danas reinterpretiraju kroz mekše linije, tapacirane rubove, neutralne palete i manje visinske razlike, čineći ih sigurnijim i prilagodljivijim. U svijetu u kojem se sve odvija brzo, ovakvi prostori postaju arhitektonski poziv na zadržavanje.
Conversation Pits danas nisu statement luksuza, već promišljen odgovor na savremeni način života. Oni nude rijetku arhitektonsku kvalitetu: prostor koji prirodno okuplja ljude bez potrebe za dodatnim pravilima ili strukturama.
Možda su nekada bili ispred svog vremena, ali čini se da ih tek sada u potpunosti razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
