Akademija likovnih umjetnosti i kino Meeting Point samo su dva od mnogih popularnih sadržaja na lijevoj obali rijeke Miljacke do kojih se do 22.08.2012. s desne obale, Obale Kulina bana, dolazilo nekako - okolo. Lokacija mosta sama se nametnula. Gledajući raspored postojećih mostova od Vijećnice nizvodno, očit je pravilan ritam i jedna praznina. Prazninu je savršeno popunila interpolacija pješač

Inicijativa za izgradnju mosta stara je preko 20 godina: prvi natječaj je raspisan još davne 1990. godine, zatim ponovno 1998. Konačno u 9. mjesecu 2007. godine Asocijacija arhitekata Sarajeva  za potrebe Općine Centar raspisuje javni, anonimni, jednostupanjski natječaj za izradu urbanističkog-arhitektonskog rješenja pješačkog mosta.
Natječaj je realiziran od 20. rujna do 8. studenog 2007. godine - pristigla su čak 42 rada od čega je jedan rad diskvalificiran jer je stigao poslije predviđenog roka.

Jednoglasnom odlukom stručne komisije nagrađena su tri rada:

Prva nagrada, autori Hrustić Amila, Alagić Adnan i Kanlić Bojan, studenti ALU;

Druga nagrada, autor Amir Vuk Zec & NEWWAY DESIGN;

Treća nagrada,  autor Relja Ferušić.

Iza unikatne ideje, originalnog i atraktivnog oblikovnog rješenja koje je nagrađeno prvom nagradom stajala je grupa mladih ljudi, tada studenata II godine Akademije likovnih umjetnosti, a danas uspješnih dizajnera. 

''Što se tiče ideje, naša prvenstvena želja je bila da ovaj most bude novi simbol grada, tj. da bude vizualno atraktivan. Sve je počelo od najjednostavnijeg oblika - ''trake mosta'', odnosno linije koja spaja tačku A i tačku B (obale rijeke). Daljim procesom razrade ideje došlo se do konačnog oblika i nastanka heliksa na sredini mosta, koji simbolizira kapiju kao tradicionalni element bosanske arhitekture i gradova. Heliks, odnosno kapija mosta predstavlja 'izlazak iz nečega i ulazak u nešto', u ovom slučaju prelazak u prostor akademije i prostor umjetnosti. Heliksom na sredini mosta se također želi približiti prostor i sami događaji (prvenstveno izložbe) Akademije običnom prolazniku.'' - izjavili su autori rješenja.

Most dužine 38m i širine 4-7metara izrađen je od čelične konstrukcije i obložen aluminijskim pločama. Ograda je od lameliranog stakla s drvenim rukohvatom, a u okviru nje je postavljena LED rasvjeta.

Naziv mosta „Festina Lente“ (lat. požuri polako), koji je i urezan u podnu oblogu mosta, predstavlja poveznicu te latinske izreke i koncepta mosta – brzi prelazak preko rijeke, veza, prečica i nastavak pješačke zone dvaju obalâ koje se sreću na mostu i međusobno se prepliću stvarajući zajedničko mjesto usporavanja – susreta, viđenja, čekanja.

Posebnost mosta svakako je petlja, heliks, kapija, koju tvori konstrukcija na sredini mosta. Na proširenoj površini koju natkriva petlja nalaze se dvije klupe, pa taj prostor postaje mini trg, mjesto susreta i interakcije, viđenja i čekanja.

U izgradnju mosta uloženo je više od dva milijuna KM, a izgradnja je trajala devet mjeseci.

I isplatilo se.

Oživljeno je zapostavljeno gradsko šetalište na obalama Miljacke, most je postao popularna lokacija za različita modna snimanja, francuski web portal coincoin.fr.eu.org uvrstio je most Festina lente na listu 50 najljepših mostova na svijetu. Svi turistički vodiči preporučuju obilazak  mosta i uživanje u neobičnoj silueti na koju su se građani Sarajeva brzo priviknuli, čak i oni koji su u početku imali negativne kritike. U noćnom ambijentu osvjetljenog mosta uživala je i trajno zabilježila Jelena Rozga u video spotu. Most je poslužio i kao savršena lokacija za fotografije koje je napravila Vanja Lisac, a za potrebe izložbe fotografija Udruženje Modiko pod nazivom Hang On. Fotografija mosta, autora Safeta Hadžimusića, našla se i na web portalu prestižnog magazina Vogue. O atraktivnosti mosta dovoljno govori i činjenica da su čak dvije popularne solarne klupe postavljene upravo pokraj njega. A tek mu je nešto više od 3 godine i 3 mjeseca…!

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

^{Foto: www.archdaily.com,www.continentalbreakfasttravel.comwww.dezeen.com,www.gradnja.rs,www.klix.ba,www.sac.net,www.superprostor.com,www.wikiwand.com}

Pronašli smo garsonjeru koja je studija o tome kako mali prostori postaju veliki kada im date dobru logiku.

U mirnom makovskom naselju Zenice, u blizini Bosanske piramide, smješten je studio stan od svega 40 m² koji postavlja pitanje koje mnogi imaju: “Može li garsonjera izgledati kao pravi stan i ostati funkcionalna?”

Ovaj prostor kaže: apsolutno da. Najveći uspjeh ovog interijera je njegovo nevidljivo zoniranje. Dnevni boravak, spavaći dio, micro-kuhinja i ulazna zona nisu fizički odvojeni, ali djeluju kao cjeline sa svojom funkcijom.

Mali prostori ne trebaju zidove, nego pravilno raspoređene fokuse. Rezultat? Prostor se ne čita kao jedna soba, nego kao mali, fluidni dom.




Dnevni boravak i kuhinja: prostor koji diše zahvaljujući materijalima

Ono što odmah postaje jasno jeste da se ovdje sve oslanja na tople materijale i meke forme. Bouclé sofa i tabure, mali drveni sto i visoke bijele zavjese stvaraju dnevni dio koji izgleda odvojeno iako se fizički naslanja na krevet. 

Kuhinja od drveta i bijelih fronti, sa lampama od ratana i šankom koji služi kao dodatna radna ploha, postaje vizuelni centar stana. I upravo tu se vidi prva lekcija ovog prostora: mali stan ne zahtijeva više namještaja nego više logike. Kada kuhinja i boravak dijele istu toplu paletu, prostor se povezuje, smiruje i djeluje veće nego što jeste.







Krevetni dio: mirna zona u jednoj liniji svjetla

Spavaći dio je pozicioniran uz najveći izvor prirodnog svjetla, čime se krevet “otapa” u prostoru umjesto da dominira njime. Neutralna posteljina, suptilne nijanse bež boje i minimalni detalji održavaju spavaću zonu tihom i laganom. 

Ovo je dio koji pokazuje da se privatnost u garsonjeri ne stvara zidovima nego atmosferom mekim svjetlom, laganim prekrivačima i vizuelnim tišinama koje oko prepoznaje kao odmor. Tako prostor ostaje funkcionalno otvoren, ali emotivno podijeljen.






Odlaganje, rasvjeta i ogledala: mali trikovi koji mijenjaju sve

Najbolji dio ove garsonjere je način na koji je sakrivena funkcija. Veliki bijeli ormar duž zida nestaje jer se spaja sa zidnom površinom, dok tamniji ormar u ulazu preuzima vizuelnu težinu i usmjerava pogled dalje u prostor. 

Tri okrugla ogledala na zidu dodaju dubinu i visinu, reflektirajući svjetlo i stvarajući iluziju još jedne prostorije. Rasvjeta je topla i strateški postavljena: pletene lampe iznad šanka, podna lampa u dnevnom dijelu i difuzno svjetlo kroz zavjese čine da stan djeluje kao da ima više slojeva nego što zapravo ima. 




Tu leži najveća vrijednost ovog interijera on ne pokušava sakriti da je 40 m², nego pokazuje kako se tih 40 m² može koristiti pametno i sa stilom.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb