Prozračno i hrskavo tijesto te sočno punjenje – štrudle su jedna od najdražih slastica iz našeg djetinjstva i jelo uz koje povezujemo uspomene na brojna obiteljska druženja. Kolač koji datira još iz vremena Osmanskog carstva jedan je i od nama najdražih vjesnika jeseni, barem kada je u pitanju naša ljubav prema hrani i jesenskoj trpezi. Zbog toga smo pronašli recept za štrudlu koja spaja lješnja

Potrebni sastojci:

• 1,5 kg jabuka
• 80-100 g šećera
• 4 žlice grožđica
• rum
• sok od limuna
• cimet
• klinčić u prahu
• šećer za posipanje
• maslac
• 100 g krušnih mrvica
• 3 žlice ribanih lješnjaka

Priprema:

Pospite grožđice rumom i pustite da odstoje. Pripremite tijesto (možete ga sami napraviti ili kupiti).
Jabuke ogulite, izrežite na tanke listiće i prelijte s limunovim sokom. Dodajte malo šećera, klinčiće te cimet.

Za mrvice s orasima prvo otopite maslac na tavi. Dodajte krušne mrvice i na jačoj vatri zapecite dok ne budu zlatno-smeđe boje. Pred kraj umiješajte orahe, kratko ostavite na vatri i opet skinite.

Zagrijte pećnicu na 180° C i posudu za pečenje premažite maslacem. Tijesto odmah postavite na papir za pečenje kako biste kasnije gotovu štrudlu lakše prenijeli na lim. Mrvice s orasima pospite preko polovice tijesta. Preko toga dodajte jabuke i grožđice. Ostatak tijesta premažite s malo maslaca, rubove utisnite i zarolajte štrudlu. Krajeve dobro zatvorite i štrudlu na papiru za pečenje prenesite na lim.
Ovisno o tijestu premazati rastopljenim maslacem (tijesto za štrudle) ili jajetom (lisnato tijesto) i peći 40-50 minuta dok ne dobije zlatno-smeđu boju. Izvadite gotovu štrudlu, ohladite i pospite šećerom u prahu. Dobar tek!

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba