TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 21.8.2020.
Svaka smjena godišnjeg doba knjigoljupcima donosi neka nova raspoloženja.
Vjerujemo da ćete se složiti sa nama kako se sa jeseni, dok se grijemo ispod najdražeg pokrivača, budi želja za bijegom u neke stranice divne knjige koja nam omogućava da otputujemo iz udobnosti svojeg doma u svijet mašte.
Foto: @thebookishglow
U potrazi za naslovima koji će dodatno obogatiti upravo to naše posebno vrijeme, Iva Rajić, osnivačica popularnog bloga Bibliovca za BONJOUR. čitatelje otkrila je šest knjiga koje nećete moći ispustiti iz ruku. Sve Ivine prijedloge pogledajte u nastavku.
Iva Rajić
***
Premda nam se ova godina pokazala poprilično zahtjevnom i turbulentnom, pa možda ljetna bezbrižnost nije toliko došla do izražaja, ostaje činjenica da s početkom jeseni uvijek nastupa jedno posebno uzbuđenje.
Nakon kraćih ili dužih predaha i godišnjih odmora, u zraku se osjeća duh novih početaka, poslovnih i privatnih, započinje ono ugodno razdoblje okupljanja kako bi se s prijateljima, poznanicima i kolegama uz topla pića razmjenjivale priče.
A ljubav prema pričama i toplim atmosferama doma ili najdražih kafića je ono nešto što nama, ljubiteljima knjiga, dodaje poseban tračak magije svakoj jeseni.
Dozvolite mi, onda, da vam za te posebne trenutke preporučim nekoliko naslova koji bi vam, po mom skromnom mišljenju, mogli samo obogatiti te brončanozlatne trenutke jeseni. Ali i dodati im tračak uzbuđenja, melankolije i tajanstvenosti.
REBECCA - Daphne du Maurier
Ovaj voljeni klasik se od svog prvog objavljivanja davne 1938. godine nije prestao svake godine prodavati u ogromnim količinama. Čarolija ove neobične mješavine ljubavnog i gotičkog romana ne prestaje oduševljavati čitatelje diljem svijeta, kako one stare, koji su roman već čitali, pa mu se stalno vraćaju, tako i one nove koji se ne mogu oduprijeti mračnoj, romantičnoj atmosferi južne Francuske, tajnama palače Manderley i čarima zagonetnog udovca, Maxima de Wintera. Ovoj knjizi se i ja sama planiram vratiti ove jeseni.
NEBESKA TIJELA - Jokha al-Harthi
Sraz novog i starog svijeta, novog i starog vremena, Jokha al-Harthi je, s posebnom tankoćutnošću i osjećajem za emocionalno prijelomne trenutke, opisala u svom romanu "Nebeska tijela". Prikazujući sudbine i životne odabire članova jedne omanske obitelji, s naglaskom na sudbine žena te obitelji, al-Harthi nam je ponudila prekrasno pisanu, gorko-slatku literarnu meditaciju u kojoj ćemo tako lako prepoznati vlastite borbe sa strujama vremena i društvenim promjenama modernog doba. Za ovu knjigu je prošle godine primila jednu od najprestižnijih književnih nagrada, International Booker Prize.
SEDAM SMRTI EVELYN HARDCASTLE - Stuart Turton
Ne možete zamisliti jesen bez mračnih priča koje se malo šetaju kroz dobro poznate žanrove kriminalističkih ili detektivskih romana? Ali biste možda htjeli naći vremena i za nešto eksperimentalno i provokativno u formi? A možda ne bi bilo loše da je to nešto pisano kao klasik, a ne kao zaboravljiva fast-food priča probavljiva u jedno poslijepodne? Nego nešto što će baš stimulirati intelektualne i estetske kapacitete? Ne, niste prezahtjevni; imam savršenu knjigu za vas! Samo vas ljubazno molim, budite pametniji od mene i svakako si prije čitanja ove uzbudljive, potpuno otkačene priče, uzmite papir i olovku. Trebat će vam za lakše praćenje i razrješavanje ovog čudesnog čvora. Vjerujte mi, isplati se.
BILA JEDNOM JEDNA RIJEKA - Diane Setterfield
Čini se da Diane Setterfield ne može NE napisati knjigu koja će oduševiti čitatelje sklone nostalgičnim pričama kroz koje se provlači nit nečeg magičnog. Ako vam nedostaju putovanja, pogotovo ona s kojih se doma vratite obogaćeni za čudnovate mitove, legende i bajke nekog kraja, ova knjiga, koja prikazuje najmračnije, ali i najplemenitije strane ljudske duše, će vas potpuno osvojiti.
DAISY JONES AND THE SIX - Taylor Jenkins Reid
Naravno, postoje oni među nama koji se ne mogu zasititi nečeg urbanijeg i provokativnijeg, nečeg neobičnog i svježeg, nečeg što drsko trese uštogljenost i monotoniju svakodnevice. Ukratko, da skinemo i rukavice i celofan, nečeg što je istovremeno zapanjujuće pametno i strahovito sexy. "Daisy Jones i Šestorka" upravo je takva jedna priča; nakon nje ćete se osjećati kao da ste proveli vikend na glazbenom festivalu na kojem ste susreli najneobičnije, nezaboravne ljude. Osim toga, treba se pripremiti na vrijeme - po ovoj knjizi se priprema snimanje mini-serije u kojoj će ulogu neukrotive Daisy na sebe preuzeti Riley Keough, a ulogu neodoljivog lošeg dečka, Billyja Dunnea, će savršeno (ne sumnjam) odigrati onaj savršeni Sam Claflin. Znate, onaj dečko u kolicima iz filma "Me Before You" o kojem smo sve mi, sigurna sam, imale svoje maštarije o kojima nikome nećemo ništa reći. Jel' tako? Ne znate vi ništa o tome? Ha... ;)
Hvala vam od srca na strpljenju i pažnji! Nadam se da ćete nekima od ovih naslova pružiti šansu ove jeseni; ne sumnjam da će vam ostati u divnom sjećanju i da će vam biti sjajno društvo, pogotovo ako nas ova situacija koja je zadesila (ali i povezala) čitav svijet ponovno natjera da više vremena provodimo kod kuće.
Želim vam puno zdravlja i bezbrižnu jesen!
Za još preporuka zavirite na Instagram profil @bibliovca i Facebook stranicu Bibliovca.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
