Svaka smjena godišnjeg doba knjigoljupcima donosi neka nova raspoloženja.

Vjerujemo da ćete se složiti sa nama kako se sa jeseni, dok se grijemo ispod najdražeg pokrivača, budi želja za bijegom u neke stranice divne knjige koja nam omogućava da otputujemo iz udobnosti svojeg doma u svijet mašte.

Foto: @thebookishglow

U potrazi za naslovima koji će dodatno obogatiti upravo to naše posebno vrijeme, Iva Rajić, osnivačica popularnog bloga Bibliovca za BONJOUR. čitatelje otkrila je šest knjiga koje nećete moći ispustiti iz ruku. Sve Ivine prijedloge pogledajte u nastavku.

Iva Rajić

***

Premda nam se ova godina pokazala poprilično zahtjevnom i turbulentnom, pa možda ljetna bezbrižnost nije toliko došla do izražaja, ostaje činjenica da s početkom jeseni uvijek nastupa jedno posebno uzbuđenje.
Nakon kraćih ili dužih predaha i godišnjih odmora, u zraku se osjeća duh novih početaka, poslovnih i privatnih, započinje ono ugodno razdoblje okupljanja kako bi se s prijateljima, poznanicima i kolegama uz topla pića razmjenjivale priče.
A ljubav prema pričama i toplim atmosferama doma ili najdražih kafića je ono nešto što nama, ljubiteljima knjiga, dodaje poseban tračak magije svakoj jeseni.
Dozvolite mi, onda, da vam za te posebne trenutke preporučim nekoliko naslova koji bi vam, po mom skromnom mišljenju, mogli samo obogatiti te brončanozlatne trenutke jeseni. Ali i dodati im tračak uzbuđenja, melankolije i tajanstvenosti.

REBECCA - Daphne du Maurier

Ovaj voljeni klasik se od svog prvog objavljivanja davne 1938. godine nije prestao svake godine prodavati u ogromnim količinama. Čarolija ove neobične mješavine ljubavnog i gotičkog romana ne prestaje oduševljavati čitatelje diljem svijeta, kako one stare, koji su roman već čitali, pa mu se stalno vraćaju, tako i one nove koji se ne mogu oduprijeti mračnoj, romantičnoj atmosferi južne Francuske, tajnama palače Manderley i čarima zagonetnog udovca, Maxima de Wintera. Ovoj knjizi se i ja sama planiram vratiti ove jeseni.

NEBESKA TIJELA - Jokha al-Harthi

Sraz novog i starog svijeta, novog i starog vremena, Jokha al-Harthi je, s posebnom tankoćutnošću i osjećajem za emocionalno prijelomne trenutke, opisala u svom romanu "Nebeska tijela". Prikazujući sudbine i životne odabire članova jedne omanske obitelji, s naglaskom na sudbine žena te obitelji, al-Harthi nam je ponudila prekrasno pisanu, gorko-slatku literarnu meditaciju u kojoj ćemo tako lako prepoznati vlastite borbe sa strujama vremena i društvenim promjenama modernog doba. Za ovu knjigu je prošle godine primila jednu od najprestižnijih književnih nagrada, International Booker Prize.

SEDAM SMRTI EVELYN HARDCASTLE - Stuart Turton

Ne možete zamisliti jesen bez mračnih priča koje se malo šetaju kroz dobro poznate žanrove kriminalističkih ili detektivskih romana? Ali biste možda htjeli naći vremena i za nešto eksperimentalno i provokativno u formi? A možda ne bi bilo loše da je to nešto pisano kao klasik, a ne kao zaboravljiva fast-food priča probavljiva u jedno poslijepodne? Nego nešto što će baš stimulirati intelektualne i estetske kapacitete? Ne, niste prezahtjevni; imam savršenu knjigu za vas! Samo vas ljubazno molim, budite pametniji od mene i svakako si prije čitanja ove uzbudljive, potpuno otkačene priče, uzmite papir i olovku. Trebat će vam za lakše praćenje i razrješavanje ovog čudesnog čvora. Vjerujte mi, isplati se.

BILA JEDNOM JEDNA RIJEKA - Diane Setterfield

Čini se da Diane Setterfield ne može NE napisati knjigu koja će oduševiti čitatelje sklone nostalgičnim pričama kroz koje se provlači nit nečeg magičnog. Ako vam nedostaju putovanja, pogotovo ona s kojih se doma vratite obogaćeni za čudnovate mitove, legende i bajke nekog kraja, ova knjiga, koja prikazuje najmračnije, ali i najplemenitije strane ljudske duše, će vas potpuno osvojiti.

DAISY JONES AND THE SIX - Taylor Jenkins Reid

Naravno, postoje oni među nama koji se ne mogu zasititi nečeg urbanijeg i provokativnijeg, nečeg neobičnog i svježeg, nečeg što drsko trese uštogljenost i monotoniju svakodnevice. Ukratko, da skinemo i rukavice i celofan, nečeg što je istovremeno zapanjujuće pametno i strahovito sexy. "Daisy Jones i Šestorka" upravo je takva jedna priča; nakon nje ćete se osjećati kao da ste proveli vikend na glazbenom festivalu na kojem ste susreli najneobičnije, nezaboravne ljude. Osim toga, treba se pripremiti na vrijeme - po ovoj knjizi se priprema snimanje mini-serije u kojoj će ulogu neukrotive Daisy na sebe preuzeti Riley Keough, a ulogu neodoljivog lošeg dečka, Billyja Dunnea, će savršeno (ne sumnjam) odigrati onaj savršeni Sam Claflin. Znate, onaj dečko u kolicima iz filma "Me Before You" o kojem smo sve mi, sigurna sam, imale svoje maštarije o kojima nikome nećemo ništa reći. Jel' tako? Ne znate vi ništa o tome? Ha... ;)

Hvala vam od srca na strpljenju i pažnji! Nadam se da ćete nekima od ovih naslova pružiti šansu ove jeseni; ne sumnjam da će vam ostati u divnom sjećanju i da će vam biti sjajno društvo, pogotovo ako nas ova situacija koja je zadesila (ali i povezala) čitav svijet ponovno natjera da više vremena provodimo kod kuće.

Želim vam puno zdravlja i bezbrižnu jesen!
Za još preporuka zavirite na Instagram profil @bibliovca i Facebook stranicu Bibliovca.

Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.

Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.

Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica

Foto: Edvin Kalić  
 

Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.

Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi. 

Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.




 

Mjesta koja ostaju u nama  

Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.

Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?

„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.



 

Rad počinje mnogo prije alata  

Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.

Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.



 

Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.

Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?

 „Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.

Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.

Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.




 

Jedna nit nikada ne počinje u ateljeu  

Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.

Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.





Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
 

„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.

Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.

Predmeti koji ostaju  

Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.

Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.



 

Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?

 „Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

Kada rad dobije novi život  

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.

Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?

 „Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“

 



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.

Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.



 
 

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
 

Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba