Svaka smjena godišnjeg doba knjigoljupcima donosi neka nova raspoloženja.

Vjerujemo da ćete se složiti sa nama kako se sa jeseni, dok se grijemo ispod najdražeg pokrivača, budi želja za bijegom u neke stranice divne knjige koja nam omogućava da otputujemo iz udobnosti svojeg doma u svijet mašte.

Foto: @thebookishglow

U potrazi za naslovima koji će dodatno obogatiti upravo to naše posebno vrijeme, Iva Rajić, osnivačica popularnog bloga Bibliovca za BONJOUR. čitatelje otkrila je šest knjiga koje nećete moći ispustiti iz ruku. Sve Ivine prijedloge pogledajte u nastavku.

Iva Rajić

***

Premda nam se ova godina pokazala poprilično zahtjevnom i turbulentnom, pa možda ljetna bezbrižnost nije toliko došla do izražaja, ostaje činjenica da s početkom jeseni uvijek nastupa jedno posebno uzbuđenje.
Nakon kraćih ili dužih predaha i godišnjih odmora, u zraku se osjeća duh novih početaka, poslovnih i privatnih, započinje ono ugodno razdoblje okupljanja kako bi se s prijateljima, poznanicima i kolegama uz topla pića razmjenjivale priče.
A ljubav prema pričama i toplim atmosferama doma ili najdražih kafića je ono nešto što nama, ljubiteljima knjiga, dodaje poseban tračak magije svakoj jeseni.
Dozvolite mi, onda, da vam za te posebne trenutke preporučim nekoliko naslova koji bi vam, po mom skromnom mišljenju, mogli samo obogatiti te brončanozlatne trenutke jeseni. Ali i dodati im tračak uzbuđenja, melankolije i tajanstvenosti.

REBECCA - Daphne du Maurier

Ovaj voljeni klasik se od svog prvog objavljivanja davne 1938. godine nije prestao svake godine prodavati u ogromnim količinama. Čarolija ove neobične mješavine ljubavnog i gotičkog romana ne prestaje oduševljavati čitatelje diljem svijeta, kako one stare, koji su roman već čitali, pa mu se stalno vraćaju, tako i one nove koji se ne mogu oduprijeti mračnoj, romantičnoj atmosferi južne Francuske, tajnama palače Manderley i čarima zagonetnog udovca, Maxima de Wintera. Ovoj knjizi se i ja sama planiram vratiti ove jeseni.

NEBESKA TIJELA - Jokha al-Harthi

Sraz novog i starog svijeta, novog i starog vremena, Jokha al-Harthi je, s posebnom tankoćutnošću i osjećajem za emocionalno prijelomne trenutke, opisala u svom romanu "Nebeska tijela". Prikazujući sudbine i životne odabire članova jedne omanske obitelji, s naglaskom na sudbine žena te obitelji, al-Harthi nam je ponudila prekrasno pisanu, gorko-slatku literarnu meditaciju u kojoj ćemo tako lako prepoznati vlastite borbe sa strujama vremena i društvenim promjenama modernog doba. Za ovu knjigu je prošle godine primila jednu od najprestižnijih književnih nagrada, International Booker Prize.

SEDAM SMRTI EVELYN HARDCASTLE - Stuart Turton

Ne možete zamisliti jesen bez mračnih priča koje se malo šetaju kroz dobro poznate žanrove kriminalističkih ili detektivskih romana? Ali biste možda htjeli naći vremena i za nešto eksperimentalno i provokativno u formi? A možda ne bi bilo loše da je to nešto pisano kao klasik, a ne kao zaboravljiva fast-food priča probavljiva u jedno poslijepodne? Nego nešto što će baš stimulirati intelektualne i estetske kapacitete? Ne, niste prezahtjevni; imam savršenu knjigu za vas! Samo vas ljubazno molim, budite pametniji od mene i svakako si prije čitanja ove uzbudljive, potpuno otkačene priče, uzmite papir i olovku. Trebat će vam za lakše praćenje i razrješavanje ovog čudesnog čvora. Vjerujte mi, isplati se.

BILA JEDNOM JEDNA RIJEKA - Diane Setterfield

Čini se da Diane Setterfield ne može NE napisati knjigu koja će oduševiti čitatelje sklone nostalgičnim pričama kroz koje se provlači nit nečeg magičnog. Ako vam nedostaju putovanja, pogotovo ona s kojih se doma vratite obogaćeni za čudnovate mitove, legende i bajke nekog kraja, ova knjiga, koja prikazuje najmračnije, ali i najplemenitije strane ljudske duše, će vas potpuno osvojiti.

DAISY JONES AND THE SIX - Taylor Jenkins Reid

Naravno, postoje oni među nama koji se ne mogu zasititi nečeg urbanijeg i provokativnijeg, nečeg neobičnog i svježeg, nečeg što drsko trese uštogljenost i monotoniju svakodnevice. Ukratko, da skinemo i rukavice i celofan, nečeg što je istovremeno zapanjujuće pametno i strahovito sexy. "Daisy Jones i Šestorka" upravo je takva jedna priča; nakon nje ćete se osjećati kao da ste proveli vikend na glazbenom festivalu na kojem ste susreli najneobičnije, nezaboravne ljude. Osim toga, treba se pripremiti na vrijeme - po ovoj knjizi se priprema snimanje mini-serije u kojoj će ulogu neukrotive Daisy na sebe preuzeti Riley Keough, a ulogu neodoljivog lošeg dečka, Billyja Dunnea, će savršeno (ne sumnjam) odigrati onaj savršeni Sam Claflin. Znate, onaj dečko u kolicima iz filma "Me Before You" o kojem smo sve mi, sigurna sam, imale svoje maštarije o kojima nikome nećemo ništa reći. Jel' tako? Ne znate vi ništa o tome? Ha... ;)

Hvala vam od srca na strpljenju i pažnji! Nadam se da ćete nekima od ovih naslova pružiti šansu ove jeseni; ne sumnjam da će vam ostati u divnom sjećanju i da će vam biti sjajno društvo, pogotovo ako nas ova situacija koja je zadesila (ali i povezala) čitav svijet ponovno natjera da više vremena provodimo kod kuće.

Želim vam puno zdravlja i bezbrižnu jesen!
Za još preporuka zavirite na Instagram profil @bibliovca i Facebook stranicu Bibliovca.

Ako govorimo o umjetnicama koje su obilježile i preoblikovale savremenu vizuelnu scenu Bosne i Hercegovine, ime Šejla Kamerić zauzima mjesto koje nosi i težinu i emociju, kao podsjetnik na generacije umjetnosti koje su iz ovog prostora otišle u svijet, ali ostale duboko vezane za njegovo iskustvo, memoriju i senzibilitet.  

 

Šejla Kamerić  
 

Jedna je od najistaknutijih savremenih umjetnica koja kroz svoj rad već godinama oblikuje snažan i prepoznatljiv umjetnički jezik koji povezuje lično iskustvo s univerzalnim temama zajednice, sjećanja i odgovornosti. Njena praksa razvija se kroz promišljene i emotivno slojevite radove koji publiku pozivaju na aktivno promišljanje i osjećanje.

Ako govorimo o ikonama savremene umjetnosti, Šejla zauzima posebno i neupitno mjesto, zahvaljujući dosljednoj i međunarodno prepoznatoj praksi.   

U MuseumsQuartier u Beču sutra predstavlja AWAKE , svjetlosnu instalaciju nastalu u dijalogu s prostorom i vremenom u kojem živimo. Tim povodom, razgovarali smo s njom o ovom radu, njegovim značenjima i kontekstu u kojem nastaje, ali i o širem umjetničkom istraživanju koje kontinuirano razvija.

Ovaj trenutak u MuseumsQuartieru predstavljen je vašim radom AWAKE. Da li ga doživljavate kao novu fazu ili logičan nastavak onoga što već gradite godinama?

AWAKE je intervencija u javnom prostoru i kao takva nastavak moje umjetničke prakse. U isto vrijeme ona je i tačka u kojoj se različiti slojevi mog rada susreću. Već dugo se bavim odnosom ličnog i kolektivnog, prije svega kroz pitanja sjećanja, tuge, gubitka, ali i empatije i odgovornosti. Preživjela sam rat i upravo iz tog iskustva razvila se potreba da promišljam šta spomenik može biti. Kako napraviti spomenik koji nije fiksan ni prostorno ni ideološki, već u procesu.   

Sa radom AWAKE pokušavam odgovoriti na ta pitanja. On oslikava vrijeme u kojem živimo – permanentnu krizu, nesigurnost i alarmantnu potrebu za promjenom. Zamišljen je kao svjetlosna instalacija koja pulsira i poziva. Koristim elemente koji su nam bliski, svijeće i rotaciona svjetla, ali njihova kombinacija mijenja značenje. Prostor oko njih je prilika za refleksiju. AWAKE tako postaje neka vrsta privremenog, živog spomenika. Ovaj rad nije nova faza, već daljnje istraživanje onoga čime se već godinama bavim. To je pokušaj da se kroz umjetnost otvori prostor zajedničkog iskustva, ali i način da se govori o važnim društvenim temama.  

 

AWAKE je najavljen kao svjetlosna instalacija koja poziva na kolektivnu refleksiju. Šta za vas danas znači “probuditi se”?

Probuditi se znači biti svjestan – sebe, ali i svijeta oko sebe. Ne pristajati na ravnodušnost, ne ostati pasivan. U javnom prostoru to znači prepoznati da nismo sami, da dijelimo odgovornost. AWAKE pokušava stvoriti upravo taj trenutak zastajanja, osvještavanja i moguće povezanosti. Probuditi se može značiti i promijeniti se, biti bolji, svjesniji, sigurniji, empatičniji.  

 

Radite u prostoru glavnog dvorišta MQ-a, koje je samo po sebi vrlo dinamično i specifično za Beč, kako pristupate intervenciji u prostoru koji već ima svoju energiju i ritam?

Imala sam ideju za AWAKE, ali on je zaista nastao tek kada se ta ideja povezala s prostorom. Velika je čast i privilegija raditi na tako značajnoj lokaciji. MuseumsQuartier ove godine slavi 25 godina postojanja; to je jedna od najvećih svjetskih kulturno-umjetničkih institucija, s više od pet miliona posjetilaca godišnje.  

 

Kustosica Verena Kaspar je prije dvije godine vidjela moj rad CEASE u Veneciji i pozvala me na saradnju. Ona, kao i kustosica moje izložbe Astrid Peterle te direktorica MQ-a Bettina Leidl, zaista su fantastične žene. Dale su mi mnogo slobode, ali su mi istovremeno pomogle da razumijem kako njihova institucija funkcioniše u odnosu s publikom i kako moj rad može doprinijeti njihovom programu, ali i širem javnom diskursu. Ritam i trajanje rada upravo su uslovljeni tim razumijevanjem prostora i konteksta u kojem se AWAKE prvi put pokazuje.  

 

Instalacija traje samo jednu noć. Koliko vam je važna ta prolaznost i da li ona mijenja način na koji publika doživljava rad?

Željela sam da rad u prvom pokazivanju ima karakter performansa, upravo sa takvim kratkim trajanjem i dinamikom svjetla, smjene dana i noći. Ovaj rad postaje aktivan i tako aktivira publiku i prolaznike. Kao dokumentacija ili sjećanje, rad će nastaviti da živi. Kao skulptura, AWAKE će biti prikazan u maju u galerijskom kontekstu Fondacije Dr. Eva Kahan u Budimpešti. Izazov je napraviti rad koji može funkcionisati u različitim formatima i kontekstima. I sama sam radoznala da vidim kako će se rad dalje razvijati.  

 

Svjetlo u vašem radu često nosi simboličku težinu, u ovom slučaju, da li je ono više alat komunikacije ili prostor tišine?

I jedno i drugo. U posljednjih nekoliko godina sve češće koristim svjetlo u svojim radovima. Radovi poput Refugees Welcome, Place to Stay i Present nastavak su serije u kojoj koristim i svjetlo i tekst. Ovaj put svjetlo je neka vrsta koda, jezika, signal koji publika mora pročitati.

U okviru saradnje sa MQ koji podržava UNIQA SEE Future Fondacija preuzimate i ulogu mentorice. Šta ste prepoznali u radu i senzibilitetu Milice Živojević što vas je navelo da uđete u ovaj mentorski odnos?

Divno je stvarati odnose koji su zasnovani na razmjeni znanja i iskustva i koji su mreža podrške nužna za stvaranje umjetnosti. Posebno mi je važno što se ovakav oblik saradnje dešava kroz podršku UNIQA SEE Future fondacije. Oni su me pozvali da budem mentor jednoj mladoj umjetnici iz regiona. Oni, kao i partneri poput MuseumsQuartiera i NOMAD-a, platforme su koje omogućavaju kontinuitet, razmjenu i jačanje umjetničke scene u našem regionu.  

Rad sa Milicom Živojević bio je divan. U njenom radu prepoznala sam senzibilitet i promišljenost, kao i sposobnost da lično i društveno poveže na suptilan način, bez potrebe za pojednostavljivanjem. Upravo ta otvorenost i spremnost svih uključenih da ulože u razmjenu bili su mi važni za odluku da uđem u ovaj mentorski odnos.  

 

Ove godine učestvujete na međunarodnim bijenalima u Mardinu i na Manifesti 16, radite li nove produkcije i da li vas takve prilike i dalje jednako uzbuđuju kao na početku karijere?

Da, ove godine učestvujem na dva međunarodna bijenala – u Mardinu u Turskoj i na Manifesti 16, Evropskom bijenalu savremene umjetnosti – i za oba radim nove radove. Takve prilike su važne i uvijek ih prihvatam s velikom odgovornošću, ali i radoznalošću. Svaki novi kontekst traži da ponovo promislim vlastitu poziciju, način rada i odnos prema temama kojima se bavim. Sve mi je to još uvijek izazovno.  

Važno mi je da svaki rad nastane iz stvarne potrebe, a ne samo kao odgovor na izložbenu priliku. Upravo taj balans između konteksta i lične pozicije čini proces živim i uzbudljivim, bez obzira na to gdje se nalazim u karijeri.  

 

Prošle godine smo u Sarajevu imali priliku vidjeti vašu izložbu “Vile” u saradnji sa ZANAT-om . Postoji li mogućnost da vas uskoro ponovo vidimo u BiH?

Saradnja sa Zanatom je zaista bila čisti užitak, nadam se da će se nastaviti, a  Vile   će se sigurno dalje razvijati. Sretna sam kad imam priliku raditi u BiH i ove godine se ona ponovo stvorila. Na poziv direktorice SARTR-a Maje Salkić i producenta Ishaka Jalimama, po prvi put ću raditi režiju u pozorištu. Radi se o projektu ZID, a premijera će biti krajem juna, pa pozivam i vas i vaše čitatelje da nam se tada pridružite u SARTR-u.   

 

Fotografije: Monika Andrić