TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 20.1.2022.
Stariji brat, starija sestra program brzo je privukao našu pozornost zanimljivim projektima. Zahvaljujući brojnim lijepim iskustvima koji uljepšavaju svakodnevicu djece unutar programa, znali smo da ovu lijepu priču trebamo ispričati.
Ovaj program izvrsno spaja volontere koji rade na kreiranju zabavnih i edukativnih aktivnosti i djecu koja uz te aktivnosti grade svoje samopouzdanje i osjećaj pripadnosti.
U želji da zavirimo iza kulisa i saznamo više o radu programa, pripremile smo i intervju, što su djevojke iz Fondacije rado prihvatile. U razgovoru sa Nermom, Amilom i Ivanom saznali smo kako i vi možete postati stariji brat ili sestra, otkad i kako djeluje Fondacija, ali i koje projekte su već realizirali i što planiraju za 2022. godinu. Više o ovoj pozitivnoj priči otkrijte u nastavku.
***
Otkad djeluje Fondacija za podršku i razvoja mentorstva Stariji brat, starija sestra i tko je sve dio vašeg tima?
„Fondacija je nastala iz vizije, vjerovanja i dugogodišnjeg predanog rada s Magdalene Schildknecht, porijeklom iz Švicarske koja je još davne 2004. godine pokrenula pilot projekat Stariji brat, starija sestra u Sarajevu, vjerujući da je socijalni kapital koji posjeduje bh društvo veliki resurs naše zemlje i nešto što je prirodno utkano u našu kulturu – njegovanje dobrih međuljudskih odnosa, upućenost i briga jednih za druge. I bila je upravu, a tome najbolje svjedoči činjenica da je program Stariji brat, starija sestra u BiH prisutan već 17 godina i da se proširio i kontinuirano se implementira i u mnogim drugim gradovima. Podrška svim tim procesima je od 2009. godine prvobitno pružana kroz Mrežu Stariji brat, starija sestra, iz koje je, u formalnom smislu, 2013. godine nastala Fondaciju za razvoj i podršku mentorskih programa Stariji brat, starija sestra.
Službeno smo s radom počeli 2019. godine kada smo objavili prvi javni poziv za sufinanciranje organizacija pri implementaciji programa Stariji brat, starija sestra. Od tada, program se uspješno implementira u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Zajedno sa Sarajevom, priču Stariji brat, starija sestra u ciklusu 2021./2022. realizira i: Mostar, Travnik, Zenica, Laktaši, Foča, Banja Luka, Čapljina, Bijeljina i Tuzla. Koliko god kilometara nas dijeli, misija nam je jedna:
Mali tim Fondacije čine izvršna direktorica Ivana Radić i stručna saradnica za razvoj kvaliteta Nerma Daut Bajramović, te tri volonterke zadužene za PR i fundraising kampanje: Amila Ibrahimović, Aida Trepalovac i Elmira Ramadani. Svaka od djevojaka ima svoju priču, sve smo nekad bile dio programa Stariji brat, starija sestra, te sad kroz svoj rad nastojimo vratiti novim generacijama sve ono što smo mi naučile volontirajući u jednom ovakvom programu.“ – podijelila je s nama Nerma Daut Bajramović, stručna saradnica za razvoj kvaliteta.
(Fotografija Tim FSBSS s lijeva: Nerma Daut Bajramović, Ivana Radić, Elmira Ramadani (dole), Amila Ibrahimović, Aida Trepalovac)
Što je sve potrebno napraviti ukoliko netko želi postati stariji brat ili sestra?
„Prije svega, želja za jačanjem i širenjem dobročinstva i filantropije, ključ su za ovakav angažman. Uvijek naglašavamo da su pažnja, toplina, povezanost i prijateljski odnos komponente koje doprinose osjećaju zadovoljstva i istinske sreće kod djece. Također bitno je naglasiti da su volonteri/ke mlade osobe od 20 do 30 godina starosti, bez krivičnog dosjea, odgovorne i spremne da se posvete jednom djetetu minimalno 20h mjesečno u toku jedne godine.
PR i fundraising tim
Nakon što zainteresirani kandidat aplicira za ulogu starijeg brata ili starije sestre, prolazi intervju sa našim stručnim osobljem na kojem se detaljnije upoznaje sa svojim angažmanom i dobiva konkretne informacije šta se od njega/nje očekuje. Nakon intervjua, slijedi temeljito i stručno pripremljena edukacija koja volonterima pruža mogućnosti da kroz radionice detaljnije upoznaju Program i načine kojima mogu doprinijeti što značajnijem uspjehu, kako programa Stariji brat, starija sestra, tako i svom ličnom uspjehu. Svi navedeni koraci predstavljaju put kojeg prelazi svaki volonter, odnosno stariji brat/starija sestra kako bi ispunili svoj cilj – biti podrška, oslonac i osoba od povjerenja za djecu koja su dio ovog programa.“ – podijelila je s nama Amila Ibrahimović, volonterka u PR timu.
Kako izgledaju druženja starijeg brata/sestre i djece?
„Svakim trenutkom kojeg volonter/ka posvećuje svom mlađem bratu/sestri usmjereni su na poboljšanje djetetovog zdravog razvoja i njegovanju njegovih/njezinih potencijala. Kroz taj kvalitetan, brižan i podržavajući odnos sa volonterom/kom kao pozitivnim uzorom, dijete razvija pozitivnu sliku o sebi, kvalitetno provodi svoje vrijeme, razvija praktične životne vještine i širi svoju mrežu prijatelja. Druženjem s volonterima/kama djeca dobivaju novi uvid u život van njihovog svakodnevnog okruženja - provode svoje vrijeme u šetnji, vožnji bicikla, klizanju, kuglanju, odlaze u pozorište, kino, muzej, zoološki vrt, voze se javnim prijevozom ili idu na kolače ili toplu čokoladu, što je za veliki broj djece prvo takvo iskustvo.
Sve ovo djeca itekako cijene, ali ono najvažnije djeci je svakako pažnja i vrijeme koje im se posveti. Ta činjenica da je njegov/a stariji brat/starija sestra tih par sati u sedmici odvojio/la samo za njega, djeci predstavlja posebno zadovoljstvo i u njima budi osjećaj pripadnosti i važnosti.“ – dodatno je rekla Amila Ibrahimović, volonterka u PR timu.
Na koje projekte ste najponosniji?
„Fondacija radi na principu da osigura dio novčanih sredstava koje distribuira kroz javni poziv za partnerske organizacije za implementaciju programa Stariji brat, starija sestra. Zapravo je to sve jedan projekt, tj. program Stariji brat, starija sestra s obzirom da se isti implementira već 17 godina u kontinuitetu. Naše partnerske organizacije dakle dobiju dio sredstava i program koji će implementirati, a mi, Fondacija, im pomažemo u tome kroz edukacije, redovne sastanke, posjete i supervizije. Ono što je novina od ovog programskog ciklusa je da smo naše Standarde za implementaciju programa Stariji brat, starija sestra prilagodili za rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju, te ovaj ciklus imamo uključene dvije organizacije koje rade sa ovom ciljnom skupinom. Također smo ponosni na činjenicu da smo kroz aktualni ciklus podržali 11 partnerskih organizacija što je najveći broj do sad, te smo time omogućili mentora/icu za 185 djece u potrebi u BiH.
Za mene lično, najveći uspjeh programa je činjenica da djeca koja su prošla kroz ovaj program, koja su imala svog starijeg brata ili sestru, danas su stabilne, zdrave i zrele ličnosti spremne da volontiraju i pruže podršku najmlađima. Uspjeh je i da nekadašnji volonteri i dalje promoviraju i doniraju za ovaj projekt i ulažu u nove generacije koje dolaze.
Također, moram spomenuti i volonterke u PR i Fundraising timu koje rade fantastičan posao i ove godine s kampanjom Porasti svijete u(z) sretno dijete! i iznimno sam ponosna na njih. PR i fundraising tim čine nekadašnje i aktualne volonterke u programu Stariji brat, starija sestra s kojima zajedno osmišljavamo i realiziramo kampanje za namicanje sredstava za Fond Stariji brat, starija sestra. Cilj kampanje je osigurati dodatna financijska sredstava kako bi što više djece dobilo svog mentora ili mentoricu. Ovo je naša sedma kampanja po redu i do sada nas je podržalo više od 20 kompanija i 300 pojedinaca te zahvaljujući njima spojeno je još 80 parova djece i volontera.“ – otkrila nam je Ivana Radić, izvršna direktorica.
I za kraj, koji su vaši planovi za 2022. godinu?
„Kao i uvijek, glavni fokus su nam djeca – korisnici programa Stariji brat, starija sestra, ali i volonteri. Cilj nam je omogućiti da druženja djece i volontera budu što prirodnija i kvalitetnija, te ako nam financijska sredstva dopuste uključiti još djece koja su u potrebi za mentorstvom.
Ono na čemu želimo raditi u budućnosti je postizanje (samo)održivosti programa kroz dodatne promotivne i fundraising aktivnosti. Nastojimo promovirati individualnu i korporativnu filantropiju koja bi nam omogućila dalju podršku postojećim, ali i širenje programa na druge lokalne zajednice u BiH.
Naša vizija je da djeca i mladi u BiH imaju jednake mogućnosti za razvoj životnih vještina potrebnih za zdravo odrastanje i preuzimanje odgovornosti za izgradnju pravednog društva, to je ono čemu Fondacija teži i nastojat ćemo i u narednom periodu surađivati sa organizacijama i institucijama, donatorima, partnerima kako bismo bili korak bliže ka ostvarenju naše vizije.“ – nadodala je Ivana Radić, izvršna direktorica.
***
Naslovna fotografija: Stariji brat, starija sestra
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
