Stariji brat, starija sestra program brzo je privukao našu pozornost zanimljivim projektima. Zahvaljujući brojnim lijepim iskustvima koji uljepšavaju svakodnevicu djece unutar programa, znali smo da ovu lijepu priču trebamo ispričati.

Ovaj program izvrsno spaja volontere koji rade na kreiranju zabavnih i edukativnih aktivnosti i djecu koja uz te aktivnosti grade svoje samopouzdanje i osjećaj pripadnosti.

U želji da zavirimo iza kulisa i saznamo više o radu programa, pripremile smo i intervju, što su djevojke iz Fondacije rado prihvatile. U razgovoru sa Nermom, Amilom i Ivanom saznali smo kako i vi možete postati stariji brat ili sestra, otkad i kako djeluje Fondacija, ali i koje projekte su već realizirali i što planiraju za 2022. godinu. Više o ovoj pozitivnoj priči otkrijte u nastavku.

***

Otkad djeluje Fondacija za podršku i razvoja mentorstva Stariji brat, starija sestra i tko je sve dio vašeg tima?

„Fondacija je nastala iz vizije, vjerovanja i dugogodišnjeg predanog rada s Magdalene Schildknecht, porijeklom iz Švicarske koja je još davne 2004. godine pokrenula pilot projekat Stariji brat, starija sestra u Sarajevu, vjerujući da je socijalni kapital koji posjeduje bh društvo veliki resurs naše zemlje i nešto što je prirodno utkano u našu kulturu – njegovanje dobrih međuljudskih odnosa, upućenost i briga jednih za druge. I bila je upravu, a tome najbolje svjedoči činjenica da je program Stariji brat, starija sestra u BiH prisutan već 17 godina i da se proširio i kontinuirano se implementira i u mnogim drugim gradovima. Podrška svim tim procesima je od 2009. godine prvobitno pružana kroz Mrežu Stariji brat, starija sestra, iz koje je, u formalnom smislu, 2013. godine nastala Fondaciju za razvoj i podršku mentorskih programa Stariji brat, starija sestra.

Službeno smo s radom počeli 2019. godine kada smo objavili prvi javni poziv za sufinanciranje organizacija pri implementaciji programa Stariji brat, starija sestra. Od tada, program se uspješno implementira u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Zajedno sa Sarajevom, priču Stariji brat, starija sestra u ciklusu 2021./2022.  realizira i: Mostar, Travnik, Zenica, Laktaši, Foča, Banja Luka, Čapljina, Bijeljina i Tuzla. Koliko god kilometara nas dijeli, misija nam je jedna:

Mali tim Fondacije čine izvršna direktorica Ivana Radić i stručna saradnica za razvoj kvaliteta Nerma Daut Bajramović, te tri volonterke zadužene za PR i fundraising kampanje: Amila Ibrahimović, Aida Trepalovac i Elmira Ramadani. Svaka od djevojaka ima svoju priču, sve smo nekad bile dio programa Stariji brat, starija sestra, te sad kroz svoj rad nastojimo vratiti novim generacijama sve ono što smo mi naučile volontirajući u jednom ovakvom programu.“ – podijelila je s nama Nerma Daut Bajramović, stručna saradnica za razvoj kvaliteta.

(Fotografija Tim FSBSS s lijeva: Nerma Daut Bajramović, Ivana Radić, Elmira Ramadani (dole), Amila Ibrahimović, Aida Trepalovac)

Što je sve potrebno napraviti ukoliko netko želi postati stariji brat ili sestra?

„Prije svega, želja za jačanjem i širenjem dobročinstva i filantropije, ključ su za ovakav angažman. Uvijek naglašavamo da su pažnja, toplina, povezanost i prijateljski odnos komponente koje doprinose osjećaju zadovoljstva i istinske sreće kod djece. Također bitno je naglasiti da su volonteri/ke mlade osobe od 20 do 30 godina starosti, bez krivičnog dosjea, odgovorne i spremne da se posvete jednom djetetu minimalno 20h mjesečno u toku jedne godine.

PR i fundraising tim

Nakon što zainteresirani kandidat aplicira za ulogu starijeg brata ili starije sestre, prolazi intervju sa našim stručnim osobljem na kojem se detaljnije upoznaje sa svojim angažmanom i dobiva konkretne informacije šta se od njega/nje očekuje. Nakon intervjua, slijedi temeljito i stručno pripremljena edukacija koja volonterima pruža mogućnosti da kroz radionice detaljnije upoznaju Program i načine kojima mogu doprinijeti što značajnijem uspjehu, kako programa Stariji brat, starija sestra, tako i svom ličnom uspjehu. Svi navedeni koraci predstavljaju put kojeg prelazi svaki volonter, odnosno stariji brat/starija sestra kako bi ispunili svoj cilj – biti podrška, oslonac i osoba od povjerenja za djecu koja su dio ovog programa.“ – podijelila je s nama Amila Ibrahimović, volonterka u PR timu.

Kako izgledaju druženja starijeg brata/sestre i djece?

„Svakim trenutkom kojeg volonter/ka posvećuje svom mlađem bratu/sestri usmjereni su na poboljšanje djetetovog zdravog razvoja i njegovanju njegovih/njezinih potencijala. Kroz taj kvalitetan, brižan i podržavajući odnos sa volonterom/kom kao pozitivnim uzorom, dijete razvija pozitivnu sliku o sebi, kvalitetno provodi svoje vrijeme, razvija praktične životne vještine i širi svoju mrežu prijatelja. Druženjem s volonterima/kama djeca dobivaju novi uvid u život van njihovog svakodnevnog okruženja - provode svoje vrijeme u šetnji, vožnji bicikla, klizanju, kuglanju, odlaze u pozorište, kino, muzej, zoološki vrt, voze se javnim prijevozom ili idu na kolače ili toplu čokoladu, što je za veliki broj djece prvo takvo iskustvo.

Sve ovo djeca itekako cijene, ali ono najvažnije djeci je svakako pažnja i vrijeme koje im se posveti. Ta činjenica da je njegov/a stariji brat/starija sestra tih par sati u sedmici odvojio/la samo za njega, djeci predstavlja posebno zadovoljstvo i u njima budi osjećaj pripadnosti i važnosti.“ – dodatno je rekla Amila Ibrahimović, volonterka u PR timu.

Na koje projekte ste najponosniji?

„Fondacija radi na principu da osigura dio novčanih sredstava koje distribuira kroz javni poziv za partnerske organizacije za implementaciju programa Stariji brat, starija sestra. Zapravo je to sve jedan projekt, tj. program Stariji brat, starija sestra s obzirom da se isti implementira već 17 godina u kontinuitetu. Naše partnerske organizacije dakle dobiju dio sredstava i program koji će implementirati, a mi, Fondacija, im pomažemo u tome kroz edukacije, redovne sastanke, posjete i supervizije. Ono što je novina od ovog programskog ciklusa je da smo naše Standarde za implementaciju programa Stariji brat, starija sestra prilagodili za rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju, te ovaj ciklus imamo uključene dvije organizacije koje rade sa ovom ciljnom skupinom. Također smo ponosni na činjenicu da smo kroz aktualni ciklus podržali 11 partnerskih organizacija što je najveći broj do sad, te smo time omogućili mentora/icu za 185 djece u potrebi u BiH.

Za mene lično, najveći uspjeh programa je činjenica da djeca koja su prošla kroz ovaj program, koja su imala svog starijeg brata ili sestru, danas su stabilne, zdrave i zrele ličnosti spremne da volontiraju i pruže podršku najmlađima. Uspjeh je i da nekadašnji volonteri i dalje promoviraju i doniraju za ovaj projekt i ulažu u nove generacije koje dolaze.

Također, moram spomenuti i volonterke u PR i Fundraising timu koje rade fantastičan posao i ove godine s kampanjom Porasti svijete u(z) sretno dijete! i iznimno sam ponosna na njih. PR i fundraising tim čine nekadašnje i aktualne volonterke u programu Stariji brat, starija sestra s kojima zajedno osmišljavamo i realiziramo kampanje za namicanje sredstava za Fond Stariji brat, starija sestra. Cilj kampanje je osigurati dodatna financijska sredstava kako bi što više djece dobilo svog mentora ili mentoricu. Ovo je naša sedma kampanja po redu i do sada nas je podržalo više od 20 kompanija i 300 pojedinaca te zahvaljujući njima spojeno je još 80 parova djece i volontera.“ – otkrila nam je Ivana Radić, izvršna direktorica.

I za kraj, koji su vaši planovi za 2022. godinu?

„Kao i uvijek, glavni fokus su nam djeca – korisnici programa Stariji brat, starija sestra, ali i volonteri. Cilj nam je omogućiti da druženja djece i volontera budu što prirodnija i kvalitetnija, te ako nam financijska sredstva dopuste uključiti još djece koja su u potrebi za mentorstvom.

Ono na čemu želimo raditi u budućnosti je postizanje (samo)održivosti programa kroz dodatne promotivne i fundraising aktivnosti. Nastojimo promovirati individualnu i korporativnu filantropiju koja bi nam omogućila dalju podršku postojećim, ali i širenje programa na druge lokalne zajednice u BiH.

Naša vizija je da djeca i mladi u BiH imaju jednake mogućnosti za razvoj životnih vještina potrebnih za zdravo odrastanje i preuzimanje odgovornosti za izgradnju pravednog društva, to je ono čemu Fondacija teži i nastojat ćemo i u narednom periodu surađivati sa organizacijama i institucijama, donatorima, partnerima kako bismo bili korak bliže ka ostvarenju naše vizije.“ – nadodala je Ivana Radić, izvršna direktorica.

***
Naslovna fotografija: Stariji brat, starija sestra

Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.

Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.  
 

Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala

Prije panela, prije programa, prije svega

Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.

Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama. 

Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."  
 

I ove godine, opet isto pitanje

Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na  stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli? 

Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje. 

Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”  
 

O nekim temama se govori tek kad više nema izbora  

Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.

Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”  
 

Gdje žene danas u regiji najviše nailaze na prepreke i zašto se o tome još uvijek premalo govori?

Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati. 

A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”  
 

Postoji li trenutak kada ste se pitali: “Zašto mi je ovo trebalo?” i šta vas je natjeralo da nastavite dalje?

Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni. 

Tada sve sjedne na svoje mjesto.”  
 

Ravnopravnost nije ženska tema    
 

Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.

Nevena:  "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”  
 

Taj jedan trenutak na Women’s Weekendu  
 

Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.

Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”  
 

Kako festival ostaje prizemljen i stvaran, a da ne sklizne u lijepu, ali praznu inspiraciju?

Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.

Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."

Da danas nemate Women’s Weekend šta bi vam, kao ženi, najviše nedostajalo u regionalnom javnom prostoru?

Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”  
 

U vremenu kada je sve dostupno online, šta je ono što se ne može pogledati, dobiti na internetu, a čini srž Women’s Weekenda?

Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
 

Kada se festival završi koja je prva, potpuno iskrena misao koja vam tada prođe kroz glavu? 

Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.

A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"  
 

Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.

Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
 

Foto: Mak Vejzović

Autorica članka: Ilda Lihić-Isović