TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 14.5.2025.
Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Baraković već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.
Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Tuzli u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.
U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.
Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.
Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima.
Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju.
Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.
Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu.
To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena. 
Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu.
Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.
Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir.
To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života.
Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.
Na ovoj adresi u Tuzli vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti.
Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspiriše sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.
TEKST: Ada Ćeremida
Kako dani postaju kraći, ovaj stan u Sarajevu podsjetio nas je da dobra rasvjeta nije jedan lijep luster, nego nekoliko različitih izvora svjetla koji zajedno grade atmosferu doma.
Početak jeseni obično prvo primijetimo vani, ali vrlo brzo i u vlastitom domu: sunce zalazi ranije, zavjese zatvaramo prije, a večeri ponovo provodimo pod umjetnim svjetlom. Tada rasvjeta koju smo tokom ljeta gotovo ignorisali odjednom postaje jedan od najvažnijih elemenata interijera.
I ne, rješenje nije nužno još jedna velika plafonska lampa. Mnogo zanimljiviji prostori svjetlo raspoređuju na više nivoa i koriste ga različito zavisno od toga šta se u određenom dijelu doma događa.
Dobar primjer pronašli smo u Josefine, stanu smještenom u austrougarskoj zgradi u centru Sarajeva. Interijer je svijetao i relativno neutralan, ali gotovo svaka prostorija ima svoj način osvjetljenja: od jednostavnog plafonskog svjetla i ogledala u hodniku, preko nekoliko različitih izvora u dnevnoj zoni, do visećih sijalica, diskretne indirektne rasvjete i zidnih lampi.
Zato ga ovaj put ne gledamo zbog namještaja ni palete boja. Proći ćemo kroz stan od ulaznih vrata do kupatila i vidjeti šta se zapravo događa kada rasvjetu prestanemo tretirati samo kao tehničku potrebu.
Već na ulazu vidi se najjednostavnija lekcija cijelog stana. Hodnik nema niz dekorativnih lampi niti komplikovanu rasvjetu, već centralno plafonsko svjetlo i veliki ormar čije su fronte gotovo u potpunosti obložene ogledalom.
Ogledalo ovdje nije samo praktičan dodatak prije izlaska iz stana. Ono reflektuje postojeće svjetlo i vizuelno otvara uski ulazni prostor, pa zona koja nema mnogo prirodnog svjetla djeluje svjetlije i šire.
To je dobar podsjetnik da više svjetla ne mora uvijek značiti i više rasvjetnih tijela. Ponekad je dovoljno razmisliti gdje će se postojeće svjetlo odbiti i koliko daleko može putovati kroz prostor.
Kroz dvokrilna vrata ulazimo u najveću i najsvjetliju zonu stana, gdje dnevni boravak i trpezarija dijele isti otvoreni prostor. Tokom dana glavnu ulogu imaju visoki prozori i lagane zavjese, ali način na koji je riješena umjetna rasvjeta postaje zanimljiviji čim zamislimo ovu sobu u kasno jesenje popodne.
Umjesto jednog centralnog lustera, ovdje se kombinuju dekorativne viseće lampe, manji usmjereni plafonski izvori i diskretna rasvjeta uz zavjese. Svaki ima drugi zadatak: jedan označava trpezarijski sto, drugi osvjetljava zidove i njihove dekorativne profile, dok indirektno svjetlo uz prozore omekšava cijelu prostoriju.
Na taj način se dnevni boravak i trpezarija mogu vizuelno odvojiti i bez zida između njih. Navečer prostor ne mora biti jednako osvijetljen od jednog kraja do drugog, nego može imati manje, toplije zone koje se pale prema tome gdje sjedimo i šta radimo.
Kuhinja nastavlja istu ideju, ali na mnogo funkcionalniji način. Tri viseće sijalice spuštene su iznad drvene plohe koja odvaja kuhinju od ostatka prostora, pa upravo taj element postaje vizuelna granica između dvije zone.
Crni kablovi i mesingani detalji dodatno se ističu na bijeloj pozadini, zbog čega sama instalacija postaje dio dizajna. Istovremeno, radne površine imaju dodatno, diskretnije osvjetljenje tamo gdje je ono zaista potrebno.
To je možda i najkorisnija ideja koju vrijedi prenijeti u vlastitu kuhinju: opća rasvjeta i radna rasvjeta ne moraju biti ista stvar. Jedna osvjetljava prostor, druga prati radnu plohu, a dekorativna lampa može povezati kuhinju s ostatkom interijera.
Spavaća soba mijenja tempo. Ovdje nema potrebe da cijela prostorija bude jako osvijetljena, pa se pažnja spušta na male zidne lampe postavljene s obje strane kreveta.
Takvo rješenje oslobađa noćne ormariće od stolnih lampi, ali još važnije, svjetlo dovodi upravo tamo gdje nam navečer treba. Uz drveno uzglavlje, tople zavjese i neutralnu posteljinu, manji izvori svjetla pomažu da soba djeluje mirnije nego kada bi je osvjetljavala samo snažna plafonjera.
I tu je dobra jesenska lekcija: u prostorijama namijenjenim odmoru ne trebamo nužno više svjetla, nego svjetlo bliže mjestu na kojem ga koristimo.
Na kraju dolazimo do prostorije u kojoj rasvjeta ima možda i najveći utjecaj na atmosferu. Bijele površine s efektom mramora mogle su lako djelovati hladno, ali su kombinovane s mesinganim detaljima, drvenom policom i nekoliko različitih izvora svjetla.
Viseće sijalice uz okruglo ogledalo rade kao dekorativno i funkcionalno osvjetljenje zone umivaonika, dok je uz plafon uvedena diskretna indirektna rasvjeta. Umjesto da vidimo sam izvor, svjetlo se prelijeva preko zidova i naglašava njihove teksture.
Upravo ovakva rasvjeta može napraviti najveću razliku navečer, kada ne želite da kupatilo izgleda kao potpuno osvijetljena bijela kutija. Jedan direktan izvor za ono što radimo i jedan mekši za atmosferu često su mnogo ugodnija kombinacija.
Prije nego što ove jeseni krenete mijenjati namještaj, boju zidova ili cijeli dekor, vrijedi jednu večer provesti samo posmatrajući kako je vaš dom osvijetljen nakon zalaska sunca.
Gdje je svjetlo prejako? Gdje ga nedostaje? Imate li samo jedno svjetlo po prostoriji ili možete napraviti nekoliko manjih scena?
Ovaj sarajevski stan pokazuje da dobar ambijent ne nastaje izborom jednog upečatljivog lustera. Mnogo češće nastaje kombinovanjem plafonskog, zidnog, radnog i indirektnog svjetla, tako da se prostor može mijenjati zajedno s dijelom dana.
A s obzirom na to da ćemo narednih mjeseci sve više vremena provoditi unutra, možda je upravo rasvjeta najbolje mjesto od kojeg treba početi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
