TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 14.5.2025.
Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Baraković već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.
Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Tuzli u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.
U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.
Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.
Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima.
Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju.
Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.
Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu.
To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena. 
Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu.
Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.
Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir.
To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života.
Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.
Na ovoj adresi u Tuzli vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti.
Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspiriše sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.
TEKST: Ada Ćeremida
Botanika je od potpuno praznog lokala u Banjoj Luci kreirala cvjećaru u kojoj su boja, cvijeće i vizuelni identitet dio iste priče.
Kada se u jednom prostoru svakodnevno smjenjuju različite boje, teksture i oblici cvijeća, njegov interijer mora imati dovoljno karaktera da bude prepoznatljiv, ali i dovoljno mirnu pozadinu da ne konkurira aranžmanima. U Botanici su tu ravnotežu pronašle u dubokim zelenim tonovima, toploj rasvjeti, drvenim detaljima i vizuelnom identitetu koji se nastavlja od izloga do ambalaže. Fotografije nastale prije otvaranja otkrivaju prazan lokal, osnovnu keramiku i tek nekoliko prvih uzoraka boja, dok današnji prostor djeluje kao da se razvijao mnogo duže.
Iza njegove transformacije nije stajalo samo pitanje kako će cvjećara izgledati, već i kako će funkcionisati tokom izrade buketa, svakodnevnih isporuka i cvjetnih radionica. Svaki ugao morao je dobiti praktičnu namjenu, a istovremeno ostati dio atmosfere zbog koje se posjetitelji žele zadržati. Upravo zbog toga priču o Botanici nismo željele svesti samo na bukete. Zanimalo nas je kako je nastao njen interijer, koji detalji vlasnicama znače najviše i šta su kroz svakodnevni rad naučile o čuvanju i aranžiranju cvijeća tokom ljeta.
Na fotografijama prije i poslije vidi se potpuna transformacija prostora. Kako ste od praznog lokala došle do vizije današnje Botanike?
Tamne zelene nijanse postale su jedan od najupečatljivijih elemenata interijera. Kako ste odabrale paletu boja i kakvu ste atmosferu njome željele postići?
Postoji li neki komad namještaja, predmet ili ilustracija u prostoru iza kojeg se krije posebna priča?
Kada danas pogledate prve fotografije praznog lokala, koji vam trenutak iz procesa uređenja prvi pada na pamet?
Koje rezano cvijeće najbolje podnosi ljetne temperature i preporučujete ga osobama koje žele da buket traje što duže?
Koje su najčešće greške zbog kojih cvijeće tokom ljeta brzo uvene?
Za osobu koja nema mnogo iskustva s aranžiranjem, koja je najjednostavnija formula za skladan kućni buket?
Da je interijer Botanike jedan cvijet, koji bi to cvijet bio?
Koja je vaša neočekivano omiljena kombinacija cvijeća?
Koji cvijet izgleda osjetljivo, a zapravo iznenađujuće dobro podnosi ljeto?
Šta biste iz Botanike prvo ponijele sa sobom kada biste uređivale potpuno prazan stan?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
