I sama sam primjer turista koji „hodočasti“ tisućama kilometara daleko i divi se prirodnim i stvorenim ljepotama. Nekada preporuke nalazim na internetu, nekada se radi o usmenoj preporuci, a najčešće su to planirani, ciljani obilasci ostvarenja velikih arhitektonskih imena, kada želim uživo vidjeti ono o čemu sam već po internetu i dostupnoj literaturi sve iščitala.

Da biste čuli za arhitektonski tim kojeg ću u nastavku spomenuti, ne morate biti u arhitektonskoj struci. Dovoljno je da pratite domaće i svjetske portale. Ili da imate oko za lijepo. Naime, malo je časopisa, dnevnih novina ili portala koji u posljednjih 10 godina nisu pisali o arhitektonskom studiju zvučnog naziva Studio 3LHD. Možda vam naziv ne zvuči poznato, ali splitska riva ili hotel Lone sigurno zvuče?  

„Three left-handers and a hard disk“ ili Studio 3LHD iza sebe ima stotine projekata i realizacija, u Hrvatskoj i van nje. Ipak, malo je onih koji znaju da Studio 3LHD ima realizaciju i u BiH i to je razlog ovog ne-tako-kratkog uvoda.  

Radi se o ski restoranu. 17km od Uskoplja, 7km od magistralne ceste prema Prozor-Rami je planina Raduša. Restoran Vidikovac je zamišljen kao planinski paviljon, smješten na 1705 m.n.m., na vrh planine, kao vidikovac s kojeg se pruža pogled na Ramsko jezero, Kupreško polje, Tomislavgrad, planinu Vlašić, dolinu rijeke Vrbas.

Kako bi se uklopio u okolni pejzaž, objekt je nepravilnog oblika, blago kosog krova koji se lomi, izdiže i opet vraća u teren. Te različite visine krovne plohe u interijeru pridonose dinamici  i prate sadržaj restorana i bara.

Radi se o nepravilnom ali jednostavnom i jasnom tlocrtu, dvostrano orijentiranom: ili na središnji kamin, ili prema dvjema vanjskim terasama. Objekt, bruto površine 820m², tlocrtne površine 420m², projektiran je 2010. a izveden 2012. godine. Riječ je o jednovolumenskom prostoru, ukupnog volumena 1400m³.

Sretna okolnost je sto je investitor bio ujedno i izvođač; tako da je i zahtjevna čelična konstrukcija, obložena čeličnim limom debljine 5mm, kao i svi ostali materijali u izradi restorana, proizvedena u lokalnim pogonima, koji se nalaze u samom Uskoplju.

Nastavak 420m² unutarnjeg prostora čine terase: ona ulazna, južna, koja omogućuje vanjski apres-ski program, i druga sjeverna, sa predivnim pogledom na okolne bosanske planine i Uskopaljsku dolinu. Ostakljene stijene objekta pružaju nesmetan pogled i na ekipu koja vani na suncu i snijegu pije kuhano vino ili čaj, upija sunce i čisti planinski zrak.

Kompletan unutarnji prostor, kao i sav namještaj izrađen je od lokalnog drva. Želja je bila ostvariti dojam topline, tipičan za planinske kuće, koje pozivaju na toplo piće i opuštanje uz pucketanje vatre.

Projektni tim u sastavu: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Vibor Granić, Ines Vlahović i suradnici uspjeli su upakirati sve potrebne sadržaje, posložiti ih i oprezno položiti na vrh planine, tako da izgleda kao da je oduvijek tu.

Ne morate biti obožavatelj skijanja da biste se zaputili na Radušu. Mami već pogled na terase i objekt zatrpan pod snježni pokrivač. Za sunčanih dana traži se mjesto više na terasama, a mjesto uz kamin, neovisno o stanju na skijaškoj stazi, ravan je dobitku na lutriji. Neću pisati o kulinarskoj ponudi: uz samoposlugu restoran nudi i a la carte. I caffe-bar.

Ovaj objekt logično nazvan Vidikovac dio je sportsko rekreacijskog centra Raduša. U planu ovog centra su i foto safari, jahanje konja, branje ljekovitog bilja,... dakle rekreacijski sadržaji koji će privući ne samo domaće, nego i inozemne goste, ne samo zimi, nego tijekom cijele godine.

Uz takvu proširenu ponudu i moderan i atraktivan objekt, vjerujem da će se obilazak Raduše naći na popisu obaveznih obilazaka mnogih od vas.

_{Izvor fotografija:Ski centar Raduša, 3lhd.com}

Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Barakocić već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera  koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.

Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Sarajevu u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.

 

U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.

Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.




 
Kako je postavljen ritam prostora

Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima. 

Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju. Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.



Kuhinja kao centralna osa

U srcu stana nalazi se kuhinja oblikovana kao arhitektonska smirenost boje su prigušene, prelazi nježni, a svaki element izgleda kao da je tačno tu gdje treba biti. Zaobljeni luk koji uokviruje policu uvodi u prostor toplinu i mekoću, pravi kontrast modernim linijama ostrva i vertikalama ormarića. 

Tople bež nijanse stapaju se s teksturom drveta, dok diskretni zlatni akcenti rasvjete daju dozu profinjenosti bez dramatike. Sve je jednostavno, ali nijedan detalj nije slučajan: kuhinja funkcioniše kao osovina cijelog doma, mjesto gdje se ritam prostora prelama i gdje minimalizam prestaje biti estetika, a postaje način života.




Trpezarija i boravak: Lekcija o proporciji

Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu. To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena. 

Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu. Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.




Zašto ovaj sarajevski stan funkcioniše tako dobro?  

Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir. 

To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života. Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.




Ovo je interijer koji dokazuje da dobar dizajn nema potrebu da bude glasan da bi bio upečatljiv. U ovoj sarajevskoj adresi vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti. 

Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspirira sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Lejla Baraković