I sama sam primjer turista koji „hodočasti“ tisućama kilometara daleko i divi se prirodnim i stvorenim ljepotama. Nekada preporuke nalazim na internetu, nekada se radi o usmenoj preporuci, a najčešće su to planirani, ciljani obilasci ostvarenja velikih arhitektonskih imena, kada želim uživo vidjeti ono o čemu sam već po internetu i dostupnoj literaturi sve iščitala.

Da biste čuli za arhitektonski tim kojeg ću u nastavku spomenuti, ne morate biti u arhitektonskoj struci. Dovoljno je da pratite domaće i svjetske portale. Ili da imate oko za lijepo. Naime, malo je časopisa, dnevnih novina ili portala koji u posljednjih 10 godina nisu pisali o arhitektonskom studiju zvučnog naziva Studio 3LHD. Možda vam naziv ne zvuči poznato, ali splitska riva ili hotel Lone sigurno zvuče?  

„Three left-handers and a hard disk“ ili Studio 3LHD iza sebe ima stotine projekata i realizacija, u Hrvatskoj i van nje. Ipak, malo je onih koji znaju da Studio 3LHD ima realizaciju i u BiH i to je razlog ovog ne-tako-kratkog uvoda.  

Radi se o ski restoranu. 17km od Uskoplja, 7km od magistralne ceste prema Prozor-Rami je planina Raduša. Restoran Vidikovac je zamišljen kao planinski paviljon, smješten na 1705 m.n.m., na vrh planine, kao vidikovac s kojeg se pruža pogled na Ramsko jezero, Kupreško polje, Tomislavgrad, planinu Vlašić, dolinu rijeke Vrbas.

Kako bi se uklopio u okolni pejzaž, objekt je nepravilnog oblika, blago kosog krova koji se lomi, izdiže i opet vraća u teren. Te različite visine krovne plohe u interijeru pridonose dinamici  i prate sadržaj restorana i bara.

Radi se o nepravilnom ali jednostavnom i jasnom tlocrtu, dvostrano orijentiranom: ili na središnji kamin, ili prema dvjema vanjskim terasama. Objekt, bruto površine 820m², tlocrtne površine 420m², projektiran je 2010. a izveden 2012. godine. Riječ je o jednovolumenskom prostoru, ukupnog volumena 1400m³.

Sretna okolnost je sto je investitor bio ujedno i izvođač; tako da je i zahtjevna čelična konstrukcija, obložena čeličnim limom debljine 5mm, kao i svi ostali materijali u izradi restorana, proizvedena u lokalnim pogonima, koji se nalaze u samom Uskoplju.

Nastavak 420m² unutarnjeg prostora čine terase: ona ulazna, južna, koja omogućuje vanjski apres-ski program, i druga sjeverna, sa predivnim pogledom na okolne bosanske planine i Uskopaljsku dolinu. Ostakljene stijene objekta pružaju nesmetan pogled i na ekipu koja vani na suncu i snijegu pije kuhano vino ili čaj, upija sunce i čisti planinski zrak.

Kompletan unutarnji prostor, kao i sav namještaj izrađen je od lokalnog drva. Želja je bila ostvariti dojam topline, tipičan za planinske kuće, koje pozivaju na toplo piće i opuštanje uz pucketanje vatre.

Projektni tim u sastavu: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Vibor Granić, Ines Vlahović i suradnici uspjeli su upakirati sve potrebne sadržaje, posložiti ih i oprezno položiti na vrh planine, tako da izgleda kao da je oduvijek tu.

Ne morate biti obožavatelj skijanja da biste se zaputili na Radušu. Mami već pogled na terase i objekt zatrpan pod snježni pokrivač. Za sunčanih dana traži se mjesto više na terasama, a mjesto uz kamin, neovisno o stanju na skijaškoj stazi, ravan je dobitku na lutriji. Neću pisati o kulinarskoj ponudi: uz samoposlugu restoran nudi i a la carte. I caffe-bar.

Ovaj objekt logično nazvan Vidikovac dio je sportsko rekreacijskog centra Raduša. U planu ovog centra su i foto safari, jahanje konja, branje ljekovitog bilja,... dakle rekreacijski sadržaji koji će privući ne samo domaće, nego i inozemne goste, ne samo zimi, nego tijekom cijele godine.

Uz takvu proširenu ponudu i moderan i atraktivan objekt, vjerujem da će se obilazak Raduše naći na popisu obaveznih obilazaka mnogih od vas.

_{Izvor fotografija:Ski centar Raduša, 3lhd.com}

U našoj rubrici Interijer i Dizajn uvijek tražimo stanove koji nude konkretne ideje one koje možete odmah prepoznati i prilagoditi vlastitom prostoru.

Posebno kada je riječ o garsonjerama i manjim kvadraturama, gdje skladištenje često postaje najveći izazov. 

Ovaj mali stan u Mostaru, smještena u samom centru grada, pokazuje kako se upravo kroz ugrađena rješenja može dobiti više reda, više funkcije i jasnije zone.

Umjesto klasičnih komada namještaja, prostor se gradi kroz elemente koji su prilagođeni tačno ovom stanu i upravo zato funkcionišu tako dobro.





Ugradbeno skladištenje koje prati prostor, a ne opterećuje ga

Najveća snaga ovog stana leži u načinu na koji su skladišni elementi integrisani u arhitekturu prostora. Ormari, kuhinjski elementi i niše ne djeluju kao dodatak, već kao prirodan dio tlocrta. 

Time se izbjegava vizualna zagušenost, a svaki centimetar dobija svoju svrhu. Ovo je dobar primjer kako u malim stanovima skladištenje ne mora biti vidljivo da bi bilo efikasno.






Boja kao alat za smirenje i kontinuitet

Paleta boja je suzdržana, ali promišljena neutralna osnova nadopunjena toplim tonovima drveta i zelenim akcentima. Upravo ta kombinacija daje prostoru karakter, a da ga ne vizualno ne smanjuje. 

Boja ovdje nije dekoracija, već sredstvo povezivanja različitih zona stana. U malim kvadraturama, ovakav pristup pomaže da prostor djeluje skladno i dugoročno održivo.








Skladište kao pregrada: nenametljivo zoniranje garsonjere

Umjesto klasičnih zidova, ovaj stan koristi elemente skladištenja i lagane drvene pregrade za jasno, ali nenametljivo zoniranje. Spavaći dio je zaštićen i intimniji, dok dnevna zona ostaje otvorena i povezana sa ostatkom stana. 

Ovakva rješenja su idealna za garsonjere jer ne zahtijevaju građevinske zahvate, a donose osjećaj reda i strukture. To je jedan od onih trikova koji vrijedi zapamtiti i primijeniti.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb