I sama sam primjer turista koji „hodočasti“ tisućama kilometara daleko i divi se prirodnim i stvorenim ljepotama. Nekada preporuke nalazim na internetu, nekada se radi o usmenoj preporuci, a najčešće su to planirani, ciljani obilasci ostvarenja velikih arhitektonskih imena, kada želim uživo vidjeti ono o čemu sam već po internetu i dostupnoj literaturi sve iščitala.

Da biste čuli za arhitektonski tim kojeg ću u nastavku spomenuti, ne morate biti u arhitektonskoj struci. Dovoljno je da pratite domaće i svjetske portale. Ili da imate oko za lijepo. Naime, malo je časopisa, dnevnih novina ili portala koji u posljednjih 10 godina nisu pisali o arhitektonskom studiju zvučnog naziva Studio 3LHD. Možda vam naziv ne zvuči poznato, ali splitska riva ili hotel Lone sigurno zvuče?  

„Three left-handers and a hard disk“ ili Studio 3LHD iza sebe ima stotine projekata i realizacija, u Hrvatskoj i van nje. Ipak, malo je onih koji znaju da Studio 3LHD ima realizaciju i u BiH i to je razlog ovog ne-tako-kratkog uvoda.  

Radi se o ski restoranu. 17km od Uskoplja, 7km od magistralne ceste prema Prozor-Rami je planina Raduša. Restoran Vidikovac je zamišljen kao planinski paviljon, smješten na 1705 m.n.m., na vrh planine, kao vidikovac s kojeg se pruža pogled na Ramsko jezero, Kupreško polje, Tomislavgrad, planinu Vlašić, dolinu rijeke Vrbas.

Kako bi se uklopio u okolni pejzaž, objekt je nepravilnog oblika, blago kosog krova koji se lomi, izdiže i opet vraća u teren. Te različite visine krovne plohe u interijeru pridonose dinamici  i prate sadržaj restorana i bara.

Radi se o nepravilnom ali jednostavnom i jasnom tlocrtu, dvostrano orijentiranom: ili na središnji kamin, ili prema dvjema vanjskim terasama. Objekt, bruto površine 820m², tlocrtne površine 420m², projektiran je 2010. a izveden 2012. godine. Riječ je o jednovolumenskom prostoru, ukupnog volumena 1400m³.

Sretna okolnost je sto je investitor bio ujedno i izvođač; tako da je i zahtjevna čelična konstrukcija, obložena čeličnim limom debljine 5mm, kao i svi ostali materijali u izradi restorana, proizvedena u lokalnim pogonima, koji se nalaze u samom Uskoplju.

Nastavak 420m² unutarnjeg prostora čine terase: ona ulazna, južna, koja omogućuje vanjski apres-ski program, i druga sjeverna, sa predivnim pogledom na okolne bosanske planine i Uskopaljsku dolinu. Ostakljene stijene objekta pružaju nesmetan pogled i na ekipu koja vani na suncu i snijegu pije kuhano vino ili čaj, upija sunce i čisti planinski zrak.

Kompletan unutarnji prostor, kao i sav namještaj izrađen je od lokalnog drva. Želja je bila ostvariti dojam topline, tipičan za planinske kuće, koje pozivaju na toplo piće i opuštanje uz pucketanje vatre.

Projektni tim u sastavu: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Vibor Granić, Ines Vlahović i suradnici uspjeli su upakirati sve potrebne sadržaje, posložiti ih i oprezno položiti na vrh planine, tako da izgleda kao da je oduvijek tu.

Ne morate biti obožavatelj skijanja da biste se zaputili na Radušu. Mami već pogled na terase i objekt zatrpan pod snježni pokrivač. Za sunčanih dana traži se mjesto više na terasama, a mjesto uz kamin, neovisno o stanju na skijaškoj stazi, ravan je dobitku na lutriji. Neću pisati o kulinarskoj ponudi: uz samoposlugu restoran nudi i a la carte. I caffe-bar.

Ovaj objekt logično nazvan Vidikovac dio je sportsko rekreacijskog centra Raduša. U planu ovog centra su i foto safari, jahanje konja, branje ljekovitog bilja,... dakle rekreacijski sadržaji koji će privući ne samo domaće, nego i inozemne goste, ne samo zimi, nego tijekom cijele godine.

Uz takvu proširenu ponudu i moderan i atraktivan objekt, vjerujem da će se obilazak Raduše naći na popisu obaveznih obilazaka mnogih od vas.

_{Izvor fotografija:Ski centar Raduša, 3lhd.com}

U ovom stanu u Starom gradu toplina nije dekoracija, nego pažljivo izgrađena atmosfera koja počinje od poda i završava u svjetlu.

Stan u Sarajevu smješten nekoliko minuta hoda od Baščaršije mogao je vrlo lako krenuti u smjeru neutralnog, sigurnog rješenja. Umjesto toga, ovaj interijer bira toplinu kao centralni koncept. 

Drvo, zemljani tonovi, slojevita rasvjeta i taktilne teksture grade prostor koji ne djeluje “uređeno”, nego nastanjeno. Upravo ta nenametljiva koherentnost čini ovaj stan primjerom kako se toplina planira, a ne improvizira.




Drvo kao temelj atmosfere

Prva stvar koju primijetite jeste kontinuitet drveta od parketa, preko kuhinjskih radnih ploha, do polica i ormara u spavaćoj sobi. Topli tonovi hrasta i prirodnih furnira uvode stabilnost i vizualnu povezanost između zona. 

Čak i kada su zidovi bijeli, drvo preuzima ulogu nosioca karaktera. U dnevnom boravku ono balansira narandžaste i smeđe tonove sofe i tepiha, dok u kuhinji omekšava čiste linije elemenata. Ovo je primjer kako materijal može biti snažniji od boje u stvaranju topline.

Inspiracija: Ako želite topliji dom, krenite od podova i većih komada namještaja u prirodnim tonovima prije nego dodate dekor.





Rasvjeta koja imitira zalazak sunca

Toplina u ovom stanu dolazi i iz pažljivo birane rasvjete. Nema hladnog, bijelog svjetla koje “pere” zidove. Umjesto toga, tu su ambijentalne lampe, podne svjetiljke i kuglaste noćne lampe koje stvaraju meke svjetlosne zone. 

U dnevnom boravku kombinacija visilice i ambijentalne lampe stvara osjećaj intime, dok u spavaćoj sobi difuzno svjetlo briše oštre sjene.

Rasvjeta ovdje nije samo funkcionalna, ona je emocionalni alat. Upravo to čini razliku između stana i doma.

Savjet: Uvedite barem tri izvora svjetla po prostoriji centralni, ambijentalni i dekorativni.





Teksture koje brišu sterilnost

Kravlja koža kao tepih, taktilne jastučnice, ratan fotelja, mekana sofa i slojevitost materijala daje prostoru dubinu. Iako je tlocrt jednostavan i otvoren, teksture razbijaju monotoniju. Kombinacija glatkog staklenog stolića, meke tkanine i grubog drveta stvara balans koji je vizualno zanimljiv, ali ne napadan.

Toplina se često krije upravo u tim kontrastima glatko naspram hrapavog, sjajno naspram mat. Ovdje je to postignuto bez viška detalja, samo kroz promišljen odabir.





Boje koje ostaju u spektru zemlje

Paleta ovog stana kreće se od bijele, preko medenih tonova drveta, do zagasitih narandžastih i smeđih nijansi. Čak i akcenti poput jastuka ili dekorativnih elemenata ostaju u toplom spektru. To znači da prostor nema vizualne “hladne prekide” koji bi narušili atmosferu.

U kuhinji i trpezariji bijeli elementi služe kao podloga, dok drvo i toplo svjetlo preuzimaju glavnu riječ. U dnevnoj zoni narandžasta sofa postaje fokus, ali bez agresije. Ova dosljednost u boji čini da stan djeluje skladno i povezano.





Ovaj stan u Starom gradu pokazuje da toplina nije rezultat jednog komada namještaja ili jedne boje. Ona nastaje iz kontinuiteta materijala, pažljivo planirane rasvjete i tekstura koje uvode osjećaj prisutnosti.

Ako razmišljate o osvježavanju vlastitog doma, možda rješenje nije u većim promjenama, nego u suptilnim slojevima koji zajedno grade atmosferu. Jer toplina se, kao i dobar dizajn, uvijek osjeti prije nego što se objasni.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb