I sama sam primjer turista koji „hodočasti“ tisućama kilometara daleko i divi se prirodnim i stvorenim ljepotama. Nekada preporuke nalazim na internetu, nekada se radi o usmenoj preporuci, a najčešće su to planirani, ciljani obilasci ostvarenja velikih arhitektonskih imena, kada želim uživo vidjeti ono o čemu sam već po internetu i dostupnoj literaturi sve iščitala.

Da biste čuli za arhitektonski tim kojeg ću u nastavku spomenuti, ne morate biti u arhitektonskoj struci. Dovoljno je da pratite domaće i svjetske portale. Ili da imate oko za lijepo. Naime, malo je časopisa, dnevnih novina ili portala koji u posljednjih 10 godina nisu pisali o arhitektonskom studiju zvučnog naziva Studio 3LHD. Možda vam naziv ne zvuči poznato, ali splitska riva ili hotel Lone sigurno zvuče?  

„Three left-handers and a hard disk“ ili Studio 3LHD iza sebe ima stotine projekata i realizacija, u Hrvatskoj i van nje. Ipak, malo je onih koji znaju da Studio 3LHD ima realizaciju i u BiH i to je razlog ovog ne-tako-kratkog uvoda.  

Radi se o ski restoranu. 17km od Uskoplja, 7km od magistralne ceste prema Prozor-Rami je planina Raduša. Restoran Vidikovac je zamišljen kao planinski paviljon, smješten na 1705 m.n.m., na vrh planine, kao vidikovac s kojeg se pruža pogled na Ramsko jezero, Kupreško polje, Tomislavgrad, planinu Vlašić, dolinu rijeke Vrbas.

Kako bi se uklopio u okolni pejzaž, objekt je nepravilnog oblika, blago kosog krova koji se lomi, izdiže i opet vraća u teren. Te različite visine krovne plohe u interijeru pridonose dinamici  i prate sadržaj restorana i bara.

Radi se o nepravilnom ali jednostavnom i jasnom tlocrtu, dvostrano orijentiranom: ili na središnji kamin, ili prema dvjema vanjskim terasama. Objekt, bruto površine 820m², tlocrtne površine 420m², projektiran je 2010. a izveden 2012. godine. Riječ je o jednovolumenskom prostoru, ukupnog volumena 1400m³.

Sretna okolnost je sto je investitor bio ujedno i izvođač; tako da je i zahtjevna čelična konstrukcija, obložena čeličnim limom debljine 5mm, kao i svi ostali materijali u izradi restorana, proizvedena u lokalnim pogonima, koji se nalaze u samom Uskoplju.

Nastavak 420m² unutarnjeg prostora čine terase: ona ulazna, južna, koja omogućuje vanjski apres-ski program, i druga sjeverna, sa predivnim pogledom na okolne bosanske planine i Uskopaljsku dolinu. Ostakljene stijene objekta pružaju nesmetan pogled i na ekipu koja vani na suncu i snijegu pije kuhano vino ili čaj, upija sunce i čisti planinski zrak.

Kompletan unutarnji prostor, kao i sav namještaj izrađen je od lokalnog drva. Želja je bila ostvariti dojam topline, tipičan za planinske kuće, koje pozivaju na toplo piće i opuštanje uz pucketanje vatre.

Projektni tim u sastavu: Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak, Vibor Granić, Ines Vlahović i suradnici uspjeli su upakirati sve potrebne sadržaje, posložiti ih i oprezno položiti na vrh planine, tako da izgleda kao da je oduvijek tu.

Ne morate biti obožavatelj skijanja da biste se zaputili na Radušu. Mami već pogled na terase i objekt zatrpan pod snježni pokrivač. Za sunčanih dana traži se mjesto više na terasama, a mjesto uz kamin, neovisno o stanju na skijaškoj stazi, ravan je dobitku na lutriji. Neću pisati o kulinarskoj ponudi: uz samoposlugu restoran nudi i a la carte. I caffe-bar.

Ovaj objekt logično nazvan Vidikovac dio je sportsko rekreacijskog centra Raduša. U planu ovog centra su i foto safari, jahanje konja, branje ljekovitog bilja,... dakle rekreacijski sadržaji koji će privući ne samo domaće, nego i inozemne goste, ne samo zimi, nego tijekom cijele godine.

Uz takvu proširenu ponudu i moderan i atraktivan objekt, vjerujem da će se obilazak Raduše naći na popisu obaveznih obilazaka mnogih od vas.

_{Izvor fotografija:Ski centar Raduša, 3lhd.com}

U Sarajevu, pod kosinama krova i između drvenih greda, krije se stan koji odbija biti tih.

Prije par godina na Bonjour.ba pisali smo o vjenčanju Dunje i Vanesa na ranču, a nakon toga smo i razgovarali s njima o ovom razigranom potkrovlju u centru Sarajeva.

Danas, tri godine kasnije, vraćamo mu se iz drugačije perspektive. U međuvremenu, svjetska interijerska scena snažno je zakoračila u maksimalizam, izražen kolorit, kombinovanje uzoraka i industrijske teksture. 

Ono što je tada bio njihov lični eksperiment s bojama, betonom, starom sarajevskom ciglom i muralnim zidovima, danas je dio šireg dizajnerskog diskursa.




Tri godine kasnije: Zašto nam je ovaj stan i dalje referenca?  

Ovdje se industrijski elementi susreću s maksimalističkim koloritom, dok tradicionalni bosanski detalji suptilno podsjećaju gdje se nalazimo. Izložena cigla, betonski kamin, grafičke zidne kompozicije i snažne boje ne takmiče se međusobno, one vode dijalog. 

Prostor je istovremeno hrabar i razigran, ali i strukturiran i u toj napetosti između previše i baš dovoljno leži karakter prostora.

Ulazni hodnik obojen u intenzivnu žutu nijansu odmah definiše atmosferu stana i stvara snažan kontrast koji nas priprema na ono što slijedi. Već na prvim koracima jasno je da je riječ o prostoru koji ima karakter.




Dnevni boravak kao kontrolisani sudar boja i uzoraka

Pod kosinama krova i između vidljivih drvenih greda, dnevni boravak postaje centralna pozornica stana. Crvena sofa, senf žuta garnitura, tirkizna i narandžasta fotelja paleta boja djeluje gotovo teatralno, ali zahvaljujući svjetlosti iz krovnih prozora prostor ostaje prozračan. 

Betonski kamin s nišama za drva unosi industrijski ton, dok grafički oslikani zidovi podsjećaju na savremenu mural estetiku. Metalne police i mješavina tekstura drvo, beton, tekstil stvaraju slojevitost tipičnu za eklektični maksimalizam. 

Glasno je, razigrano i gotovo haotično, ali sve je povezano zajedničkom energijom.









Kuhinja s grafičkim identitetom

Kuhinja je kompaktna, ali vizualno snažna. Zelene fronte ormarića unose svježinu i kontrast prema bijelim zidnim pločicama, dok crno-bijeli grafički uzorak na šanku dodaje dozu urbanog šarma.

 Drvene radne ploče omekšavaju kompoziciju i povezuju je s vidljivim gredama u ostatku stana. Otvorene police i viseći kuhinjski pribor daju funkcionalnu iskrenost prostoru ništa se ne skriva, sve je dio estetike. Iako mala, kuhinja uspijeva biti jednako izražajna kao i dnevni boravak.







Spavaća soba kao vizuelni predah

Za razliku od ostatka stana, spavaća soba donosi smireniji ton. Kosi plafon i krovni prozor stvaraju intimnu atmosferu, dok jednostavan namještaj i svedenija paleta boja dopuštaju odmoru da bude prioritet. 

Plava fotelja i klasična komoda unose lagani retro moment bez vizualnog opterećenja. Ovdje maksimalizam ustupa mjesto jednostavnosti. Nakon eksplozije boja u dnevnoj zoni, ova prostorija djeluje kao svjesno dizajnersko povlačenje.





Terazzo moment u kupatilu

Kupatilo je mali, ali snažan estetski moment. Terrazzo uzorak na zidovima i umivaoniku unosi igru boja i tekstura u inače kompaktnu zonu. Minimalističke sanitarije i jednostavne linije dopuštaju uzorku da dominira bez vizualnog zagušenja. 

Kosi plafon dodatno naglašava potkrovni karakter i daje prostoru posebnu dimenziju. Ovo je primjer kako hrabar uzorak može funkcionisati čak i na maloj površini.





Privatna terasa s pogledom na Sarajevo  

Privatna terasa od 15 m² predstavlja kontrast unutrašnjoj energiji stana. Jednostavne linije namještaja i drvena podna obloga dopuštaju panoramskom pogledu na Sarajevo da bude glavna scena.

Poseban šarm daje mali lučni prozor na fasadi gotovo mediteranski detalj koji prostoru dodaje karakter i romantičnu notu. Nakon intenzivnih boja interijera, terasa djeluje smirujuće i prozračno. To je mjesto gdje maksimalizam ostaje iza vas, a grad postaje dekor.




 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb