Inspirativan, dinamičan, fokusiran, ali zabavan i emotivan radni dan proveli smo sa Elmom Tataragić, selektoricom Takmičarskog programa za igrani i kratki film Sarajevo Film Festivala.

Upravo ovakve priče, iza kulisa i reflektora, ono su što čine Sarajevo Film Festival bližim ljubiteljima umjetnosti, a Bonjour.ba tim inspirativnim i ponosnim što na poseban način prenosimo emocije, anegdote i srce ekipe koja stoji iza cijele organizacije.

Naime, Elma nas je vrlo rado provela kroz svoj radni prostor, ispričala zašto je prekrasno pogledati unazad i prisjetiti se početaka Sarajevo Film Festivala, što ne propušta nikad prije početka Festivala, te zašto nikada nema problema sa motivacijom i koji su to praktični trikovi koji joj pomažu da sve zadatke završi u zadanom vremenu.

Elma Tataragić, selektorica Takmičarskog programa za igrani i kratki film Sarajevo Film Festivala

Razgovarajući sa Elmom istakla nam je kako su ovogodišnji filmovi svi odlični i da ih uistinu trebamo pogledati što više, a koje su njene radne navike i simpatične anegdote kojih se rado sjeća sa Festivala, pročitajte u nastavku.

***

Priču sa Sarajevo Film Festivalom si započela uz Obala Art Centar gdje si počela raditi dok još nisi bila punoljetna, a danas si selektorica Takmičarskog programa za igrani i kratki film. Možeš li nam napraviti paralelu sa tvojim prvim iskustvom na SFF-u i sa današnjim? Što je ostalo isto, a što se promijenilo?

Počela sam raditi u Obala Art Centru prije nego sam završila srednju školu početkom 1994. i to je već tada bilo ostvaranje mojih snova. Obala je tada već imala Prvo ratno kino u koje sam tokom opsade dolazila kad god sam mogla i voljela sam atmosferu koja je tu vladala. Željela sam biti dio toga i javila sam se na oglas za prevodioca koji sam čula na Radio Zidu. S obzirom da sam prije rata pohađala Američku školu, engleski mi je kao maternji i primljena sam da radim.

Moj prvi projekat bila je izložba Christiana Boltanskog. Nedugo nakon toga oformili smo filmski odjel i ja sam postala dio tog odjela gdje smo organizovali razne filmske susrete. Iz tog odjela rodila se i ideja za Sarajevo Film Festival koji smo prvi put organizovali u oktobru 1995. godine.

Festival je sada veliki i značajan događaj ne samo za nas, već za cijelu regiju i prekrasno je pogledati unazad i vidjeti šta smo stvorili iz jedne male podrumske kancelarije. Jako sam sretna što su ljudi sa kojima sam radila te 1994. godine još uvijek dio istog tima.

Naravno, sada je tim mnogo veći, ali nas 5-6 smo i dalje tu. To je zaista rijetkost nakon toliko godina.

SFF je prošle godine uslijed globalne pandemije održan u online verziji. Kako je bilo biti dio organizacije koja je morala kreirati potpuno novi koncept festivala? Koja je najvažnija lekcija koju si naučila u tom periodu?

Da publika uvijek postoji za kvalitetan program. Prošle godine smo otkrili sasvim novu publiku za koju ranije nismo ni znali i to je dragocjeno.

Kako izgleda tvoje jutro dok traje Sarajevo Film Festival i što je prva stvar koju uradiš kada dođeš u office?

Moj ured tokom Festivala su Narodno pozorište i Festivalski trg.

Već u 9:30h imamo prvu projekciju u pozorištu, a ranije održavamo tehničke probe. Prvo prije te projekcije odlazim u Narodno da provjerim da li je sve u redu, da li je proba dobro prošla, je li sve na svom mjestu, kakvo je stanje sa kartama za taj dan, da li su gosti tu, a nakon toga se pridružujem redovnom sastanku Direkcije festivala koji imamo svakog jutra u 9:00h.

Imaš li neki poseban ritual prije početka Sarajevo Film Festivala?

Volim da sam na Otvorenom kinu noć ranije sa ostatkom tima. Tada imamo generalnu probu otvaranja i jako je uzbudljivo. To mene smiruje.

Znamo da su dani dok traje Sarajevo Film Festival dosta užurbani i energični, stoga nas zanima koji su tvoji trikovi za produktivnost i kako zadržavaš motivaciju kroz dan?

Iskreno, nikada nemam problema sa motivacijom.

Svakog dana se probudim i zahvalim nebesima što radim posao koji volim sa divnim, pametnim i ambicioznim ljudima. To me motivira.

Zaista je privilegija raditi ovaj posao, a posebno mi je drago da ga profesorica mogu da uvedem i studente u ovaj čarobni svijet. Danas su moji bivši studenti moje najdraže kolege poput Meline Alagić (bh. film program), Asje Krsmanović (Takmičarski program) ili Bojane Vidosavljević (koja mi je asistentica na Akademiji).

Šta ti pomaže da ostaneš organizirana? Koji su praktični trikovi koji ti pomažu da sve zadatke završiš u zadanom vremenu?

Ja sam stalno u rasporedima, ali osnovni trik je: uradi sve odmah. Moj moto je: ništa ne ostavljaj za kasnije.

Gdje rado provodiš vrijeme u pauzama između festivalskih obaveza?

Prije Festivala sa sinom i suprugom u šetnjama, a tokom Festivala nema pauze.

Koja je najvažnija lekcija koju si naučila iz svojih pogrešaka ili neuspjelih projekata?

Rad i posvećenost se uvijek isplate.

Kada se završava radni dan selektorice Takmičarskog programa za igrani i kratki film?

Za računarom duboko iza ponoći.

Koje filmove moramo pogledati na ovogodišnjem Festivalu?

Sve. Da sam dio publike, gledala bih 4-5 filmova dnevno sigurno. Takmičarski program ove godine zaista ima mnogo toga za ponuditi.Čiju ćeš kreaciju birati za otvorenje Sarajevo Film Festivala?

Pojma nemam. Ja te odluke donosim u zadnji čas. Moja omiljena kreatorka je moja mama Silva i često nosim njene kreacije.
3 stvari bez kojih ne možeš zamisliti radni dan?

Mobitel, moja sveskica sa najvažnijim obavezama i zaštitni faktor za lice.

Šta se krije u tvojoj torbici?

Ma to nije torbica, to je često kofer. Nema čega nema: nezaobilazna maska, slušalice, karmin i sjajilo za usne, zaštitni faktor za lice, notes, naočale i jedne i druge, ceker, olovke i još bezbroj nepotrebnih sitnica.

Šta trenutno čitaš i slušaš?

Nemam baš vremena za te prekrasne aktivnosti sada, ali to su "Minijature - o politici filmske slike" od Pavla Levija, knjižica koju sam neki dan dobila od kolege Neše Jovanovića i novi album London Grammara "Californian Soil".

Zanimljiva anegdota sa Sarajevo Film Festivala?

Za mene je to bio dan kada su u Sarajevo dolazili Angelina Jolie i Brad Pitt i to je bila top tajna.

Moj suprug to nije znao i nije želio doći na zatvaranje pa sam izmislila neku priču da bi došao, da mi nešto treba hitno donijeti. Nije se pokajao, ali nije mogao da vjeruje da mu nisam rekla.

***

Razgovarala: Ilda Lihić-Isović
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba

Treće, jubilarno izdanje Alma Ras Industry Day pod motom GREEN DEAL donosi najambiciozniji program do sada i potvrđuje da ova platforma postaje jedno od ključnih mjesta profesionalnog razvoja dizajna i kreativne industrije u regiji.

Kroz povezivanje kreativnog sektora sa realnom industrijom, Alma Ras Industry Day gradi ekosistem u kojem dizajn postaje pokretač inovacija, održivosti i cirkularne ekonomije i to ne samo na konceptualnom nivou, već kroz konkretne poslovne i industrijske rezultate.




Upravo u tom kontekstu, ove godine publici se predstavlja i Slavimir Futro jedan od najznačajnijih dizajnera u regionu. On će 26.03.2026. na Industry Day nastupiti kroz tri međusobno povezane uloge: kao član žirija, predavač, te autor izložbe “Futro Posters”, stvarajući tako jedinstvenu cjelinu koja objedinjuje stručnost, viziju i dizajn kao kulturni i industrijski fenomen.

Razgovaramo sa njim o ulozi dizajna, održivosti, odgovornosti i kreativnoj moći vizuelnog jezika, baš u godini kada GREEN DEAL postaje temelj ove platforme.




Razgovor sa Slavimirom započinjemo u trenutku kada dizajn dobija novu ulogu, onu u kojoj je odgovornost jednako važna koliko i estetika. On dizajn vidi kao prostor u kojem se 'autentičnost pretvara u glavnu valutu', gdje mladi profesionalci moraju imati hrabrosti da pronađu svoju istinu i oblikuju je u nešto što traje.




U godini kada GREEN DEAL postaje temelj Industry Day-a, Futro nas podsjeća na jednostavnu, ali zahtjevnu činjenicu: 'Svi mi koji smo na poklon dobili kreativnost rođeni smo da bi drugima bilo bolje.' Upravo tu leži suština održivosti koju on zagovara, a to je dizajn kao alat za popravljanje svijeta oko nas.

Kao autor izložbe Futro Posters i član žirija, on ove godine donosi i vrlo jasnu poruku mladim dizajnerima: 'Bez grešaka nema napretka… greška je tračak života u savršeno površnom svijetu.' 




Razgovor sa Slavimirom Futrom potvrđuje da dizajn više nije samo vizuelna disciplina, već profesija od društvene, ekonomske i industrijske važnosti. 

Upravo zato Alma Ras Industry Day, kroz GREEN DEAL koncept, postaje prostor u kojem se kreativnost pretače u održiva rješenja, nove proizvodne modele i kulturni sadržaj koji mijenja percepciju dizajna u regiji.

Poziv svim dizajnerima ostaje otvoren do 7.12.2025: ako imate rješenje koje može unaprijediti industriju i doprinijeti održivoj transformaciji, sada je pravi trenutak da ga predstavite.

Foto: PR