TEKST: Ilda Lihić-Isović

DATUM OBJAVE: 6.8.2021.

Inspirativan, dinamičan, fokusiran, ali zabavan i emotivan radni dan proveli smo sa Elmom Tataragić, selektoricom Takmičarskog programa za igrani i kratki film Sarajevo Film Festivala.

Upravo ovakve priče, iza kulisa i reflektora, ono su što čine Sarajevo Film Festival bližim ljubiteljima umjetnosti, a Bonjour.ba tim inspirativnim i ponosnim što na poseban način prenosimo emocije, anegdote i srce ekipe koja stoji iza cijele organizacije.

Naime, Elma nas je vrlo rado provela kroz svoj radni prostor, ispričala zašto je prekrasno pogledati unazad i prisjetiti se početaka Sarajevo Film Festivala, što ne propušta nikad prije početka Festivala, te zašto nikada nema problema sa motivacijom i koji su to praktični trikovi koji joj pomažu da sve zadatke završi u zadanom vremenu.

Elma Tataragić, selektorica Takmičarskog programa za igrani i kratki film Sarajevo Film Festivala

Razgovarajući sa Elmom istakla nam je kako su ovogodišnji filmovi svi odlični i da ih uistinu trebamo pogledati što više, a koje su njene radne navike i simpatične anegdote kojih se rado sjeća sa Festivala, pročitajte u nastavku.

***

Priču sa Sarajevo Film Festivalom si započela uz Obala Art Centar gdje si počela raditi dok još nisi bila punoljetna, a danas si selektorica Takmičarskog programa za igrani i kratki film. Možeš li nam napraviti paralelu sa tvojim prvim iskustvom na SFF-u i sa današnjim? Što je ostalo isto, a što se promijenilo?

Počela sam raditi u Obala Art Centru prije nego sam završila srednju školu početkom 1994. i to je već tada bilo ostvaranje mojih snova. Obala je tada već imala Prvo ratno kino u koje sam tokom opsade dolazila kad god sam mogla i voljela sam atmosferu koja je tu vladala. Željela sam biti dio toga i javila sam se na oglas za prevodioca koji sam čula na Radio Zidu. S obzirom da sam prije rata pohađala Američku školu, engleski mi je kao maternji i primljena sam da radim.

Moj prvi projekat bila je izložba Christiana Boltanskog. Nedugo nakon toga oformili smo filmski odjel i ja sam postala dio tog odjela gdje smo organizovali razne filmske susrete. Iz tog odjela rodila se i ideja za Sarajevo Film Festival koji smo prvi put organizovali u oktobru 1995. godine.



Festival je sada veliki i značajan događaj ne samo za nas, već za cijelu regiju i prekrasno je pogledati unazad i vidjeti šta smo stvorili iz jedne male podrumske kancelarije. Jako sam sretna što su ljudi sa kojima sam radila te 1994. godine još uvijek dio istog tima.

Naravno, sada je tim mnogo veći, ali nas 5-6 smo i dalje tu. To je zaista rijetkost nakon toliko godina.

SFF je prošle godine uslijed globalne pandemije održan u online verziji. Kako je bilo biti dio organizacije koja je morala kreirati potpuno novi koncept festivala? Koja je najvažnija lekcija koju si naučila u tom periodu?

Da publika uvijek postoji za kvalitetan program. Prošle godine smo otkrili sasvim novu publiku za koju ranije nismo ni znali i to je dragocjeno.

Kako izgleda tvoje jutro dok traje Sarajevo Film Festival i što je prva stvar koju uradiš kada dođeš u office?

Moj ured tokom Festivala su Narodno pozorište i Festivalski trg.

Već u 9:30h imamo prvu projekciju u pozorištu, a ranije održavamo tehničke probe. Prvo prije te projekcije odlazim u Narodno da provjerim da li je sve u redu, da li je proba dobro prošla, je li sve na svom mjestu, kakvo je stanje sa kartama za taj dan, da li su gosti tu, a nakon toga se pridružujem redovnom sastanku Direkcije festivala koji imamo svakog jutra u 9:00h.


Imaš li neki poseban ritual prije početka Sarajevo Film Festivala?

Volim da sam na Otvorenom kinu noć ranije sa ostatkom tima. Tada imamo generalnu probu otvaranja i jako je uzbudljivo. To mene smiruje.

Znamo da su dani dok traje Sarajevo Film Festival dosta užurbani i energični, stoga nas zanima koji su tvoji trikovi za produktivnost i kako zadržavaš motivaciju kroz dan?

Iskreno, nikada nemam problema sa motivacijom.

Svakog dana se probudim i zahvalim nebesima što radim posao koji volim sa divnim, pametnim i ambicioznim ljudima. To me motivira.

Zaista je privilegija raditi ovaj posao, a posebno mi je drago da ga profesorica mogu da uvedem i studente u ovaj čarobni svijet. Danas su moji bivši studenti moje najdraže kolege poput Meline Alagić (bh. film program), Asje Krsmanović (Takmičarski program) ili Bojane Vidosavljević (koja mi je asistentica na Akademiji).

Šta ti pomaže da ostaneš organizirana? Koji su praktični trikovi koji ti pomažu da sve zadatke završiš u zadanom vremenu?

Ja sam stalno u rasporedima, ali osnovni trik je: uradi sve odmah. Moj moto je: ništa ne ostavljaj za kasnije.

Gdje rado provodiš vrijeme u pauzama između festivalskih obaveza?

Prije Festivala sa sinom i suprugom u šetnjama, a tokom Festivala nema pauze.

Koja je najvažnija lekcija koju si naučila iz svojih pogrešaka ili neuspjelih projekata?

Rad i posvećenost se uvijek isplate.

Kada se završava radni dan selektorice Takmičarskog programa za igrani i kratki film?

Za računarom duboko iza ponoći.

Koje filmove moramo pogledati na ovogodišnjem Festivalu?

Sve. Da sam dio publike, gledala bih 4-5 filmova dnevno sigurno. Takmičarski program ove godine zaista ima mnogo toga za ponuditi.Čiju ćeš kreaciju birati za otvorenje Sarajevo Film Festivala?

Pojma nemam. Ja te odluke donosim u zadnji čas. Moja omiljena kreatorka je moja mama Silva i često nosim njene kreacije.
3 stvari bez kojih ne možeš zamisliti radni dan?

Mobitel, moja sveskica sa najvažnijim obavezama i zaštitni faktor za lice.

Šta se krije u tvojoj torbici?

Ma to nije torbica, to je često kofer. Nema čega nema: nezaobilazna maska, slušalice, karmin i sjajilo za usne, zaštitni faktor za lice, notes, naočale i jedne i druge, ceker, olovke i još bezbroj nepotrebnih sitnica.

Šta trenutno čitaš i slušaš?

Nemam baš vremena za te prekrasne aktivnosti sada, ali to su "Minijature - o politici filmske slike" od Pavla Levija, knjižica koju sam neki dan dobila od kolege Neše Jovanovića i novi album London Grammara "Californian Soil".

Zanimljiva anegdota sa Sarajevo Film Festivala?

Za mene je to bio dan kada su u Sarajevo dolazili Angelina Jolie i Brad Pitt i to je bila top tajna.

Moj suprug to nije znao i nije želio doći na zatvaranje pa sam izmislila neku priču da bi došao, da mi nešto treba hitno donijeti. Nije se pokajao, ali nije mogao da vjeruje da mu nisam rekla.

***

Razgovarala: Ilda Lihić-Isović
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba


Bonjour

Padel u BiH sve više privlači pažnju: Evo zašto ga ljudi brzo zavole

TEKST: Adelisa Mašić

Padel u BiH sve više privlači pažnju: Evo zašto ga ljudi brzo zavole Padel u BiH sve više privlači pažnju: Evo zašto ga ljudi brzo zavole

U posljednje vrijeme sve češće čujemo istu rečenicu: 'Išla sam samo da probam padel.' I skoro uvijek se nastavi isto: 'i već planiram sljedeći termin.'

Nema tu velike najave ni posebne pripreme, samo jedan meč koji iznenadi koliko je zabavan, lagan i drugačiji od očekivanog. Iz tog osjećaja, gotovo neprimjetno, počinje rasti i scena. 

Padel u Bosni i Hercegovini više nije nešto što se 'usput proba', nego sport koji polako okuplja svoju zajednicu.

 



Kako nam je kroz razgovor otkrila Dejla Titorić, CEO i founder Qpadel Sports Academy, koja i sama aktivno igra padel, scena kod nas možda jeste još u fazi razvoja, ali već sada nosi energiju koja ljude prirodno privlači i zadržava. 

'Rekla bih da je padel scena kod nas još uvijek mlada, ali jako živa, topla i puna divne energije koja ljude prirodno privlači', istakla je.

 



Upravo ta atmosfera bez pritiska i rigidnih pravila čini razliku, jer nema potrebe za savršenstvom, nego za prostorom gdje se brzo opustite i jednostavno uživate u igri.

'Padel ne traži savršenstvo, nego te odmah uključi i učini dijelom igre. Ljudi se brzo opuste, nasmiju i požele opet doći', objašnjava Dejla.

 



To se osjeti već pri prvom dolasku na teren. Nije važno dolazite li iz tenisa ili prvi put držite reket, igra vas 'pokupi' gotovo odmah. Bez dugog učenja i bez osjećaja da morate stići nekoga, sve ide prirodno.

Upravo ta kombinacija igre i druženja ostaje kao ključni razlog zbog kojeg ljudi iznova dolaze. 

'Nije samo igra, nego i druženje, upoznavanje, mali rituali prije i poslije meča… To je ono zbog čega ljudi ostaju i vraćaju se', dodaje. Taj spoj stvara osjećaj zajednice koji se razvija spontano i bez forsiranja.

 

 

Kada igra postane razlog za nova poznanstva i putovanja

Kako ta zajednica raste, pojavljuju se i formati koji joj daju novu dimenziju. Ladies Padel League powered by AC QUATTRO, koja će se igrati od 1. aprila do 30. maja u Sarajevu, zamišljena je kao prostor u kojem će se žene osjećati opušteno, podržano i povezano, dok su prijave otvorene do 29. aprila. 

Fokus nije samo na rezultatu, nego i na iskustvu koje dolazi uz igru. 'Vjerujem da će upravo ta energija napraviti posebnu priču kod nas', dodaje Dejla.

 



A dio te priče ne završava na terenu. Turniri i ligaški mečevi donose nova putovanja, poznanstva i razmjenu iskustava.

 Dejla se upravo vratila iz Zagreba, gdje je osvojila drugo mjesto u svojoj kategoriji, i taj osjećaj opisuje kao jedan od razloga zašto padel tako lako 'uđe pod kožu'.

Foto: @manahilll.official


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!