TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.2.2021.
Francuski Institut i Ambasada Francuske u Bosni i Hercegovini, danas 23. 2., i sutra i 24.2. organiziraju premijeru filma Te mračne noći Françoisa Lunela. Film je rađen u koprodukciji Rose productions (Bosna i Hercegovina) i Promenada films (Francuska).
„Ovo je priča o ženi koja se bori da održi normalnost u ratnim okolnostima. Radnja je smještena u opkoljenom Sarajevu, 1993. godine i prati dvadeset osmogodišnju Hašku, njenog osmogodišnjeg sina Denisa i veliku ljubav Elvira. Otkako je počeo rat, Denis ima ključnu ulogu u njenom životu. Haška pokušava učiniti svoj svakodnevni život iole normalnim, u jednom kontekstu ludila opkoljenog grada. Elvirova smrt na liniji bacit će mračnu sjenu na tu prividnu normalnost. Nakon što pronalazi ljubavnu poruku koju je on napisao, na kutiji cigareta, njen život se dramatično mijenja. Odbija se suočiti s istinom i pokušava se svemu sama oduprijeti, ali na kraju odlučuje pobjeći. Majka i kćerka pokušavaju izgraditi miran život kod ujaka Erola, koji živi u gradu kojeg je zaobišao rat. Taj život “u miru”, u kojem su police prodavnica pune i sve normalno teče, neočekivano je stavlja u emotivnu i psihološku kušnju. Osjeća da je sumnja prati i odluči se vratiti u Sarajevo. Mora otkriti istinu kako bi pronašla smisao svog života.
Namjere redatelja François Lunela bile su prikazivanje gubitka nedužnosti i dubokog traga koji je ostavio, održavanje osjećaja normalnosti i ljudskosti u vremenu ludila te prikazivanje gorčine i istine. Želja mu je bila da napravi težak i autentičan film s novom generacijom bosanskih glumaca koji su davali sve od sebe za projekat.“ – otkrivaju nam iz PR tima ovog filma.
Glumačku postavu čine Maja Jurić, Muhamed Hadžović, Nina Đogo Gracić, Maja Zećo, Boris Ler, Arman Lunel, Emina Muftić i Senad Alihodžić, a mi smo u razgovoru s redateljem te glavnim glumicama, saznali više detalja o samom nastanku i pripremama za ovaj film.
***
François, koliko je trajalo snimanje filma i koji je najveći izazov s kojim ste se susreli?
François Lunel: Snimanje filma je urađeno iz dva puta: 20 dana i zatim 3 dodatna dana, nekoliko mjeseci kasnije. Najveći izazov je bio napraviti film tako da izgleda kao da je sniman u toku rata. Snimali smo u ulici Josipa Vancaša, tako da su auta prolazila. Morali smo snimati jako rano ujutro. Za scene rata smo morali ići u Hrasnicu, gdje je mirnije. Planinske scene smo snimali u blizini Hreše. Pored toga, izazov je i činjenica da su svi glumci/glumice jako mladi i nisu imali direktno iskustvo sa ratom. Ali Maja Jurić, na primjer, je razgovarala sa svojom porodicom i izučavala dnevnik svoje bake kako bi dobila sve informacije o ovom periodu. Interesantno je da je rat ostavio toliko velik utisak na ljude u Sarajevu, da su čak i mladi ljudi znali o ratnim dešavanjima i periodu. Snimanje filma Te mračne noći je moglo biti katastrofa zbog manjka vremena koji smo imali ali sam prilagodio svoj način snimanju tom vremenskom rasporedu. Snimali smo sa kamerom na ramenu i većinu vremena pod prirodnim svjetlom. Fokusirao sam se na glumce, intimne scene i trudio sam se oživiti ovu priču. Sve ovo je bilo moguće zahvaljujući bosanskoj ekipi i producentici Amiri Lekić. Vodila je snimanje kao pravi general (smijeh).
François Lunel
François, kakav je put 'Te mračne noć' nakon premijere? Planirate li njegovo prikazivanje i u drugim bh.gradovima ili filmskim festivalima?
François Lunel: Nakon premijere 23. februara, bit će organizovana i repriza 24. februara u kinu Meeting Point u 19:00h. U martu i eventualno aprilu, film će se prikazivati u istom kinu. Ovo je mala produkcija tako da moramo imati publiku kako bi nastavili distribuciju. Naravno, trenutno smo u potrazi za drugim kinima u Bosni i Hercegovini koji bi organizovali prikazivanje fima. Željeli bismo putovati sa filmom. Što se tiče filmskih festivala, bili smo odabrani u glavnom takmičenju na filmskom festivalu u Milanu te smo imali četiri nominacije: za najbolju glavnu glumicu Maja Jurić, za najboljeg režisera, najbolji film i najbolju montažu. Film će nastaviti svoj život na festivalima i bit će prikazivan i u Francuskoj kada se kina opet otvore, vjerovatno u septembru 2021. godine.
Nina, koliko ste se pripremali za ulogu?
Nina Đogo Gracić: Sama priprema nije trajala dugo, svega dvadesetak dana ali je bila dosta koncizna i konkretna, usmjerena na rezultat koji smo željeli postići. Nastojali smo svaki dan maksimalno iskoristiti za pripremu samih likova.
Nina, koju priču ste željeli prenijeti kroz svoju ulogu u filmu?
Nina: Kroz svoju ulogu u filmu željela sam prenijeti priču o prijateljstvu i iskrenoj ženskoj podršci. Svaka žena bi trebala nastojati razumjeti drugu ženu, njen problem i stanje u kojem se trenutno nalazi i samim tim probati joj pomoći ako je pomoć potrebna. Biti tu za one koje volimo i koji vole nas je vrjednije od svega.
Majo, koliko ste se pripremale za ulogu?
Maja Jurić: Imala sam oko 20-tak dana vremena da se spremim za ulogu. Lutala sam po Sarajevu i pitala se gdje li su se svi ti ljudi skrivali od konstantne paljbe i kako li je moralo biti živjeti na rubu. Gledala sam dokumentarace i reportaža iz rata. Tu zaista ima jako puno materijala, ali nešto na šta nisam naišla su jednostavne ispovijesti kućanica. Svih tih žena koje su ostajale kući i strahovale za svojim muževima i sinovima. Možete misliti kako mi je vilica pala do poda kada mi je baka nonšalantno spomenula da je tokom rata vodila dnevnik. Njen vjerodostojan i ogoljen opis rata mi je ponajviše dao priliku da dublje zavirim u svijet jedne domaćice za vrijeme rata.
Majo, koju priču ste željeli prenijeti kroz svoju ulogu u filmu?
Maja Jurić: Htjela sam prenijeti priču o tome kako kroz ljubav, npr. ljubav majke i djeteta, muža i žene ili prijatelja i najstrašnije okolnosti mogu ne samo preživjeti, već i nadrasti.
***
Zbog ograničenog broja mjesta, premijera 23.2. u kino Meeting Point je zatvorenog tipa. Međutim, zbog velikog interesovanja, 24.februara u 19h, bit će organizovana i premijera za javnost. Druga premijera će biti besplatna, uz ograničen broj mjesta i poštivanje svih epidemioloških mjera. Film će se također prikazivati i kroz treći mjesec.
Napominjemo da će se prikazivanje filma održati u skladu s važećim epidemiološkim mjerama i preporukama nadležnih službi. Mjere za zaštitu zdravlja uključuju dezinfekciju obuće i ruku pri ulasku u kino Meeting Point, fizički razmak prilikom ulaska i izlaska iz kino sale, sjedenje na obilježenim mjestima, nošenje zaštitne maske prilikom ulaska i izlaska iz kina kao i tokom projekcije.
***
Tekst: BONJOUR.ba
Foto: Promo
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Pranje veša rijetko zvuči kao tema koja mijenja perspektivu. Još rjeđe kao razgovor o ravnopravnosti, vremenu koje žene zaslužuju za sebe i poslovima koji se i dalje podrazumijevaju.
Ipak, upravo to je uspio Persil kroz koncept House of Persil u Düsseldorfu, iskustvo koje je spojilo posjetu Henkel fabrici, interaktivne aktivacije, elegantnu večer i poruku koja nam je ostala u glavi i nakon povratka kući.
Ali… krenimo redom.
Sve je počelo paketom koji je stigao na našu adresu.
U elegantnoj bijeloj kutiji čekali su nas Persil 4u1 kapsule, pismo zapečaćeno crvenim voskom i mali ključ s porukom Equality Starts at Home.
Dovoljno misteriozan paket da probudi znatiželju, dovoljno lijepo osmišljen da odmah znate kako vas čeka nešto posebno.
I da, pogodili smo.
Nakon prvog iznenađenja uslijedio je let iz Sarajeva za Düsseldorf, grad poznat po spoju elegancije i savremenog ritma života.
Hotel The Wellem bio je sve što želite nakon putovanja: impresivan lobby, monumentalno stepenište, visoki stropovi i interijer koji izgleda kao da je nastao negdje između umjetničke galerije i luksuznog editorijala.
Bio je to onaj tip hotela zbog kojeg telefon vadite prije pasoša.
Na samom ulazu čekao nas je i Persil tim, photowall i instant fotografije, što je cijelom dolasku dalo zabavan i ličan ton.
Prvi ozbiljan stop bio je posjeta Henkel fabrici.
Imali smo priliku zaviriti iza kulisa procesa proizvodnje i vidjeti kako nastaju proizvodi koje milioni ljudi svakodnevno koriste, a da ne razmišljaju koliko preciznosti stoji iza jedne boce deterdženta.
Sve je funkcionisalo besprijekorno, brzo, organizovano i tiho impresivno.
Saznali smo i da u fabrici radi 409 zaposlenih, da je prosječan radni staž 22 godine i da mnogi tamo započnu karijeru i ostanu do penzije. U vremenu kada svi stalno negdje žurimo dalje, ta informacija nam je ostala posebno zanimljiva.
Nakon fabrike uslijedila je aktivacija koja je bez dileme bila vrhunac cijelog putovanja, The House of Persil.
Već na ulazu dočekao nas je snažan natpis i glavna poruka cijelog projekta: Equality Starts at Home.
Brendirani elementi već su dali naslutiti da ulazimo u potpuno osmišljeno iskustvo, a ne običan event.
House of Persil bio je podijeljen u više prostorija, ali zaboravite klasične zone i suhoparne prezentacije. Svaka vrata vodila su u novi kadar, novu atmosferu i novi razlog da izvadimo telefon.
U jednoj sobi zidovi su govorili glasnije od muzike. Poruke poput No bias, just detergent i If you can wear it, you can wash it bile su one vrste rečenica koje pročitate jednom, a onda ih prepričavate dalje.
U drugoj se miris pretvorio u emociju. Scent Garden bio je prostor u kojem su ljudi zastajali duže nego što su planirali, zatvarali oči i pokušavali objasniti na šta ih podsjeća miris svježe opranog veša. Najčešći odgovori? Dom. Djetinjstvo. Nečija pažnja. Nedjelja ujutro.
A onda Laundry Gym kao vjerovatno najglasnija prostorija cijelog eventa. Smijeh, navijanje i mini haos nastali su čim je krenulo takmičenje u brzom slaganju majica. Svi misle da znaju složiti veš dok ih neko ne stavi pred štopericu.
Tu smo naučili dvije stvari: prvo, konkurencija među odraslim ljudima oko majice može biti ozbiljna; drugo, kućni poslovi su posao, čak i kada ih godinama zovemo “sitnicama”.
Najbolji dio? Ništa nije djelovalo nametnuto. Niste imali osjećaj da vas neko podučava. Samo ste šetali, smijali se, fotografisali i usput shvatali poentu.
I upravo tu je House of Persil bio najjači.
Večernji događaj održan je u impresivnom ambijentu muzeja uz duge stolove, cvjetne aranžmane, svijeće i zalazak sunca koji je cijeloj sceni dao filmski ton.
Jedan od centralnih trenutaka večeri bio je govor predstavnice UN Women, Elise Fernandez Saenz.
Poseban fokus govora bio je na pojmu “care”… brizi, njezi, kuhanju, pranju, planiranju i svemu onome što omogućava da život funkcioniše.
Naglasila je da žene i dalje obavljaju višestruko više tog neplaćenog rada od muškaraca.
Njena poruka bila je direktna: muškarci ne trebaju “pomagati”. Trebaju preuzeti dio zadataka te jednako biti uključeni.
Persil i Henkel ovim projektom pokazali su kako brend može otvoriti ozbiljan društveni razgovor, a da pritom pruži snažan autentičan, iskustven i vizualan dojam za sva čula.
Nije se govorilo samo o čistoći veša, nego o vremenu, ravnopravnosti i prostoru koji žene zaslužuju za sebe.
Jedan od najljepših detalja večeri bila je aktivacija u kojoj smo pisali razglednicu svom budućem sebi i ubacivali je u Persil mailbox.
Razglednice će nam biti poslane naredne godine.
Lijep podsjetnik da obećanja koja dajemo sebi ipak vole datum isporuke.
Naravno, lijepe fotografije. Uspomene. Inspiraciju. Još nekoliko razloga da volimo Düsseldorf, ali najviše od svega ponijeli smo podsjetnik da se ravnopravnost ne dešava samo na panelima, u govorima i kroz velike kampanje.
Dešava se kod kuće.
U tome ko zna gdje stoji deterdžent.
Ko primijeti da je mašina gotova.
Ko složi veš bez posebne medalje za trud.
Ko zna da briga o domu nije pomoć, nego zajednička odgovornost.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
