Zašto svi žele u Franz Ferdinand?    Neke od naših najčitanijih priča na MODAMO.info su one vezene uz zanimljive turističke destinacije i atraktivne hotele o kojima mnogi mogu samo sanjati. Ili možda nije tako? Naime, Franz Ferdinand hostel koji se nalazi na adresi Jelića 4 u Sarajevu će vam pružiti jedinstven osjećaj zbog kojeg mnogi čak dolaze i iz najudaljenijih zemalja svijeta.

Pitate se zašto? Razgovarali smo sa Emelom Burdzovic koja je uz supruga vlasnica ovog jedinstvenog hostela i koja nam je otkrila neke od najzanimljivijih priča o dekorima u hotelu, kakve poruke njihovi posjetitelji najviše ostavljaju te što planiraju u narednih par godina.

Franz Ferdinand hostel je jedini boutique hostel u Sarajevu, ako smo upravu. Recite nam Emela, sve od početka - kako (i tko) je došao na ideju otvaranja takvog hostela i kada ste uopće krenuli s radom?

Upravu ste. Muž je kao i obično glavni krivac za sve. Kako već nekoliko godina vodi turističku agenciju sa akcentom na dolazak gostiju u BiH, početkom prošle godine rodila mu se želja da uspostavi i vlastiti smještajni kapacitet. A onda je i mene zarazio i više nije bilo povratka. Jasno smo znali da u moru običnih hostela želimo imati jedan boutique kategorizacije, drugačiji od svih, sa pričom koja je neraskidivo vezana za Sarajevo. Srećom involvirali su se i brojni prijatelji, nadareni, pametni i kreativni, a među njima i jedan koji je dao ime hostelu i zapravo definirao koju ćemo sarajesvku priču pričati u njemu. U martu smo krenuli sa nacrtima i istraživanjem, u junu sa radovima, a u septembru zvanično otvorili naša vrata.

Ono što hostel razlikuje od ostalih jeste uređenje gdje je svaka soba priča za sebe. Koliko imate takvih soba i kakvu priču nose sa sobom?

Da, svih 12 soba su tematske. Hostel je podijeljen na dva dijela. Prvi i inicijalni sobama i dizajnom priča o Sarajevskom atentatu na Franza Ferdinanda i njegovu Sofiju, tako da su sobe nazvane po akterima.  Naći ćete tu osim Franza i Sofi i Gavrila Principa i Mladu Bosnu. A drugi dio, logično, nastavlja priču o Prvom svjetskom ratu , a sobe su nazvane i dizajnirane po najznačajnijim bitkama ovog sukoba. Dizajn je uistinu autentičan, čuvali smo izgled stare austrougarske zgrade u kojoj je hostel smješten, s tim da smo secesiji dodali i neke elemente moderne kako bismo dobili ono što smo zacrtali, sljubljeno novo i staro. I sve to zahvaljujući sjajnim bh. arhitektima i dizajnerima, te ljudima koji su izradili jedinstven namještaj i svaki detalj u hostelu.

No osim soba, i ostale prostorije su neobično uređene i obiluju zanimljivim detaljima. Odakle dolaze svi ti detalji koje koristite u uređenju interijera?

Ponosna sam što je sve izradila bh. ekipa. Ideje i nacrte koje smo imali arhitekti, dizajneri i mi, sjajni domaći majstori su sproveli u djelo. Da nisam ovo počela raditi ne bih mogla ni zamisliti šta ljudi sve mogu napraviti od različitih materijala.

Vjerujemo da imate i neku zanimljivu priču vezanu uz neki od premeta u hostelu?

Mnogo je toga, ali je vjerovatno najzanimljivija priča o lusterima u dnevnom boravku. Na njima se najbolje vidi spoj secesije i moderne, koji sam spomenula. Kad mi je arhitekta rekao da će napravit od pleksiglasa lustere koji će asocirati na one velike austrougarske, uplašila sam se. Pleksi kao materijal se nikako nije uklapao i moju viziju. No, nisam bila tvrdoglava, pustila sam ga da ideju u saradnji sa domaćim virtuozima na pleksiju sprovede u djelo, i na kraju smo dobili fantastične plastične kutije, na kojima su dizajnirane folije u secesijskom stilu, koje propuštaju svjetlost. Niko nije ušao u hostel da nije pitao za autore tih sjajnih lustera.

Čuli smo da vam ponestaje mjesta za pisanje na zidu dobrodošlice gdje svaki gost ostavi neku poruku. Možete li nam izdvojiti neku poruku kao najzanimljiviju?

Mjesta je nestalo, nema više. Žao nam je to prekrečiti, tako da se ljudi potpisuju i ostavljaju poruke jedne preko drugih. Najzanimljivije su one pisane na kineskom ili japanskom koje ne možemo detektovati.  Ljudi uglavnom pišu prekrasne stvari o hostelu uz poruku' I'll be back', ali i prelijepe stvari o gradu, što nam uistinu puno znači.

Kada govorimo o gostima, recite nam odakle oni pretežno dolaze i koja je soba najtraženija?

Ne mogu se sjetiti zemlje iz koje nismo imali gosta. Ipak, najbrojnija je regija, Turska, Njemačka i Amerika.  Iako su sve sobe gotovo podjednako zastupljene, goste ipak najviše oduševljava soba posvećena Sophie Chotek.  Između Franza i Gavrila, Sophi je ljudima valjda najdraža. A i najljepša.

Kada biste imali zadatak da u 5 riječi napišete preporuku za hostel - sto biste napisali?

Jedinstven, centralan, dizajniran, topao i čist.

I za kraj recite nam gdje se nadate vidjeti vaš hostel u narednih 5 godina?

I dalje u Jelića, ali mnogo veći. Već nam nedostaje kapaciteta. Kad biste mi dali još 5 godina možda bih ga vidjela kao prepoznatljiv brend i u nekim drugim bh. gradovima. Možda u lijepom Mostaru.

{gallery}2014_04/ff{/gallery}

[email protected]
www.franzferdinandhostel.com
033 834 625

Razgovarala: Ana Ćavar
Foto: Franz Ferdinand hostel PR

Sarajevo je ovog juna postalo epicentar fotografije zahvaljujući četvrtom izdanju Sarajevo Photography Festivala, događaju koji iz godine u godinu potvrđuje svoj status jednog od najvažnijih kulturnih susreta u regiji.

Svečano proglašenje pobjednika takmičarskog programa održano je u četvrtak, 12. juna, u Narodnom pozorištu Sarajeva, dok je odmah nakon toga uslijedilo i otvaranje izložbe finalista u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine. 









Grand Prix festivala pripao je Robinu Tutengesu iz Francuske, čiji je projekat o mladim borcima naroda Chin u Mijanmaru duboko dirnuo žiri i publiku.

Pored glavne nagrade, dodijeljena su priznanja u čak osam kategorija od dokumentarne i konceptualne fotografije, preko portreta i pejzaža, pa sve do mobilne i modne fotografije.
 




Dok su reflektori bili usmjereni ka fotografijama na zidovima galerija, ulice Sarajeva donijele su svoju vrstu izložbe, onu u kojoj su učestvovali svi posjetioci festivala. Street style posjetioca festivala i ove je godine bio svojevrsna galerija na otvorenom: neopterećen, eklektičan i autentično sarajevski.

U nastavku pogledajte koga smo sve uspjeli uhvatiti u objektiv i zašto se Sarajevo Photography Festival ne pamti samo po fotografijama, već i po ljudima koji ih posmatraju.



























 

Foto: Monika Andrić za Sarajevo Photography Festival