TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.4.2014.
Zašto svi žele u Franz Ferdinand? Neke od naših najčitanijih priča na MODAMO.info su one vezene uz zanimljive turističke destinacije i atraktivne hotele o kojima mnogi mogu samo sanjati. Ili možda nije tako? Naime, Franz Ferdinand hostel koji se nalazi na adresi Jelića 4 u Sarajevu će vam pružiti jedinstven osjećaj zbog kojeg mnogi čak dolaze i iz najudaljenijih zemalja svijeta.
Pitate se zašto? Razgovarali smo sa Emelom Burdzovic koja je uz supruga vlasnica ovog jedinstvenog hostela i koja nam je otkrila neke od najzanimljivijih priča o dekorima u hotelu, kakve poruke njihovi posjetitelji najviše ostavljaju te što planiraju u narednih par godina.
Franz Ferdinand hostel je jedini boutique hostel u Sarajevu, ako smo upravu. Recite nam Emela, sve od početka - kako (i tko) je došao na ideju otvaranja takvog hostela i kada ste uopće krenuli s radom?
Upravu ste. Muž je kao i obično glavni krivac za sve. Kako već nekoliko godina vodi turističku agenciju sa akcentom na dolazak gostiju u BiH, početkom prošle godine rodila mu se želja da uspostavi i vlastiti smještajni kapacitet. A onda je i mene zarazio i više nije bilo povratka. Jasno smo znali da u moru običnih hostela želimo imati jedan boutique kategorizacije, drugačiji od svih, sa pričom koja je neraskidivo vezana za Sarajevo. Srećom involvirali su se i brojni prijatelji, nadareni, pametni i kreativni, a među njima i jedan koji je dao ime hostelu i zapravo definirao koju ćemo sarajesvku priču pričati u njemu. U martu smo krenuli sa nacrtima i istraživanjem, u junu sa radovima, a u septembru zvanično otvorili naša vrata.
Ono što hostel razlikuje od ostalih jeste uređenje gdje je svaka soba priča za sebe. Koliko imate takvih soba i kakvu priču nose sa sobom?
Da, svih 12 soba su tematske. Hostel je podijeljen na dva dijela. Prvi i inicijalni sobama i dizajnom priča o Sarajevskom atentatu na Franza Ferdinanda i njegovu Sofiju, tako da su sobe nazvane po akterima. Naći ćete tu osim Franza i Sofi i Gavrila Principa i Mladu Bosnu. A drugi dio, logično, nastavlja priču o Prvom svjetskom ratu , a sobe su nazvane i dizajnirane po najznačajnijim bitkama ovog sukoba. Dizajn je uistinu autentičan, čuvali smo izgled stare austrougarske zgrade u kojoj je hostel smješten, s tim da smo secesiji dodali i neke elemente moderne kako bismo dobili ono što smo zacrtali, sljubljeno novo i staro. I sve to zahvaljujući sjajnim bh. arhitektima i dizajnerima, te ljudima koji su izradili jedinstven namještaj i svaki detalj u hostelu.
No osim soba, i ostale prostorije su neobično uređene i obiluju zanimljivim detaljima. Odakle dolaze svi ti detalji koje koristite u uređenju interijera?
Ponosna sam što je sve izradila bh. ekipa. Ideje i nacrte koje smo imali arhitekti, dizajneri i mi, sjajni domaći majstori su sproveli u djelo. Da nisam ovo počela raditi ne bih mogla ni zamisliti šta ljudi sve mogu napraviti od različitih materijala.
Vjerujemo da imate i neku zanimljivu priču vezanu uz neki od premeta u hostelu?
Mnogo je toga, ali je vjerovatno najzanimljivija priča o lusterima u dnevnom boravku. Na njima se najbolje vidi spoj secesije i moderne, koji sam spomenula. Kad mi je arhitekta rekao da će napravit od pleksiglasa lustere koji će asocirati na one velike austrougarske, uplašila sam se. Pleksi kao materijal se nikako nije uklapao i moju viziju. No, nisam bila tvrdoglava, pustila sam ga da ideju u saradnji sa domaćim virtuozima na pleksiju sprovede u djelo, i na kraju smo dobili fantastične plastične kutije, na kojima su dizajnirane folije u secesijskom stilu, koje propuštaju svjetlost. Niko nije ušao u hostel da nije pitao za autore tih sjajnih lustera.
Čuli smo da vam ponestaje mjesta za pisanje na zidu dobrodošlice gdje svaki gost ostavi neku poruku. Možete li nam izdvojiti neku poruku kao najzanimljiviju?
Mjesta je nestalo, nema više. Žao nam je to prekrečiti, tako da se ljudi potpisuju i ostavljaju poruke jedne preko drugih. Najzanimljivije su one pisane na kineskom ili japanskom koje ne možemo detektovati. Ljudi uglavnom pišu prekrasne stvari o hostelu uz poruku' I'll be back', ali i prelijepe stvari o gradu, što nam uistinu puno znači.
Kada govorimo o gostima, recite nam odakle oni pretežno dolaze i koja je soba najtraženija?
Ne mogu se sjetiti zemlje iz koje nismo imali gosta. Ipak, najbrojnija je regija, Turska, Njemačka i Amerika. Iako su sve sobe gotovo podjednako zastupljene, goste ipak najviše oduševljava soba posvećena Sophie Chotek. Između Franza i Gavrila, Sophi je ljudima valjda najdraža. A i najljepša.
Kada biste imali zadatak da u 5 riječi napišete preporuku za hostel - sto biste napisali?
Jedinstven, centralan, dizajniran, topao i čist.
I za kraj recite nam gdje se nadate vidjeti vaš hostel u narednih 5 godina?
I dalje u Jelića, ali mnogo veći. Već nam nedostaje kapaciteta. Kad biste mi dali još 5 godina možda bih ga vidjela kao prepoznatljiv brend i u nekim drugim bh. gradovima. Možda u lijepom Mostaru.
{gallery}2014_04/ff{/gallery}
[email protected]
www.franzferdinandhostel.com
033 834 625
Razgovarala: Ana Ćavar
Foto: Franz Ferdinand hostel PR
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Ako ste se ikada uhvatili kako razmišljate: “Sve sam probala, ali kod mene to ne radi”, ovaj razgovor je za vas.
Jedemo zdravo, pazimo, odričemo se, a tijelo kao da ima svoje planove.
Kilogrami dođu i odu, navike krenu pa stanu, a savjeti sa svih strana samo dodatno zbune.
Zato smo sjeli s Dženitom Mustafić, integrativnom nutricionisticom i osnivačicom ProNutricia centra, da otvoreno pričamo o onome o čemu se rijetko govori: zašto ista pravila ne vrijede za sve, čega se najteže odreći kad mijenjamo navike i kako izgleda mršavljenje koje ne završi jo-jo efektom.
Dženita Mustafić, osnivačica ProNutricia centra i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba portala
Bez velikih teorija, ali s iskustvom iz prakse i fokusom na promjene koje stvarno mogu ostati dio svakodnevice.
Šta danas znači “zdrava ishrana”? Postoji li “zdrava dijeta”?
Dženita: "Zdrava ishrana prije svega je ona koja je održiva, ona koja je u balansu s pojedincem.
Znači, mora biti individualna, u skladu sa osobom koja se hrani na neki određeni način.
Zdrava dijeta bi trebala biti isto. Znači nešto što dugoročno primjenjujemo, što je najbolje za naš organizam, za naše hormone.
Nije samo način na koji mi, odnosno što jedemo, nego je bitna i naša okolina, jer sve to utječe na apsorpciju nutrijenata iz hrane koju
mi unosimo."
Kojem trendu u zdravlju mislite da danas žene previše vjeruju, a nema osnove?
Dženita: "Danas postoji mnogo trendova, nažalost, kojima žene počinju i žele da promijene nešto u svom životu, a to su obično raznorazni detoksi, dijete koje su niskokalorične i isključuju jednu paletu namirnica kao što su ugljikohidrati.
Žene treba da biraju neku održivu ishranu koja je balansirana, koja je za njih dobra i koja ne šteti njihovom tijelu. Znači, ne treba da
kažnjavaju svoje tijelo raznoraznim dijetama da bi postigli neki izgled koji se sad zahtijeva... Idealna žena izgleda zdravo."
Jesu li ugljikohidrati stvarno najveći izazov?
Dženita: "Jesu, ukoliko se ne educiramo kako treba.
Dakle, ugljikohidrate mi moramo unositi jer su oni uslov za balansirane hormone, ali je bitno odakle ih unosimo. Izvor ugljikohidrata je jako bitan.
Složeni ugljikohidrati iz mahunarki, dakle iz integralnih žitarica, žitarica koje nisu rafinirane, one doprinose balansu naših hormona i našeg organizma, ali naravno junk food, kako mi volimo nazvati, nosi prefiks negativnog i dugoročno ima negativne posljedice na naš organizam."
Čega se ljudima najteže odreći kad krenu mijenjati navike?
Dženita: "Navika. Najteže je promijeniti obrazac ponašanja, pogotovo ukorijenjeni obrazac ponašanja. Mala navika koja se ponavlja u kontinuitetu stvara velike promjene.
Nekad su one pozitivne, nekad negativne i onda kad mi želimo da te negativne, uslovno rečeno, promijenimo u pozitivne, to je jako teško i zahtijeva vrijeme."
Često čujemo: “Prijateljici je ovaj plan dao rezultate, meni ne.” Zašto ista ishrana ne djeluje isto na sve?
Dženita: "Nije sve za svakoga. Dakle, svi smo različiti, počevši od genetike, podneblja u kojem živimo, načina kako živimo,
našeg organizma… ta ishrana mora biti tako i prilagođena.
Ono što odgovara meni, ne znači da odgovara tebi i naša ishrana, bez obzira da li smo možda istih godina, naša ishrana mora biti
prilagođena isključivo nama."
Šta je ključ da se kilogrami ne vrate?
Dženita: "Ključ je individualan i iz tog razloga smo mi kreirali, rekla bih, fantastičan transformativni program. Pronutricia Signature program 360°.
U tom periodu od osam sedmica cilj je da napravimo barem postupno početak promjena navika koji dovode do transformacije tijela.
Dakle, to je program koji starta sa dijagnostičkim dijelom. Radimo detaljnu analizu sastava tijela i kroz nutricionističke konsultacije pripremamo individualni plan ishrane zajedno sa klijentom. Zašto? Zato što integrativni pristup ishrani zahtijeva pristup i okolišnih utjecaja.
Nije samo hrana, nego i ono kako klijent živi, u kom okruženju živi, koliko spava jer san je jako bitan i na taj način kreiramo navike koje su održive.
Tu zatim pravimo plan potpore organizmu kako bi brže gubio kilograme. Mi smo ponosni vlasnici certificiranih aparata za gubljenje tjelesne masnoće, za održavanje zdravih mišića.
Ubacujemo tu i limfnu drenažu, bio-saunu… Napravili smo jedan 360 ciklus koji može pomoći klijentu da napravi transformaciju i da održivo gubi kilograme."
Šta tijelo teže oprašta: kolač ili hronični stres? Šta tijelo teže oprašta: kasnu večeru ili loš san?
Dženita: "Tijelo brže oprašta kolač. Hronični stres je, sama riječ kaže hroničan i dugoročno ostavlja posljedice na naš organizam.
Loš san, tijelo teže i oprašta i podnosi dugoročno, ali moram reći da i kasna večera nekima predstavlja problem i ugrožava dobar san."
2l vode dnevno: DA ili NE za svakoga?
Dženita: "Hidracija je jako bitna. Dva litra vode je ok, ali nekome treba više, nekome manje. To je individualno.
Neke zahtjevnije fizičke aktivnosti zahtijevaju više tečnosti. Naravno, zavisi koliko kilograma neka osoba ima, u kojem podneblju živi i na koji način živi i kako se hrani. To je zaista jedno individualno pitanje."
Sva ona pitanja o trendovima koji nas zbunjuju, navikama koje se teško mijenjaju, stresu koji nas tiho sabotira ili snu koji često zanemarujemo… sve to nas podsjeća da naše tijelo nije mašina, već dio nas koji zaslužuje razumijevanje i strpljenje.
I da možda već predugo od sebe tražimo da izdrži, umjesto da ga stvarno poslušamo.
Kad se uhvatimo u krugu “zašto kod mene ne radi?”, možda je vrijeme da prestanemo tražiti novu dijetu i počnemo slušati šta nam tijelo govori.
Ako se kilogrami vrate ili plan ne potraje, to nije znak da nismo dovoljno jake, nego da pristup nije bio pravi.
I zato ovdje nema brzih rješenja, strogih pravila ni savjeta koji vrijede za sve.
Umjesto toga, postoji mjesto gdje se prvo gleda šira slika, a tek onda priča o promjenama… ProNutricia.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
