TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.4.2014.
Zašto svi žele u Franz Ferdinand? Neke od naših najčitanijih priča na MODAMO.info su one vezene uz zanimljive turističke destinacije i atraktivne hotele o kojima mnogi mogu samo sanjati. Ili možda nije tako? Naime, Franz Ferdinand hostel koji se nalazi na adresi Jelića 4 u Sarajevu će vam pružiti jedinstven osjećaj zbog kojeg mnogi čak dolaze i iz najudaljenijih zemalja svijeta.
Pitate se zašto? Razgovarali smo sa Emelom Burdzovic koja je uz supruga vlasnica ovog jedinstvenog hostela i koja nam je otkrila neke od najzanimljivijih priča o dekorima u hotelu, kakve poruke njihovi posjetitelji najviše ostavljaju te što planiraju u narednih par godina.
Franz Ferdinand hostel je jedini boutique hostel u Sarajevu, ako smo upravu. Recite nam Emela, sve od početka - kako (i tko) je došao na ideju otvaranja takvog hostela i kada ste uopće krenuli s radom?
Upravu ste. Muž je kao i obično glavni krivac za sve. Kako već nekoliko godina vodi turističku agenciju sa akcentom na dolazak gostiju u BiH, početkom prošle godine rodila mu se želja da uspostavi i vlastiti smještajni kapacitet. A onda je i mene zarazio i više nije bilo povratka. Jasno smo znali da u moru običnih hostela želimo imati jedan boutique kategorizacije, drugačiji od svih, sa pričom koja je neraskidivo vezana za Sarajevo. Srećom involvirali su se i brojni prijatelji, nadareni, pametni i kreativni, a među njima i jedan koji je dao ime hostelu i zapravo definirao koju ćemo sarajesvku priču pričati u njemu. U martu smo krenuli sa nacrtima i istraživanjem, u junu sa radovima, a u septembru zvanično otvorili naša vrata.
Ono što hostel razlikuje od ostalih jeste uređenje gdje je svaka soba priča za sebe. Koliko imate takvih soba i kakvu priču nose sa sobom?
Da, svih 12 soba su tematske. Hostel je podijeljen na dva dijela. Prvi i inicijalni sobama i dizajnom priča o Sarajevskom atentatu na Franza Ferdinanda i njegovu Sofiju, tako da su sobe nazvane po akterima. Naći ćete tu osim Franza i Sofi i Gavrila Principa i Mladu Bosnu. A drugi dio, logično, nastavlja priču o Prvom svjetskom ratu , a sobe su nazvane i dizajnirane po najznačajnijim bitkama ovog sukoba. Dizajn je uistinu autentičan, čuvali smo izgled stare austrougarske zgrade u kojoj je hostel smješten, s tim da smo secesiji dodali i neke elemente moderne kako bismo dobili ono što smo zacrtali, sljubljeno novo i staro. I sve to zahvaljujući sjajnim bh. arhitektima i dizajnerima, te ljudima koji su izradili jedinstven namještaj i svaki detalj u hostelu.
No osim soba, i ostale prostorije su neobično uređene i obiluju zanimljivim detaljima. Odakle dolaze svi ti detalji koje koristite u uređenju interijera?
Ponosna sam što je sve izradila bh. ekipa. Ideje i nacrte koje smo imali arhitekti, dizajneri i mi, sjajni domaći majstori su sproveli u djelo. Da nisam ovo počela raditi ne bih mogla ni zamisliti šta ljudi sve mogu napraviti od različitih materijala.
Vjerujemo da imate i neku zanimljivu priču vezanu uz neki od premeta u hostelu?
Mnogo je toga, ali je vjerovatno najzanimljivija priča o lusterima u dnevnom boravku. Na njima se najbolje vidi spoj secesije i moderne, koji sam spomenula. Kad mi je arhitekta rekao da će napravit od pleksiglasa lustere koji će asocirati na one velike austrougarske, uplašila sam se. Pleksi kao materijal se nikako nije uklapao i moju viziju. No, nisam bila tvrdoglava, pustila sam ga da ideju u saradnji sa domaćim virtuozima na pleksiju sprovede u djelo, i na kraju smo dobili fantastične plastične kutije, na kojima su dizajnirane folije u secesijskom stilu, koje propuštaju svjetlost. Niko nije ušao u hostel da nije pitao za autore tih sjajnih lustera.
Čuli smo da vam ponestaje mjesta za pisanje na zidu dobrodošlice gdje svaki gost ostavi neku poruku. Možete li nam izdvojiti neku poruku kao najzanimljiviju?
Mjesta je nestalo, nema više. Žao nam je to prekrečiti, tako da se ljudi potpisuju i ostavljaju poruke jedne preko drugih. Najzanimljivije su one pisane na kineskom ili japanskom koje ne možemo detektovati. Ljudi uglavnom pišu prekrasne stvari o hostelu uz poruku' I'll be back', ali i prelijepe stvari o gradu, što nam uistinu puno znači.
Kada govorimo o gostima, recite nam odakle oni pretežno dolaze i koja je soba najtraženija?
Ne mogu se sjetiti zemlje iz koje nismo imali gosta. Ipak, najbrojnija je regija, Turska, Njemačka i Amerika. Iako su sve sobe gotovo podjednako zastupljene, goste ipak najviše oduševljava soba posvećena Sophie Chotek. Između Franza i Gavrila, Sophi je ljudima valjda najdraža. A i najljepša.
Kada biste imali zadatak da u 5 riječi napišete preporuku za hostel - sto biste napisali?
Jedinstven, centralan, dizajniran, topao i čist.
I za kraj recite nam gdje se nadate vidjeti vaš hostel u narednih 5 godina?
I dalje u Jelića, ali mnogo veći. Već nam nedostaje kapaciteta. Kad biste mi dali još 5 godina možda bih ga vidjela kao prepoznatljiv brend i u nekim drugim bh. gradovima. Možda u lijepom Mostaru.
{gallery}2014_04/ff{/gallery}
[email protected]
www.franzferdinandhostel.com
033 834 625
Razgovarala: Ana Ćavar
Foto: Franz Ferdinand hostel PR
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.
Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.
Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala
Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.
Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama.
Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."
Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli?
Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje.
Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”
Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.
Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”
Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati.
A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”
Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni.
Tada sve sjedne na svoje mjesto.”
Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.
Nevena: "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”
Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.
Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”
Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.
Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."
Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”
Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.
A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"
Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.
Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
