Zašto svi žele u Franz Ferdinand?    Neke od naših najčitanijih priča na MODAMO.info su one vezene uz zanimljive turističke destinacije i atraktivne hotele o kojima mnogi mogu samo sanjati. Ili možda nije tako? Naime, Franz Ferdinand hostel koji se nalazi na adresi Jelića 4 u Sarajevu će vam pružiti jedinstven osjećaj zbog kojeg mnogi čak dolaze i iz najudaljenijih zemalja svijeta.

Pitate se zašto? Razgovarali smo sa Emelom Burdzovic koja je uz supruga vlasnica ovog jedinstvenog hostela i koja nam je otkrila neke od najzanimljivijih priča o dekorima u hotelu, kakve poruke njihovi posjetitelji najviše ostavljaju te što planiraju u narednih par godina.

Franz Ferdinand hostel je jedini boutique hostel u Sarajevu, ako smo upravu. Recite nam Emela, sve od početka - kako (i tko) je došao na ideju otvaranja takvog hostela i kada ste uopće krenuli s radom?

Upravu ste. Muž je kao i obično glavni krivac za sve. Kako već nekoliko godina vodi turističku agenciju sa akcentom na dolazak gostiju u BiH, početkom prošle godine rodila mu se želja da uspostavi i vlastiti smještajni kapacitet. A onda je i mene zarazio i više nije bilo povratka. Jasno smo znali da u moru običnih hostela želimo imati jedan boutique kategorizacije, drugačiji od svih, sa pričom koja je neraskidivo vezana za Sarajevo. Srećom involvirali su se i brojni prijatelji, nadareni, pametni i kreativni, a među njima i jedan koji je dao ime hostelu i zapravo definirao koju ćemo sarajesvku priču pričati u njemu. U martu smo krenuli sa nacrtima i istraživanjem, u junu sa radovima, a u septembru zvanično otvorili naša vrata.

Ono što hostel razlikuje od ostalih jeste uređenje gdje je svaka soba priča za sebe. Koliko imate takvih soba i kakvu priču nose sa sobom?

Da, svih 12 soba su tematske. Hostel je podijeljen na dva dijela. Prvi i inicijalni sobama i dizajnom priča o Sarajevskom atentatu na Franza Ferdinanda i njegovu Sofiju, tako da su sobe nazvane po akterima.  Naći ćete tu osim Franza i Sofi i Gavrila Principa i Mladu Bosnu. A drugi dio, logično, nastavlja priču o Prvom svjetskom ratu , a sobe su nazvane i dizajnirane po najznačajnijim bitkama ovog sukoba. Dizajn je uistinu autentičan, čuvali smo izgled stare austrougarske zgrade u kojoj je hostel smješten, s tim da smo secesiji dodali i neke elemente moderne kako bismo dobili ono što smo zacrtali, sljubljeno novo i staro. I sve to zahvaljujući sjajnim bh. arhitektima i dizajnerima, te ljudima koji su izradili jedinstven namještaj i svaki detalj u hostelu.

No osim soba, i ostale prostorije su neobično uređene i obiluju zanimljivim detaljima. Odakle dolaze svi ti detalji koje koristite u uređenju interijera?

Ponosna sam što je sve izradila bh. ekipa. Ideje i nacrte koje smo imali arhitekti, dizajneri i mi, sjajni domaći majstori su sproveli u djelo. Da nisam ovo počela raditi ne bih mogla ni zamisliti šta ljudi sve mogu napraviti od različitih materijala.

Vjerujemo da imate i neku zanimljivu priču vezanu uz neki od premeta u hostelu?

Mnogo je toga, ali je vjerovatno najzanimljivija priča o lusterima u dnevnom boravku. Na njima se najbolje vidi spoj secesije i moderne, koji sam spomenula. Kad mi je arhitekta rekao da će napravit od pleksiglasa lustere koji će asocirati na one velike austrougarske, uplašila sam se. Pleksi kao materijal se nikako nije uklapao i moju viziju. No, nisam bila tvrdoglava, pustila sam ga da ideju u saradnji sa domaćim virtuozima na pleksiju sprovede u djelo, i na kraju smo dobili fantastične plastične kutije, na kojima su dizajnirane folije u secesijskom stilu, koje propuštaju svjetlost. Niko nije ušao u hostel da nije pitao za autore tih sjajnih lustera.

Čuli smo da vam ponestaje mjesta za pisanje na zidu dobrodošlice gdje svaki gost ostavi neku poruku. Možete li nam izdvojiti neku poruku kao najzanimljiviju?

Mjesta je nestalo, nema više. Žao nam je to prekrečiti, tako da se ljudi potpisuju i ostavljaju poruke jedne preko drugih. Najzanimljivije su one pisane na kineskom ili japanskom koje ne možemo detektovati.  Ljudi uglavnom pišu prekrasne stvari o hostelu uz poruku' I'll be back', ali i prelijepe stvari o gradu, što nam uistinu puno znači.

Kada govorimo o gostima, recite nam odakle oni pretežno dolaze i koja je soba najtraženija?

Ne mogu se sjetiti zemlje iz koje nismo imali gosta. Ipak, najbrojnija je regija, Turska, Njemačka i Amerika.  Iako su sve sobe gotovo podjednako zastupljene, goste ipak najviše oduševljava soba posvećena Sophie Chotek.  Između Franza i Gavrila, Sophi je ljudima valjda najdraža. A i najljepša.

Kada biste imali zadatak da u 5 riječi napišete preporuku za hostel - sto biste napisali?

Jedinstven, centralan, dizajniran, topao i čist.

I za kraj recite nam gdje se nadate vidjeti vaš hostel u narednih 5 godina?

I dalje u Jelića, ali mnogo veći. Već nam nedostaje kapaciteta. Kad biste mi dali još 5 godina možda bih ga vidjela kao prepoznatljiv brend i u nekim drugim bh. gradovima. Možda u lijepom Mostaru.

{gallery}2014_04/ff{/gallery}

[email protected]
www.franzferdinandhostel.com
033 834 625

Razgovarala: Ana Ćavar
Foto: Franz Ferdinand hostel PR

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com