Sarajevska Vijećnica - lice i naličje stare sarajevske dame

Impozantna građevina prepuna mitova i legendi Piše: Martina Penava, arhitektica   Okružuju je kolone auta, dotrajali glasni tramvaji, minijaturni trotoari i Miljacka, o čijoj snazi i brzini ovih dana čitamo i slušamo (nažalost) gotovo više nego o obnovljenoj i ponovno otvorenoj Vijećnici.Za objekt koji je postao vizualni orijentir u gradu, vežu se brojne priče, anegdote i legende, započete i prije izgradnje. Na prostoru nekadašnjeg Mustaj-pašinog mejdana/trga, na parceli trokutastog oblika, predviđenoj za gradnju objekta nalazila su se dva hana i jedna privatna kuća. Hanovi su porušeni, a vlasnik privatne kuće, stari Benderija, starosjedioc Sarajeva, nije pristao na rušenje. Zahtjevao je da mu se isplati kesa dukata i  kuća prenese, dio po dio, ćerpić po ćerpić, preko mosta, na lijevu  stranu rijeke, nasuprot Vijećnice. Tako je i bilo, i odatle legenda o Inat-kući, koja je 1997. pretvorena u restoran u kojem se danas može uživati u ambijentu  tradicionalne bosanske kuće i specijalitetima bosanske kuhinje: domaći kruh, musaka, pura, pite, baklava, čorbe... Ok, fulam temu, moram se vratiti na arhitekturu, ne gastronomiju!

Potreba za objektom gradske uprave pojavila se još 1880, a otvorena je 20.4.1896.godine.

Povijesni podaci o Vijećnici pišu uistinu zanimljive sudbine koja isprepliće nastanak ove građevine i sudbine ljudi.  Slijede neki od njih…

Dakle, prvi projekt je povjeren Karlu Paržiku  (Veliš, Češka, 4.7.1857.– Sarajevo 16.6.1942.), čehu uz kojeg se veže niz značajnih objekata  koje je projektirao kroz gotovo 6o godina djelovanja u Sarajevu.  On daje osnovu u obliku jednakostraničnog trokuta, uvjetovanog oblikom parcele, na čijim se krajevima nalaze kružni tornjevi pokriveni kupolama, a objekt nosi odlike neomaorske arhitekture. Budući da ministar B. Kallay nije bio zadovoljan projektom, a Karl nije namjeravao mijenjati projekt, izradu novog projekta započeo je Aleksandar Wittek  (Sisak, 10.1852. - Graz 11.5.1894.).

Proučavajući arhitekturu monumentalnih objekata islamske umjetnosti Wittek dva puta ide u Kairo.  Iako je zadržao Paržikov koncept, uzor su mu bile džamija i medresa Hasana II, današnja egipatska knjižnica, i grobna džamija sultana Kait-Beja iz XV. stoljeća.

Navodno je upravo zbog projekta Vijećnice, (i navodno) zbog nedostatka osvjetljenja u glavnoj auli Wittek umno obolio i smješten je u bolnicu gdje se nekoliko puta pokušao ubiti. Kada je gradnju Vijećnice preuzeo zagrebački arhitekt Ćiril Iveković (Klanjec, 1. lipnja 1864. – Zagreb, 15. kolovoz 1933.), priča kaže da ga je Wittek prilikom posjete u bolnici molio da ga nakon smrti sahrane u Vijećnici i da je on u projektu predvidio za to posebnu prostoriju. Ubrzo je  Wittek izvršio samoubojstvo vješanjem. Drugi izvori navode kako je preminuo od tuberkuloze, no do podatka o tome gdje je sahranjen je teško doći.

Ćiril Iveković je napravio male preinake Wittekovog rješenja i 1894. završio projekt. Svečano otvorenje Vijećnice obavio je baron Ivan Apel 20.travnja 1896.godine.

U svojoj 110-godišnjoj povijesti objekt je mijenjao namjene: od Gradske vijećnice, preko Gradske sudnice, Sabora, Akademije nauka i umjetnosti BiH, do Narodne i univerzitetske biblioteke BiH.

Kako sam već spomenula, tlocrt objekta je gotovo pravilan jednakostraničan trokut, sa dužinom južne i sjeveroistočne fasade 56m, a sjeverozapadne 52m. Objekt ima suteren, prizemlje, mezanin i dva kata.  Osnovne konstruktivne elemente čine stubovi, zidovi, lukovi i zastakljena kupola nad holom.

Sve namjerne i nenamjerne prolaznike posebno je impresioniralo glavno pročelje objekta sa prilaznim stepeništem i bočno postavljenim česmama-fontanama, s ulaznim trijemom, nadsvođenim kupolama iznad kojeg je reprezentativna lođa. Najljepši dio arhitekture, slikane i plastične dekoracije objekta povezuje centralni hol, s prizemnim trijemom, trokrakim stepeništem, galerijom na katu i podkupolnim dijelovima.  Ispod ostakljenog svoda kupole, iznad centralnog hola, bio je izveden vitraž od arabesknih zvjezdolikih motiva, povezanih u takozvanu beskonačnu ornamentiku, karakterističnu za široke prostore islamske umjetnosti.

Godine 1912. izvršena je obnova interijera, dok je 1984. godine izvršeno pranje i čišćenje vitraža, te oslikanih površina interijera, restaurirano je predvorje i dijelovi aule te korita česama s lijeve i desne strane ulaznog stepeništa i samo ulazno stepenište.

Izgradnja objekta je stajala  984.000 kruna, a sa 32.000 kruna koliko je dato za namještaj, potrošeno je ukupno preko milion kruna!

1/ 14

2/ 14

3/ 14

4/ 14

5/ 14

6/ 14

7/ 14

8/ 14

9/ 14

10/ 14

11/ 14

12/ 14

13/ 14
Pogled s vitraza

14/ 14

PreviousNext

U noći 25./26. kolovoza 1992. požar prouzrokovan ratnim pogocima uništio je 90% ukupnog bibliotečnog fonda, a objekt je razoren: uništene su sve drvene međukatne konstrukcije, čelična konstrukcija aule i kao i sama aula, uništena su kamena stepeništa i dekorativne ograde, završni dekorativni fasadni vijenci… Pored ratnih razaranja, objekt je i dalje propadao jer su ratne zime doprinijele daljem razaranju zidova tavana, aule, čelične konstrukcije kupole, a posebno zidovi prizemlja koji su konstantno crpili vodu iz velike količine ruševnog i raspadnutog materijala koji se nalazio na konstrukciji prizemlja, prosječne visine od 1,00-1,5m. Nepovratno je uništeno oko dva milijuna knjiga, članaka i časopisa.

1/ 9
Aula

2/ 9
Fasada

3/ 9

4/ 9

5/ 9

6/ 9

7/ 9
Braco Dimitrijevic

8/ 9
ViloncelistVedran Smajlovic

9/ 9

PreviousNext

1996. godine se počelo sa prvim obnovama objekta, sredstvima Vlade Republike Austrije, a nastavilo 1999. godine sredstvima Europske komisije. U narednim godinama izvršeni su istražni radovi, analize i snimanja stanja i stvoreni su uvjeti za izradu glavnog izvedbenog projekta arhitektonske obnove. 

Danas smo svjedoci obnovljene Vijećnice, službeno otvorene 9.5.2014. godine, na Dan Europe i Dan pobjede nad fašizmom. O otvaranju Vijećnice izvijestile su i strane agencije: Reuters, AP, AFP, ANSA. Oko objekta je i dalje ograda i ostat će tu još neko vrijeme, dok svi radovi ne budu završeni, a definitivno otvaranje najavljeno je za 28.6., i to koncertom Bečke filharmonije!

Stvar zbog koje Vijećnica toliko dugu vremena ima stigmu tajnovitosti i strahopoštovanje od 'običnog' čovjeka jesu događaji koji su se dogodili u i oko nje. Za neke se zna da su istiniti, neki su neprovjereni ali se prepričavaju, a neki su sigurno izmišljeni. Sjećate se epizode Top liste nadrealista, kada Rizo prodaje Vijećnicu američkom turistu? Ili vica o vječnoj dilemi: Vjećnica ili Vijećnica?

70-tih godina, da bi ušao i učio u prostorijama Vijećnice, čekao se red! Poraniš ujutro, dobiješ broj mjesta, uđeš, udobno se smjestiš u čitaonicama i učionicama i spremaš ispite. Poticajna radna atmosfera koju čine zagrijani studenti i masa knjiga od kojih se veliki dio nije smio iznositi  garancija su za položen ispit.  

Još prilikom gradnje, zapravo u tijeku postavljanja fasade 1895. konopac kojim se dizala kanta sa malterom je pukao, i kanta je u padu ubila jednog radnika. Slijedeće žrtve su bile austrougarski prijestolonasljednik Franc Ferdinand i njegova žena Sofija.

Prvi pokušaj samoubojstva skokom s prozora Vijećnice izvela je, tada tridesetogodišnja radnica zaposlena na održavanju biblioteke, Ankica Bulić. Ankica je preživjela zahvaljujući građevinskoj opremi koja je stajala uz istočno krilo zgrade.

Vješanje u potkrovlju zgrade gdje je stanovala, izvršila je trideset sedmogodišnja daktilografkinja u biblioteci Ksenija Karić, žena koju su zbog iznimne ljepote zvali Ava Gardner. Radnici biblioteke uspjeli su zaustaviti i jednu svoju kolegicu koja je prijetila skokom sa posljednjeg kata u aulu Vijećnice. Arhitekt Taib Hadžović poginuo je 2000. godine prilikom renoviranja unutrašnjeg dijela Vijećnice, kada se na njega obrušilo pet tona teško stepenište.

Osim tragičnih i „ružnih“ događaja, zablježeno je nebrojeno puno onih ugodnih i lijepih koji su se odvili u prostoru Vijećnice čak i u periodu kada je bila porušena i neuvjetna.

Nastup violončelista Vedrana Smajlovića, koji je nastupio u ruševinama davne 1994. i iz njih odnio kamen, kojeg je simbolično vratio na ponovnom otvaranju 9.5.2014! 

19.6.1994. godine, u ruševinama Vijećnice održan je koncert Sarajevske filharmonije pod dirigentskom palicom maestra Zubina Mehte. Izveden je Mozartov ‘Requiem’, a solisti koji su nastupili na koncertu bili su: Jose Carerras, Ruggero Raimondi, Cecilia Gasdia i Ildiko Komlosi. Tom prilikom, dok je stajao u ruševinama, maestro Mehta je izjavio: „Svi smo potpuno poraženi ovim što vidimo. Nadamo se da će se nakon našeg odlaska desiti nešto što će uvjeriti nekoga da zaustavi ovo ludilo. Možda ćemo doći jednog dana da izvedemo Drugu Mahlerovu simfoniju – Uskrsnuće.“

Bila je Vijećnica svjedok i prezentacije turističkog štanda BiH predstavljenog na sajmu turizma u Londonu 2007., izložbe velikog Brace Dimitrijevića „Budućnost posthistorije“, izložbe grupe Sing Sing, koncerta svirača na lutnji svjetskoga glasa Edina Karamazova, koncerta Gorana Karana, Sarr e Roma, izložbe dječijih crteža, MESS-a i niz drugih događaja... čak i u takvoj Vijećnici, ni sličnoj svom originalnom reprezentativnom izgledu.

Postoji još more podataka, informacija, detalja, fotografija i priča koje se o objektu Vijećnice mogu naći i reći, te time daju plodno tlo legendama koje o njoj kruže - no ipak, najiskreniji doživljaj sigurno je uživo obići sve ovo gore spomenuto, jer ovakav povijesni dragulj nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Dakle, ludilo je zaustavljeno! Javite maestru Mehti da je sve spremno za izvedbu Druge Mahlerove simfonije! 

1/ 42

2/ 42

3/ 42

4/ 42

5/ 42

6/ 42

7/ 42

8/ 42

9/ 42

10/ 42

11/ 42

12/ 42

13/ 42

14/ 42

15/ 42

16/ 42

17/ 42

18/ 42

19/ 42

20/ 42

21/ 42

22/ 42

23/ 42

24/ 42

25/ 42

26/ 42

27/ 42

28/ 42

29/ 42

30/ 42

31/ 42

32/ 42

33/ 42

34/ 42

35/ 42

36/ 42

37/ 42

38/ 42

39/ 42

40/ 42

41/ 42

42/ 42

PreviousNext