TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 24.8.2016.
Sarajevska kocka službeni je suvenir starog grada u Sarajevu, te sadrži pet važnih elemenata - Sahat kulu, sarajevsku katedralu, Begovu džamiju, staru pravoslavnu crkvu i židovsku sinagogu.
Kupola je jedan od veoma čestih elemenata koji se susreću na čaršiji - kupola na Sebilju, Brusa bezistanu i kao takva također je našla svoje mjesto u Sarajevskoj kocki. Oni su okruženi različitim formama koje predstavljaju starogradske zanate, te asociraju na krovove brojnih zanatskih radnji na Baščaršiji. Sarajevska kocka predstavlja četiri religije, pa je zbog toga simbolično izgrađena od četiri vrste drveta: oraha, bukve, hrasta i jasena.
Kako je nastala 'Sarajevska kocka'?
Nakon što je općina Stari grad raspisala konkurs za izradu zvaničnog suvenira, započelo je kreiranje Sarajevske kocke. Zadatak je bio kreirati suvenir koji će predstavljati odraz njene tradicije te kulturne, historijske i materijalne baštine. S obzirom da je kocka jedan od najčešćih motiva koje srećemo u Starom Gradu, autor Aid Rifatbegović je u sklopu toga obuhvatio sve elemente koje stari grad predstavlja i time obezbijedio pobjedu na pomenutom konkursu. Pored Sahat kule, kao univerzalnog simbola, u Sarajevskoj kocki su predstavljeni i elementi zvonika sarajevske katedrale i stare pravoslavne crkve, munare Begove džamije i sinagoge Stari hram. Interesantno je spomenuti da je kocka simbolično izrađena od četiri vrste drveta - oraha, bukve, hrasta i jasena, s obzirom da predstavlja četiri religije.
Tko potpisuje kreativni koncpet kocke?
Umjetnik Aid Rifatbegović potpisuje kreativni koncept Sarajevske kocke. On je zaslužan i za izradu mnogih kreativnih rješenja širom svijeta. Pored Sarajeva, kroz projekt CUBE su predstavljeni i drugi gradovi. Njujorška i bečka kocka su već dostupne u prodaji, a priprema se i izrada suvenira za druge svjetske gradove.
Gdje se proizvodi Sarajevska kocka?
Dio proizvodnje se odvija u Sarajevu, a u posljednjih nekoliko mjeseci kroz projekat ''Ekonomsko osnaživanje Srebrenice“ većina proizvodnje je izmještena u taj grad čime je zaposleno 15 mladih osoba. Pod pokroviteljstvom Ambasade Velike Britanije i portala Posao.ba uskoro će zaposlenje dobiti još 10 mladih osoba u Srebrenici. Također, dio proizvodnje njujorške kocke se odvija u New Yorku u sklopu kompanije Bey Designs gdje se proizvode i dodatni suveniri za područje SAD-a.
Gdje se može kupiti 'Sarajevska kocka'?
Sarajevska kocka se može kupiti klikom ovdje. Nakon narudžbe, kocka će biti dostavljena na Vašu kućnu adresu u roku od 48h. Također, Sarajevsku kocku možete kupiti u raznim suvenirnicama širom Sarajeva.
Foto via Sarajevska kocka
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
