30. Sarajevo Film Festival odat će počast palestinskom reditelju Eliji Suleimanu u znak priznanja za njegov izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti.

Višestruko nagrađivanom autoru bit će uručeno priznanje Počasno Srce Sarajeva, dok će u sklopu programa „Posvećeno“ (Tribute to) biti prikazana retrospektiva njegovih izabranih filmova.




Suleiman je bio gost 25. Sarajevo Film Festivala (2019.) kada je u programu Open Air prikazan njegov film „To mora biti raj“ koji je osvojio posebno priznanje žirija iste godine u Cannesu, predsjednik žirija 22. Sarajevo Film Festivala (2016.) te gost 19. Sarajevo Film Festivala (2013.).

„Čast nam je odati priznanje iznimnom autoru i prijatelju Sarajevo Film Festivala, koji univerzalnim jezikom filma govori o temeljnim ljudskim vrijednostima i emocijama: strahu i nadi, domu i domovini.

Svojim prepoznatljivim duhom, humorom i s dubokim razumijevanjem, Elia Suleiman pokazuje kompleksnost našeg postojanja, osvjetljavajući apsurde života s nenadmašnom jasnoćom i dirljivošću, prikazujući duh i identitet Palestine jedinstvenim autorskim stilom.

Sada, u najmračnijim vremenima u njegovoj domovini, njegov rad predstavlja svjetionik razumijevanja, podsjećajući nas na moć pripovijedanja kako bi potaknuo tako potreban dijalog“, izjavio je Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.




Rođen 1960. godine u Nazaretu, Elia Suleiman živio je u New Yorku od 1981. do 1993. godine. Dok je bio u Sjedinjenim Američkim Državama, režirao je svoja prva dva kratka filma: „Introduction to the End of an Argument“ i „Homage by Assassination“, osvojivši brojne nagrade.

Godine 1994. nastanio se u Jeruzalemu, gdje mu je Evropska komisija povjerila misiju osnivanja Odsjeka za film i medije na Univerzitetu Birzeit. Njegov prvi dugometražni film „Chronicle of a Disappearance“ osvojio je nagradu za najbolji prvi film na filmskom festivalu u Veneciji 1996. godine.

Sa filmom „Divine Intervention“ 2002. godine osvojio je nagradu žirija Filmskog festivala u Cannesu i FIPRESCI nagradu koju dodjeljuje međunarodno udruženje filmskih kritičara, kao i nagradu Evropske filmske akademije za najbolji strani film dodijeljenu u Rimu.




Godine 2007. izabran je među 35 reditelja koji su radili na filmu „To Each His Own Cinema“ snimljenom u čast šezdesete godišnjice Filmskog festivala u Cannesu. Njegov igrani film „The Time That Remains“ bio je u službenoj konkurenciji Filmskog festivalu u Cannesu 2009. godine.

Godine 2012. završio je kratki film „Diary of a Beginner“, dio omnibusa „7 Days in Havana“, koji je prikazan u okviru programa „Un Certain Regard“ Filmskog festivala u Cannesu.

Njegov posljednji dugometražni film „To mora biti raj“ osvojio je posebno priznanje žirija u Cannesu 2019. godine te FIPRESCI Međunarodnu nagradu kritičara Filmskog festivala u Cannesu.

Bio je član žirija brojnih festivala, uključujući filmske festivale u Cannesu (2006.) i Veneciji. Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima se izdvaja „Prince Claus“ iz 2008. godine. Ministarstvo kulture 2020. godine imenovalo ga je „Officier de l'Ordre des Arts et des Lettres“.

Dobitnik je nagrade za evropsko dostignuće u svjetskoj kinematografiji 2022. godine (The European Achievement in World Cinema) Evropske filmske akademije te počasnog doktorata UcLouvain Belgium u februaru 2023. godine.

Elia Suleiman trenutno obnaša dužnost umjetničkog savjetnika Filmskog instituta u Dohi.


Dosadašnji dobitnici Počasnog Srca Sarajeva

Mark Cousins (2023), Lynne Ramsay (2023), Charlie Kaufman (2023), Jesse Eisenberg (2022), Ruben Östlund (2022), Sergei Loznitsa (2022), Paul Joseph Schrader (2022), Wim Wenders (2021), Michel Franco (2020), Mads Mikkelsen (2020), Tim Roth (2019), Isabelle Huppert (2019), Alejandro González Iñárritu (2019), Paweł Pawlikowski (2019), Nijaz Hastor (2018), Nuri Bilge Ceylan (2018), Oliver Stone (2017), John Cleese (2017), Wolfgang Amadeus Brülhart (2016), Stephen Frears (2016), Robert De Niro (Lifetime Achievement Award, 2016), Benicio Del Toro (2015), Atom Egoyan (2015), Agnès B. (2015), Danis Tanović (2014), Gael García Bernal (2014), Béla Tarr (2013), Roberto Olla (2013), Branko Lustig (2012), Emil Tedeschi (2011), Jafar Panahi (2011), Angelina Jolie (2011), Dieter Kosslick (2010), Manfred Schmidt (2009), Cat Villiers (2008), Steve Buscemi (2007), Mike Leigh (2006), Gavrilo Grahovac (2006), Marco Müller (2005).


Dosadašnji gosti programa Tribute to (Posvećeno) Sarajevo Film Festivala

Jessica Hausner (2023), Sergei Loznitsa (2022), Wim Wenders (2021), Michel Franco (2020), Paweł Pawlikowski (2019), Nuri Bilge Ceylan (2018), Joshua Oppenheimer, Oliver Stone (2017), Amat Escalante (2016), Brillante Mendoza, Atom Egoyan (2015), Michael Winterbottom (2014), Cristi Puiu (2013), Todd Solondz (2012), Lucrecia Martel (2011), Bruno Dumont (2010), Jia Zhang-ke (2009), Todd Haynes (2008), Tsai Ming-Liang, Ulrich Seidl (2007), Abel Ferrara, Béla Tarr (2006), Alexander Payne (2005), Dušan Makavejev, Gaspar Noé (2004), Peter Mullan (2003), Stephen Frears (2002), Mike Leigh (2001), Steve Buscemi (2000).

* * *
Foto: PR

Jedan milion pregleda. Za studentski kratki film iz Bosne i Hercegovine to nije samo broj, nego možda još uvijek rijedak kulturni fenomen. Majkino zlato, film koji je započeo svoj život na festivalskom platnu, danas živi novu, digitalnu fazu i to punom snagom.

Od studentske vježbe do filma koji je prešao festivalske okvire, Majkino zlato nastaje 2018. godine kao diplomski film, u produkcijskim uslovima tipičnim za studentski rad skromnim, ali fokusiranim. 

Već na samom startu film ulazi u Takmičarski program studentskog filma na Sarajevo Film Festival, gdje osvaja nagradu za najbolji studentski film. Time priča ne završava, zapravo, tek počinje.

Foto: IMDb

Autorski potpis koji se pamti

Režiju potpisuje Irfan Avdić , tada student Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Zajedno sa scenaristom Adijem Lučićem, Avdić gradi film koji ne pokušava da “objasni” društvo, već da ga pokaže. 

Kamera Alena Alilovića dodatno pojačava osjećaj nelagode – bliski kadrovi, prirodno svjetlo i sirova atmosfera čine da gledalac nema gdje pobjeći od priče.



 

Festivalski život: nagrade, publika i međunarodno priznanje

Nakon Sarajeva, film nastavlja svoj put evropskim festivalima. Osvojio je nagradu publike na Premiers Plans festivalu u Angersu, kao i posebna priznanja na regionalnim festivalima. 

Posebno važan trenutak dolazi selekcijom u program Future Frames na Karlovy Vary International Film Festival , koji okuplja najperspektivnije mlade evropske autore. Za jedan studentski film to je potvrda ozbiljnog autorskog potencijala.




 

Radnja koja boli jer je previše stvarna

U središtu filma je Alem, sedamnaestogodišnjak koji živi s bakom i pokušava da zaradi novac za školski izlet. Kada sistem zakaže, ostaje mu samo vlastita snalažljivost – i moralne granice koje se brzo brišu pod pritiskom siromaštva. Film ne nudi laka rješenja, niti traži empatiju na silu. Njegova snaga je u tišini, pogledima i odlukama koje djeluju sitno, a nose ogromnu težinu. 

Zašto se Majkino zlato i danas gleda? Zato što ne zastarijeva. Teme klasnih razlika, srama zbog siromaštva i mladosti koja prerano mora odrasti danas su možda još vidljivije nego prije osam godina. Film ne nudi spektakl, nego istinu – onu tihu, nelagodnu, ali univerzalnu. 





 

Digitalni život filma: Kako se dođe do milion pregleda?

Godinama nakon festivalskog kruga, Majkino zlato dobija novu publiku online, na YouTubeu je objavljen prije pet godina, gdje se potom počeo širiti organski kroz dijeljenje, preporuke i komentare. Upravo ta sporost i postepenost rasta govore mnogo: milion pregleda nije rezultat trenda već dugotrajne relevantnosti. Publika se u Alemovoj priči i dalje prepoznaje.

 

Da je riječ o uspjehu koji nadilazi lokalni i studentski okvir, potvrđuje i podatak da film na IMDb ima ocjenu 8.4, što je izuzetno visoko i za mnogo veće, produkcijski snažnije projekte. Majkino zlato tako postaje dokaz da studentski film može imati dug život, da festivalska nagrada nije krajnja stanica i da kvalitetna, iskrena priča uvijek pronađe publiku. 

Osam godina kasnije, ovaj bh. kratki film nije samo uspomena na jedan uspjeh  nego snažan podsjetnik koliko daleko može stići autorski glas koji ostaje vjeran svojoj priči.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @irfanavdic