Iako je višetjedni period karantene mnoge od nas već polako usmjerio u pravom smjeru kada su u pitanju izazovi koji nosi organizacija poslovnih i privatnih obveza u domu, još uvijek u razgovoru s bh.damama pronalazimo nove ideje za dodatno obogaćenje svakodnevne rutine i kreiranje dobrog raspoloženja.

Naime, upravo kroz njihove savjete dobijemo dodatnu motivaciju za obavljanje poslovnih zadataka i produktivnost, kvalitetnu organizaciju slobodnog vremena, a nerijetko i preporuke za nova jela koja vrijedi isprobati, knjige kojima ćemo obogatiti kućnu biblioteku, kao i playliste koje će rasplesati sve ukućane. 

Samira Muratović, direktorica marketing agencije Altermedia, koja organizira i Sarajevo Marketing Summit, konferenciju u čije smo pripreme zavirili nešto manje od godinu dana, kroz fotografije nam je pokazala kako izgleda jedan njezin radni dan, ali i otkrila kako organizira obveze s ostatkom tima, komunikaciju s klijentima, kao i što trenutno čita, sluša i gleda.

***
Kako zadržati motivaciju i produktivnost tijekom rada od kuće te kako sada izgleda tvoj radni dan?

Moram priznati da mi je na početku odgovarao rad od kuće, vjerovatno zbog ubrzanog tempa kojeg smo imali prije početka korone pa mi je malo i odgovarao mir koji pruža toplina doma.
Lijep je to osjećaj kad makar i nakratko možeš preskočiti svoju svakodnevnu rutinu, odabir garderobe za posao, izbor odgovarajućih cipela, sređivanje i odlazak na posao. Ali ovo ni u kojem slučaju ne znači spavati duže nego što smo prije radili, boraviti u pidžami cijeli dan. To zaboravite.
Možda će vam prijati par dana ovakva vrsta „odmora“, ali morate biti svjesni da niste na odmoru, nego na radu od kuće i da morate provoditi aktivno više vremena nego prije da biste sve stigli. Jer sad osim vašeg redovnog posla, imate i onaj drugi dio svakodnevnih kućanskih poslova. Organizacija vremena je sad bitnija nego ikad.
Moj radni dan započinje vrlo rano, već oko 6h kada nas budi pas pozivom na obaveznu šetnju.

Nakon ovog slijedi jutarnja kafa za koju sada imam malo više vremena nego inače i mogu je popiti sa ćejfom. A onda se začuju koraci prvo najmlađeg člana obitelji, a potom i ostalih (kćerka 23 i sin 19 godina) i vrijeme je za zajednički doručak. E ovo je prednost svega ovoga što nam se dešava jer sada imamo puno više vremena za naše najmilije.

Već u 10h imamo zakazane online meetinge sa zaposlenicima po timovima kada počinje naš radni dan, gdje prolazimo sve planirane aktivnosti i dajemo osvrt na ono što smo napravili ranije.
Obično ovi sastanci traju 2 do 2 i pol sata u zavisnosti od teme. :)
Tada sa timom podijelimo zadatke i svako ide u izvršavanje onoga što je dobio. Nekada se čujemo i po nekoliko puta u toku dana, ako nam je potrebno nečije mišljenje da bi završili svoj dio posla. Ali bitno je da na kraju imamo krajnji proizvod, rezultat zajedničkog rada.
Više puta u toku sedmice zakazujemo i online sastanke sa našim klijentima kako bismo im prezentirali ideje i moram priznati da nas sada više neko ikad prije raduje kada sa druge strane dobijemo pohvalu za našu proaktivnost, a sada je svaka riječ podrške bitna za svakoga pa tako i za nas.

S obzirom na tvoje iskustvo, koja je glavna poruka koju brendovi sada trebaju komunicirati u ovoj neizvjesnoj, za sve nas izazovnoj situaciji?

Brendovi sada moraju biti bliže svojim potrošačima nego prije. Komunikacija ne smije stati jer to može biti najgora upućena poruka „sada mi ne trebate, jer nemate novce, vidimo se kad ovo sve prođe“. Međutim, to ne znači da mogu nastaviti komunicirati s istim porukama koje su koristili prije krize, moraju prilagoditi ton i stil komunikacije trenutnoj situaciji, poruke moraju sadržavati notu empatije i razumijevanja trenutnog stanja u kojem se nalazimo.
I moram priznati da mnogi brendovi to i razumiju i apsolutno su promijenili svoju komunikaciju. Uzet ću primjer našeg klijenta Deichmann, gdje smo uradili kampanju „Mi i naše cipele ostajemo kući“.

Što trenutno čitaš, slušaš, gledaš…?

Iako u mojoj biblioteci prevladava stručna literatura, ovo vrijeme sam iskoristila i za čitanje malo drugačijeg štiva pa sam na prijedlog svoje kćerke uzela knjigu pod nazivom „40 pravila ljubavi“, Elif Safak.

Na početku korone, danima sam slušala vijesti o broju oboljelih, širenju epidemije u svijetu i moram priznati da mi je sve to počelo djelovati na raspoloženje, a onda sam odlučila dozirati informacije i uzimati samo onoliko koliko je dovoljno. Volim gledati sve emisije koje se tiču preuređenja doma kao i savjete za isto. Vjerovatno bi ovo bila moja druga profesija. :)

Pjesme koje te opuštaju u ovom periodu?

Muzika spaja, tako da slušam sve što vole mladi :), s obzirom na tri mlade generacije u kući, prilagođavam se. Bitno je da je dobar ritam. Naravno, tu je neizostavni RSG radio i njihove top liste.

Kako zadržati #feelgood vibru tijekom kućne izolacije?

Bitno je ne ući u stanje socijalne distance, koristiti sve raspoložive „alternativne“ načine komunikacije i biti u kontaktu s dragim ljudima. Iskoristite vrijeme za sređivanje doma, stvorite ugođaj u kojem će cijela porodica uživati. Sadite i brinite se o cvijeću.

Ne zaboraviti na sebe. Priuštite sebi trenutke spa ugođaja u vlastitom domu. Uživajte u svakom momentu kojeg provodite sa svojom porodicom. Organizujte zajedničko gledanje filmova ili igranje društvenih igara. Sve ove savjete primjenjujem i moram priznati da se dobro osjećam. Još samo da počnem trenirati. :)

Kako prirediti mini iznenađenje za drugu osobu tijekom kućne izolacije?

S obzirom da najviše vremena provodimo kući, kuhajući za svoje najmilije, pripremiti nešto što svako od njih voli. Sada imamo vremena i za ispunjavanje želja kada je hrana u pitanju.

Najveći strah tijekom kućne karantene?

Nakon stanja šoka, strah je nešto što je sasvim normalno u svakoj kriznoj situaciji, pa tako i u ovoj u kojoj se trenutno nalazimo. Strah za najbliže da se ne razbole, prvenstveno strah za djecu jer su u godinama kada se puno kreću i imaju kontakt sa više osoba u toku dana, strah za naše roditelje, kako moje tako i suprugove, jer su oni rizična skupina, strah da će ovo trajati puno duže nego što smo to prvobitno mislili.

Najveća prednost kućne karantene?

Za vrijeme karantene imate toliko vremena da nema isprike, ne mogu stići ovo ili ono. Sad možeš napraviti sve ono što si odgađala mjesecima, vadeći se na činjenicu da nemaš vremena. Tako sam uspjela prevrnuti stan naopačke, prečistiti svaki ćošak, urediti balkon sa cvijećem i stvoriti prostor za uživanje sa svojom porodicom.

Nakon završetka kućne izolacije, prva stvar koju ću napraviti je:

Izgrliti se sa sebi bliskim ljudima, prvenstveno svojim roditeljima, koji su 65+ pa sam se morala pridržavati svih mjera predostrožnosti, a nakon toga negdje otputovati, daleko, daleko…
Do mora odmah. :)

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR