Preko hita Nicholasa Sparksa 'Dear John' koji će raznježiti apsolutno svakog, pa sve do zanimljivih filmskih implementacija nekih od nama jako poznatih priča kao što su Crvenkapica i priča o Juliji – Amanda Seyfried je dama koja se odlično snalazi u brojnim filmskim scenarijima.

Među njima je nezaobilazna teen komedija koju ćete sigurno htjeti pogledati ponovo – 'Mean Girls', ali i par obiteljskih priča koje se kriju iza naslova 'Nevjerojatan život psa Enza', 'Fathers and Daughters' i 'Vjenčanje godine'.

Brzo će vas razveseliti i činjenica da Amandi u ovim filmovima društvo prave Channing Tatum, Meryl Streep, Rachel McAdams, Russell Crowe, Aaron Paul, Diane Keaton, Katherine Heigl i mnogi drugi sjajni glumci koje također volimo gledati, a traileri vas, kao i uvijek, očekuju u nastavku.
Uz koji od ovih naslova vi provodite vikend?

Mamma Mia (2008.)

https://www.youtube.com/watch?v=iCVpJ8x1Tnc&t=21s

Dear John (Sve što želim si ti) (2010.)

https://www.youtube.com/watch?v=r0fq5dd0C60

Mean Girls (Opasne djevojke) (2004.)

https://www.youtube.com/watch?v=oDU84nmSDZY

Red Riding Hood (Crvenkapica) (2011.)

https://www.youtube.com/watch?v=PM8V3cHdSC4

Letters to Juliet (Pisma Juliji) (2010.)

https://www.youtube.com/watch?v=8j0qMY-LeKM 

The Art of Racing in the Rain (Nevjerojatan život psa Enza) (2019.)

https://www.youtube.com/watch?v=Dp2ufFO4QGg

Fathers and Daughters (2015.)

https://www.youtube.com/watch?v=fAWzt3aER-0

The Big Wedding (Vjenčanje godine) (2013.)

https://www.youtube.com/watch?v=SnD2EacXk0E

The Last Word (2017.)

https://www.youtube.com/watch?v=AthlyFc79T0

Treće izdanje Industry Day u Visokom još jednom je otvorilo pitanje dizajna kao sistema, onog koji povezuje ideju, proizvodnju i odgovornost.

Kroz ovogodišnji fokus na „Green Deal“, razgovor se pomjera dalje od estetike i ulazi u prostor odluka, procesa i uticaja koji dizajn ima na društvo.

U tom kontekstu, razgovarali smo sa Slavimirom Futrom, jednim od najuticajnijih dizajnera i vizualnih komunikatora u regionu, čiji rad već godinama pomjera granice između forme, poruke i sistema.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

Njegov pristup dizajnu ne počinje izgledom, nego pitanjem smisla, što se jasno reflektovalo i kroz njegovu ulogu na Alma Ras Industry Day. Dizajn, kako ga on vidi, nije dekoracija, nego rezultat jasno postavljene ideje i razumijevanja onoga što treba da komunicira.

Zato njegov pogled na savremeni dizajn pomjera fokus sa onoga što vidimo na ono što osjećamo i razumijemo već u prvim sekundama susreta s vizualom.



 

4 pitanja za Slavimira Futru o dizajnu i onome što odmah primijetimo

Razgovor sa Slavimirom Futrom otvara pitanja koja su danas ključna za razumijevanje dizajna. Umjesto forme, fokus stavlja na istinu, inteligenciju i osjećaj koji dizajn ostavlja. 

Njegovi odgovori pomjeraju granicu između lijepog i smislenog, između trenda i onoga što traje.




Kada gledate jedan dizajn, šta vam prvo govori da li ima identitet ili ne?  

Pa, prije svega, kod tih stvari je najvažnije da budu istinite. To se jednostavno nekako osjeti. Mi živimo danas u vremenu kada svi mogu da naprave nešto lijepo i atraktivno, a jako malo ljudi mogu da naprave nešto pametno. I to je ono što nas odvaja od umjetne inteligencije, ali i od “umjetničke” u tom smislu. 

Tako da se odmah vidi, stvarno na prvi pogled, da li je nešto vještačko ili je organsko, prirodno, pametno i lijepo. To je sveti gral komunikacije.




Koja je najčešća greška mladih dizajnera danas?  

Mislim da mladi dizajneri upravo tu problematiku forme usvajaju brže nego problematiku istine, odnosno inteligencije. Zato što je lakše doći do forme nego do istine, ljudi to rade preko ljepote. 

Lako se iskopira nešto što je trend, nešto što se svima sviđa, i onda se na taj način svrstate u jednu armiju istomišljenika estetskih i time sebi obezbijedite neku poziciju u tom mikro društvu kojem pripadate.

Ali ono što preživljava decenije, da ne kažem vijekove, uvijek je ta suštinska istina. Uvijek treba tražiti više u inteligenciji nego u ljepoti.




Kako znate da je projekat završen? Postoji li ta tačka gdje treba stati?  

Projekat se završava onda kada se osjeti da će uraditi svoj posao. Ipak je grafički dizajn dio industrije u kojoj ste vi direktno vezani za potrebe klijenta. 

To se osjeti kad je dovoljno, kada nema potrebe da se zatrpava dodatnim informacijama ili dodatnim estetikama koje služe da uljepšaju stvar.

Čim vidite da neko ukrašava, znači da pokušava da nadoknadi neku rupu u konceptu ili opet u toj istoj inteligenciji.




Jedna riječ koja danas najviše nedostaje dizajnu?  

Ljubav.

To je ono što se osjeća duboko. Empatija i međuljudski odnosi postali su nešto što se podrazumijeva, a zaboravili smo koliki je njihov potencijal i intenzitet. Ono što je duboko u nama skriveno, što je naša priroda, mi smo usmjereni jedni na druge.

A u novim okolnostima tehnoloških revolucija mi smo se, zapravo, okrenuli više sebi. I onda iz te pozicije gledamo svijet, a svijet nije nigdje van nas, on je u nama.

Onaj ko je shvatio da je čitav svijet u njemu, čitav univerzum i život, ta osoba privlači druge ljude. I to je ono što mladi nikako da shvate.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba