Maja Topčagić je udružila snage s mladom Albinom Huskić i snimila fotografije koje će vas u najmanju ruku raznježiti.

Albina je preuzela ulogu elegantne, krhke balerine odjevene u crno bijelu kombinaciju koja pleše po jesenskom lišću, izvodi piruete na skeli i priča priču svakim svojim pokretom...  Pozadina fotografije se odlično uklopila u ovu jesensku priču - klasika koja je sinonim za ovaj ples odlično se isticala uz retro građevine u pozadini, a oštrina i hladnoća skela je bila odličan kontrast toplini i strasti koju nosi jedan baletni pokret. Cijela priča je rezultirala i s par odličnih Albininih portreta, a i njene cipelice su nakon snimanja dobile mini make over. Zašto balet nazivaju plesom u kojem sanjate na svojim stopalima, pogledajte u nastavku.

***
Foto: Angelica Photography
Tekst: BONJOUR.ba 

Dok mi bježimo iz grada, Baščaršija radi punom parom. Iza izloga koji ne mame sniženjima ni trendi neonkama, kriju se majstori koji cijelo ljeto ostaju ovdje: pletu srebro, tope bakar, ušivaju uzorke stare stotinama godina.   

Zanati koji su stvorili ovaj grad idalje žive, tiho i uporno, ali sve rijeđe ućeni, sve rjeđe prepoznati. Zato vam ovog ljeta donosimo priču o onima koji idu na more tek kada sezona završi (a možda ni tada), jer njihove ruke ne poznaju sezonu.

Kazandžije: Gdje bakar još odzvanja  

U sokaku Oprkanj, u ulici Kazandžiluk, dok turisti traže hlad, čulo sluha vas može dovesti do male radionice gdje čekić idalje udara u ritmu od prije pet stoljeća.   

Kazandžijski zanat, oblikovanje i ukrašavanje bakra, ovdje se radi kao nekad, s pećima koje tope i oblikuju, s kalupima, s džezvama koje ne izgledaju kao poklon paketi, nego kao naslijeđe.  







Nekad ih je bilo preko 150, danas ih možete nabrojati na prste. Ipak, kada uđete u ovu radnju, miris metala i crni tragovi na rukama majstora podsjetit će vas da ste u prostoru koji čuva Sarajevo bolje od mnogih muzeja.  

Četkar: Zanat koji ne može nestati (ali skoro jeste)  

U jednoj od manjih radnji, naizgled bez posebne oznake, pronašli smo radionicu četkara. Prava četka, za obuću, za pčelare, za pekare, za molere, idalje se pravi ručno. Konjska dlaka, drvo, žica. Svaka četka ima funkciju, oblik i svrhu. A najvažnije: ima porijeklo.   





 

Zanat koji je nekad imao desetine radionica danas je skoro izbrisan. No, taj jedan preostali majstor još radi i ne prodaje samo proizvod, već znanje, tišinu i poštovanje prema onome što traje.   



 

Isfahan: Tepisi koji nose priče pod nogama  

U hladu Morića hana, kroz vrata iza kojih često ne uđemo misleći da nemamo razloga, nalazi se Isfahan, prostor u kojem svaki ćilim ima vlastitu biografiju. Rukotvorine iz Irana, tepisi rađeni od prirodnih boja i vune, komadi koji se ne mijenjaju sezonski nego traju generacijama.   





 

 

Vlasnik ovog prostora ne prodaje stvari, već nudi kontekst. Svaka šara, svaki rub, boja i tkanje imaju značenje. Nisu tu da ih gledamo s vrata, već da uđemo, pitamo, naučimo. Jer kao što tepih nosi prostor, tako i ovaj zanat nosi kulturu.  





 

Ovi ljudi ne očekuju ni lajkove, ni reklamu. Njima je dovoljan kupac koji pita: "Ko je ovo pravio?" . Ako ovog ljeta uđete u jednu takvu radnju, znajte: niste kupili stvarčicu, kupili ste trag.

Zanati čine ovaj grad. Ne dozvolimo da čine prošlost.

A za kraj prvog serijala Baščaršija ljeti, donosimo vam i razglednicu kao malu uspomenu koju možete sačuvati ili poslati nekome koga volite, baš kao podsjetnik da najljepše priče Sarajeva još uvijek nastaju rukama.
 

Bonjour.ba produkcija