TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 13.3.2023.
Kako se zimi bliži kraj, već je svima postalo jasno da planiranje putovanja i izleta je nova/stara navika kojoj se rado vraćamo sa prvim zrakama sunca.
Robert Dacešin, istinski zaljubljenik u putovanja na društvenim mrežama poznat kao RIO, adresa je na koju često zavirimo kako bi potražili zanimljive i popularne destinacije, ali i nerazvikana mjesta koja nas vrlo brzo nagovore da se i sami prvom prilikom zaputimo na istraživanje.
Ako nekim čudom niste još uvijek prošetali ulicama Sarajeva, krajnje je vrijeme da ovaj posebni grad uvrstite na svoju listu mjesta koje želite posjetiti kako biste zabilježili divne fotografije i kreirali uspomene za cijeli život.
Robertovi savjeti i iskustvo sigurno će vam dobro doći ukoliko uskoro planirate doći u Sarajevo i upravo zbog toga prenosimo njegove preporuke za top 17 lokacija u Sarajevu.
Započnite posjetu grada odlaskom na Baščaršiju
Odakle krenuti nego od jezgra grada, starog centra, ili jednostavno rečeno – srca Sarajeva. Kad se izgubite kaldrmisanim uličicama i kad vas ponese miris prave domaće kafe iz fildžana, nemoguće je da ne osjetite istinsku dušu ovog grada. Bezbroj zanatskih prodavnica, porodičnih radinosti koji tradiciju vuku i do 10 generacija unazad, čajdžinice i suvenirnice, učiniće da se osjećate kao da ste ušli u malu bajku velikog grada.
Ne zaboravite da se uslikate kod Sebilja, najprepoznatljivijeg simbola Sarajeva. Riječ „sebilj“ je turskog porijekla i znači „zgrada na putu u kojoj ima vode.“ Danas je Sebilj centralno mjesto Baščaršije, mjesto odakle ona počinje i završava i svakako nešto što ne možete niti trebate propustiti dok ste ovdje.
Provozajte se Trebevićkom žičarom
Ako pitate starijeg lokalca za Trebevićku žičaru, vjerovatno će vam uzvratiti osmijehom i pogledom koji je pun sjete na neka davna, prošla vremena, kad su se svi oni sa radošću svakodnevno vozali tada zvanom „uspinjačom“ od Bistrika do Trebevića. Uspinjača je svečano otvorena 3. maja 1959. godine uz pristustvo brojnih građana na tadašnjoj polaznoj stanici u Ulici Avdage Šahinagića, ispred Vijećnice. Žičara je tada bila simbol ne samo Sarajeva već i cijele Jugoslavije jer je bila jedna od rijetkih koja vas je za svega 12 minuta dovozila iz užurbanog centra grada u oazu prirode, gdje vas je čekao restoran i nevjerovatan pogled na grad sa vidikovca.Danas, žičara ima 33 kabine sa 10 mjesta, kapaciteta 1200 putnika na sat. Umjesto tadašnjih 15, ona danas na Trebević stiže za 7 i po minuta.
Cijena: Za lokalce je 6 KM (uz ličnu kartu na uvid), za strance 20 KM.
Prošetajte bob stazom
Kada se žičarom popnete na Trebević, ono što nikako ne smijete propustiti je obilazak bob staze, izgrađene za potrebe zimskih olimpijskih igara koje su se u Sarajevu održavale 1984. godine, kada je Jugoslavija postala prva komunistička država u istoriji, kojoj je povjereno organizovanje ovog događaja. Šetnja stazom vraća vas u neka davna vremena, i jednu od najskupljih investicija grada u to doba. Osim što je bila jedna od skupljih, bila je i dosta zahtjevna za izgradnju, a ona je povjerena profesoru Gorazdu Bučaru, koji je sa grupom arhitekata napravio remek djelo.
Napijte se vode sa česme na Gazi Husrev Begovoj džamiji
Svojevrsni simbol Sarajeva i sve koje pitaš, reći će ti da ako nisi popio vode ovdje, kao da i nisi bio u Sarajevu. Legenda kaže da ako se napiješ vode sa ove česme, sigurno ćeš se vratiti u Sarajevo, i evo, isprobano radi. Bio sam u Sarajevu nebrojeno puta, što planski što neplanski, tako da sigurno ima nešto i u tome!
Ako je Sebilj simbol Bašaršije, onda je Begova džamija, kako je skraćeno svi zovu, simbol starog jezgra grada. Okružena sa svih strana uskim uličicama punih zanatskih prodavnica, na ovaj način još više dobija na izražaju jer se ističe svojom visinom i imponzantnom gradnjom koja datira iz 16. vijeka. Džamija se smatra jednim od najboljih primjera osmanskog arhitektonskog stila na Balkanu i sadrži brojne kulturno-istorijske vrijednosti, uključujući originalne freske i mozaike. Begova džamija također je važan kulturni i duhovni centar za muslimansku zajednicu Bosne i Hercegovine.
Posjetite Tunel spasa
Ako pričamo o onoj tužnoj strani Sarajeva, svakako da je ona prvenstveno vezana za nesretni rat koji se dešavao na našim prostorima početkom devedesetih godina. Ipak, bez obzira na priču koja prati ovaj period, ovdje nećemo o tužnim stvarima, već o onim istorijskim koje danas ovde imate priliku vidjeti i pobliže se upoznati sa nekim od najpotresnijih detalja ovog perioda.
Zavirite u Muzej ratnog djetinjstva
Sarajevo je bez dileme mjesto na Balkanu gdje se nalazi jedan od najneobičnijih, najunikatnijih i vjerovatno najtužnijih muzeja na ovim prostorima.
Kada dođete u Muzej ratnog djetinjstva, ne možete da ne osjetite neki nevjerovatan miks emocija. Tuga koja vas obuzme kada vidite sve izložene eksponate koji pričaju svoje nevjerovatne priče i od kojih svaki kao da tu pred vama govori sve ono što se dešavalo u nesretnom ratu, do nekog neopisivog osjećaja gdje nam je drago da je sve ovo što vidimo sačuvano od zaborava, u čast svim žrtvama rata i onima koji su doživjeli traume.
Muzej ima preko 500 eksponata, od kojih je izloženo 50 i koji se rotiraju na svakih 6 do 8 mjeseci. Stoga, u muzej itekako vrijedi doći više puta, jer će vjerovatno postavka naredni put kada dođete biti potpuno drugačija, sa nekim drugim pričama, ispovijestima i osjećajima koji će vas obuzeti.
Uslikajte se kod Vječne vatre
Na tromeđi Ulice Maršala Tita, Ferhadije i Mula Mustafe Bešeskije, smjestio se svojevrsni simbol Sarajeva, Vječna vatra. Kao što joj i ime samo kaže, ova vatra neprestano gori u znak sjećanja na žrtve rata 1992-95, podsjećajući na teški period i da se ovako nešto nikada više ne dogodi.
Foto: @world.filtered
Vatra također predstavlja jedinstvo, solidarnost i spomen obilježje, a ne možete da je promašite nakon što Ferhadijom, središnjom ulicom Sarajeva prošetate od Baščaršije ka Ulici Maršala Tita.
Isprobajte neke od autentičnih restorana
Kad se umorite od obilaska i kad vam noge već počnu slati signale da je vrijeme da se odmore a stomak traži hranu, idealno je da napravite pauzu u nekom od autentičnih restorana i kafića koje ovaj grad može da ponudi.
Iako je bezbroj kvalitetnih restorana u gradu koji imaju odličnu hranu i piće, napravio sam listu onih autentičnih, gdje će vam sam boravak ovde ostati u sjećanju i biti svojevrstan doživljaj koji ćete dugo pamtiti.
Foto: @mrkva_cevabdzinica
Naravno, simbol Sarajeva su svakako ćevapi i pite, pa ako želite lokalno iskustvo, zavirite u neku od ćevabdžinica i buregdžinica, u kojima se prave one prave, autentične pite pod saćem i ćevapi, gdje vam već krene voda na usta na samom prilazu ovim objektima, jer miris koji se širi iz njih, ogladnio bi i one najsitije.
Najpoznatiji ćevapi su “Kod Želje” i “Ferhatović”a, a ne zaostaju ni “Ćevabdžinica Hodžić” i “Mrkva”.
Kada govorimo o restoranima koji već svojim imenom nagovještavaju da se radi o autentičnom iskustvu, nikako ne smijemo zaboraviti na Četiri sobe gospođe Safije, šaramantan restoran koji će vas osvojiti na prvu.
Foto: @majapilav
Iznenađujuće, ovaj restoran nije osnovala gospođa Safija, kako bi se iz imena moglo pretpostaviti, već je gospođa Safija predstavnik i simbol svih onih autentičnih osobina Bosne i Hercegovine, lijepih vremena, otmjenosti, manira i šarma, baš kakav je i ovaj restoran sa svoja četiri dijela, restoranom, Wine & Tapas barom, Loungeom i Safijinom Baščom.
Ako ste ljubitelj čaja, ne zaboravite otići u Čajdžinicu Džirlo, autentično mjesto gdje možete birati između čak 53 vrste čaja! U samo 20 kvadrata, koji ovom mjestu daju još posebniji šmek, stalo je mnogo toga, od porodične priče i želje da Sarajevo dobije nešto autentično, do svjetskih ukusa čaja sa svih strana naše planete.
Dveri su restoran za koji sami vlasnici kažu da su jedan od onih gdje dođete kao gost, a vratite se kao prijatelj i to je zaista tako! Dveri nude veliku lepezu autentičnih bosanskih jela, od pogača preko pura i ostalih jela iz kuhinja naših baka do bifteka, gulaša i vegetarijanskih jela koji će sasvim sigurno zadovoljiti svako nepce.
Ne propustite Vrelo Bosne
Ako ste u Sarajevu duže od jednog dana, a vjerovatno jeste, jer ovde toliko toga ima za vidjeti, ne smijete propustiti Vrelo Bosne i unikatnu vožnju fijakerima ovdje. Događaj je potpun ukoliko ste ovde u proljeće, ljeto ili jesen, jer će šetnja ili vožnja alejom natkrivenom krošnjama drveća biti potpun ugođaj i idealna prilika za bijeg od vrućina.
Foto: @van_ica
Ovaj prirodni park se nalazi na teritoriji Ilidže, gdje je u srcu šume, zelenila i prirode smješten izvor rijeke Bosne. Okružen kafićima i mjestima za odmor, idealno je mjesto Sarajeva za odmor i relaksaciju.
Doživite najbolji pogled u gradu sa Žute tabija
Žuta tabija predstavlja bez dileme jedno od mjesta sa najboljim pogledom na Sarajevo, a sagrađena je 1809. godine. Za njenu izgradnju je korišten grubo tesani kamen sa sedam vanjskih strana visokih 10 metara, a sama tabija je visoka 27,5 metara. Istorija kaže da se nakon provale Eugena Savojskog, 1697. godine, pokazalo da mala tvrđava, koja se u to vrijeme nalazila na mjestu današnje Bijele tabije, nije dovoljna za odbranu grada, pa je bosanski namjesnik Gazi Ahmed-paša Rustempašić Skopljak 1729. započeo sa gradnjom bedema oko Vratnika. Na krajevima odbrambenog zida izgrađeno je 5 bastiona, od kojih je jedan Žuta tabija koja je ime dobila po žutom kamenu od kojeg je sagrađena. Nakon austro-ugarskog osvajanja Sarajeva utvrda je izgubila svoju funkciju.
Danas je Žuta tabija mjesto sa kojeg se pruža fascinantan pogled na Sarajevo i jedan je od omiljenijih sarajevskih vidikovaca. To je i mjesto sa kojeg u vrijeme muslimanskog mjeseca Ramazana puca top koji označava vrijeme zalaska sunca i prekida cjelodnevnog posta.
Osjetite multikulturalnost Sarajeva
Kada šetate Ferhadijom, centralnom ulicom Sarajeva, ne možete da na asfaltu ne primijetite Sarajevo Meeting of cultures – mjesto gdje se susreću dvoje kulture, istočnjačka i zapadna, i koje tako dobro opisuje suh ovog grada.
Sarajevo je zaista to – spoj modernog i tradicionalnog, spoj različitosti, vjera, nacija i običaja. Ako stanete na ovu tačku i okrenete se na jednu stranu, čeka vas ono Sarajevo koje ima osmanski uticaj, čajdžinice, džezve, dućane i zanatske radnje, a sa druge strane, moderno Sarajevo koje živi duh ovdašnjeg vremena.
Zato ga i volimo – jer je toliko različito, a naše.
Napravite izlet do zaboravljene vile Stojčevac na Ilidži
Smještena u podnožju planine Igman, u blizini Velike aleje na Ilidži i izletišta Vrelo Bosne, vila Stojčevac nekada je bilo jedno od omiljenih izletišta Sarajlija. Prostrana i široka, sa malim jezercetom na kojem su se nekada, za vrijeme prvomajskih praznika, mnogi znali i okupati, vila je bila jedan od ukrasa ovog kraja, posebno iz razloga što se nalazi u prelijepom prirodnom okruženju sa čak 73 prirodna izvora vode.
Međutim, vila je vremenom uništena, a umjesto da postane turističa atrakcija koja bi privlačila turiste, ova vila kao i većina imovine Josipa Broza Tita širom bivše Jugoslavije uglavnom propada. Razlog je navode taj da Stojčevac nije ni u čijoj nadležnosti i niko nema želju da bar ukloni ruševine. Zbog toga, sama vila, kao i tuneli, danas su pretprani smećem i na momentima prilično nesigurni.
Zavirite u Katedralu Srca Isusova
Preplitanje kultura i religija jedna je od najprepoznatljivijih osobina Sarajeva te ćete ovdje samo u užem centru Sarajeva vidjeti dosta džamija, katedrala, crkvi i sinagoga na jednom mjestu. A u narednim redovima, biće nešto više o vjerskim objektima grada.
Foto: @geziyagmuru
Za početak, da vam predstavim Katedralu Srca Isusova, koju ne možete zaobići kada šetate centrom Sarajeva. Katedrala je sagrađena 1889. godine u neogotičkom stilu, a projektovao ju je mađarski arhitekta Josip Vancaš, koji je inspiraciju za nju pronašao u katedralama Notre Dam u Dijonu i Teyn u Pragu. U Katedrali Srca Isusova nalazi se grobnica Josipa Štadlera, vrhbosanskog nadbiskupa sa početka 20. vijeka, koji je i inicirao gradnju ove bogomolje. Ispred ulaza u crkvu postavljen je spomenik papi Ivanu Pavlu II koji je 1997. godine posjetio Sarajevo.
Ne propustite sabornu crkvu Presvete Bogorodice i sinagogu Aškenazi
Saborna crkva Presvete Bogorodice najveća je pravoslavna bogomolja u Sarajevu čiji je kamen temeljac postavljen 25. juna 1863. godine, a gradnja je potpuno dovršena 11 godina poslije, tačnije 1874. godine. Graditelj ovog zdanja bio je Andrija Damjanović iz Velesa (Makedonija), iz porodice uglednih graditelja Renzovski, koji su podizali i ukrašavali crkve širom Balkana – od Makedonije i Bugarske, do Turske i Bosne i Hercegovine.
Foto: @vuralsahn
Kada govorimo o sinagogi Aškenazi, treća je po veličini sinagoga u Evropi i izgrađena je 1902. godine. Nalazi se nedaleko od Latinske ćuprije i Drvenije, na lijevoj obali Miljacke, a za njen izgled, zadužan je Karl Paržik, autor mnogih zgrada u Sarajevu.
Foto: @latofinestrino_
Naučite više o Zimskim Olimpijskim Igrama u Olimpijskom muzeju Bosne i Hercegovine
Olimpijski muzej Bosne I Hercegovine, koji se danas nalazi u sklopu Olimpijskog komiteta, pored dvorane Zetra otvoren je 8. februara 1984. godine na dan otvaranja XIV zimskih olimpijskih igara, a otvoren je s ciljem da trajno čuva sjećanje na organizaciju jednog od najvećih sportskih događaja održanog na području Jugoistočne Evrope.
Foto: @olympicmuseumsarajevo
Od 1984. do 1992. godine Muzej je djelovao u reprezentativnoj vili u centru Sarajeva. Međutim, tokom rata, zgrada Muzeja je zapaljena i uništeni su mnogi vrijedni eksponati. Spašeni eksponati su ponovno postavljeni u novom Olimpijskom muzeju, 2004. godine, u povodu obilježavanja 20. godišnjice XIV ZOI.
Upoznajte se sa istorijom Inat kuće
Priča o Inat kući započinje krajem 19. vijeka kada su Austrougari odlučili da izgrade Vijećnicu na njenoj sadašnjoj lokaciji i uspostave tramvajski saobraćaj u njenoj neposrednoj blizini. Za takav poduhvat bilo je potrebno srušiti dva restorana i jednu kuću. Vlasnik ove kuće, stari Benderija, nije želio prihvatiti ponudu iako mu je nuđeno mnogo više novca nego što kuća zaista vrijedi. Bio je uporan. Imao je svoj zahtjev od koga nije želio odustati. Nakon dužih pregovora, vlasti su morale pristati. Benderija je dobio kesu dukata, a kuću su mu ciglu po ciglu prenijeli na drugu stranu Miljacke.
Kažu da je često stajao na mostu, zapalio lulu, naslonio se na ogradu i posmatrao preseljenje. I tako Inat kuća pređe na drugu stranu, baš onakva kakva je prevashodno i bila. Sada kao simbol bosanske tvrdoglavosti, inata i upornosti, ponosno stoji na lijevoj strani Miljacke. Kuća se inače nalazi pod zaštitom Zavoda za kulturnoistorijskog nasleđa, što govori o važnosti objekta, a od 1997. godine je pretvorena u nacionalni restoran u kome možete osjetiti duh bosanskih kuća građenih u osmansko doba.
A zanimljivo je spomenuti da ispred same kuće stoji natpis: “Bila sam na onoj strani, ali pređoh vamo iz inata.”
Obiđite mostove grada
Kako se naša priča o ovom predivnom gradu bliži kraju, kako je završiti nego pričom o njenim mostovima i njegovim simbolom Miljackom. Miljacka, rijeka koja protiče Sarajevom, dijeli ga na, kako to Sarajlije vole reći, južnu ili bistričku stranu, te sjevernu, sunčanu stranu grada. Dvije obale Miljacke spaja nekoliko mostova, od kojih je svaki poseban i jedinstven na svoj način.
Od sedam starih sarajevskih mostova što su premošćivali Miljacku danas su ostala samo tri – Šeher- ćehajina, Latinska i Kozija ćuprija.
Prva dva možete vidjeti u samom gradu, ali do trećeg, Kozije ćuprije morate pješačiti oko pola sata uzvodno šetnicom uz kanjon rijeke Miljacke. Latinska ćuprija (od 1918-1992 nosio naziv Principov most) je sarajevski most iz osmanlijskog perioda, i jedan od najstarijih mostova u Sarajevu. Most je sagradio Ali Ajni-beg 1565. godine. Most je povezivao desnu obalu Miljacke sa dijelom grada gdje je stanovalo katoličko stanovništvo, koje je u narodu bilo poznato kao Latinluk, pa je tako i dobio ime Latinska ćuprija. U blizini mosta je, godine 1914. izvršen atentat na prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, vojvotkinju Hohenberga, koji se uzima kao povod Prvog svjetskog rata.
Foto: @markoran
U neposrednoj blizini Vijećnice, pored Inat kuće koju sam maloprije spomenuo, nalazi se Šeher ćehajina ćuprija, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, za koji se pretpostavlja da je izgrađen u 16. ili 17. vijeku. O imenu Šeher-Ćehaja postoje mnoge priče. Jedna predaja kaže kako je gradnju mosta finansirao izvjesni Alija Hafizadić, a druga, poznatija među Sarajlijama, veli kako je graditelj ćuprije bio čuveni Hadži Husein, šeher-ćehaja (upravitelj) grada. On je, vjeruje se, umro prije nego je most sagrađen. Kada je vijest o njegovoj smrti stigla do njegovog sina Mustafe u Stambol, ovaj odluči da se sa ženom vrati u Sarajevo i dovrši izgradnju mosta.
Foto: @b.mjaes
Festina Lente je pješaki most sagrađen 2012. godine ispred akademije likovnih umjetnosti, čiji su idejni projekat osmislili upravo i njeni studenti, Adnan Alagić, Bojan Kanlić i Amila Hrustić. Most je dužine 38 metara i širine od 4 do 7 metara. Njegova čelična konstrukcija obložena je aluminijskim pločama, a ograda je načinjena od laminiranog stakla sa drvenim rukohvatima.
Osvjetljen je LED rasvjetom postavljenom na ogradi i podu, a u središnjem dijelu mosta postavljene su dvije drvene klupe za odmor. Na oba ulaza na most u podu je ugraviran natpis Festina Lente, što na latinskom znači požuri polako.
Ako vam se svidjela ova preporuka ne sumnjamo da ćete uživati i u ostalim savjetima za putovanja koje daje Robert na svom Instagram profilu.
***
Naslovna fotografija: @fotko_ja
