TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.11.2020.
Važan dio večernje rutine, uz čitanje inspirativnog sadržaja, opuštajuću glazbu u pozadini i beauty rituale, je i atmosfera i stil uređenja naše spavaće sobe.
Kako biste sobu učinili toplijom i dali joj dodatan šarm, biramo detalje i dodatke koji oslikavaju naš stil i istovremeno utječu na kvalitetu sna.
Posebice pažnju usmjeravamo ka odabiru kvalitetnog madraca i jastuka uz koje ćemo se ujutro buditi odmorni i spremni za sve izazove koje nosi dan.
Ana Ljubić
Ana Ljubić je u periodu pandemije pokrenula brend eko jastuka Pulvinaris koji su u potpunosti prirodan proizvod i izrađuju se ručno. Punjeni su ljuskicama heljde i pira, a o njihovim benefitima, kao i postupku izrade, saznali smo više detalja u razgovoru s Anom.
***
Kako ste došli na ideju pokretanja brenda i tko čini vaš tim?
Ova ideja se razvija iz moje ljubavi prema prirodnim proizvodima i šivanju.
Ranije sam radila unikatne cekere i na taj način usavršavala svoje krojačke sposobnosti. Moja prijateljica koja i sama radi prirodne pripravke podsjetila me je u jednom našem razgovoru na ove jastuke i ispričala svoje iskustvo vezano za njih. Inspirirana njezinom pričom sam krenula u akciju.
Željeli smo našem tržištu ponuditi jedan drugačiji proizvod koji je 100% Hercegovac. Sve materijale koje koristimo su iz BiH i proizvod je 100% ručni rad i 100% prirodan.
Jako teško je bilo započeti ovaj posao s obzirom da smo imali jako malo izvora informiranja. Svi izvori iz kojih sam učila su bili na raznim svjetskim jezicima pa bi danima sjedila i prevodila svaku riječ sa španjolskog, turskog, kineskog i drugih. Trud se svakako isplatio.
U narednom periodu, u ožujku, uslijedio je lockdown i to vrijeme smo iskoristili za što bolju pripremu i testiranje jastuka. Nakon izvjesnog vremena smo izašli na tržište sa našim proizvodom sigurni u njegovu kvalitetu i učinkovitost.
U svemu mi pomaže moja obitelj i odlično funkcioniramo i kao kolege u našem malom timu.
Uskoro planiramo i zapošljavati jer je potražnja zaista velika.
Kako teče proces proizvodnje jastuka i koliko je vremena potrebno za izradu?
Sami proces proizvodnje jastuka počinje na poljima gdje se sadi heljda i pir. Nakon žetve, žitarice se melju i pri tome ljuskicu odvajamo a ostatak zrna se samelje za brašno.
Nakon toga ljuskice se pročišćavaju i propuhuju. Iznimno je važno pravilno skladištenje same ljuskice koja traži kontrolirane uvjete.
Zatim se skroje futrole koje se pune ljuskicom žitarice. Jastuk se puni kroz malu rupu kako bi bio pun zraka. Proces punjenja traje oko 30 minuta. Ako uzmemo u obzir i vrijeme potrebno za šivanje jastuk se od prilike radi sat vremena, bez vremena potrebnog za žetvu i pripremu same ljuskice. Svaki jastuk se puni ručno. Detaljno se pregleda svaka hrpica ljuske i tek onda ju sipamo u jastuk.
Ljuskice kojima punimo naše jastuke su 100% organski uzgoj, netretirane nikakvim kemikalijama i pesticidima. Heljda i pir se melju na odvojenim mlinovima tako da naši kupci koji imaju teške alergije na pir ili gluten nemaju nikakvu alergijsku reakciju spavajući na jastuku od heljdine ljuskice.
Koje su prednosti jastuka izrađenih od ljuskice heljde i pira?
Jastuci su se pokazali iznimni za razne tegobe. Prvenstveno mislim da bi svi trebali dati priliku ovakvom jastuku jer je 100% prirodan ne sadrži sintetička punjenja od kojih su neka ujedno i opasni alergeni.
Jastuk punjen ljuskicom pira se pokazao kao broj 1 u rješavanju bolova u vratnoj kralježnici koja je popraćena trncima u rukama, obamrlosti ruku i glavoboljom. Rješava nesanice, glavobolju, djeluje sedativno i smanjuje stres. Ima ugodan miris koji nije intenzivan pa i za one koji su senzibilni na mirise ne stvara problem. Jastuk odlično provodi vlagu pa je izuzetan za osobe koje se znoje u snu jer znojenje smanjuje na minimum, gotovo da ga nema nikako. Na jastuk se ne nakupljaju grinje i prašina pa je odličan izbor i za osobe koje imaju alergije na iste. Jastuk proizvodi blago šuškanje koje ne može ometati san.
Heljda ima slične beneficije. Razlika je u tome da ne provodi vlagu pa ako se znojite u snu za vas je bolji izbor pir. Odlična je u rješavanju atopijskog dermatitisa migrena i tenzijskih glavobolja. Također je antibakterijski i antialergijski.
DONAT jastuk za sjedenje je namijenjen svima koji dugo sjede i imaju bolove u donjem djelu kralježnice. Današnji način života koji je uglavnom sjedilački vremenom stvara određene tegobe koje utiču na kvalitetu života. Donatov unikatan dizajn s otvorom u sredini ravnomjerno raspoređuje našu težinu po cijelom jastuku dok kičma koja stoji iznad otvora stoji uspravno i nije pritisnuta našom težinom. Olakšanje se osjeti već pri samom sjedanju na jastuk. Donat jastuk je punjen ljuskicom pira, jer je nešto krupnija od ljuskice heljde pa je i jastuk čvršći.
Ove jastuke mogu koristiti djeca od rođenja i sve osobe do najstarije životne dobi.
Najbitnija je dobra komunikacija između nas i naših korisnika kako bi našli što bolje rješenje i ono što će im u što krećem roku pomoći kako bi osjetili olakšanje.
Kako možemo naručiti vaše proizvode?
Naše proizvode možete naručiti putem Pulvinaris Facebook stranice i Instagram profila.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
