Važan dio večernje rutine, uz čitanje inspirativnog sadržaja, opuštajuću glazbu u pozadini i beauty rituale, je i atmosfera i stil uređenja naše spavaće sobe.

Kako biste sobu učinili toplijom i dali joj dodatan šarm, biramo detalje i dodatke koji oslikavaju naš stil i istovremeno utječu na kvalitetu sna.

Posebice pažnju usmjeravamo ka odabiru kvalitetnog madraca i jastuka uz koje ćemo se ujutro buditi odmorni i spremni za sve izazove koje nosi dan.

Ana Ljubić

Ana Ljubić je u periodu pandemije pokrenula brend eko jastuka Pulvinaris koji su u potpunosti prirodan proizvod i izrađuju se ručno. Punjeni su ljuskicama heljde i pira, a o njihovim benefitima, kao i postupku izrade, saznali smo više detalja u razgovoru s Anom.
 

***
Kako ste došli na ideju pokretanja brenda i tko čini vaš tim?

Ova ideja se razvija iz moje ljubavi prema prirodnim proizvodima i šivanju.
Ranije sam radila unikatne cekere i na taj način usavršavala svoje krojačke sposobnosti. Moja prijateljica koja i sama radi prirodne pripravke podsjetila me je u jednom našem razgovoru na ove jastuke i ispričala svoje iskustvo vezano za njih. Inspirirana njezinom pričom sam krenula u akciju.
Željeli smo našem tržištu ponuditi jedan drugačiji proizvod koji je 100% Hercegovac. Sve materijale koje koristimo su iz BiH i proizvod je 100% ručni rad i 100% prirodan.
Jako teško je bilo započeti ovaj posao s obzirom da smo imali jako malo izvora informiranja. Svi izvori iz kojih sam učila su bili na raznim svjetskim jezicima pa bi danima sjedila i prevodila svaku riječ sa španjolskog, turskog, kineskog i drugih. Trud se svakako isplatio.
U narednom periodu, u ožujku, uslijedio je lockdown i to vrijeme smo iskoristili za što bolju pripremu i testiranje jastuka. Nakon izvjesnog vremena smo izašli na tržište sa našim proizvodom sigurni u njegovu kvalitetu i učinkovitost.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by @pulvinaris

U svemu mi pomaže moja obitelj i odlično funkcioniramo i kao kolege u našem malom timu.
Uskoro planiramo i zapošljavati jer je potražnja zaista velika.

Kako teče proces proizvodnje jastuka i koliko je vremena potrebno za izradu?

Sami proces proizvodnje jastuka počinje na poljima gdje se sadi heljda i pir. Nakon žetve, žitarice se melju i pri tome ljuskicu odvajamo a ostatak zrna se samelje za brašno.
Nakon toga ljuskice se pročišćavaju i propuhuju. Iznimno je važno pravilno skladištenje same ljuskice koja traži kontrolirane uvjete.

Zatim se skroje futrole koje se pune ljuskicom žitarice. Jastuk se puni kroz malu rupu kako bi bio pun zraka. Proces punjenja traje oko 30 minuta. Ako uzmemo u obzir i vrijeme potrebno za šivanje jastuk se od prilike radi sat vremena, bez vremena potrebnog za žetvu i pripremu same ljuskice. Svaki jastuk se puni ručno. Detaljno se pregleda svaka hrpica ljuske i tek onda ju sipamo u jastuk.

Ljuskice kojima punimo naše jastuke su 100% organski uzgoj, netretirane nikakvim kemikalijama i pesticidima. Heljda i pir se melju na odvojenim mlinovima tako da naši kupci koji imaju teške alergije na pir ili gluten nemaju nikakvu alergijsku reakciju spavajući na jastuku od heljdine ljuskice.

Koje su prednosti jastuka izrađenih od ljuskice heljde i pira?

Jastuci su se pokazali iznimni za razne tegobe. Prvenstveno mislim da bi svi trebali dati priliku ovakvom jastuku jer je 100% prirodan ne sadrži sintetička punjenja od kojih su neka ujedno i opasni alergeni.
Jastuk punjen ljuskicom pira se pokazao kao broj 1 u rješavanju bolova u vratnoj kralježnici koja je popraćena trncima u rukama, obamrlosti ruku i glavoboljom. Rješava nesanice, glavobolju, djeluje sedativno i smanjuje stres. Ima ugodan miris koji nije intenzivan pa i za one koji su senzibilni na mirise ne stvara problem. Jastuk odlično provodi vlagu pa je izuzetan za osobe koje se znoje u snu jer znojenje smanjuje na minimum, gotovo da ga nema nikako. Na jastuk se ne nakupljaju grinje i prašina pa je odličan izbor i za osobe koje imaju alergije na iste. Jastuk proizvodi blago šuškanje koje ne može ometati san.

Heljda ima slične beneficije. Razlika je u tome da ne provodi vlagu pa ako se znojite u snu za vas je bolji izbor pir. Odlična je u rješavanju atopijskog dermatitisa migrena i tenzijskih glavobolja. Također je antibakterijski i antialergijski.
DONAT jastuk za sjedenje je namijenjen svima koji dugo sjede i imaju bolove u donjem djelu kralježnice. Današnji način života koji je uglavnom sjedilački vremenom stvara određene tegobe koje utiču na kvalitetu života. Donatov unikatan dizajn s otvorom u sredini ravnomjerno raspoređuje našu težinu po cijelom jastuku dok kičma koja stoji iznad otvora stoji uspravno i nije pritisnuta našom težinom. Olakšanje se osjeti već pri samom sjedanju na jastuk. Donat jastuk je punjen ljuskicom pira, jer je nešto krupnija od ljuskice heljde pa je i jastuk čvršći.

Ove jastuke mogu koristiti djeca od rođenja i sve osobe do najstarije životne dobi.
Najbitnija je dobra komunikacija između nas i naših korisnika kako bi našli što bolje rješenje i ono što će im u što krećem roku pomoći kako bi osjetili olakšanje.

Kako možemo naručiti vaše proizvode?

Naše proizvode možete naručiti putem Pulvinaris Facebook stranice i Instagram profila.  

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.



Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada  

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.

Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba