Važan dio večernje rutine, uz čitanje inspirativnog sadržaja, opuštajuću glazbu u pozadini i beauty rituale, je i atmosfera i stil uređenja naše spavaće sobe.

Kako biste sobu učinili toplijom i dali joj dodatan šarm, biramo detalje i dodatke koji oslikavaju naš stil i istovremeno utječu na kvalitetu sna.

Posebice pažnju usmjeravamo ka odabiru kvalitetnog madraca i jastuka uz koje ćemo se ujutro buditi odmorni i spremni za sve izazove koje nosi dan.

Ana Ljubić

Ana Ljubić je u periodu pandemije pokrenula brend eko jastuka Pulvinaris koji su u potpunosti prirodan proizvod i izrađuju se ručno. Punjeni su ljuskicama heljde i pira, a o njihovim benefitima, kao i postupku izrade, saznali smo više detalja u razgovoru s Anom.
 

***
Kako ste došli na ideju pokretanja brenda i tko čini vaš tim?

Ova ideja se razvija iz moje ljubavi prema prirodnim proizvodima i šivanju.
Ranije sam radila unikatne cekere i na taj način usavršavala svoje krojačke sposobnosti. Moja prijateljica koja i sama radi prirodne pripravke podsjetila me je u jednom našem razgovoru na ove jastuke i ispričala svoje iskustvo vezano za njih. Inspirirana njezinom pričom sam krenula u akciju.
Željeli smo našem tržištu ponuditi jedan drugačiji proizvod koji je 100% Hercegovac. Sve materijale koje koristimo su iz BiH i proizvod je 100% ručni rad i 100% prirodan.
Jako teško je bilo započeti ovaj posao s obzirom da smo imali jako malo izvora informiranja. Svi izvori iz kojih sam učila su bili na raznim svjetskim jezicima pa bi danima sjedila i prevodila svaku riječ sa španjolskog, turskog, kineskog i drugih. Trud se svakako isplatio.
U narednom periodu, u ožujku, uslijedio je lockdown i to vrijeme smo iskoristili za što bolju pripremu i testiranje jastuka. Nakon izvjesnog vremena smo izašli na tržište sa našim proizvodom sigurni u njegovu kvalitetu i učinkovitost.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by @pulvinaris

U svemu mi pomaže moja obitelj i odlično funkcioniramo i kao kolege u našem malom timu.
Uskoro planiramo i zapošljavati jer je potražnja zaista velika.

Kako teče proces proizvodnje jastuka i koliko je vremena potrebno za izradu?

Sami proces proizvodnje jastuka počinje na poljima gdje se sadi heljda i pir. Nakon žetve, žitarice se melju i pri tome ljuskicu odvajamo a ostatak zrna se samelje za brašno.
Nakon toga ljuskice se pročišćavaju i propuhuju. Iznimno je važno pravilno skladištenje same ljuskice koja traži kontrolirane uvjete.

Zatim se skroje futrole koje se pune ljuskicom žitarice. Jastuk se puni kroz malu rupu kako bi bio pun zraka. Proces punjenja traje oko 30 minuta. Ako uzmemo u obzir i vrijeme potrebno za šivanje jastuk se od prilike radi sat vremena, bez vremena potrebnog za žetvu i pripremu same ljuskice. Svaki jastuk se puni ručno. Detaljno se pregleda svaka hrpica ljuske i tek onda ju sipamo u jastuk.

Ljuskice kojima punimo naše jastuke su 100% organski uzgoj, netretirane nikakvim kemikalijama i pesticidima. Heljda i pir se melju na odvojenim mlinovima tako da naši kupci koji imaju teške alergije na pir ili gluten nemaju nikakvu alergijsku reakciju spavajući na jastuku od heljdine ljuskice.

Koje su prednosti jastuka izrađenih od ljuskice heljde i pira?

Jastuci su se pokazali iznimni za razne tegobe. Prvenstveno mislim da bi svi trebali dati priliku ovakvom jastuku jer je 100% prirodan ne sadrži sintetička punjenja od kojih su neka ujedno i opasni alergeni.
Jastuk punjen ljuskicom pira se pokazao kao broj 1 u rješavanju bolova u vratnoj kralježnici koja je popraćena trncima u rukama, obamrlosti ruku i glavoboljom. Rješava nesanice, glavobolju, djeluje sedativno i smanjuje stres. Ima ugodan miris koji nije intenzivan pa i za one koji su senzibilni na mirise ne stvara problem. Jastuk odlično provodi vlagu pa je izuzetan za osobe koje se znoje u snu jer znojenje smanjuje na minimum, gotovo da ga nema nikako. Na jastuk se ne nakupljaju grinje i prašina pa je odličan izbor i za osobe koje imaju alergije na iste. Jastuk proizvodi blago šuškanje koje ne može ometati san.

Heljda ima slične beneficije. Razlika je u tome da ne provodi vlagu pa ako se znojite u snu za vas je bolji izbor pir. Odlična je u rješavanju atopijskog dermatitisa migrena i tenzijskih glavobolja. Također je antibakterijski i antialergijski.
DONAT jastuk za sjedenje je namijenjen svima koji dugo sjede i imaju bolove u donjem djelu kralježnice. Današnji način života koji je uglavnom sjedilački vremenom stvara određene tegobe koje utiču na kvalitetu života. Donatov unikatan dizajn s otvorom u sredini ravnomjerno raspoređuje našu težinu po cijelom jastuku dok kičma koja stoji iznad otvora stoji uspravno i nije pritisnuta našom težinom. Olakšanje se osjeti već pri samom sjedanju na jastuk. Donat jastuk je punjen ljuskicom pira, jer je nešto krupnija od ljuskice heljde pa je i jastuk čvršći.

Ove jastuke mogu koristiti djeca od rođenja i sve osobe do najstarije životne dobi.
Najbitnija je dobra komunikacija između nas i naših korisnika kako bi našli što bolje rješenje i ono što će im u što krećem roku pomoći kako bi osjetili olakšanje.

Kako možemo naručiti vaše proizvode?

Naše proizvode možete naručiti putem Pulvinaris Facebook stranice i Instagram profila.  

Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.

U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.

Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.




Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti  

Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka. 

Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.




Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem  

Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.

Foto: Irfan  Redžović 

Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.   

Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?  

To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.

Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 




Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića... 

Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti.   



Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.   

Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?  

U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna.  Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.

Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet.  Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.



Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u  Italiji, a ni šire u Evropi.

Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 



Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?  

Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.   

Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima.  Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao.  




Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.   

Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.  

Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata.     



Zanat kao priča o kontinuitetu

Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta. 

Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić