Jeste li spremni za postavljanje (realnih) ciljeva za 2024.?

Niste? Onda smo sigurni da serijal članaka koje smo za vas kreirali s profesoricom Jasnom Bajraktarević može biti odgovor na eventualne nedoumice koje još uvijek imate. Dok nam nova godina stiže za samo 3 dana, a želja da nam upravo ona bude ‘naša godina’ važna je i kvalitetna priprema za istu. 

U našem prošlom razgovoru s Jasnom smo govorili o samoj analizi godine iza nas kao i o strategijama za postizanje emocionalne ravnoteže. Sigurni smo da smo vam uspjeli zagolicati maštu i razbuditi u vama osobu koja preuzima kontrolu nad svojim životom. 

Prof. dr. sc. Jasna Bajraktarević

Ovaj put s profesoricom govorimo o motivaciji, o tome kako na zdrav način postaviti ciljeve za narednu godinu, kako postaviti one REALNE ciljeve i šta zapravo to podrazumijeva. 
Jasnin odgovor će vam sigurno razbistriti i posložiti misli, a neki od njenih navoda će vas možda i iznenaditi. Tako nas samo jednom rečenicom budi iz sanjarenja s izrekom da ne možemo svi sve! Šokantno, ali smo to ipak deep down i znali? 

Kako postaviti zdrave ciljeve za godinu pred nama?
Kako postaviti realne ciljeve, kako održavati motivaciju tokom godine i kako se nositi s eventualnim preprekama? Na ovaj niz pitanja nam u nastavku odgovara Prof. dr. sc. Jasna Bajraktarević. 

Profesorica Jasna Bajraktarević o postavljanju realnih ciljeva u 2024. 

Većina nas često se rukovodi opšte prihvaćenim ciljevima, trenutno aktuelnim ciljevima ili tome da recimo ako upisujemo fakultet uvek govorimo o završetku fakulteta, a mi smo na prvoj godini. 

U zavisnosti od toga koliko ćemo i kako ćemo postaviti ciljeve, zavisi i naša motivacija. Motivacija nije nešto što je kontinuirano, nešto što je konstantno i što je stabilne forme. Motivacija se menja i zavisi od toliko faktora da bi bilo zaista vrlo malo i sat vremena da nabrajam od čega sve zavisi motivacija svakog od nas da bi smo ostvarili neke ciljeve. 
 

Suština je u tome da realno i zrelo, uvek potenciram to zrelo,  analiziramo da li naše ciljeve postavljamo iz ego stanja naših roditelja, pa postavljamo ono što su nam oni zacrtali, ono što bi oni želeli da mi budemo ili da zadovoljimo njih pa da kažemo ’kada im ovo završimo gotov/a sam, oslobođen/a sam pritiska’ – da li to radimo? 

Da li postavljamo ciljeve iz ega stanja deteta: ’’Ja želim da budem bolji od ovog, ja želim da ovo imam jer on ima, ja želim da uradim ovo jer je ona ili on bio/la tamo,’’ ili konačno, ono što je i najzdravije, postavljamo ciljeve iz ego stanja odraslog. Iz stavova, iz sistema vrednosti koje smo mi kao odrasle osobe postavili, gde smo realno i zrelo svesni da će na tom putu biti dosta prepreka, da će neke stvari zavisiti od nas, ali puno toga i neće. Da ne možemo da predvidimo sve i da budemo spremni da ćemo u svakom momentu jedan deo naših ciljeva morati da korigujemo. 
 

Kada tako realno postavimo stvari onda određujemo okvirnu esenciju ciljeva sa kojim: 
•    bismo bili zadovoljni, 
•    bismo bili izuzetno zadovoljni i 
•    ostvarenje sa kojim bismo bili brilijantni

Dakle, sve tri stvari su jako bitne da bismo mogli da pravimo strategiju i logistiku. Puno ljudi vreme provodi u day dreamingu, sanjarenju, puno ljudi ima taj problem da zapravo svoj cilj ostvari u svojoj glavi pre nego što išta uradi manuelno, otvorenih očiju i na javi. 

Zašto? -  zato što je puno lakše maštati i sanjati, a puno teže zaista na javi uložiti energiju i biti dosledan, uporan, strpljiv i konzistentan u kontinuiranom radu nečega što možda i ne volimo toliko, ali su jasni koraci na putu do cilja. 
 

Dakle, day dreaming često izaziva i anksioznost. Ako ne možemo na javi da se suočimo sa problemom i preprekama, onda otvorimo knjigu i odlutamo. Odlutamo tamo gde smo mi najjači, najlepši, najzgodniji, završili sve, znamo šta radimo i ta mašta nas zapravo koči da se trgnemo, razbudimo i kažemo ajmo polako.

Ti prvi koraci su jako teški ka ostvarenju cilja i ono što je bitno da motivacija neće uvek biti onakva kakvu gledamo i slušamo na Instagramu, onakva za kakvu nam ljudi govore: ,,Samo kreni, otvori oči i svako sve može da postigne!’’. To je laž. Ne može svako sve da postigne, nismo svi sposobni za sve. 

 

Možemo da budemo uporni, ali najviše ćemo postići ako uspemo da uskladimo naše afinitete, potencijale ili eventualno talente, naše želje i realnost u okviru koje te želje mogu da se ostvare. Kao i činjenicu da je za svaku stvar potrebna doslednost, energija, strpljenje, konzistentnost i hrabrost da se suočimo sa svim preprekama i to da ne mazimo sebe, već da budemo dovoljno uporni i onda kada smo preumorni. 

Da se ne žalimo svima oko nas, već da znamo da moramo da zagrizemo i odgrizemo kamen ako je potrebno da bismo ostvarili cilj. U tome se razlikuju oni koji su uspeli da izdresiraju svoju emociju, svoju upornost, svoju istrajnost od onih koji to nisu. 

U tome se razlikuju oni za koje kažemo: ,,Kako njemu ili njoj sve ide u životu, a nama ne?’’. To je zato što imamo tu pogrešnu percepciju i tumačimo svet vrlo površno. Dakle, Instagramsko prikazivanje sveta je površno. 

 

Da bismo mogli da radimo na sebi, moramo da budemo mnogo autentičniji, da se bavimo suštinom nas samih, a tek onda ako nam preostane vremena da se bavimo suštinom ljudi do kojih nam je stalo. Baviti se životima ljudi do kojih nam nije stalo, već samo tek tako da bismo mogli da kažemo nešto ružno o njima, ne bi li nama bilo lakše i bolje ako mi ne ostvarujemo ništa, je zapravo samo izgubljeno vreme koje možemo bolje da utrošimo, da se bavimo samim sobom. 
 

Prema tome, prepreka će biti, motivacija će varirati, a ciljevi se postavljaju u skladu sa svim onim što sam malopre rekla. 
Da li je cilj ostvariti sve što smo zamislili u životu? 

Ne, cilj je da budemo ponosni na korake koje pri tom cilju ostvarujemo i da budemo ponosni na bol koju smo osetili, na muku, znoj i suze koje smo prolili i da sa svim tim budemo neko ko sam sa sobom može da porazgovara, čestitati sebi na kraju i kaže: ,,Svaka ti čast za trud i za borbu koju si napravio.’’. 

 

Suštinski, mi smo ti koji samo sebi predstavljamo onaj najveći cilj u životu, a to je da iskoristimo svoje potencijale i da budemo zadovoljni, ponosni na sebe.

* * * 

U razgovoru s profesoricom Jasnom Bajraktarević dobili smo konkretan uvid u proces postavljanja ciljeva za 2024. godinu. Njene riječi podsjećaju nas da je postavljanje ciljeva kompleksan proces koji zahtijeva introspekciju, realnost i hrabrost. Jasno je istaknula i važnost postavljanja ciljeva iz zrelog i odraslog ego stanja, odvojenog od očekivanja roditelja ili nerealnih želja djeteta u nama.

Motivacija, kako nam je Jasna objasnila, nije konstantna, ali ključ je u dosljednosti, strpljenju i hrabrosti suočavanja s preprekama na putu ostvarivanja ciljeva. Jasna nas je potaknula da se odmaknemo od "day dreaminga" i suočimo s realnošću, jer samo konkretnim koracima možemo ostvariti svoje ciljeve.

Nadamo se da je ovaj razgovor s Jasnom bio inspirativan i poticajan te da će vam pomoći u postavljanju konkretnih ciljeva za nadolazeću godinu. Vjerujemo da su njezine riječi probudile svijest o važnosti realnosti, truda i samoponosa na putu ostvarivanja postavljenih ciljeva. 
Sada, kada ste opremljeni uvidima i savjetima, vjerujemo da ste spremni suočiti se s izazovima 2024. godine na realan i osnažujući način. No, podsjećamo naš naredni razgovor s Jasnom dotiče se pitanja:
,,Zašto sebi darovati razgovor i rad s psihologom kao poklon za Novu godine?'', mi u uredništvu se radujemo istom. 

* * * 
Foto: Privatna arhiva

Prvo se čuje odbrojavanje, svjetla se poravnaju, ton se provjerava posljednji put… pa neko dobaci „spremni smo“. Kamera krene, a studio se pretvori u mjesto gdje savjeti i smijeh idu rame uz rame. To je dmLIVE u svom najautentičnijem obliku, format u kojem se kupovina ne odvija tiho u pozadini, nego postaje razgovor, druženje i mala zajednica u Moj dm aplikaciji.
 

Publika šalje pitanja u realnom vremenu, stručnjaci odgovaraju, proizvodi se dodaju u korpu dok se o njima priča… Sve izgleda spontano, lako i zabavno i onda postane jasno koliko toga iza scene treba da se uklopi da bi sve ispalo tako prirodno.

U tom ritmu, između gostiju, publike, savjeta i dobrog raspoloženja, nalazi se Hatidža Hadžimuhamedović, osoba koja povezuje sve tokove razgovora i vodi energiju emisije u pravom smjeru. 
 

Hatidža Hadžimuhamedović  
 

Kako bismo razumjeli šta dmLIVE čini toliko posebnim, pitali smo je kako izgleda sve ono što kamera ne uhvati, od prve emisije i treme, do trenutaka zbog kojih publika ostaje do samog kraja.
 

Prva emisija i trenutak kada voditeljica i publika imaju istu energiju  
 

Trema je bila tu, kao i strogo držanje scenarija, ali i jedan humor koji publika od tada posebno voli. “Moja prva emisija je bila o čišćenju kuće! Teoretski sam bila odlična. Praktično… manje”, otkrila nam je Hatidža.

Iza scene: precizan sistem, jasne uloge i puno povjerenja

dm tim uigrano priprema plan, teme i goste mjesecima unaprijed brine se da emisija izgleda lepršavo, televizijski i lagano.
Hatidža dobija scenario, ali u fokusu nije čitanje nego interpretacija: "Dobijem scenario sa svim obaveznim elementima i proizvodima, ali i sa velikom dozom slobode  i to je ono što najviše cijenim da uvijek ima prostora za moju individualnost." 

Iako proces ima svojih faza, ton, posljednja provjera i kratki razgovor s gostom, ono najbolje kreće tek kada kamera krene.
“I onda kreće ono najbolje: opušten, zabavan, često vrlo edukativan razgovor sa sjajnim ljudima.” - odgovara Hatidža.
 

Spontanost kao prepoznatljiva karakteristika dmLIVE emisija

Plan postoji, ali se rijetko ispoštuje do kraja i baš to je dio šarma dmLIVE emisija.“Počinjale smo emisiju četiri puta, mijenjali goste u zadnjoj minuti, a emisiju s Antonelom Jurišić, sam otvorila pjevanjem. Pet sekundi prije uključenja sam je pitala: ‘Hoćeš i ti?’ i ona je zapjevala sa mnom! Ne može spontanije!”

Ipak, njoj su najdraži neplanirani, nesavršeni trenuci: "Sitne greške čine emisiju ljudskom, a to nam danas najviše i treba. A mislim da upravo takve stvari čine one koji nas gledaju bližim nama."
 

Kada voditeljica postane gledateljica

Refleks nakon emisije često nije odlazak kući, nego u kupovinu i zbog toga smo je pitali zbog kojeg dm proizvoda ste odmah otišli u prodavnicu nakon emisije? “Bolje pitanje je: zbog kojeg proizvoda NISAM otišla u dm,” kaže.

Lista “slabosti” nije mala: “Možemo slobodno reći da imam malo skladište proizvoda iz dmLIVE emisija. Rad na emisiji je sjajan, ali finansijski za mene… hm… diskutabilan.”
 

Gosti koji su ostavili trag i oni koji tek dolaze

Neki od ljudi koje bi Hatidža voljela ugostiti ostavljaju veliku inspirativnu listu: “Voljela bih ugostiti Nenu Svjetlanovića, Idu Prester, Brankicu Raković, Lanu Milavić, moju dragu kolegicu Naidu Sofović (ovaj put s druge strane), ali i neke ljude koji fenomenalno pričaju o zdravoj ishrani,  ljepoti, zdravlju i životu… dmLIVE ima prostora za mnogo jakih žena i muškaraca i jedva čekam da vidim koje nam goste donosi 2026.godina.”

Tri riječi koje opisuju dmLIVE iznutra

Hatidža: “Tim. Spontanost. Energija.” U te tri riječi stane ono što publika vidi pred ekranom, ali i ono što se osjeti iza njega.
 

Šta vam gosti najčešće šapuću 3 sekunde prije uključenja?

Hatidža: “‘Je l’ mi ok kosa?’, ‘Koliko traje emisija?’ A onda brzo završimo emisiju i svi se pitamo: 'A nije valjda već kraj!?” 

Hatidža danas: ista ličnost, druga stabilnost

Razlika između prvih emisija i današnjih jasna je, ali ne mijenja suštinu. Hatidža naglašava: “Tada sam bila ona verzija sebe koja se držala scenarija, hvatala ritam i bila iskreno željna da ispunim očekivanja dm ekipe, učeći usput šta dmLIVE sve može da postane.

Danas sam osoba sa malo drugačijom frizurom, više iskustva i velikom zahvalnošću za povjerenje, sva nova znanja, ljude i priče koje sam upoznala kroz emisije i i dalje isto željna da opravdam povjerenje dm-a i da zajedno s njima rastem. U suštini, ista, samo smirenija, informisanija i još više zaljubljena u dmLIVE."

Najkraće rečeno ista energija, samo sigurnijeg koraka.

Možda baš zato svaka emisija ostavlja trag jer niko ne pokušava biti savršen. Dovoljno je da se pojavi dobra tema, prava osoba i prostor u kojem se ljudi osjećaju opušteno.

Ono što kamera zabilježi je program, ali ono što se osjeti je povezanost. A dok god se publika vraća, dmLIVE ostaje mjesto u Moj dm aplikaciji gdje razgovor nikada ne izgubi ono najvažnije… ljudskost.

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa dm drogerie markt

Autorica članka: Ilda Lihić-Isović
Naslovna fotografija: Haris Đonko