TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 26.12.2023.
Jeste li spremni za postavljanje (realnih) ciljeva za 2024.?
Niste? Onda smo sigurni da serijal članaka koje smo za vas kreirali s profesoricom Jasnom Bajraktarević može biti odgovor na eventualne nedoumice koje još uvijek imate. Dok nam nova godina stiže za samo 3 dana, a želja da nam upravo ona bude ‘naša godina’ važna je i kvalitetna priprema za istu.
U našem prošlom razgovoru s Jasnom smo govorili o samoj analizi godine iza nas kao i o strategijama za postizanje emocionalne ravnoteže. Sigurni smo da smo vam uspjeli zagolicati maštu i razbuditi u vama osobu koja preuzima kontrolu nad svojim životom.

Prof. dr. sc. Jasna Bajraktarević
Ovaj put s profesoricom govorimo o motivaciji, o tome kako na zdrav način postaviti ciljeve za narednu godinu, kako postaviti one REALNE ciljeve i šta zapravo to podrazumijeva.
Jasnin odgovor će vam sigurno razbistriti i posložiti misli, a neki od njenih navoda će vas možda i iznenaditi. Tako nas samo jednom rečenicom budi iz sanjarenja s izrekom da ne možemo svi sve! Šokantno, ali smo to ipak deep down i znali?
Kako postaviti zdrave ciljeve za godinu pred nama?
Kako postaviti realne ciljeve, kako održavati motivaciju tokom godine i kako se nositi s eventualnim preprekama? Na ovaj niz pitanja nam u nastavku odgovara Prof. dr. sc. Jasna Bajraktarević.
Profesorica Jasna Bajraktarević o postavljanju realnih ciljeva u 2024.
Većina nas često se rukovodi opšte prihvaćenim ciljevima, trenutno aktuelnim ciljevima ili tome da recimo ako upisujemo fakultet uvek govorimo o završetku fakulteta, a mi smo na prvoj godini.
U zavisnosti od toga koliko ćemo i kako ćemo postaviti ciljeve, zavisi i naša motivacija. Motivacija nije nešto što je kontinuirano, nešto što je konstantno i što je stabilne forme. Motivacija se menja i zavisi od toliko faktora da bi bilo zaista vrlo malo i sat vremena da nabrajam od čega sve zavisi motivacija svakog od nas da bi smo ostvarili neke ciljeve.
Suština je u tome da realno i zrelo, uvek potenciram to zrelo, analiziramo da li naše ciljeve postavljamo iz ego stanja naših roditelja, pa postavljamo ono što su nam oni zacrtali, ono što bi oni želeli da mi budemo ili da zadovoljimo njih pa da kažemo ’kada im ovo završimo gotov/a sam, oslobođen/a sam pritiska’ – da li to radimo?
Da li postavljamo ciljeve iz ega stanja deteta: ’’Ja želim da budem bolji od ovog, ja želim da ovo imam jer on ima, ja želim da uradim ovo jer je ona ili on bio/la tamo,’’ ili konačno, ono što je i najzdravije, postavljamo ciljeve iz ego stanja odraslog. Iz stavova, iz sistema vrednosti koje smo mi kao odrasle osobe postavili, gde smo realno i zrelo svesni da će na tom putu biti dosta prepreka, da će neke stvari zavisiti od nas, ali puno toga i neće. Da ne možemo da predvidimo sve i da budemo spremni da ćemo u svakom momentu jedan deo naših ciljeva morati da korigujemo.
Kada tako realno postavimo stvari onda određujemo okvirnu esenciju ciljeva sa kojim:
• bismo bili zadovoljni,
• bismo bili izuzetno zadovoljni i
• ostvarenje sa kojim bismo bili brilijantni
Dakle, sve tri stvari su jako bitne da bismo mogli da pravimo strategiju i logistiku. Puno ljudi vreme provodi u day dreamingu, sanjarenju, puno ljudi ima taj problem da zapravo svoj cilj ostvari u svojoj glavi pre nego što išta uradi manuelno, otvorenih očiju i na javi.
Zašto? - zato što je puno lakše maštati i sanjati, a puno teže zaista na javi uložiti energiju i biti dosledan, uporan, strpljiv i konzistentan u kontinuiranom radu nečega što možda i ne volimo toliko, ali su jasni koraci na putu do cilja.
Dakle, day dreaming često izaziva i anksioznost. Ako ne možemo na javi da se suočimo sa problemom i preprekama, onda otvorimo knjigu i odlutamo. Odlutamo tamo gde smo mi najjači, najlepši, najzgodniji, završili sve, znamo šta radimo i ta mašta nas zapravo koči da se trgnemo, razbudimo i kažemo ajmo polako.
Ti prvi koraci su jako teški ka ostvarenju cilja i ono što je bitno da motivacija neće uvek biti onakva kakvu gledamo i slušamo na Instagramu, onakva za kakvu nam ljudi govore: ,,Samo kreni, otvori oči i svako sve može da postigne!’’. To je laž. Ne može svako sve da postigne, nismo svi sposobni za sve.

Možemo da budemo uporni, ali najviše ćemo postići ako uspemo da uskladimo naše afinitete, potencijale ili eventualno talente, naše želje i realnost u okviru koje te želje mogu da se ostvare. Kao i činjenicu da je za svaku stvar potrebna doslednost, energija, strpljenje, konzistentnost i hrabrost da se suočimo sa svim preprekama i to da ne mazimo sebe, već da budemo dovoljno uporni i onda kada smo preumorni.
Da se ne žalimo svima oko nas, već da znamo da moramo da zagrizemo i odgrizemo kamen ako je potrebno da bismo ostvarili cilj. U tome se razlikuju oni koji su uspeli da izdresiraju svoju emociju, svoju upornost, svoju istrajnost od onih koji to nisu.
U tome se razlikuju oni za koje kažemo: ,,Kako njemu ili njoj sve ide u životu, a nama ne?’’. To je zato što imamo tu pogrešnu percepciju i tumačimo svet vrlo površno. Dakle, Instagramsko prikazivanje sveta je površno.

Da bismo mogli da radimo na sebi, moramo da budemo mnogo autentičniji, da se bavimo suštinom nas samih, a tek onda ako nam preostane vremena da se bavimo suštinom ljudi do kojih nam je stalo. Baviti se životima ljudi do kojih nam nije stalo, već samo tek tako da bismo mogli da kažemo nešto ružno o njima, ne bi li nama bilo lakše i bolje ako mi ne ostvarujemo ništa, je zapravo samo izgubljeno vreme koje možemo bolje da utrošimo, da se bavimo samim sobom.
Prema tome, prepreka će biti, motivacija će varirati, a ciljevi se postavljaju u skladu sa svim onim što sam malopre rekla.
Da li je cilj ostvariti sve što smo zamislili u životu?
Ne, cilj je da budemo ponosni na korake koje pri tom cilju ostvarujemo i da budemo ponosni na bol koju smo osetili, na muku, znoj i suze koje smo prolili i da sa svim tim budemo neko ko sam sa sobom može da porazgovara, čestitati sebi na kraju i kaže: ,,Svaka ti čast za trud i za borbu koju si napravio.’’.

Suštinski, mi smo ti koji samo sebi predstavljamo onaj najveći cilj u životu, a to je da iskoristimo svoje potencijale i da budemo zadovoljni, ponosni na sebe.
* * *
U razgovoru s profesoricom Jasnom Bajraktarević dobili smo konkretan uvid u proces postavljanja ciljeva za 2024. godinu. Njene riječi podsjećaju nas da je postavljanje ciljeva kompleksan proces koji zahtijeva introspekciju, realnost i hrabrost. Jasno je istaknula i važnost postavljanja ciljeva iz zrelog i odraslog ego stanja, odvojenog od očekivanja roditelja ili nerealnih želja djeteta u nama.
Motivacija, kako nam je Jasna objasnila, nije konstantna, ali ključ je u dosljednosti, strpljenju i hrabrosti suočavanja s preprekama na putu ostvarivanja ciljeva. Jasna nas je potaknula da se odmaknemo od "day dreaminga" i suočimo s realnošću, jer samo konkretnim koracima možemo ostvariti svoje ciljeve.
Nadamo se da je ovaj razgovor s Jasnom bio inspirativan i poticajan te da će vam pomoći u postavljanju konkretnih ciljeva za nadolazeću godinu. Vjerujemo da su njezine riječi probudile svijest o važnosti realnosti, truda i samoponosa na putu ostvarivanja postavljenih ciljeva.
Sada, kada ste opremljeni uvidima i savjetima, vjerujemo da ste spremni suočiti se s izazovima 2024. godine na realan i osnažujući način. No, podsjećamo naš naredni razgovor s Jasnom dotiče se pitanja:
,,Zašto sebi darovati razgovor i rad s psihologom kao poklon za Novu godine?'', mi u uredništvu se radujemo istom.
* * *
Foto: Privatna arhiva
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
SPF koji se vratio s odmora možda još nije završio svoju sezonu. Prije nego što ga spremite ili bacite, vrijedi provjeriti nekoliko detalja koji mijenjaju odgovor.
Sada kada smo se skoro svi već vratili s odmora, a oni koji nisu imaju još nekoliko dana prije ove beauty inventure. Losioni poslije sunčanja polako odlaze u drugi plan, bronzeri se sele nekoliko mjesta unazad, ali s jednom bočicom stvar nije baš tako jednostavna.
Kupaći kostim je opran posljednji put, peškir se vratio u ormar, a na dnu torbe za plažu ostala je ona jedna bočica SPF-a koju smo cijelo ljeto nosili između mora, automobila i apartmana. Rok joj možda još nije ni blizu, a otvorena je tek prije dva mjeseca. Znači li to da je spremna za iduće ljeto? Ne baš.
I prije nego što krenemo čistiti police, vrijedi reći nešto očito što nakon augusta često zaboravimo: SPF nije sezonski proizvod. Ako je formula i dalje dobra, nema razloga spremati je do juna 2027. Zaštita od UV zračenja ima mjesto u svakodnevnoj rutini i tokom jeseni, posebno na licu, vratu i rukama.
Pitanje je samo je li ona bočica koja se vratila s nama s mora još uvijek formula kojoj možemo vjerovati.
Ako na pakovanju nema klasičnog datuma, potražite simbol otvorene teglice uz oznaku poput 6M, 12M ili 18M. To je PAO, odnosno period nakon otvaranja tokom kojeg je proizvod predviđen za korištenje.
Ako vidite 12M, računica je jednostavna: proizvod je predviđen za korištenje 12 mjeseci nakon otvaranja. Ono što se lakše previdi jeste da taj period podrazumijeva i odgovarajuće uvjete čuvanja.
Dakle, SPF otvoren početkom ljeta nije automatski za baciti čim dođe septembar. Ali 12M na pakovanju ne poništava tri mjeseca provedena između visokih temperatura, plaže i automobila.
Proizvode za zaštitu od sunca preporučuje se štititi od pretjerane topline i direktnog sunčevog zračenja. Ako smo duže na plaži, bolje ih je držati u hladu ili barem sklonjene ispod peškira nego ostaviti da cijelo poslijepodne stoje na suncu.
I tu je važna razlika.
SPF koji je bio u torbi pod suncobranom, korišten tokom dana i zatim vraćen u kupaonicu nije ista priča kao bočica koja je redovno ostajala na direktnom suncu ili satima u zatvorenom, zagrijanom automobilu.
Visoke temperature i dugotrajno izlaganje svjetlosti mogu utjecati na stabilnost kozmetičke formule. Zato, ako znate da je vaš SPF sedmicama prolazio kroz takve uvjete, mi ga ne bismo spremali za sljedeće ljeto.
Ne zato što pogledom možemo utvrditi koliko se njegova zaštitna vrijednost promijenila. Upravo suprotno: zato što to ne možemo.
Istisnite malo proizvoda i usporedite ga s onim čega se sjećate iz juna.
Je li tekstura ista? Je li postala izrazito vodenasta, suha ili zrnasta? Jesu li se slojevi odvojili? Miriše li drugačije? Je li promijenila boju?
Promjene u mirisu, boji i teksturi, kao i vidljivo razdvajanje formule, znakovi su zbog kojih proizvod više ne bismo nastavili koristiti. Tu nema potrebe spašavati posljednjih nekoliko nanošenja.
Kod hidratantne kreme možda bismo oko sumnjive teksture pregovarali još minut. Kod proizvoda čiji je posao zaštititi kožu od UV zračenja, taj kompromis nema naročito dobar argument.
Normalan izgled, miris i tekstura znače da nema očiglednih znakova propadanja. Ne znače da kod kuće možemo potvrditi njegovu stvarnu zaštitnu vrijednost.
SPF broj na pakovanju nije procjena napravljena prema tome kako formula izgleda ili se razmazuje. Dobiva se standardiziranim testiranjem. Nakon ljeta ne postoji kućni trik kojim možemo provjeriti pruža li bočica koja izgleda sasvim uredno i dalje tačno onu razinu zaštite napisanu na njenoj prednjoj strani.
Zato je presuda prilično jednostavna:
1. Provjerite rok ili PAO.
2. Prisjetite se kada ste ga otvorili.
3. Razmislite gdje je bio pohranjen.
4. Provjerite teksturu.
5. Provjerite boju i miris.
To je pet informacija koje zajedno vrijede mnogo više od samog datuma na poleđini pakovanja.
A ako je SPF sve provjere prošao, nema mnogo smisla spremiti ga duboko u ladicu do sljedećeg juna. Zaštita od UV zračenja ne završava povratkom s mora, pa urednu bočicu jednostavno nastavite koristiti kroz naredne mjesece.
Tako možda dobivamo i najjednostavniji odgovor na cijelu dilemu: dobar SPF koji je pravilno čuvan i još je unutar svog perioda korištenja ne treba čuvati za sljedeće ljeto.
Treba ga koristiti sada.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @fashionfresh
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!