"Roadrunner: Film o Anthonyju Bourdainu", premijerno je prikazan na festivalu Tribeca u New Yorku, i otkriva najveće i najteže trenutke poznatog kuhara, TV voditelja i svjetskog putnika koji je tragično oduzeo sebi život prije tri godine.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Friends of Anthony Bourdain (@friendsofanthonybourdain)

"Tony je bio jedan od dobrih momaka", rekao je Morgan Neville, režiser "Roadrunner", za Daily News.

Neville, koji je osvojio Oskara za "20 Feet from Stardom", dokumentarni film o backup pjevačima iz 2013. godine, kaže da ga je Bourdainov "punk rock stav o svemu" privukao da istraži njegov put.

"Imao je najbolji ukus za filmove, knjige i muziku", rekao je Neville. Pa dok je režiser prolazio kroz snimke koje će iskoristiti za kreiranje filma, zapisivao je svaki put kad je Bourdain spomenuo neku pjesmu i tako je napravio 19-satnu listu za reprodukciju, kako on kaže Tonyjeve muzike.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Anthony Bourdain Fan Club (@anthonybourdainfanclub)

Također je odradio intervjue sa mnogima koji su bili dio njegovih poznatih kulinarskih emisija, sa Bourdainovim prijateljima, bratom i drugom suprugom. U dokumentarcu "Roadrunnera" vidjet ćete sve sretne trenutke, od Bourdaina koji se igra u bazenu sa svojom kćerkom, do njegovog uspona do slave i inspirativnih svjetskih putovanja. Ali film tematizira i njegove borbe, od ovisnosti o drogama do njegove stalne borbe da bude sretan i ispunjen pored pritiska slave. Kao mladić borio se s ovisnošću o drogama, ali je kasnije pronašao utjehu u terapiji i jiu jitsi. U dokumentarcu se vidi čovjek čije su se romantične ideje sukobile sa realnošću koja nije oslikavala njegovu viziju.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Friends of Anthony Bourdain (@friendsofanthonybourdain)

Iako su rani dijelovi dvosatnog filma energični i zabavni djelići kroz Bourdainov uspon, kraj je pomalo u tamnijem osvrtu gdje dok prijatelji i kolege razmišljaju o mjesecima koji su prethodili njegovoj smrti. "Volio bih živjeti kao normalna osoba, ali više ni sam ne znam što je to", kaže Bourdain u jednom trenutku filma.

Transcendirao je hranu kako bi pronašao vezu sa mjestima koja je pokrivao, a istovremeno ga je duboko voljela i kinematografija koja ga je podstaknula da hvata i kreira priče, ljude i gradske pejzaže na vizuelno uvjerljive i drugačije načine. Zadivljujući portret Bourdaina kao nezaustavljivog putnika i avanturiste, uistinu je dokumentarac koji vrijedi pogledati i koji će pokazati drugu stranu medalje i života poznatog kuhara. U nastavku pogledajte trailer.

https://www.youtube.com/watch?v=ihEEjwRlghQ

***

Naslovna fotografija: @friendsofanthonybourdain
Tekst: Ilda Lihić-Isović

Prije nego što smo uopće uključili mikrofon, s Iris Lebedevom smo već nekoliko minuta pričali kao da je intervju odavno počeo.

Sjeli smo s Iris Lebedevom i za nekoliko minuta otišli od Cannesa i Minotaura do onoga što glumac mora pronaći između napisanih rečenica

Bijeli salon Narodnog pozorišta tih festivalskih dana ima svoj poseban ritam. Izvana se smjenjuju press termini, projekcije i ljudi koji negdje žure, a unutra ostaju tišina, drvo i nekoliko minuta u kojima sve odjednom djeluje mnogo sporije. Za stolom i stolicama domaćeg brenda Zanat, čiji ručno obrađeni detalji ovom prostoru daju gotovo scenografsku toplinu, čekali smo naš sljedeći razgovor.

A onda je ušla Iris Lebedeva.

Neke susrete zapravo osjetite prije nego što stignete postaviti prvo pitanje. Iris je u prostoriju ušla nasmijana, otvorena i toliko vedra da je razgovor počeo gotovo spontano, nekoliko minuta prije nego što smo uopće uključili mikrofon. Pitala je, pričala, reagovala na ono što joj govorimo i vrlo brzo izbrisala onu malu formalnu distancu koja obično postoji između novinara i osobe koju prvi put upoznajete. Nakon cijelog dana pressa, takvi susreti ostanu posebno dragi.




 

U Sarajevo je stigla s filmom Minotaur Andreya Zvyagintseva, u kojem igra Galinu. Film je svjetsku premijeru imao u glavnoj konkurenciji ovogodišnjeg Filmskog festivala u Cannesu, odakle je otišao s Grand Prixom, a festivalski put doveo ga je i pred publiku 32. Sarajevo Film Festivala u okviru Open Air programa.

Za Iris je Sarajevo tako stiglo nakon jednog od najvećih filmskih događaja godine, ali naš razgovor nije dugo ostao na crvenim tepisima i festivalskim naslovima. Više nas je zanimalo šta se događa mnogo bliže kameri: kako gradi lik poput Galine, koliko glumac igra ono što scenarij nikada ne izgovori i u kojem trenutku film prestaje pripadati ljudima koji su ga stvarali, a počinje pripadati publici.

Tako je nekoliko minuta prije sljedeće festivalske obaveze postalo naš novi Close up sa…




 

Sarajevo nakon Cannesa donijelo joj je jedan sasvim novi “first”

Nakon Cannesa, gdje je Minotaur već imao svoj veliki festivalski trenutak, Sarajevo je za Iris značilo novi grad, novu zemlju i potpuno drugačiji susret s publikom. Pitali smo je kako doživljava dolazak filma pred sarajevsku publiku i šta joj je ovaj festivalski trenutak donio prvi put.

„Sada, ovdje u Sarajevu, ovo je moj drugi festival s Minotaurom i osjećam kao da predstavljam film i da to moram uraditi najbolje što mogu. Ponosna sam što sam ovdje. Za mene je ovo nova zemlja, novi grad, a ljudi su ovdje veoma topli.

Jučer sam prvi put stajala pred publikom od 3.000 ljudi. Mislila sam da ću se osjećati kao rock zvijezda i nekako sam to očekivala, ali bila sam zabrinuta. Bila sam malo pod stresom.“



 

Scena koje se plašila cijelo snimanje završila je iz prvog pokušaja

Na setu Minotaura navikla se na proces u kojem se scena gradi kroz mnogo ponavljanja. Kada se planirao dan snimanja, kaže da su često računali na deset ili dvadeset pokušaja. Zato nas je zanimalo postoji li trenutak sa seta koji joj je ostao posebno u sjećanju, a njen odgovor nas je odveo upravo do scene od koje je najviše strahovala.

„Andrey obično snima mnogo pokušaja. Kada planiramo naš dan, očekujemo da će ih biti deset, dvadeset.

Postojala je jedna scena koju sam trebala uraditi i koje sam se plašila tokom cijelog perioda snimanja. A snimili smo je iz prvog pokušaja.

Dima je već bio otišao s lokacije i odmarao je u baru, pio svoje pivo. Onda ga je naš drugi reditelj, koji sve organizuje, zajedno s producentom, nazvao i rekao: ‘Molim te, Dima, vrati se jer moramo nastaviti. Možda ćemo snimiti neke druge scene s tobom jer danas moramo još nešto uraditi.’

Nije baš bio sretan zbog toga.“



 

Gradove pamti kroz kilometre koje u njima pretrči

Iris nam je prije razgovora već djelovala kao neko ko novi grad želi zaista osjetiti, a ne samo proći kroz festivalski raspored. Kada smo razgovor odveli malo dalje od filma, otkrila nam je i svoj način upoznavanja mjesta u kojima se prvi put nađe. Sarajevo će, čini se, zapamtiti i kroz jednu sasvim ličnu mapu.

„Obožavam trčati. Sutra ću to uraditi jer je za mene to prilika da osjetim grad.

Grad pamtim u svojoj glavi kroz svoja trčanja.“




 

Kultura leksikon: Iris Lebedeva
 

• Sarajevski first: Prvi put pred publikom od oko 3.000 ljudi.
   
• Neočekivani trenutak sa seta: Scena koje se plašila cijelo snimanje završena je iz prvog pokušaja.
   
• Filmski put ovog ljeta: Cannes, pa Sarajevo s Minotaurom .
   
• Kako upoznaje novi grad: Trčeći kroz njega.
   
• Kako želi zapamtiti Sarajevo: Kroz kilometre koje će u njemu pretrčati.
   

Pogledajte slične teme

Close up sa... Liamom Cunninghamom o Davosu i najgorem društvu za večeru

Pročitaj više

Close up sa... Ray Winstoneom o životu u filmskoj industriji i šta nedostaje filmu danas

Pročitaj više

Close up sa... Michel Francom o vezi sa Sarajevom koja traje godinama

Pročitaj više