Nedavno je Muzička Akademija u Sarajevu dobila sasvim novo ruho, zahvaljujući kreativnom arhitektonskom studiju SOVA arhitektura. Ideja je bila kreirati prostor u kojem će se različite skupine ljudi u ugodnom ambijentu moći družiti, pazeći pri tome na autentične elemente koje se nalaze u zgradi.

Veliki izazov bio je popraćen i s par iznenađenja u realizaciji radova, no, cijela avantura je završena s velikim osmijehom na licu svih posjetitelja novo uređene profesorske sobe na Muzičkoj akademiji.

„I sama sam nekada bila studentica Muzičke Akademije u Sarajevu pa kada je SOVA pozvana da napravi projekat te dobila dozvolu da izvede sve zamišljeno, zahvalnosti i sreći nije bilo kraja.“ – otkrila nam je Maja Nurkić, članica SOVA arhitektura tima.

„Obzirom na to da je objekat veoma star i da se svakom njegovom autentičnom elementu treba posvetiti posebna pažnja, pokušaj je bio zadržati što je moguće više ali uz savremeni pristup. Također su se pokušali pomiriti stilski elementi koji su pripadali tom vremenu s vremenom u kojem danas živimo. Zahtjev je bio napraviti više odvojenih grupa namještaja kako bi osoblje i posjetitelji kluba mogli sjediti u različitim skupinama i neometano voditi razgovore, neovisno jedni o drugima. 

U samoj funkcionalnoj organizaciji uz ulaz "iza vrata" postavljena je mala kantina odnosno komad namještaja koji služi kao mala kuhinja. Uz nju je pozicioniran stol koji ima ulogu trpezarijskog stola i omogućava druženje uz obrok. Centralni dio zauzela je stilska sofa sa foteljama koje su zatečene u prostoru i date na restauriranje, uz pripadajući stol. Na taj način napravljena je poveznica starog sa savremenim i kroz namještaj koji definitivno i s razlogom dominira u prostoru. Kako bi naglasak na njemu bio još veći odabran je jarko ljubičasti materijal dok je sav ostali u crnim, bijelim ili svim nijansama osim pink ploče "industrijskog" stola koji je tu kako bi parirao stilskom namještaju ali ne i dominirao. Dio uz prozore dobio je fotelje za nešto intimnije sjedenje. Sav namještaj postavljen je tako da nije u širini koridora ulaznih vrata kako bi isti cijelom dužinom ostao slobodan za komunikaciju te nesmetan ulazak ili izlazak iz koncertne sale. Jedino sjedenje u tom prostoru su dvije stolice za "kratkotrajni boravak" ispred velikog ogledala koje reflektuje događanja u klubu. Jarkim bojama su naglašena vrata koja su također autentičan dio ovog prostora kao i starinska vješalica. Dugi bijeli zid obogaćen je prepoznatljivim kanvasima iza čijih dizajna stoji sjajni Articoolisan.   

Sudeći po koncertnoj sali koja se nalazi iza, sada, tirkiznih vrata, prvobitna misao bila je da je i u ovoj prostoriji originalni pod parket ali... Zatečena podna obloga bila je u laminatu koji je bio poslagan na iverične ploče koje su bez ikakvog reda bile zašarafljene za originalni daščani pod. Prema dobivenim informacijama, nekada je umjesto laminata na taj pod bio zalijepljen gumirani itison koji je, obzirom na to da je lijepljen, napravio oštećenja na daskama. Ovo je bio prvi, jedini i veliki problem na koji smo naišli. Prva parketarska ekipa koja je došla na teren, nakon što su poskidani slojevi naslagani na daske, zahvalila se na ukazanom povjerenju ali nije prihvatila, kako su rekli, ovaj mukotrpni posao. Tada smo još uvijek imali dovoljno vremena.

Važno je pomenuti da se bližio odlazak bivšeg dekana, Prof. dr. Čavlovića te promocija njegove knjige, pa je to bio i povod da se u njegovu čast organizuje koncert kao i zakuska koja je bila iznenađenje a dan nakon je počinjao 10. Međunarodni simpozij te je sadašnji dekan Prof. dr. Senad Kazić upitao da li je moguće da prostor bude završen do tada jer smo imali dovoljno vremena i sve je bilo unaprijed izračunato i pripremljeno kako bi moglo biti i završeno u roku. Profesor je također rekao da nije pod moranje i da ne trebamo ništa forsirati. Naravno, nastojala se ispuniti želja dekanu kao i svima sa akademije koji su zaista na svaki mogući način podržali projekat. Obzirom na to da je prva parketarska ekipa odbila posao, dogovoreno je sa drugom za, sjećam se, nedjelju. Divne, Ajla Smajlović i Lamija Selman došle su kako bi otključale vrata objekta i bile na licu mjesta, obzirom na to da je ustanova nedjeljom zatvorena, žrtvovale svoje slobodno vrijeme da se druga parketarska ekipa jednostavno ne bi javila na telefon. U tom momentu, iako ljuti i nesretni, obzirom na to da sada do tog ključnog dana tj. srijede imamo još samo tri dana, nastavljena je potraga.
U narednih sat vremena pronađena je treća parketarska ekipa koja je nakon 20 minuta pokušaja brušenja odustala i napustila objekat pod izgovorom "ovo se ne može". No, opet nismo posustali. Naravno, kako se i pokazalo, uz žrtvu i upornost sve je moguće. Sova je bila uporna i željela originalan pod i to farban u bijelo. Napokon, u ponedjeljak počeo je raditi JEDAN čovjek, koji se uhvatio u koštac sa starim, ulijepljenim, krivim daskama, premazanim masnim uljem koje se svako malo lijepilo za njegovu mašinu. Radio je dva dana bez prestanka i uspio završiti posao. Beskrajno smo mu zahvalni. Do tada je sve ostalo bilo spremno. Nismo nailazili ni na kakve veće probleme i dok se tragalo za rješenjem za pod, ekipa je vrijedno radila. Razvedena je struja, namještaj je već stigao, dekori završeni, tapacirana i restaurirana stilska sofa sa dvije fotelje, ofarbana vrata, zidovi te crni zid koji je također postao i ploča na kojoj se mogu ostavljati poruke, bravar je donio svoj dio... 
Imali smo sreću da pod uvijek dolazi na kraju pa smo mogli nesmetano raditi na svemu ostalom dok se tražilo rješenje. Napokon je izbrušen pod, utorak se bliži srijedi a nama je preostalo još "samo" da na isti nanesemo prajmer, dva puta boju i tri puta lak uz sve tehnološke pauze koje moramo ispoštovati. Sreća, koncert je tek u srijedu navečer. :)
Zamolila sam svoju ekipu da ostanemo raditi koliko god je potrebno da bismo u srijedu navečer mogli otvoriti vrata kluba. Tako je i bilo. U momentima sušenja premaza, sastavljali smo namještaj, oko 16:00 sati ga unijeli, prostor je dekorisan detaljima, a onda je nastupila sreća nakon zapaženog osmijeha i zadovoljstva na dekanovom licu, kao i na licima svih onih koji su nas pratili i pomagali. Soba od "cijelih" 24,00 m2 je završena.“

„Bilo je ovo divno iskustvo! Još jednom hvala dekanu prof. dr. Senadu Kaziću, mojoj dragoj Ajli Smajlović koja je i glavni krivac za sve, te svim ostalim uposlenicima na strpljenju i podršci, unatoč tome što smo prelijepe zvuke klavira, flaute i drugih instrumenata nadjačavali bukom i uznemiravajućim zvucima mašina i bušilica.“ – nadodala je Maja.

Na Champs-Élysées, gdje Pariz diše najglasnije, a svaki korak nosi težinu historije, luksuza i bezvremenskog stila, smjestio se čuveni RH Paris: ne kao još jedna adresa, već kao iskustvo prostora.

Na najpoznatijem bulevaru svijeta, gdje se moda, arhitektura i svakodnevni rituali sudaraju u savršenoj ravnoteži, RH redefiniše pojam dizajna kroz lokaciju koja sama po sebi govori. 

Ovo nije mjesto koje se slučajno posjeti, ovo je destinacija kojoj se dolazi s namjerom, da se osjeti Pariz kroz enterijer, svjetlo i tišinu koja postoji samo usred gradske vreve. 

RH (nekada Restoration Hardware) globalno je prepoznat kao brend koji dizajn posmatra kroz prostor, atmosferu i iskustvo, a ne isključivo kroz proizvode. 

Njihov koncept gallery as experience u Parizu dobija posebno slojevitu interpretaciju, jer se smješta u arhitektonski kontekst koji već sam po sebi nosi snažan identitet.






Dolazak koji mijenja tempo

Iskustvo RH Parisa ne počinje ulaskom u galeriju, već znatno ranije na samom Champs-Élyséesu. Umjesto direktnog, očekivanog ulaza, posjetilac prolazi kroz originalna, pozlaćena kovana vrata i ulazi u izduženu, pažljivo osmišljenu sekvencu kretanja. Kamena staza, omeđena savršeno njegovanom vegetacijom, vodi prema unutrašnjem dvorištu i glavnom ulazu u galeriju.

Svaki detalj ovog prolaza je pažljivo održavan, gotovo ritualno. Zelenilo, kamen i proporcije stvaraju osjećaj dolaska u privatni pariski hôtel particulier, a ne u komercijalni prostor na jednoj od najprometnijih ulica svijeta. Na kraju sekvence otvara se unutrašnje dvorište, kao svojevrsna pauza prije ulaska u galeriju.



 

Arhitektura između naslijeđa i savremenog izraza

Galerija se nalazi u zgradi iz 1983. godine, naručenoj od Marcela Dassaulta, koja nosi jasne tragove francuskog naslijeđa u proporcijama i urbanom jeziku. 

Umjesto radikalnih zahvata, arhitektura u RH Paris komponuje dijalog između starog i novog. U unutrašnjem dvorištu, stakleni paviljon RH Interior Design Studija, projektovan od Foster + Partnersa, uvodi suvremenu jasnoću: bijeli oniks, staklene površine i minimalističke linije stvaraju svjetlosnu kontrapunktu tradicionalnoj masivnosti fasade. 
 

Prostor koji se doživljava kroz kretanje

Kad uđete kroz monumentalna bronzana i mesingana vrata u galeriju, prostor se širi vertikalno oko centralnog atrija. Ova arhitektonska strategija, vizualni i fizički tok koji povezuje nivoe, omogućava da svaki kutak vodi ka novom otkriću. 

Prolazi, stepeništa i balustrade ne služe samo funkciji, već postaju prostorne geste koje posjetioca usmjeravaju i usporavaju. 






Materijali, svjetlo i proporcija

Kao i sama kolekcija RH, materijali u prostoru govore o trajnosti i sofisticiranom osjećaju za atmosferu:

• Bijeli oniks oblaže velike površine i postaje gotovo arhitektonski element, ne samo ukras. Koristi se u paviljonu i restoranima, stvarajući ambijent koji je i luksuzan i smiren.
   
• Bronza i mesing podsjećaju na klasične materijale pariških salona; njihove toplije tonove nalazimo u vratima, okovima i detaljima koji reflektiraju prolazno svjetlo.
   
• Staklo i transparentnost naglašavaju visinu prostora i vizualnu povezanost nivoa, omogućavajući da dnevno svjetlo postane dio instalacije. 

Ova materijalna paleta nije slučajna, ona odražava vrijednosti brenda RH (refined materials, craftsmanship i timeless design), koje slove kao hommage proustovskoj estetici: mir, ravnoteža i sklad. 





 

Šta se može vidjeti i doživjeti?

Unutrašnjost galerije nije klasična izložbena sala, nego scenski raspoređena kolekcija prostora koji vode kroz dizajn i svakodnevni život:

• Na nižim nivoima prezentirane su vješto komponirane kolekcije namještaja RH Interiors, uključujući sofere, lounge komade, stolove i svjetiljke, ali uvijek kao instalacije u kontekstu arhitekture, ne samo proizvodi.
   
• Umjetnički radovi i artefakti (npr. umjetnička djela i skulpture odabranih umjetnika) smješteni su poput kuriranih referenci, doprinoseći osjećaju galerije koja govori i o kulturi, a ne samo o komercijalnom dizajnu.
   
• Biblioteka dizajna i arhitekture s rijetkostima poput izdanja De Architectura iz 1521. godine služi kao most između teorije i prakse, tradicije i budućnosti. 

Galerija se također širi u prostore ugostiteljstva:

• Le Jardin RH, s konzervatorijem inspiriranim Grand Palaisom, gdje su zidovi i bar obloženi bijelim oniksom;
   
• Le Petit RH na višim nivoima, panoramski restoran s pogledima na Pariz;
   
• The World of RH Bar & Lounge, gdje se uz koktel mogu gledati arhitektonski crteži i video prezentacije koncepta galerija širom svijeta.  

Za koga je RH Paris?

Ovo je prostor za one koji u dizajnu traže više od estetike, za one koji traže značenje. Arhitekti i dizajneri pronaći će inspiraciju u balansu materijala, svjetla i volumena; estetski osviješteni putnici doživjet će Pariz na nov način: ne kroz vizualnu buku, nego kroz pomno uređeni dijalog prostora i elemenata. 

U vremenu kada luksuz često znači spektakl, RH Paris nudi tišinu, sporost i pažnju prema detalju. Ovdje su luksuz  mjera, proporcija i svjetlo. 

U gradu koji inspiriše, RH Paris uspijeva ponuditi nešto rijetko: prostor koji se pamti baš zato što ne galami, nego poziva da se u njemu ostane.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba arhiva
Autorica članka: Adina Šahinović