Nedavno je Muzička Akademija u Sarajevu dobila sasvim novo ruho, zahvaljujući kreativnom arhitektonskom studiju SOVA arhitektura. Ideja je bila kreirati prostor u kojem će se različite skupine ljudi u ugodnom ambijentu moći družiti, pazeći pri tome na autentične elemente koje se nalaze u zgradi.

Veliki izazov bio je popraćen i s par iznenađenja u realizaciji radova, no, cijela avantura je završena s velikim osmijehom na licu svih posjetitelja novo uređene profesorske sobe na Muzičkoj akademiji.

„I sama sam nekada bila studentica Muzičke Akademije u Sarajevu pa kada je SOVA pozvana da napravi projekat te dobila dozvolu da izvede sve zamišljeno, zahvalnosti i sreći nije bilo kraja.“ – otkrila nam je Maja Nurkić, članica SOVA arhitektura tima.

„Obzirom na to da je objekat veoma star i da se svakom njegovom autentičnom elementu treba posvetiti posebna pažnja, pokušaj je bio zadržati što je moguće više ali uz savremeni pristup. Također su se pokušali pomiriti stilski elementi koji su pripadali tom vremenu s vremenom u kojem danas živimo. Zahtjev je bio napraviti više odvojenih grupa namještaja kako bi osoblje i posjetitelji kluba mogli sjediti u različitim skupinama i neometano voditi razgovore, neovisno jedni o drugima. 

U samoj funkcionalnoj organizaciji uz ulaz "iza vrata" postavljena je mala kantina odnosno komad namještaja koji služi kao mala kuhinja. Uz nju je pozicioniran stol koji ima ulogu trpezarijskog stola i omogućava druženje uz obrok. Centralni dio zauzela je stilska sofa sa foteljama koje su zatečene u prostoru i date na restauriranje, uz pripadajući stol. Na taj način napravljena je poveznica starog sa savremenim i kroz namještaj koji definitivno i s razlogom dominira u prostoru. Kako bi naglasak na njemu bio još veći odabran je jarko ljubičasti materijal dok je sav ostali u crnim, bijelim ili svim nijansama osim pink ploče "industrijskog" stola koji je tu kako bi parirao stilskom namještaju ali ne i dominirao. Dio uz prozore dobio je fotelje za nešto intimnije sjedenje. Sav namještaj postavljen je tako da nije u širini koridora ulaznih vrata kako bi isti cijelom dužinom ostao slobodan za komunikaciju te nesmetan ulazak ili izlazak iz koncertne sale. Jedino sjedenje u tom prostoru su dvije stolice za "kratkotrajni boravak" ispred velikog ogledala koje reflektuje događanja u klubu. Jarkim bojama su naglašena vrata koja su također autentičan dio ovog prostora kao i starinska vješalica. Dugi bijeli zid obogaćen je prepoznatljivim kanvasima iza čijih dizajna stoji sjajni Articoolisan.   

Sudeći po koncertnoj sali koja se nalazi iza, sada, tirkiznih vrata, prvobitna misao bila je da je i u ovoj prostoriji originalni pod parket ali... Zatečena podna obloga bila je u laminatu koji je bio poslagan na iverične ploče koje su bez ikakvog reda bile zašarafljene za originalni daščani pod. Prema dobivenim informacijama, nekada je umjesto laminata na taj pod bio zalijepljen gumirani itison koji je, obzirom na to da je lijepljen, napravio oštećenja na daskama. Ovo je bio prvi, jedini i veliki problem na koji smo naišli. Prva parketarska ekipa koja je došla na teren, nakon što su poskidani slojevi naslagani na daske, zahvalila se na ukazanom povjerenju ali nije prihvatila, kako su rekli, ovaj mukotrpni posao. Tada smo još uvijek imali dovoljno vremena.

Važno je pomenuti da se bližio odlazak bivšeg dekana, Prof. dr. Čavlovića te promocija njegove knjige, pa je to bio i povod da se u njegovu čast organizuje koncert kao i zakuska koja je bila iznenađenje a dan nakon je počinjao 10. Međunarodni simpozij te je sadašnji dekan Prof. dr. Senad Kazić upitao da li je moguće da prostor bude završen do tada jer smo imali dovoljno vremena i sve je bilo unaprijed izračunato i pripremljeno kako bi moglo biti i završeno u roku. Profesor je također rekao da nije pod moranje i da ne trebamo ništa forsirati. Naravno, nastojala se ispuniti želja dekanu kao i svima sa akademije koji su zaista na svaki mogući način podržali projekat. Obzirom na to da je prva parketarska ekipa odbila posao, dogovoreno je sa drugom za, sjećam se, nedjelju. Divne, Ajla Smajlović i Lamija Selman došle su kako bi otključale vrata objekta i bile na licu mjesta, obzirom na to da je ustanova nedjeljom zatvorena, žrtvovale svoje slobodno vrijeme da se druga parketarska ekipa jednostavno ne bi javila na telefon. U tom momentu, iako ljuti i nesretni, obzirom na to da sada do tog ključnog dana tj. srijede imamo još samo tri dana, nastavljena je potraga.
U narednih sat vremena pronađena je treća parketarska ekipa koja je nakon 20 minuta pokušaja brušenja odustala i napustila objekat pod izgovorom "ovo se ne može". No, opet nismo posustali. Naravno, kako se i pokazalo, uz žrtvu i upornost sve je moguće. Sova je bila uporna i željela originalan pod i to farban u bijelo. Napokon, u ponedjeljak počeo je raditi JEDAN čovjek, koji se uhvatio u koštac sa starim, ulijepljenim, krivim daskama, premazanim masnim uljem koje se svako malo lijepilo za njegovu mašinu. Radio je dva dana bez prestanka i uspio završiti posao. Beskrajno smo mu zahvalni. Do tada je sve ostalo bilo spremno. Nismo nailazili ni na kakve veće probleme i dok se tragalo za rješenjem za pod, ekipa je vrijedno radila. Razvedena je struja, namještaj je već stigao, dekori završeni, tapacirana i restaurirana stilska sofa sa dvije fotelje, ofarbana vrata, zidovi te crni zid koji je također postao i ploča na kojoj se mogu ostavljati poruke, bravar je donio svoj dio... 
Imali smo sreću da pod uvijek dolazi na kraju pa smo mogli nesmetano raditi na svemu ostalom dok se tražilo rješenje. Napokon je izbrušen pod, utorak se bliži srijedi a nama je preostalo još "samo" da na isti nanesemo prajmer, dva puta boju i tri puta lak uz sve tehnološke pauze koje moramo ispoštovati. Sreća, koncert je tek u srijedu navečer. :)
Zamolila sam svoju ekipu da ostanemo raditi koliko god je potrebno da bismo u srijedu navečer mogli otvoriti vrata kluba. Tako je i bilo. U momentima sušenja premaza, sastavljali smo namještaj, oko 16:00 sati ga unijeli, prostor je dekorisan detaljima, a onda je nastupila sreća nakon zapaženog osmijeha i zadovoljstva na dekanovom licu, kao i na licima svih onih koji su nas pratili i pomagali. Soba od "cijelih" 24,00 m2 je završena.“

„Bilo je ovo divno iskustvo! Još jednom hvala dekanu prof. dr. Senadu Kaziću, mojoj dragoj Ajli Smajlović koja je i glavni krivac za sve, te svim ostalim uposlenicima na strpljenju i podršci, unatoč tome što smo prelijepe zvuke klavira, flaute i drugih instrumenata nadjačavali bukom i uznemiravajućim zvucima mašina i bušilica.“ – nadodala je Maja.

Postoje domovi u kojima ukrašavanje jelke nikad nije samo početak blagdanske sezone.

To je mali porodični ritual, trenutak u kojem se vraćamo onim dragim navikama koje smo ponijeli iz djetinjstva: biranje kuglica, slaganje lampica, potraga za 'onim jednim ukrasom' bez kojeg jelka nije potpuna.




To je i trenutak u kojem dom na kratko zastane. Lampice zamijene dnevnu svjetlost, prostor postane topliji, a oni tihi razgovori i smijeh stvaraju atmosferu zbog koje sve izgleda nježnije nego inače.




Možda baš zato, iz godine u godinu, mnogi od nas traže mjesto koje može probuditi tu istu emocionalnu iskru. Prostor u kojem počinje sezona ideja, inspiracije i onog poznatog blagdanskog uzbuđenja.

Ove godine, ta priča dobila je novo poglavlje. Oli Living, novootvoreni odjel prodajnog centra Oli koji se nalazi na adresi Vukovarska 68 u Posušju, okuplja sve što dom čini domom: od predmeta koje svakodnevno koristimo do detalja koji mijenjaju atmosferu prostora.






Kako je mala ideja postala početak blagdanske sezone  

Prije nego što je Oli Living dobio svoje ime i prostor, postojala je mala porodična trgovina u kojoj je svako ukrašavanje polica donosilo isto ono iskreno uzbuđenje koje i danas osjećamo u blagdanskom periodu. 

Ivana Begić, kreativna direktorica Oli Living tima

Nekoliko pažljivo odabranih dekoracija, puno mašte i želja da se ljudima donese komadić topline bili su temelj ove priče.

Godinama kasnije, iza ideje i koncepta uređenja stoji Ivanina vizija, koju je cijeli tim pretvorio u ono što danas vidimo. Putovanja na evropske sajmove, istraživanje trendova i biranje kolekcija u showroomima oblikovali su današnji asortiman: spoj nordijske jednostavnosti, londonskog šarma i topline juga. 

Ivana Begić, kreativna direktorica Oli Living tima

Zato se u Oli Living ne ulazi samo radi kupovine, nego radi osjećaja. Upravo tu počinje božićni dio priče, onaj zbog kojeg se svake godine vraćamo.

Osam priča, jedna sezona: Kako izgleda Božić u Oli Livingu?  

Blagdanske dekoracije u ovom prostoru nisu samo izložene, već pretvorene u osam tematskih svjetova, od kojih svaki ima svoju boju, atmosferu i emociju. Posjetitelji gotovo uvijek prepoznaju 'svoju temu' čim zakorače u prostor.

Među njima je i Ralphie’s, cozy estetika koja je ove godine osvojila internet: topli tonovi, meke teksture i doza nostalgije koja podsjeća na filmske praznike kakve pamtimo iz djetinjstva.

Tu je i novi koncept 50/50: jedna polovina jelke uređena je u stilu snježne šume, s bijelim i srebrnim tonovima, dok druga donosi toplu, klasičnu blagdansku atmosferu doma. 

Dva jasno različita stila spojena su u jednu jelku, tako da posjetitelji mogu vidjeti kako obje estetike funkcionišu u praksi.




Kako bi ove priče doživjeli svi, uvedeno je i novo pravilo: ukrašene jelke i dekoracije na njima nisu na prodaju. 

Godinama su upravo one prve nestajale, često prije nego što ih je većina posjetitelja uopće stigla vidjeti. Ove sezone, želja je bila jednostavna, da svako ko zakorači u Oli Living može doživjeti cijelu čaroliju, bez žurbe i straha da je zakasnio.




Kada se tihi rad pretvorio u blagdanski prizor  

Blagdanski izlog u Oliju otvoren je 15. novembra, i već prvih sati bilo je jasno da to nije samo još jedno otvaranje. Ljudi nisu prolazili, vraćali su se. Neki da bolje pogledaju, drugi da zastanu još malo, treći da povedu nekoga kome žele pokazati ono što su upravo doživjeli.

U stvaranju ovogodišnjeg izloga učestvovali su svi koji godinama grade ovu priču: porodica, tim zaposlenih i ljudi koji stoje iza svakog detalja. Birali su lampice, usklađivali boje, slagali ukras po ukras, i upravo je taj zajednički rad dao prostoru posebnu toplinu.




Svako je donio dio sebe, i možda je baš zbog toga ovogodišnji izlog toliko topao. Ne topao svjetlom, nego osjećajem.

Prvog dana, posjetitelji su se zadržavali satima. Šetali su polako, gledali detalje, fotografisali, a najviše vremena provodili su pred jaslicama koje su ove godine dobile središnje mjesto. 




Vidljive još s glavne ceste, jaslice su postale mali magnet za sve generacije: djeca su prilazila širokih očiju, odrasli s tihim smiješkom, kao da se u njima probudi zaboravljena uspomena.



 

U vrijeme otvaranja, saksofon Borisa Bomoštara ispunio je prostor božićnim klasicima. Tonovi su se spojili s toplinom svjetla, stvarajući atmosferu koja je djelovala gotovo filmski, kao prizor koji bismo najradije zaustavili na trenutak duže.




Među jelkama, dvije su odmah pronašle svoju publiku: bordo, duboka i sofisticirana, i klasična crvena, ona bez koje blagdani jednostavno nisu potpuni. Različite po tonu, a iste po emociji koju bude.

A priča još nije završena. Tek nas čeka glavni detalj: raskošna jelka u Ralph stilu, koja će zaokružiti cijeli izlog i označiti trenutak kada blagdanska sezona u Oliju zvanično počinje. 

Ako je suditi po prvom danu, ova sezona će trajati malo duže, izgledati još toplije i ostaviti utisak koji se pamti.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Oli d.o.o. Prodajni Centar Posušje.

Foto: Ivan Gudić