Nedavno je Muzička Akademija u Sarajevu dobila sasvim novo ruho, zahvaljujući kreativnom arhitektonskom studiju SOVA arhitektura. Ideja je bila kreirati prostor u kojem će se različite skupine ljudi u ugodnom ambijentu moći družiti, pazeći pri tome na autentične elemente koje se nalaze u zgradi.

Veliki izazov bio je popraćen i s par iznenađenja u realizaciji radova, no, cijela avantura je završena s velikim osmijehom na licu svih posjetitelja novo uređene profesorske sobe na Muzičkoj akademiji.

„I sama sam nekada bila studentica Muzičke Akademije u Sarajevu pa kada je SOVA pozvana da napravi projekat te dobila dozvolu da izvede sve zamišljeno, zahvalnosti i sreći nije bilo kraja.“ – otkrila nam je Maja Nurkić, članica SOVA arhitektura tima.

„Obzirom na to da je objekat veoma star i da se svakom njegovom autentičnom elementu treba posvetiti posebna pažnja, pokušaj je bio zadržati što je moguće više ali uz savremeni pristup. Također su se pokušali pomiriti stilski elementi koji su pripadali tom vremenu s vremenom u kojem danas živimo. Zahtjev je bio napraviti više odvojenih grupa namještaja kako bi osoblje i posjetitelji kluba mogli sjediti u različitim skupinama i neometano voditi razgovore, neovisno jedni o drugima. 

U samoj funkcionalnoj organizaciji uz ulaz "iza vrata" postavljena je mala kantina odnosno komad namještaja koji služi kao mala kuhinja. Uz nju je pozicioniran stol koji ima ulogu trpezarijskog stola i omogućava druženje uz obrok. Centralni dio zauzela je stilska sofa sa foteljama koje su zatečene u prostoru i date na restauriranje, uz pripadajući stol. Na taj način napravljena je poveznica starog sa savremenim i kroz namještaj koji definitivno i s razlogom dominira u prostoru. Kako bi naglasak na njemu bio još veći odabran je jarko ljubičasti materijal dok je sav ostali u crnim, bijelim ili svim nijansama osim pink ploče "industrijskog" stola koji je tu kako bi parirao stilskom namještaju ali ne i dominirao. Dio uz prozore dobio je fotelje za nešto intimnije sjedenje. Sav namještaj postavljen je tako da nije u širini koridora ulaznih vrata kako bi isti cijelom dužinom ostao slobodan za komunikaciju te nesmetan ulazak ili izlazak iz koncertne sale. Jedino sjedenje u tom prostoru su dvije stolice za "kratkotrajni boravak" ispred velikog ogledala koje reflektuje događanja u klubu. Jarkim bojama su naglašena vrata koja su također autentičan dio ovog prostora kao i starinska vješalica. Dugi bijeli zid obogaćen je prepoznatljivim kanvasima iza čijih dizajna stoji sjajni Articoolisan.   

Sudeći po koncertnoj sali koja se nalazi iza, sada, tirkiznih vrata, prvobitna misao bila je da je i u ovoj prostoriji originalni pod parket ali... Zatečena podna obloga bila je u laminatu koji je bio poslagan na iverične ploče koje su bez ikakvog reda bile zašarafljene za originalni daščani pod. Prema dobivenim informacijama, nekada je umjesto laminata na taj pod bio zalijepljen gumirani itison koji je, obzirom na to da je lijepljen, napravio oštećenja na daskama. Ovo je bio prvi, jedini i veliki problem na koji smo naišli. Prva parketarska ekipa koja je došla na teren, nakon što su poskidani slojevi naslagani na daske, zahvalila se na ukazanom povjerenju ali nije prihvatila, kako su rekli, ovaj mukotrpni posao. Tada smo još uvijek imali dovoljno vremena.

Važno je pomenuti da se bližio odlazak bivšeg dekana, Prof. dr. Čavlovića te promocija njegove knjige, pa je to bio i povod da se u njegovu čast organizuje koncert kao i zakuska koja je bila iznenađenje a dan nakon je počinjao 10. Međunarodni simpozij te je sadašnji dekan Prof. dr. Senad Kazić upitao da li je moguće da prostor bude završen do tada jer smo imali dovoljno vremena i sve je bilo unaprijed izračunato i pripremljeno kako bi moglo biti i završeno u roku. Profesor je također rekao da nije pod moranje i da ne trebamo ništa forsirati. Naravno, nastojala se ispuniti želja dekanu kao i svima sa akademije koji su zaista na svaki mogući način podržali projekat. Obzirom na to da je prva parketarska ekipa odbila posao, dogovoreno je sa drugom za, sjećam se, nedjelju. Divne, Ajla Smajlović i Lamija Selman došle su kako bi otključale vrata objekta i bile na licu mjesta, obzirom na to da je ustanova nedjeljom zatvorena, žrtvovale svoje slobodno vrijeme da se druga parketarska ekipa jednostavno ne bi javila na telefon. U tom momentu, iako ljuti i nesretni, obzirom na to da sada do tog ključnog dana tj. srijede imamo još samo tri dana, nastavljena je potraga.
U narednih sat vremena pronađena je treća parketarska ekipa koja je nakon 20 minuta pokušaja brušenja odustala i napustila objekat pod izgovorom "ovo se ne može". No, opet nismo posustali. Naravno, kako se i pokazalo, uz žrtvu i upornost sve je moguće. Sova je bila uporna i željela originalan pod i to farban u bijelo. Napokon, u ponedjeljak počeo je raditi JEDAN čovjek, koji se uhvatio u koštac sa starim, ulijepljenim, krivim daskama, premazanim masnim uljem koje se svako malo lijepilo za njegovu mašinu. Radio je dva dana bez prestanka i uspio završiti posao. Beskrajno smo mu zahvalni. Do tada je sve ostalo bilo spremno. Nismo nailazili ni na kakve veće probleme i dok se tragalo za rješenjem za pod, ekipa je vrijedno radila. Razvedena je struja, namještaj je već stigao, dekori završeni, tapacirana i restaurirana stilska sofa sa dvije fotelje, ofarbana vrata, zidovi te crni zid koji je također postao i ploča na kojoj se mogu ostavljati poruke, bravar je donio svoj dio... 
Imali smo sreću da pod uvijek dolazi na kraju pa smo mogli nesmetano raditi na svemu ostalom dok se tražilo rješenje. Napokon je izbrušen pod, utorak se bliži srijedi a nama je preostalo još "samo" da na isti nanesemo prajmer, dva puta boju i tri puta lak uz sve tehnološke pauze koje moramo ispoštovati. Sreća, koncert je tek u srijedu navečer. :)
Zamolila sam svoju ekipu da ostanemo raditi koliko god je potrebno da bismo u srijedu navečer mogli otvoriti vrata kluba. Tako je i bilo. U momentima sušenja premaza, sastavljali smo namještaj, oko 16:00 sati ga unijeli, prostor je dekorisan detaljima, a onda je nastupila sreća nakon zapaženog osmijeha i zadovoljstva na dekanovom licu, kao i na licima svih onih koji su nas pratili i pomagali. Soba od "cijelih" 24,00 m2 je završena.“

„Bilo je ovo divno iskustvo! Još jednom hvala dekanu prof. dr. Senadu Kaziću, mojoj dragoj Ajli Smajlović koja je i glavni krivac za sve, te svim ostalim uposlenicima na strpljenju i podršci, unatoč tome što smo prelijepe zvuke klavira, flaute i drugih instrumenata nadjačavali bukom i uznemiravajućim zvucima mašina i bušilica.“ – nadodala je Maja.

U trenutku kada se interijeri sve jasnije udaljavaju od hladnog minimalizma i sigurnih neutralnih rješenja, ovakvi prostori postaju nova referenca.

Stanovi koji ne pokušavaju impresionirati na prvu, nego vas polako uvlače u svoj ritam. Upravo takav je ovaj austrougarski stan u Ferhadiji, u kojem je FO4A Architecture studio pokazao kako se historijski okvir može čitati savremeno, precizno i vrlo hrabro.

Tamni zidovi, color drenched zidovi i stolarija, naglašeni detalji i povratak teksture više nisu hrabar izuzetak, nego promišljen odgovor na način na koji danas želimo živjeti. 

Ovaj stan u Ferhadiji ne govori o trendovima direktno, ali ih precizno utjelovljuje: interijeri u kojima se boja koristi kao arhitektonski alat, svjetlo kao kompozicija, a detalj kao nosilac identiteta. Upravo takvi prostori najavljuju estetiku koju ćemo u 2026. godini viđati sve češće: zreliju, slojevitiju i mnogo ličniju.





Dnevni boravak: Smirenost, proporcija i ritam

Ulaskom u dnevni boravak, atmosfera se dodatno smekšava. Zidne obloge i biblioteke sa zaobljenim lukovima uvode osjećaj kontinuiteta i topline, dok pažljivo birana rasvjeta definiše zone bez potrebe za vizualnim preopterećenjem.

Namještaj je odmjeren, taktilan i nenametljiv. Ovdje nema potrebe za naglašenim akcentima jer prostor sam po sebi nosi karakter. Upravo ta suzdržanost čini boravak mjestom u kojem se želi ostati duže bez buke, bez viška.




Radni sto smješten uz prozor djeluje kao prirodni nastavak boravka. Drvo, jednostavne linije i pogled prema vani stvaraju osjećaj fokusa bez izolacije. Ovo je primjer kako se funkcija može uklopiti u dnevni ritam doma, bez da prostor izgubi svoju smirenost ili estetiku.






Hodnik kao uvod u arhitektonsku priču  

Prvi kadar vodi nas kroz dugi, svijetli hodnik. Naizgled jednostavan, ali pažljivo slojevit. Bijeli zidovi sa zadržanom klasičnom profilacijom, diskretna podna rasvjeta koja prati liniju kretanja i komadi namještaja koji djeluju gotovo skulpturalno.

Konzolna polica od tamnog drveta, svedena i precizno oblikovana, nije tu da popuni zid, nego da uspostavi ton cijelog stana. Ovo je prostor koji se čita polako i u kojem hodnik prestaje biti prolaz postaje arhitektonska sekvenca.







Kuhinja: Paleta koja zadržava svjetlo  

Kuhinja je jedan od ključnih trenutaka ovog stana. Color drenched stolarija u nježnoj plavoj nijansi, vertikalni ritam fronti i otvorene police od toplog drveta stvaraju snažan vizualni identitet, ali bez težine.

Svjetlo se ovdje ne oslanja na bjelinu, nego na refleksiju materijala, dubinu nijansi i precizno postavljenu rasvjetu. Ovo je odličan primjer kako tamni tonovi, pravilno balansirani, mogu djelovati izuzetno svijetlo i prozračno.







Mini trpezarijski dio nastavlja istu logiku: jednostavan drveni sto, lagane stolice i podne pločice s diskretnim ornamentom koji povezuje savremeni dizajn s historijskim slojevima stana.






Trpezarija: Zidovi koji nose atmosferu  

U trpezariji i dalje, FO4A studio se ne boji tamnih zidova. Duboki, topli tonovi ovdje nisu dekorativni trik, nego alat za stvaranje intime. Uz klasične zidne profile i pažljivo odabrane komade namještaja, prostor dobija karakter koji djeluje gotovo bezvremenski.

Ovo je estetika koja se udaljava od sigurnih neutralnih rješenja i pokazuje kako se boja može koristiti promišljeno, zrelo i dugoročno — upravo ono što sve više prepoznajemo kao smjer savremenih interijera.
 
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Fo4a Architecture (@fo4aarchitecture)

Spavaća soba: Tekstura, tišina i povratak ornamenta

Spavaća soba donosi još jedan važan sloj ovog projekta. Tapete bogate teksture, tamni zidovi i mekana rasvjeta stvaraju prostor koji djeluje intimno i zaštićeno. Ovo nije minimalistička praznina, nego prostor pun atmosfere.

Tapete ovdje nisu statement same po sebi, već pozadina koja nosi emociju. Upravo ovakav povratak ornamenta i taktilnosti sve češće viđamo u savremenim interijerima kao odgovor na predugo insistiranje na sterilnosti.






Kupatilo zatvara priču jednako snažno. Vidljivi piping, metalne armature i jednostavne linije daju prostoru industrijsku notu, ali u vrlo suptilnom, kontrolisanom obliku. Ništa ovdje nije slučajno, čak i tehnički elementi postaju dio dizajna.

Posebno upečatljiv detalj su svijeće koje se vizualno stapaju s cijevima i armaturom, gotovo kao da su se “otopile” u tehnički sklop. Taj mali, gotovo neočekivani trenutak savršeno sažima filozofiju cijelog stana: funkcionalni elementi ne moraju nestati da bi prostor bio lijep, već mogu postati njegov najzanimljiviji dio.

Ovo je prostor koji pokazuje kako funkcionalni detalji mogu biti estetski, ako su promišljeno integrisani.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Armin Dorado