Priče jedne mame: Kako se ponovno zaljubiti u svoje tijelo?

„Nije dovoljno samo znati; znanje treba i primijeniti. Nije dovoljno htjeti; treba i učiniti.“ Johann Wolfgang Goethe

Počela je divna 2016. godina.

Joj, meni je 2015. godina završila fenomenalno. Još jednom sam sebi potvrdila da su u životu zaista najbolji pokloni oni nematerijalni. Obasuta divnim vijestima o sreći ljudi oko mene, zagrljajima voljenih „malo pripitih“ osoba za novogodišnji doček, smijehom uz divnu masno-šećerno-kalorijsku bombu tj. večeru, uživala sam punim plućima. Uživala sam toliko da me nije omelo ni to što naš dječak ima povišenu temperaturu, neće da jede i što više ne znamo što ga muči – zubi ili prehlada.

Uspostavilo se da je i jedno i drugo, a prehlada je uskoro prešla i na mene. Zato sam maloprije počela tražiti na internetu koji su prirodni preparati najbolji za dizanje imuniteta i očuvanje cijelog tijela. I znate kako vas Google odvede s igle na lokomotivu? Tako je i mene odveo na neke stranice o mršavljenju, gdje sam pročitala ovo: „Vaga ne kaže tko si ti. Ali, ti treba da započneš svoj novi životni put.“

I nakon naručivanja čarobnih ulja i dalje sjedim za kompjuterom s nosom kao u klauna, pišem i kišem, izvlačim maramicu iz rukava, a najradije bih da se zavalim u krevet i pokrijem po glavi. Zaista nisam imala namjeru sjesti i pisati o ovome, u ovom obliku, ni sada ni ikada. Ali jednostavno sam se ponovno prilijepila i želim s vama podijeliti, do sad najintimniji dio mene.

MOJU ODLUKU NASTALU PRIJE 10 DANA - otpustit ću sve svoje kilograme koji me udaljuju od mog savršenog tijela. 

Ti kilogrami, a ima ih 23, ne predstavljaju ništa više nego lažnu sigurnost i moje nezadovoljstvo određenim segmentima života. To sam osvijestila još prije godinu dana, ali iskreno nisu me tada opterećivala previše i bila sam posvećenija rješavanju važnijih segmenta svog života. Nekako sam se držala oko 85kg na vagi i to sam pripisivala dojenju, nespavanju i izmorenosti, odnosno traženju energije u hrani. Mislila sam da će se tih 12-13 kg istopiti čim se vratim u pogon, ono posao - kuća - gužva.

No, iako sam i cijelu prošlu godinu konstantno radila na sebi, tj. na svom duhovnom, psihološkom putovanju, jer sam osvijestila da i te brojke na vagi nemaju veze s hranom i tom vrstom gladi, nego mojim unutarnjim mirom i ljubavi, došli su ovi blagdani kad je ona osmica prerasla u devet.

Poslije odmora od dočeka sjela sam sama sa sobom, a u glavi sam imala milion informacija, priča ljudi koji su uspjeli stvoriti i održati svoje savršeno tijelo bez izgladnjivanja, mukotrpnog znojenja po teretanama, koji su pobijedili zloćudne bolesti i budili se iz koma zahvaljujući snagi uma, ali ja sam se uporno pitala u čemu je kvaka. I tad mi je sinulo! Odgovor na kvaku sam sama sebi dala nedavno i to na kraju svoja oba članka, samo ih nisam bila svjesna. Sve sam ja to fino znala u teoriji, ali nisam u praksi probala i uporno primjenjivala.

I tako sam prije 11 dana stala na vagu, vidjela taj famozni broj 95,7, zamolila supruga da me fotografira onako nesređenu i našla sliku sebe kada sam bila najzadovoljnija svojim izgledom. Odlučila sam sama sebi dokazati da se bez izgladnjivanja, izbacivanja apsolutno svih tih, za moje nepce savršenih jela, mukotrpnog znojenja, plaćanja raznih tableta i shakeova može stvoriti i održati (još bitnije od stvaranja) savršeno tijelo koje ću voljeti i poštovati.

Da, najveći izazov za sve nas je da zavolimo sebe, svoj odraz u ogledalu, a to smo zaboravili. U djetinjstvu smo uživali stajati i pričati sami sa sobom ispred ogledala. Nekako s vremenom smo postali nezadovoljni i samokritični u svakoj sferi života. Mijenjaju se naša uvjerenja jer nam se govori da neke stvari ne možemo, ne smijemo, ali i što i kako trebamo raditi. Pogotovo ako smo u nekim ranjivim fazama života. I sama se sjećam svojih jutarnjih objeda kad sam jela one najslasnije stvari s francuskom salatom i nisam ni pomišljala da će me to udebljati. Uživala bih u svakom okusu i ispuštala samo meni poznate zvukove oduševljenja.

Ali, ono što sam još osvijestila jeste da se taj nekakav strah od hrane počeo javljati u trudnoći. Odnosno, počela su mi se uvjerenja mijenjati. Skoro sam cijelu trudnoću preležala, svaki mjesec na pregledu bi me doktorica upozorila da pazim na papanje. Što je najzanimljivije, baš u toj trudnoći sam i zbog ostalih zdravstvenih tegoba „pazila što jedem“, odnosno nisam se pejedala stalno svim i svačim, a kile su rasle. Do 102kg na samom porodu. Da se razumijemo, meni te kile uopće nisu toliko smetale u trudnoći, ali jesu li u u tom periodu nastala nova uvjerenja kako hrana deblja i da se moram strogo paziti? Jesu. Tada su se još u mojoj svakidašnjici pojavili ljudi koji konstantno paze što i kada jedu. To jednostavno nekako uđe i u vas, a da niste svjesni. Tako ni sama bila svjesna koliko sam zaribala u toj svojoj podsvijesti  do neki dan. Dok vaga nije rekla svoje.

I moram vam priznati da se evo već deseti dan osjećam fenomenalno.

Nemam strogi plan ishrane, nemam svakodnevni plan vježbi, nemam plana uopće - osim da ću u 23 tjedna smršaviti 23 kg uz pomoć slušanja svoj tijela. I najbitnije, nema svatova ili nekog drugog događaja na koji želim obući neku super haljinu, pa se pripremam za njega. Ovo radim jer sam spremna da ponovno budem u najboljoj verziji svoga tijela.

Prvo što mi je tijelo reklo da i dalje nastavim piti vodu s limunom ujutro čim se ustanem i da jedem što god želim KAD SAM GLADNA FIZIOLOŠKI, A NE EMOCIONALNO. Jednostavno kad osjetim glad, sebi postavim pitanje: „Jesi li stvarno gladna ili si samo uznemirena/ ljuta/ tužna/ iscrpljena/ umorna/ u strahu da ćeš pregladniti...?
OVO STVARNO DJELUJE. Ako je odgovor NE – opustim se i pokušam promijeniti fokus na nešto drugo. Ako je DA - pokušam uživati u svakom zalogaju. Tijelo mi je reklo i da koristim nešto biljno, redovno, za podizanje imuniteta, jer sam prehlađena, da treniram barem dva puta tjedno ono što volim i zato što to volim tj. zbog onog moćnog osjećaja, a  ne izgleda, da počnem redovno primjenjivati one razne tehnike koje mi najviše odgovaraju za podizanje vibracije i da se ponovno zaljubim u sebe.

Hm, redovno, ustrajno, dosljedno – bitno je da na sve to gledamo pozitivno i da sebi dozvolimo da ponekad ne budemo dosljedni ili ne redoviti, ali da se zbog toga ne grizemo unutra, odnosno da i dalje sebe volimo i poštujemo i nastavimo dalje s izvršavanjem odluke. Pa baš kao i lijek kad preskočiš, pa kažu samo nastavi do kraja ture.

Tako i ja, nastavljam.

Što će biti?! Bit će baš onako kako treba da bude. Najbolje moguće. Vjerujem da sam na pravom putu jer se dobro osjećam. Otvoreno govorim o ovome i osjećam se predivno što to dijelim. Imam očekivanja, ali nisam vezana za njih. Prihvaćam odgovornost što sam i nakupila sve te kilograme i odgovornost da ih skinem. U zadnjih 8 mjeseci sam svjesno stvorila predivne odnose sa svojim najbližima, počela osjećati svakodnevno zadovoljstvo i ljubav u sebi i oko sebe. Sad je došao red na ono fizičko.

Opet još jedan dug, ali iz duše ispisan tekst.

NADAM SE DA ĆE VAS INSPIRIRATI DA I SAMI ČVRSTO DONESETE NEKU ODLUKU (PRESTANAK PUŠENJA, UČENJE NEČEG NOVOG, MA BILO ŠTA) KOJA ĆE VAM ULJEPŠATI ŽIVOT I PRIMIJENITE TO ZNANJE U VAMA KAKO BISTE JE SPROVELI U DJELO.

VI TO MOŽETE!

HVALA VAM ŠTO STE DIO MOJE REALNOSTI!

Mlada žena, mama, supruga, sestra, prijateljica, 
vesela duša u vječnoj potrazi za unutrašnjim mirom i novim izazovima ispunjenim smijehom i zadovoljstvom.