Priče jedne mame: Kako bi bilo lijepo u novoj godini da....

"Nemojte se truditi samo biti bolji od svojih suvremenika i prethodnika. Pokušajte biti bolji od sebe. "- William FaulknerPrvi tekst još nije ugledao svijetlo MODAMO naslovnice, a mene je već neka druga izreka zalijepila za stolicu i pokrenula lavinu misli. Kao što sam spomenula u zadnjem tekstu, inspiraciju pronalazim u trenutku i samo puštam da se slova sama pišu.

Ovaj put me je pokrenuo mail koji sam maloprije pročitala pod naslovom „Better than I used to be“. Inače svaki slobodan trenutak (čitaj: najčešće kad legnem navečer i ako se automatski ne komiram ili za vrijeme pauze na poslu ili pak dok peglam - peglanje je moje vrijeme za mene) koristim za čitanje raznih knjiga, tekstova, gledanje videa, učeći od ljudi koji su ispunjeni, zadovoljni, uspješni u svojim životima. Oni su moja inspiracija za milion stvari. Vodim se onom: „Ako su oni uspjeli u nečemu zašto ne bih i ja?“ Ali ono što sam naučila od njih je i da prakticiram svakodnevno u svom životu razne tehnike koje mi mogu pomoći i uljepšati život. Jedna od tih mnogih izreka koja je ostavila veliki utjecaj na moj život, jer sam je počela primjenjivati, je ona od predivnog Wayne Dyera: "Vaš cilj treba biti da budete bolji nego što ste bili, a ne da budete bolji od nekoga drugoga." , a skoro sam skroz na nju zaboravila dok je maloprije nisam ponovno pročitala u tom mailu.

Kako se približavamo kraju ove divne 2015. godine stranice novina, portala i razne emisije na televiziji nas obasipaju stručnim savjetima kako izgledati najbolje za blagdane, kako lakše očistiti kuću, koji su pokloni „in“ ove sezone, a neki se bave i važnošću novogodišnjih odluka, iako za moj ukus veoma šturo, odnosno plitko.

Malo je iz srca ispisanih tekstova kao što je još onaj od naše super mame Martine, koja je predivno i tako jednostavno (a sve divne stvari u životu su jednostavne)objasnila značaj blagdana i slavlja među voljenima.Da, apsolutno sam osjetila da je to ono što i sama pokušavam živjeti u svom životu, što pokušavam prenijeti na svoje dijete. Toplinu, ljubav i sreću blagdana.

Ali ono što bih htjela istaknuti ovaj put je ta inventura, taj godišnji obračun, podvlačenje crte, ali ne novčane, nego one unutrašnje. Ono kad ostaneš sam sa sobom - kad pogledaš sebe sada, kad dozvoliš emocijama da izađu i postaneš ih svjestan... i šta izađe... suze ili smijeh, čvor u stomaku ili toplina, bijes ili radost od koje bi se kreveljio i skakao kao klaun, jad i usamljenost ili zadovoljstvo i mir?

Oh, koja čarolija je u meni. Hvala ti živote!

I da, nije oduvijek ovako. Bilo je i Božića i Novih godina kad sam bila isprazna iznutra, nekakva siva i maglovita kao Sarajevo ovih zimskih dana. A vani sam bila sva nabrijana, više fokusirana na budžet za poklone, kupovanje nakita koji se slaže uz tapete i zavjese, nerviranje zbog tepiha jer se peru u zadnji tren, pranja prozora po kiši tik prije Božića. A tek doživljavanje frazova jer se pogača nije ispekla, a fil za oblatne taman na pola na šporetu, jer je u po frke nestalo struje. Pa i ne nestalo kad nema kućanskog aparata u susjedstvu da ne radi. Naravno da je trafo-stanica riknula. Uhh, a gužve po gradu, po šoping centrovima i još u kombinaciji s ganjanjem poslovnih planova i rokova dovode do baš prave blagdanske idile - idile za psovanje, povišeni tlak, mržnju prema svemu i svačemu. Čovječe, kao da nitko neće živjeti poslije Božića. Ma tako je i za Bajram i za Novu godinu i pravoslavni Božić, ma svaki blagdan koji „slavimo“ jer to se tako radi.

A slavlje unutar nas? Gdje je tu čišćenje i pospremanje? Ma ne čišćenje od prežderavanja i pijančenja jer to su ti dani, pa ne možeš odbiti. Govorim o onom čišćenju svoje duše. I ne, ne... i ne mislim na ono otiđi na ispovijed, onu masovnu, sat-dva ćakulaj s frendicama dok čekaš u redovima kao za Caritas i Merhamet '93. Pa skontaš koji je bolji svećenik, tj. onaj koji daje manje i onda poslije brže bolje trčiš kući da nastaviš bušiti breskvice.
Mislim na onu ispovijed samom sebi. Kad priznaš sebi kakav si bio i kakav si sad. Nije lako... a još teže je priznati sebi šta i kakav želiš biti. Puno nas je naučilo raditi analize i godišnje/polugodišnje planove za posao, postaviti ciljeve gdje na tržištu želimo biti sljedeće godine... ali malo nas to primjenjuje u privatnom životu.

Moram priznati da se u mojoj realnosti taj napuhani efekt „daj sve“ prije Božića promijenio prije više od 5 godina. Kod nas je to sve nekako krenulo laganije i laganije. Vjerujem da je i u većine ostalih ljudi, jer je tako u mom okruženju, pa i ne vidim više toliku trku, jer živim drugu priču. Priču bolje sebe! To je ono što sam čula, prihvatila i primijenila u svom životu.

Počela sam praviti bilancu stanja svoje duše i planove za dalje.

Tako sam nedavno na godišnjem iskoristila što su moji dječaci cijepali drva vani i sjela na onu kavu sama sa sobom i zapitala se kakva sam bila i kakva želim biti u novoj godini svog života.

Uzela sam svoju posebnu bilježnicu – ahha, imam svoj dnevnik kao kakva klinka koja zapisuje doživljaje prvog poljupca, prvog izlaska, svađa s prijateljicama, ali u ovaj dnevnik zapisujem svoje želje, inspiracije, izjave koje su me dotaknule, pa sam tako i sad napisala svoje nove želje, odluke, ma kako god ih želite nazvati. Ali napisala sam na jedan način koji sam također naučila i primjenjujem ga kad nešto hoću izraziti kao želju.

Ovo je moj popis „Kako bi bilo lijepo u novoj godini da....

1. češće pokazujem mojim najmilijima koliko ih volim i koliko sam im zahvalna,
2. više uživam u sadašnjim trenutcima sa svojim najmilijima, bez brige za obveze i što se dogodilo, te da se svi zajedno češće smijemo,
3. koristim svoje vrijeme kvalitetnije, na stvari koje me ispunjavaju i čine sretnom,
4. više poštujem i slušam svoje tijelo i treniram minimalno 2 puta tjedno,
5. češće razgovaram s ljudima o njihovim idejama, stvarima i inspiracijama koje ih pokreću, strahovima, ma svemu što isključuje bespotrebnu priču o bolestima, ratovima, politici i drugim ljudima,
6. meditiram 15 minuta dnevno,
7. češće se bavim humanitarnim radom, pomoći potrebnima jer me to usrećuje,
8. imam više vjere i strpljenja,
9. više uživam u svakom svom i tuđem uspjehu
10. volim i prihvaćam sebe u svakom trenutku!“

Nadam se da će vas ovaj popis inspirirati i potaknuti da napravite svoj vlastiti. Naučila sam da je pravi način da to zapišete, a ne da držite u glavi, jer sve što je u glavi je sklonu zaboravu. Napišite što bi vas učinilo boljim, što bi vas unaprijedilo, jer naš svijet postaje bolji kako smo mi postali bolji. Najmanje promjene potiču rast u nama i donose sreću ljudima oko nas. Ne vjerujete da će djelovati. Pa probajte. Što možete izgubiti!

U vjeri da će te zadnje dane ove godine provesti u miru i ljubavi, ŽELIM VAM NAJUSPJEŠNIJU I NAJSRETNIJU GODINU ŽIVOTA DO SAD S PUNO ŽELJA, jer znate kako kažu „Zdrav ima milion želja, a bolestan samo jednu“. No, o tome ćemo dublje možda drugi put. A do tad hvala vam što ste dio mog života.

Mlada žena, mama, supruga, sestra, prijateljica,
vesela duša u vječnoj potrazi za unutrašnjim mirom i novim izazovima ispunjenim smijehom i zadovoljstvom.