TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 18.8.2020.
U moru prekrasnih Instagram profila koje provjeravamo na dnevnoj bazi, postoje oni u koje smo se zaljubili na prvi pogled.
Mirela Rožajac umjetnica je koju je životni put svojedobno odveo u Švedsku gdje sad živi sa svojom porodicom.
U pauzi između roditeljstva i posla, uputi se u svoj svijet umjetnosti, ali i dekorisanja svog doma. Upravo su fotografije njenog preslatkog doma koje uzrokuju želju da i mi instant preuredimo stan, privukle i našu pažnju te označili početak jednog divnog razgovora.
Tko se krije iza profila @mirelaroz?
Iza profila @mirelaroz imamo djevojku koja je jednostavna i vrlo kreativna. Ako svoju kreativnost ne stignem stvoriti na papiru kroz moju umjetnost ili fotografiranjem, onda ideje dobijem za dizajn svoje kuće i enterijera. U Švedsku sam došla iz Crne Gore s ocem i majkom 1992. godine i tu sam već 27 godina. Sada živim u Trelleborgu u gradu na dnu duguljaste Švedske okružena prirodom i morem. Živim ovde sa svojom djecom i sa suprugom koji je porijeklom iz Sarajeva, a također ima korijene iz Makedonije. Živimo svoj život u najvećoj mjeri i pokušavamo sačuvati našu kulturu i tradiciju tako što svakog ljeta posjetimo naš dragi Balkan, ne samo zbog nas već i zbog naše djece.
Kako si došla na ideju da pokreneš Instagram profil?
Prvo sam imala jedan Instagram profil pod nazivom @artwithfaith koji sam koristila kao priliku da iskažem svoj kreativni duh, ali i za promociju svoje umjetnosti i radova zemljama izvan Švedske.
Međutim, u to vrijeme smo kupili novu kuću i istovremeno sam dobila novi posao koji je zahtijevao da radim skoro svaki dan, još dodatno imam dvoje male djece kod kuće, pa se vrijeme koje sam imala na raspolaganju da posvetim umjetničkim radovima svelo na minimum. Tako da sam odlučila da umjetnost privremeno stavim na stranu i umjesto toga otvorila sam novi profil @mirelaroz na kojem sam i dalje mogla biti kreativna, ali ovaj put sa mojim domom i interijerom. Dobila sam odriješene ruke da radim ono što sam htjela od kuće i ljubav prema dizajnu enterijera svakim danom je postajala sve veća. Izgradnja umjetničkog studija je svakako plan za budućnost u kojem mogu ponovo slikati i biti ponovo ja.
Odakle crpiš inspiraciju za uređenje interijera?
Iskreno, inspiraciju dobivam iz svoje okoline. I uživo i putem medija, Instagrama, Pintresta, u filmovima, muzici...
Okruženi smo vrlo lijepim i nadahnjujućim svijetom, samo morate otvoriti oči i prepustiti se da vas upoznaju i da i vi upoznate svu ljepotu i jednostavnost oko vas.
Također, inspiriše me kultura i volim da se na prvu pri ulasku u moj dom vidi da sam sa Balkana, pa čak sam inspirirana mnogo i religijom koju prakticiram.
Volim jednostavne stvari u životu i na taj način mogu biti inspirirana mnogim stvarima oko sebe. Priroda je za mene sjajan izvor za dobivanje raznih vizija i osjećaja, na primjer jednostavni zalazak sunca ili šetnja šumom je lijek za dušu i daje mi mnogo inspiracije.
Skandinavski minimalistički pristup dizajnu izrazito se očitava u tvom domu. Koje su njegove prednosti?
Cilj mi je sjediniti minimalistički stil u domu, čak iako mi se sviđaju neki meki oblici i obrasci namještaja i dekoracije u domu.
Minimalistički stil može puno učiniti interijeru kuće, izbacivanjem nepotrebnih stvari, stvarate više prozračnosti u kući, ali i svijetlosti ukoliko se držite klasičnih boja poput bijele, bež ili sive boje u dekorisanju. Ja se u svom domu držim "zemljanih" boja kao što su bež, braon i bijela. Kuća mi odiše harmonijom i radošću. Minimalistički stil predstavlja jednosatnost i na taj način pokreće i minimalističko razmišljanje, ne samo u interijeru nego i u životu.
Što se prema tvom mišljenju treba naći u svakom domu?
Teško pitanje, ali vjerojatno bih rekla da biste trebali pokušati pronaći svoj vlastiti stil u svom domu ili barem staviti osobni dodir vašem domu, detalje i dekoracije. Tada sve postaje zanimljivije.
U što najviše ulažeš kada je u pitanju dekoracija?
Mislim da je odgovor lampe. One su nešto što ostaje duže vrijeme u vašem domu i nešto što ne zamjenjujete tako često, tako da sam vjerojatno uložila malo više vrijednosti u lampu koja se uklapa dobro s ostatkom interijera i koja se slaže s više stilova. Čovjek se s vremenom mijenja i želi eksperimentirati po kući, tada pomaže to što imate lampu koja se uklapa u razne stilove i koja prkosi vremenu. Lampa se obično uoči na prvi pogled i na neki način stvara toliko emocija i svjetla u kući tako da je ulaganje u dobru lampu samo plus.
Najdraži kutak u domu?
Moj omiljeni kutak u cijeloj kući je moj mali kutak u dnevnoj sobi. Kutak sa svojim detaljima i dekorom koji vas vodi u drugo vrijeme i mjesto, možda u Maroko ili doba otomanske Turske. Možda čak i na naš lijepi Balkan. To je upravo ono što sam željela kada sam stvorila taj kutak, htjela sam da me podsjeća na moju kulturu, da me vrati mojim korijenima, iako živim u Švedskoj. Kada uđem u kuću želim rekrairati taj osjećaj povratka svom unutrašnjem jastvu i svojim korijenima.
Kutak se sastoji od smeđih podnih jastuka na kojima možete sjediti i bijelom tkaninom koja prekriva naslon. Ispred jastuka za sjedenje imamo mali ručno izrađeni okrugli stol koji podsjeća na isti stol za kojim smo imali porodične večere kada sam bila u posjeti svojoj domovini, a u mom slučaju je to Crna Gora.
Ukrase čine vaze, knjige i suho cvijeće pod imenom pampas, koji stvaraju topli osjećaj. U kutku također ima orijentalni tepih koji vas pogledom na njega vodi u drugi svijet i mislim da je upravo ta prostirka ono što cijeli kutak podiže na drugi nivo.
Nismo mogli ne primjetiti slatkog domaćina, mačka koji se često ušunja u fotografije. Koje su prednosti kućnog ljubimca u domu?
To je naš mali Pampas. On je najdivnije malo stvorenje. Nisam nikad zamišljala da će biti tako lijepo sa životinjom dok ga nismo donijeli kući. Njegova nježnost toliko znači meni i mom umu. On može oživjeti i najdosadniji dan svojim malim likom, svojim lijepim i nježnim pokretima. Kad dođem kući poslije napornog radnog dana, on dolazi trčeći baš ko mali pas i čeka nas na vratima, ispušta presladak zvuk i jedino što osjetim tada je sreća. Ime Pampas dobio je na početku u šali jer podsjeća na prekrasnu biljku svojim lepršavim krznom, ali kako je vrijeme odmicalo, on je (p)ostao naš mali Pampas.
Kako izgleda jedan tvoj dan?
Dan započinjem molitvom. Molim se za moju porodicu i za svijet, za zdravlje.
Nastavljam dan sa prvom kahvom i dobrim doručkom. Moram priznati da volim doručak i da je on moj omiljeni obrok dana. Djecu odvedem u školu, a ja ako sam slobodna i ne radim taj dan, volim trenirati ili se možda malo po kući sređivati, slikati za Instagram, završiti neki posao vezan za Instagram. Nađem se na kahvi sa prijateljima ili sa porodicom, napravim nešto za jelo. Imam dosta slobodnog vremena kada ne radim, pa volim da vrijeme provedem sa djecom kada se vrate iz škole.
Međutim, ako je radni dan, poslije posla volim da dođem kući da se družim sa porodicom i volim da odem da treniram, da trčim kraj obale. Toliko se radujem tim trenucima jer mi daju mnogo energije.
Koliko god da je bitno da se viđam sa porodicom i prijateljima, isto toliko je važno da se nađe vremena svaki dan za sebe, za svoje misli i za svoju dušu.
Navečer obično čitam knjigu ili pregledam neki film, desi se da i crtam tada jer imam više vremena navečer. Obično sjedim u dnevnoj sobi sa slušalicama i crtam. Izražavam svoju kreativnost dok slušam podkastove, predavanja, ali volim i muziku, neke stare narodne hitove, ali i mog voljenog Dinu Merlina.
3 stvari bez kojih ne možeš zamisliti dan?
Zagrljaja moje djece, kahve i zraka.
Što si naučila o sebi kada se radi o usklađivanju poslovnih obveza sa roditeljstvom?
Nije tako lako uvijek. Imam posao u butiku pri kojem fizički radim svaki dan, a moja Instagram interijer/umjetnost je moj "bonus" posao. Pokušavam pronaći ravnotežu u svemu sa porodicom. Prednost mog interijer posla, posebno umjetničkog posla je u tome što mogu i djeca da ga djele sa mnom. Oni vole da crtaju i da budu kreativni, pogotovo moja kćer, a to mi mnogo znači jer bude zabavno i njima i meni. Za sve je važno pronaći ravnotežu i vrijeme. Nije lako imati posao sa punim radnim vremenom i još dodatnu strast koju želite prakticirati kod kuće i pronaći vremena da se posvetite i maloj djeci. Također, puno povjerenje imam u vrijeme. Kada dođe pravo vrijeme, sve će doći na svoje mjesto. Vrijeme koje imam sa svojom djecom sada, nikada se više neće vratiti. Jednog dana oni će kreirati svoj put, pa mi je važno da svaki dan koristim sa njima, svaku minutu. Zato mi je drago što oni mogu biti dio moje kreativnosti, umjetnosti i dizajna interijera kod kuće, zajedno pomažu, stvaraju i sami budu jake osobe.
Što trenutno čitaš, slušaš i gledaš?
Čitam knjigu "The power of now" od Eckhart Tolle i knjigu “Reclaim your heart” od Yasmin Mogahed. Iako sam ovu zadnju već čitala, uvijek joj se rado vratim. Slušam sve, volim emotivne pjesme, ali volim i da plešem uz neku dobru latino-američku pjesmu. Moram priznati da trenutno gledam, možda malo i previše, turskih filmova.
Najbolji savjet koji si dobila?
Dobila sam mnogo dobrih savjeta kroz život, ali jedan kojeg se uvijek sjetim je da je ovaj život previše kratak i da se ne provede previše vremena na stvari koje te ne čine sretnim. Mislim da je važno gledati pozitivno i okružit se sa ljudima koji daju energiju, a ne oduzimaju energiju.
TEKST: Ada Ćeremida
Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.
U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada.
Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu.
Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.
The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova
Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.
Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima.
Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka.
Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.
Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.
Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom
Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade.
U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.
Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.
Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.
Život oko sfere
Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.
Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.
Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.
Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
