TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 18.8.2020.
U moru prekrasnih Instagram profila koje provjeravamo na dnevnoj bazi, postoje oni u koje smo se zaljubili na prvi pogled.
Mirela Rožajac umjetnica je koju je životni put svojedobno odveo u Švedsku gdje sad živi sa svojom porodicom.
U pauzi između roditeljstva i posla, uputi se u svoj svijet umjetnosti, ali i dekorisanja svog doma. Upravo su fotografije njenog preslatkog doma koje uzrokuju želju da i mi instant preuredimo stan, privukle i našu pažnju te označili početak jednog divnog razgovora.
Tko se krije iza profila @mirelaroz?
Iza profila @mirelaroz imamo djevojku koja je jednostavna i vrlo kreativna. Ako svoju kreativnost ne stignem stvoriti na papiru kroz moju umjetnost ili fotografiranjem, onda ideje dobijem za dizajn svoje kuće i enterijera. U Švedsku sam došla iz Crne Gore s ocem i majkom 1992. godine i tu sam već 27 godina. Sada živim u Trelleborgu u gradu na dnu duguljaste Švedske okružena prirodom i morem. Živim ovde sa svojom djecom i sa suprugom koji je porijeklom iz Sarajeva, a također ima korijene iz Makedonije. Živimo svoj život u najvećoj mjeri i pokušavamo sačuvati našu kulturu i tradiciju tako što svakog ljeta posjetimo naš dragi Balkan, ne samo zbog nas već i zbog naše djece.
Kako si došla na ideju da pokreneš Instagram profil?
Prvo sam imala jedan Instagram profil pod nazivom @artwithfaith koji sam koristila kao priliku da iskažem svoj kreativni duh, ali i za promociju svoje umjetnosti i radova zemljama izvan Švedske.
Međutim, u to vrijeme smo kupili novu kuću i istovremeno sam dobila novi posao koji je zahtijevao da radim skoro svaki dan, još dodatno imam dvoje male djece kod kuće, pa se vrijeme koje sam imala na raspolaganju da posvetim umjetničkim radovima svelo na minimum. Tako da sam odlučila da umjetnost privremeno stavim na stranu i umjesto toga otvorila sam novi profil @mirelaroz na kojem sam i dalje mogla biti kreativna, ali ovaj put sa mojim domom i interijerom. Dobila sam odriješene ruke da radim ono što sam htjela od kuće i ljubav prema dizajnu enterijera svakim danom je postajala sve veća. Izgradnja umjetničkog studija je svakako plan za budućnost u kojem mogu ponovo slikati i biti ponovo ja.
Odakle crpiš inspiraciju za uređenje interijera?
Iskreno, inspiraciju dobivam iz svoje okoline. I uživo i putem medija, Instagrama, Pintresta, u filmovima, muzici...
Okruženi smo vrlo lijepim i nadahnjujućim svijetom, samo morate otvoriti oči i prepustiti se da vas upoznaju i da i vi upoznate svu ljepotu i jednostavnost oko vas.
Također, inspiriše me kultura i volim da se na prvu pri ulasku u moj dom vidi da sam sa Balkana, pa čak sam inspirirana mnogo i religijom koju prakticiram.
Volim jednostavne stvari u životu i na taj način mogu biti inspirirana mnogim stvarima oko sebe. Priroda je za mene sjajan izvor za dobivanje raznih vizija i osjećaja, na primjer jednostavni zalazak sunca ili šetnja šumom je lijek za dušu i daje mi mnogo inspiracije.
Skandinavski minimalistički pristup dizajnu izrazito se očitava u tvom domu. Koje su njegove prednosti?
Cilj mi je sjediniti minimalistički stil u domu, čak iako mi se sviđaju neki meki oblici i obrasci namještaja i dekoracije u domu.
Minimalistički stil može puno učiniti interijeru kuće, izbacivanjem nepotrebnih stvari, stvarate više prozračnosti u kući, ali i svijetlosti ukoliko se držite klasičnih boja poput bijele, bež ili sive boje u dekorisanju. Ja se u svom domu držim "zemljanih" boja kao što su bež, braon i bijela. Kuća mi odiše harmonijom i radošću. Minimalistički stil predstavlja jednosatnost i na taj način pokreće i minimalističko razmišljanje, ne samo u interijeru nego i u životu.
Što se prema tvom mišljenju treba naći u svakom domu?
Teško pitanje, ali vjerojatno bih rekla da biste trebali pokušati pronaći svoj vlastiti stil u svom domu ili barem staviti osobni dodir vašem domu, detalje i dekoracije. Tada sve postaje zanimljivije.
U što najviše ulažeš kada je u pitanju dekoracija?
Mislim da je odgovor lampe. One su nešto što ostaje duže vrijeme u vašem domu i nešto što ne zamjenjujete tako često, tako da sam vjerojatno uložila malo više vrijednosti u lampu koja se uklapa dobro s ostatkom interijera i koja se slaže s više stilova. Čovjek se s vremenom mijenja i želi eksperimentirati po kući, tada pomaže to što imate lampu koja se uklapa u razne stilove i koja prkosi vremenu. Lampa se obično uoči na prvi pogled i na neki način stvara toliko emocija i svjetla u kući tako da je ulaganje u dobru lampu samo plus.
Najdraži kutak u domu?
Moj omiljeni kutak u cijeloj kući je moj mali kutak u dnevnoj sobi. Kutak sa svojim detaljima i dekorom koji vas vodi u drugo vrijeme i mjesto, možda u Maroko ili doba otomanske Turske. Možda čak i na naš lijepi Balkan. To je upravo ono što sam željela kada sam stvorila taj kutak, htjela sam da me podsjeća na moju kulturu, da me vrati mojim korijenima, iako živim u Švedskoj. Kada uđem u kuću želim rekrairati taj osjećaj povratka svom unutrašnjem jastvu i svojim korijenima.
Kutak se sastoji od smeđih podnih jastuka na kojima možete sjediti i bijelom tkaninom koja prekriva naslon. Ispred jastuka za sjedenje imamo mali ručno izrađeni okrugli stol koji podsjeća na isti stol za kojim smo imali porodične večere kada sam bila u posjeti svojoj domovini, a u mom slučaju je to Crna Gora.
Ukrase čine vaze, knjige i suho cvijeće pod imenom pampas, koji stvaraju topli osjećaj. U kutku također ima orijentalni tepih koji vas pogledom na njega vodi u drugi svijet i mislim da je upravo ta prostirka ono što cijeli kutak podiže na drugi nivo.
Nismo mogli ne primjetiti slatkog domaćina, mačka koji se često ušunja u fotografije. Koje su prednosti kućnog ljubimca u domu?
To je naš mali Pampas. On je najdivnije malo stvorenje. Nisam nikad zamišljala da će biti tako lijepo sa životinjom dok ga nismo donijeli kući. Njegova nježnost toliko znači meni i mom umu. On može oživjeti i najdosadniji dan svojim malim likom, svojim lijepim i nježnim pokretima. Kad dođem kući poslije napornog radnog dana, on dolazi trčeći baš ko mali pas i čeka nas na vratima, ispušta presladak zvuk i jedino što osjetim tada je sreća. Ime Pampas dobio je na početku u šali jer podsjeća na prekrasnu biljku svojim lepršavim krznom, ali kako je vrijeme odmicalo, on je (p)ostao naš mali Pampas.
Kako izgleda jedan tvoj dan?
Dan započinjem molitvom. Molim se za moju porodicu i za svijet, za zdravlje.
Nastavljam dan sa prvom kahvom i dobrim doručkom. Moram priznati da volim doručak i da je on moj omiljeni obrok dana. Djecu odvedem u školu, a ja ako sam slobodna i ne radim taj dan, volim trenirati ili se možda malo po kući sređivati, slikati za Instagram, završiti neki posao vezan za Instagram. Nađem se na kahvi sa prijateljima ili sa porodicom, napravim nešto za jelo. Imam dosta slobodnog vremena kada ne radim, pa volim da vrijeme provedem sa djecom kada se vrate iz škole.
Međutim, ako je radni dan, poslije posla volim da dođem kući da se družim sa porodicom i volim da odem da treniram, da trčim kraj obale. Toliko se radujem tim trenucima jer mi daju mnogo energije.
Koliko god da je bitno da se viđam sa porodicom i prijateljima, isto toliko je važno da se nađe vremena svaki dan za sebe, za svoje misli i za svoju dušu.
Navečer obično čitam knjigu ili pregledam neki film, desi se da i crtam tada jer imam više vremena navečer. Obično sjedim u dnevnoj sobi sa slušalicama i crtam. Izražavam svoju kreativnost dok slušam podkastove, predavanja, ali volim i muziku, neke stare narodne hitove, ali i mog voljenog Dinu Merlina.
3 stvari bez kojih ne možeš zamisliti dan?
Zagrljaja moje djece, kahve i zraka.
Što si naučila o sebi kada se radi o usklađivanju poslovnih obveza sa roditeljstvom?
Nije tako lako uvijek. Imam posao u butiku pri kojem fizički radim svaki dan, a moja Instagram interijer/umjetnost je moj "bonus" posao. Pokušavam pronaći ravnotežu u svemu sa porodicom. Prednost mog interijer posla, posebno umjetničkog posla je u tome što mogu i djeca da ga djele sa mnom. Oni vole da crtaju i da budu kreativni, pogotovo moja kćer, a to mi mnogo znači jer bude zabavno i njima i meni. Za sve je važno pronaći ravnotežu i vrijeme. Nije lako imati posao sa punim radnim vremenom i još dodatnu strast koju želite prakticirati kod kuće i pronaći vremena da se posvetite i maloj djeci. Također, puno povjerenje imam u vrijeme. Kada dođe pravo vrijeme, sve će doći na svoje mjesto. Vrijeme koje imam sa svojom djecom sada, nikada se više neće vratiti. Jednog dana oni će kreirati svoj put, pa mi je važno da svaki dan koristim sa njima, svaku minutu. Zato mi je drago što oni mogu biti dio moje kreativnosti, umjetnosti i dizajna interijera kod kuće, zajedno pomažu, stvaraju i sami budu jake osobe.
Što trenutno čitaš, slušaš i gledaš?
Čitam knjigu "The power of now" od Eckhart Tolle i knjigu “Reclaim your heart” od Yasmin Mogahed. Iako sam ovu zadnju već čitala, uvijek joj se rado vratim. Slušam sve, volim emotivne pjesme, ali volim i da plešem uz neku dobru latino-američku pjesmu. Moram priznati da trenutno gledam, možda malo i previše, turskih filmova.
Najbolji savjet koji si dobila?
Dobila sam mnogo dobrih savjeta kroz život, ali jedan kojeg se uvijek sjetim je da je ovaj život previše kratak i da se ne provede previše vremena na stvari koje te ne čine sretnim. Mislim da je važno gledati pozitivno i okružit se sa ljudima koji daju energiju, a ne oduzimaju energiju.
TEKST: Ada Ćeremida
U trenutku kada se interijeri sve jasnije udaljavaju od hladnog minimalizma i sigurnih neutralnih rješenja, ovakvi prostori postaju nova referenca.
Stanovi koji ne pokušavaju impresionirati na prvu, nego vas polako uvlače u svoj ritam. Upravo takav je ovaj austrougarski stan u Ferhadiji, u kojem je FO4A Architecture studio pokazao kako se historijski okvir može čitati savremeno, precizno i vrlo hrabro.
Tamni zidovi, color drenched zidovi i stolarija, naglašeni detalji i povratak teksture više nisu hrabar izuzetak, nego promišljen odgovor na način na koji danas želimo živjeti.
Ovaj stan u Ferhadiji ne govori o trendovima direktno, ali ih precizno utjelovljuje: interijeri u kojima se boja koristi kao arhitektonski alat, svjetlo kao kompozicija, a detalj kao nosilac identiteta. Upravo takvi prostori najavljuju estetiku koju ćemo u 2026. godini viđati sve češće: zreliju, slojevitiju i mnogo ličniju.
Ulaskom u dnevni boravak, atmosfera se dodatno smekšava. Zidne obloge i biblioteke sa zaobljenim lukovima uvode osjećaj kontinuiteta i topline, dok pažljivo birana rasvjeta definiše zone bez potrebe za vizualnim preopterećenjem.
Namještaj je odmjeren, taktilan i nenametljiv. Ovdje nema potrebe za naglašenim akcentima jer prostor sam po sebi nosi karakter. Upravo ta suzdržanost čini boravak mjestom u kojem se želi ostati duže bez buke, bez viška.
Radni sto smješten uz prozor djeluje kao prirodni nastavak boravka. Drvo, jednostavne linije i pogled prema vani stvaraju osjećaj fokusa bez izolacije. Ovo je primjer kako se funkcija može uklopiti u dnevni ritam doma, bez da prostor izgubi svoju smirenost ili estetiku.
Prvi kadar vodi nas kroz dugi, svijetli hodnik. Naizgled jednostavan, ali pažljivo slojevit. Bijeli zidovi sa zadržanom klasičnom profilacijom, diskretna podna rasvjeta koja prati liniju kretanja i komadi namještaja koji djeluju gotovo skulpturalno.
Konzolna polica od tamnog drveta, svedena i precizno oblikovana, nije tu da popuni zid, nego da uspostavi ton cijelog stana. Ovo je prostor koji se čita polako i u kojem hodnik prestaje biti prolaz postaje arhitektonska sekvenca.
Kuhinja je jedan od ključnih trenutaka ovog stana. Color drenched stolarija u nježnoj plavoj nijansi, vertikalni ritam fronti i otvorene police od toplog drveta stvaraju snažan vizualni identitet, ali bez težine.
Svjetlo se ovdje ne oslanja na bjelinu, nego na refleksiju materijala, dubinu nijansi i precizno postavljenu rasvjetu. Ovo je odličan primjer kako tamni tonovi, pravilno balansirani, mogu djelovati izuzetno svijetlo i prozračno.
Mini trpezarijski dio nastavlja istu logiku: jednostavan drveni sto, lagane stolice i podne pločice s diskretnim ornamentom koji povezuje savremeni dizajn s historijskim slojevima stana.
U trpezariji i dalje, FO4A studio se ne boji tamnih zidova. Duboki, topli tonovi ovdje nisu dekorativni trik, nego alat za stvaranje intime. Uz klasične zidne profile i pažljivo odabrane komade namještaja, prostor dobija karakter koji djeluje gotovo bezvremenski.
Ovo je estetika koja se udaljava od sigurnih neutralnih rješenja i pokazuje kako se boja može koristiti promišljeno, zrelo i dugoročno, upravo ono što sve više prepoznajemo kao smjer savremenih interijera.
Spavaća soba donosi još jedan važan sloj ovog projekta. Tapete bogate teksture, tamni zidovi i mekana rasvjeta stvaraju prostor koji djeluje intimno i zaštićeno. Ovo nije minimalistička praznina, nego prostor pun atmosfere.
Tapete ovdje nisu statement same po sebi, već pozadina koja nosi emociju. Upravo ovakav povratak ornamenta i taktilnosti sve češće viđamo u savremenim interijerima kao odgovor na predugo insistiranje na sterilnosti.
Kupatilo zatvara priču jednako snažno. Vidljivi piping, metalne armature i jednostavne linije daju prostoru industrijsku notu, ali u vrlo suptilnom, kontrolisanom obliku. Ništa ovdje nije slučajno, čak i tehnički elementi postaju dio dizajna.
Posebno upečatljiv detalj su svijeće koje se vizualno stapaju s cijevima i armaturom, gotovo kao da su se “otopile” u tehnički sklop. Taj mali, gotovo neočekivani trenutak savršeno sažima filozofiju cijelog stana: funkcionalni elementi ne moraju nestati da bi prostor bio lijep, već mogu postati njegov najzanimljiviji dio.
Ovo je prostor koji pokazuje kako funkcionalni detalji mogu biti estetski, ako su promišljeno integrisani.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
