Više i ptice na grani znaju kako nam je svakodnevnica lakša ako imamo mjesto na kojemu ćemo odlagati kišobrane i svoje papire na radnom stolu, ali što napraviti sa onom hrpom stvari kojoj nikako pronaći mjesto i samo nam stvara nered? Još više nas zanima kako organizirati dom, a da i dalje funkcionira i sve nam je nadohvat ruke? Uz nekoliko detalja, malo vremena provedenog zasukanih rukava i ovi

KUHINJA

#1 Neke od kuhinjskih alata objesite na kukice ili vješalice kako biste oslobodili prostor u ladicama.

#2 Stvari koje često koristite, poput soli i papra radije stavite na početak vaših ormarića kako biste ih uvijek imali nadohvat ruke.

#3 Aranžirajte hranu u limenkama i posudicama po kategorijama (npr. začini, orašasti plodovi) na svojim policama.

KUPAONICA

#4 Postavite malu policu samo za stvari koje se lako gube (npr. uvijači za kosu, ukosnice, gumice, škarice za nokte).

#5 Sjajila, četkice za šminkanje i uspravne make-up proizvode stavite u čaše ili staklenke.

#6 Postavite policu od željeza blizu tuša kako biste na njoj posložili šampone, beauty proizvode i regeneratore.

ORMAR

#7 Postavite vrećicu samo za odjeću koja vam više ne odgovara (ili ju ne nosite skoro nikada) kako biste ju na što lakši način mogli ukloniti (ili donirati) iz svoje garderobe kada za to dođe vrijeme.

#8 Kada uzmete nešto iz ormara, nemojte ostavljati vješalicu na sredini ormara, nego ju pomaknite na kraj ormara zajedno s drugim slobodnim vješalicama.

#9 Svoj nakit koji koristite na dnevnoj bazi poredajte na mjesto lako dostupno na kojem ćete svaki komad moći vidjeti pregledno.

URED

#10 Umjesto da jednu ladicu rezervirate za uredski materijal, ispraznite ju i napunite papirologijom koju trebate riješiti ovaj tjedan kako biste izbjegli onaj toranj od papira na uglu vašeg stola.

#11 Reciklirajte stare magazine.

#12 Svu papirologiju arhivirajte digitalno. Tako ćete izbjeći uredske police prepune registratora i papira.

SOBA S RUBLJEM

#13 Nabavite tri košare: jednu za bijelu, drugu za šarenu i treću za tamnu odjeću.

#14 Kada je rublje oprano i suho, odmah ga složite i pospremite. Nemojte ga ostavljati na hrpi.

ULAZNI HODNIK

#15 Postavite kuku pored ulaznih vrata i uvijek na njoj objesite ključeve pri ulasku.

#16 Postavite posebnu vješalicu ili dio ormara za kapute i zimske jakne.

#17 Redovito iznosite smeće i reciklirajte. Nemojte sve držati na hrpi.

#18 Postavite produžni kabel samo za punjače kako biste uvijek znali gdje se punjač nalazi i kako biste na istom mjestu svi punili svoje mobitele.

_{Foto: pinterest.com} 

Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.

Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje. 

Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.

Foto: Bonjour.ba arhiva  

 

Skenderija kao hrabra brutalistička vizija
 

Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.

Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija. 

Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji. 

Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.




Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika. 

Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picasso­v pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.

Foto: @centar_skenderija

Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Muzej Sarajeva (@muzejsarajeva)

Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio. 

Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora. 

Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Spomenik Database (@spomenikdatabase)

Dom mladih i Ledena dvorana: mjesta gdje su se generacije formirale, rasle i pripadale

Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 




Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih. 

Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.

Foto: @centar_skenderija

Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice. 

U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.



 

Svijet koji pripada svima

Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji. 

Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.




Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi. 

Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.

Foto: Bonjour.ba arhiva

Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene… 

Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @centar_skenderija