Od malih nogu, mame su te koje nas uče kako se pristojno ponašati, kako se nositi sa svim dnevnim izazovima, kako se brinuti o svom zdravlju, koju odjeću nositi u vrtić, a koju za igru u park. Odrastanjem, raste broj životnih lekcija koje nam serviraju kroz naše svakodnevno druženje, od savjeta vezanih za naše školovanje, veze, rast, samostalnost i prihvaćanje same sebe.

One su te dame čiji su se komentari duboko urezali u naš karakter i svakodnevno nas motiviraju da radimo i trudimo se jače i više i volimo. Mnogo, konstantno. Upravo zbog toga smo na dan kad cijeli svijet slavi praznik posvećen ženama, odlučili posvetiti članak upravo mamama, točnije vezi između mame i kćerke. 4 bh.dame smo zamolili da nam kroz razgovor sa svojima mamama otkriju što su naučile od njih, ali i čemu su one naučile svoje mentorice.

Sarah & Vildana
 

Od svoje mame sam naučila:

Po nekim pravilima prirode, kći od majki trebaju mnogo da nauče. I sigurno da je tako, nešto namjerno, a nešto slučajno. Jedna od prvih stvari koje se sjećam jesu riječi moje majke, koja je jako često ponavljala, da ne uljepšavam, baš onako kako se u narodu govori: „Uzdaj se u'se i u svoje kljuse.." I tako i bi...
Najviše od svega, danas sam samostalna i neovisna o bilo komu. To je ostalo duboko usađeno u mom karakteru. Njen savjet da se pouzdajem samo u sebe, svoj rad i da ništa od drugog ne očekujem, ne tražim i ne želim. Biti samopostojan, samouvjeren i kao takva osoba biti spremna pomoći i dati podršku drugome. Mislim da sam to uspjela ostvariti i na tome sam joj zahvalna!
Ono što me nije namjerno i svjesno naučila jeste da u životu ne može uvijek biti kako želimo i zamišljamo i da nije samo upornost i tvrdoglavost, osobina koja se veže za za pobjednike, već i strpljenje. „Tiha voda brjegove nosi..." Ugledajući se na nju i njen pristup problemima i suočavanje s istim, učinilo je da mnogo puta preispitam svoje ponašanje u sličnim okolnostima.

Sarah Čerkez i njena mama Vildana
 

Vildana, Sarahina mama, od svoje kćeri je naučila:

Šta jedna mama može naučiti od svoje kćerke!?
Na prvi pogled ništa! No, nije tako!
Svi mi svaki dan možemo od bilo koga ponešto naučiti. Tako sam i ja od moje kćerke Sarah naučila da je moguće doći do željenog cilja čak i kad sve ukazuje da to naprosto nije moguće. Biti iskreno uporan, ljubazan i drzak do krajnjeg ostvarenja želje. I kod nje sam se uvjerila - Nemoguće je moguće!

Nina & Snežana
 

Od svoje mame naučila sam:  

Moja Majka je jaka žena! Za sve ima rješenje.
Uvijek ostajem njeno dijete, beskrajno me voli i mogu joj se uvijek obratiti, pa to bilo i u sred noći. 
Moja majka je 'open-minded' i naučila me da i ja 'thinking out of the box'.
Kad bih majku nekome opisivala, vidim je kao 'dobru osobu'. 
Naučila sam da...
Treba uvijek biti ljubazan, pozitivan pristup je uvijek bolji od negativnog i puno pozitivne energije izvučeš kad pomogneš drugima. 
Samostalna, ne ovisiti o nikome. Ništa se u životu ne dobije na poklon, moraš sam raditi za to. 
Budi jaka žena, jer ako se ti srušiš, srušit će se cijela kuća (to sad važi kad imam dvoje djece).
Kad izlaziš iz kuće, budi nasmijana i dotjerana. 
Razlikuj se od mase. 
Ne treba ti puno novaca da bi lijepo izgledala (mama uvijek izgleda kao da je sad iz časopisa izašla, ljubav prema modi imam sigurno od nje).
Star si onoliko koliko se osjećaš. 
Bezuvjetna ljubav najjaču bazu u životu daje.
Budi ono što jesi, ljepša si.
Zdravlje je najvažnije.
Naučila sam da se uvijek ispočetka može početi.
Naučila sam kad si potreban svom djetetu, da sve drugo ostavljaš i da budeš tu za dijete.

Nina Varga i njena mama Snežana

Snežana, Ninina mama od Nine je naučila: 

Iz svakog razgovora naučim nešto od svog djeteta. Nekad se zbog neke situacije uzbudim, a onda mi Nina kaže da se ne brinem toliko. Pogotovo ako se o njoj radi, to me još više može naljutiti. Ali kad kaže da i nju nije briga, onda realiziram da sam se previše brinula. Moje dijete "stavi ogledalo ispred mene" (objasni pogrešku mog ponašanja). Od Nine sam naučila šta je ljubav u najčišćem obliku. Zbog nje sam uspjela naći kontakt sa svojim osjećanjima i naučila sam poslušati svoje tijelo. Tako da se može reći da ona ima veliki utjecaj na mene. Nismo samo majka i kćer, već smo i najbolje prijateljice! 

Martina i Slobodanka

Od svoje mame sam naučila:

Lista vještina, savjeta, životnih lekcija kojih me moja mama naučila je beskonačna, jer u svemu dobrome na ovom svijetu vidim nju. Od manira do ljubavi prema životu i ljudima… Izdvojit ću meni najbitniju lekciju današnjice kojoj me moja mama naučila, a to je da imam hrabrosti biti svoja, drugačija, samostalna! Naravno, ovako snažna lekcija nema smisla bez temelja koje je postavila: a to je dobrota.

Martina Saira i njena mala Slobodanka
 

Slobodanka, Martinina mama od Martine je naučila:

Kao majka nastojala sam da pripremim svoju djecu za život na najbolji način; pričom, svojim primjerom, vaspitanjem.
Jednoga dana jednostavno osjetite da nemate više šta reći, da ste već sve kazali i da je vrijeme kada vaša djeca imaju puno toga što vi treba da čujete i naučite. Od svojih kćerki sam puno naučila i ponosim se time.
Martina mi je pokazala koliko puno ljubavi se može i treba pružati ljudima, koliko nesebično davati, kako vedar i nasmijan ići kroz život, kako s novom snagom ustati kada padnemo, biti strpljiv i biti pažljiv slušalac. Što se tiče mode, naučila me hrabrosti pri izboru.
 

Patricia & Marijana

Od svoje mame sam naučila:

Mama je moja poslovna partnerica i najbolja prijateljica. Od nje sam naslijedila svoju kreativnu stranu. Naučila me da se ne plašim rada i da uvijek ima posla za one koji žele raditi. Karakterno smo dosta slične, ali naravno, ponekad se ne slažemo baš u svemu. Najbitnije što sam od nje naučila je da se sve stiže napraviti ako se znaš izorganizirati i da ćeš uspjeti u nečemu jedino ako to nešto radiš sa srcem i cijelim svojim bićem.

Patricia Kordić i njena mama Marijana

Marijana, Patriciina mama, od Patricie je naučila:

Mnogo puta mi se desilo da razmišljam o nečemu i Patricia u istom trenutku govori istu stvar. Definitivno najbolje funkcioniramo kad smo zajedno; onda smo pune inspiracije i dopunjavamo se u svemu. Patricia je jako strpljiva i pozitivna osoba i mislim da sam od nje naučila kako najbolje reagirati u stresnim situacijama. Beskrajno sam zahvalna i sretna što zajedno sa svojom kćerkom stvaram i radim i što zajedno ostvarujemo naš san.   



Foto: privatne fotografije

Radoznalost je vjerovatno najprirodniji ulaz u nauku, a djeci ponekad treba samo prostor u kojem je mogu pratiti dovoljno daleko. Evropska noć istraživača 25. septembra donosi eksperimente, radionice i susrete s istraživačima u 13 bh. gradova.

Jedna večer za djecu koja nikada ne prestaju pitati „kako to radi?“

U školskom rasporedu nauka dolazi pod različitim imenima. Jednom je fizika, drugi put biologija ili hemija, a mnogo prije toga priroda i društvo. Dječija radoznalost, srećom, ne poznaje takve podjele.

Pitanje zašto nebo mijenja boju lako završi razgovorom o svjetlosti, jedno „kako avion ostaje u zraku?“ otvori fiziku, a fascinacija dinosaurima, ljudskim tijelom ili svemirom vrlo brzo preraste u sate istraživanja. Djeca često dođu do nauke mnogo prije nego što znaju kojoj disciplini pripada ono što ih zanima.

Tu vrijedi sačuvati njihovu potrebu da pitaju. Ne zato što svako dijete treba odgajati kao budućeg naučnika, već zato što su radoznalost, sposobnost povezivanja informacija i navika da se odgovor provjeri neke od najvrjednijih vještina koje mogu ponijeti dalje, bez obzira na to čime će se jednog dana baviti.



 

Škola im daje pojmove i temelje, ali susret sa stvarnim eksperimentom, istraživačem ili problemom koji se pokušava riješiti može učiniti nešto drugo: pokazati im kako znanje izgleda kada izađe iz udžbenika.

Zato nam je Evropska noć istraživača jedan od zanimljivijih septembarskih planova za roditelje i djecu. 25. septembra više od 80 aktivnosti stiže u 13 gradova širom Bosne i Hercegovine, kroz eksperimente, radionice, demonstracije i razgovore s ljudima koji se istraživanjem zaista bave.

Nauka izgleda drugačije kada je možete vidjeti izbliza

Evropska noć istraživača ove godine u Bosni i Hercegovini obilježava svoju 13. godišnjicu, dok se paralelno odvija u 25 evropskih zemalja i više od 400 gradova širom kontinenta. Tokom prethodnih izdanja okupila je hiljade djece i mladih, škole, nastavnike, studente, istraživače, univerzitete, organizacije i porodice.

Vrijednost takvog formata najlakše se vidi u neposrednom iskustvu. Jedno je pročitati kako nešto funkcionira, a sasvim drugo gledati proces, pokušati ga ponoviti i imati osobu kojoj odmah možete postaviti sljedeće pitanje.



 

Događaj je upravo tako i zamišljen, kao prostor u kojem znanje cirkuliše između istraživača, učenika, studenata, profesionalaca, institucija i građana. Nauka se iz laboratorija i akademskih prostora seli među ljude, tamo gdje pitanje može nastati sasvim spontano.

Program će se 25. septembra održavati u Banjoj Luci, Bihaću, Bijeljini, Goraždu, Jajcu, Konjicu, Mostaru, Neumu, Sarajevu, Travniku, Trebinju, Tuzli i Zenici.

Naukatorium ostavlja dovoljno prostora za još jedno pitanje

Jedan od centralnih dijelova programa je Naukatorium, Sajam nauke i inovacija, zamišljen kao susret javnosti s istraživanjem iz prve ruke.

Otvoreni poziv namijenjen je osnovnim i srednjim školama, fakultetima, istraživačkim institutima, kompanijama, startupima, nevladinim organizacijama i javnim ustanovama iz svih 13 gradova, koji svoj rad mogu predstaviti kroz štand, radionicu ili oba formata. Prijave se podnose putem forme na zvaničnoj stranici događaja.

Za dijete takav prostor ima jednu veliku prednost: ne mora unaprijed znati šta ga zanima.



 

Može ga zaustaviti eksperiment koji ne razumije, demonstracija koju želi ponoviti ili tema za koju do tog trenutka nije znalo da postoji. Neko će imati dvadeset pitanja, neko će samo pažljivo gledati, a neko će tek na posljednjem štandu pronaći ono zbog čega želi ostati duže.

Sve su to sasvim dobri počeci.

Za srednjoškolce pitanje postaje ozbiljnije

Stariji učenici ove godine mogu otići korak dalje kroz ScienceFormers, takmičenje namijenjeno srednjoškolskim timovima.

Timovi od po tri učenika ili učenice, uz podršku jednog mentora ili mentorice, pozvani su da istraže naučni odgovor na stvaran problem iz svoje zajednice. Teme obuhvataju klimatske promjene i biodiverzitet, vještačku inteligenciju, obrazovanje i gradove budućnosti, a najbolji projekti bit će predstavljeni i nagrađeni tokom Evropske noći istraživača.



 

Za tinejdžere koji tek počinju ozbiljnije razmišljati o vlastitim interesovanjima ovo otvara drugačiji odnos prema znanju. Problem iz grada, škole ili svakodnevice postaje nešto što se može precizno postaviti, istražiti i pokušati riješiti.



 

Radoznalost ne traži unaprijed napisan plan

Djeca ne moraju doći s jasnim interesovanjem za fiziku, biologiju, tehnologiju ili neku buduću naučnu karijeru. Dovoljno je da postoji tema zbog koje žele pitati još jednom.

Vrijednost ovakvih susreta upravo je u tome što ostavljaju prostor za istraživanje bez obaveze da se interesovanje odmah pretvori u veliku odluku. Pitanje, pokušaj, pogrešna pretpostavka i novi odgovor dio su istog procesa.





 

Uz učenike i škole, organizatori su otvorili i poziv volonterima i volonterkama, bez obzira na godine i prethodno znanje, koji žele učestvovati u realizaciji događaja u svom gradu.

Ovogodišnji program realizira se uz podršku Marie Skłodowska-Curie Actions u okviru Horizon Europe.
 

Prijave su otvorene, a učešće je besplatno

Prijave za učešće trenutno su otvorene, a učešće u Evropskoj noći istraživača je besplatno i otvoreno za sve. Više informacija o programu i prijavama dostupno je na zvaničnoj stranici događaja, nocistrazivaca.ba, kao i na njihovim Instagram i Facebook kanalima. 

Nakon 13 godina, osnovna ideja ostaje ista: približiti nauku ljudima i ostaviti dovoljno prostora za radoznalost, pitanje i eksperiment. Generacije djece i mladih već su odrastale uz ovaj događaj, a 25. septembra nova generacija dobiva priliku da istražuje, eksperimentiše i možda napravi svoj prvi korak prema nauci.

Za roditelje to može biti jedan dobar plan za septembarsko poslijepodne. Za dijete, prilika da nešto što ga već dugo zanima prvi put vidi izbliza, pokuša vlastitim rukama ili o tome razgovara s nekim ko se istraživanjem zaista bavi.



 

Ne mora iz te večeri nastati velika odluka o budućnosti. Dovoljno je da se kući vrati s novom fascinacijom, željom da nešto ponovo pokuša ili s još jednim pitanjem.

Možda upravo tako počinje prvi ozbiljniji korak prema nauci.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Naslovna fotografija: PR