TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.10.2018.
Marsela Glavina vlasnica je inspirativnog Instagram kutka @marylandist na kojem, uz fotografije svojih radova nastalih u studiju, dijeli i zanimljive detalje svakodnevnice. Upravo ćete pretražujući njene fotografije pronaći i super trikove kako i tijekom rada od doma probuditi dodatnu produktivnost te kućnom uredu dati dozu osobnosti i karaktera. Marsela za sebe kaže da je veliki sanjar, perfekcio
Marsela za sebe kaže da je veliki sanjar, perfekcionista i dijete u duši, a uz dnevni raspored koji se isprepleće s njenim novinarskim, blogerskim i fotografskim obvezama željeli smo otkriti kako izgleda njena radna rutina. I naravno, radni kutak.
Kako organiziraš svoj radni dan? Kako izgleda tvoja jutarnja rutina?
Svaki moj radni dan izgleda pomalo drugačije, osobito ako imam i fotkanje pa sam negdje na terenu. Volim se probuditi malo ranije i uživati u tišini te promatrati izlazak sunca i prirodu kako se budi. Nikad ne preskačem doručak niti prvu jutarnju kavu i to su rituali u kojima naprosto uživam. Nakon toga selim se u svoj mali kućni ured. Počinjem raditi oko 9h. Uglavnom prvi dio jutra iskoristim za odgovaranje na mailove i slične administrativne stvari, a kasnije se bacam na konkretni posao – obradu fotografija, pisanje tekstova, itd. Radim najčešće do ručka, a potom uzimam pauzu od nekoliko sati. Kasnije popodne se ponovno vraćam za računalo, ako za to postoji potreba.
Što je po tebi ključno za radno mjesto koje motivira i ispunjava energijom?
Dobra svjetlost, udobna radna stolica i uredno okruženje. Nikad ne bih mogla raditi u neredu stoga je moj radni stol uvijek pospremljen. Važni su detalji koji će radno okruženje učiniti ugodnim i inspirirajućim mjestom za rad.
Što ti je bila inspiracija za uređenje radnog stola?
Pa uglavnom ideje za uređenje interijera pa tako i svog radnog prostora pronalazim na Instagramu i Pinterestu i onda ih prilagođavam vlastitim potrebama i željama. Znala sam da želim bijeli radni stol koji ću onda moću ukrasiti detaljima u boji poput zlatne, ružičaste i mint zelene. Željela sam da izgleda kreativno i inspirirajuće ali na sofisticirani način.
Što se uvijek mora naći na tvom radnom stolu?
Rokovnik, mobitel, krema za ruke i šalica kave. Volim kraj stola uvijek imati i neku biljku ili buket svježeg cvijeća. Takve sitnice me uveseljavaju i ispunjavaju.
Koje su prednosti, a koje mane tvog posla?
Ja imam tu sreću što radim ono što stvarno volim i što sam uspjela u poslu spojiti svoje dvije velike ljubavi – pisanje i fotografiranje. Raditi od doma svakako je velika privilegija. Lijepo je biti sam svoj šef i organizirati si radno vrijeme kako god ti odgovara. Volim raditi u samoći jer sam introvert pa mi timski rad nikada nije bio pretjerano drag. Također, drago mi je što nemam nadređenih pa mogu sama birati projekte na kojima ću raditi. Dakako, da postoje određene mane takvog posla i da je potrebno biti jako samodiscipliniran i organiziran. U protivnom, vrlo lako dolazi do prekoračenja rokova. Ponekad zna biti škakljivo i to što nema definiranog radnog vremena pa tako često radim do kasno navečer ili vikendom. Za posao kojim se bavim potrebno je biti jako kreativan, a ponekad se pojave trenuci u kojima ponestane inspiracije. Isto tako, neprestano treba pratiti trendove te ulagati u vlastito obrazovanje i tehnologiju koja izuzetno napreduje iz dana u dan.
Što se tiče tih prednosti i mana, sve ovisi o tome kakvi su vam prioriteti. Meni definitivno više odgovara rad od doma i da ponovno moram birati, svakako bih odabrala isto, umjesto klasičnog radnog vremena i odlaska na posao svaki dan u isto vrijeme. Kao i sve ostalo u životu, i jedno i drugo ima svoje dobre i one manje dobre strane.
Kada si najproduktivnija?
Uglavnom tijekom prijepodneva, iako ponekad i kasno navečer znam biti vrlo produktivna. Kod mene nema pravila, sve ovisi o tome kako sam raspoložena. Kad me uhvati 'trenutak inspiracije', mogu raditi satima bez prestanka.
Foto: Marsela Glavina
TEKST: Ada Ćeremida
Nakon razgovora koji smo sa Šejlom Kamerić vodili uoči predstavljanja njenog rada u Beču , sada imamo priliku vidjeti kako je ta ideja zaista zaživjela u prostoru.
Na trgu MuseumsQuartiera, u subotu 25. aprila, instalacija AWAKE pretvorila je poznati gradski ambijent u nešto intimnije.
Ono o čemu smo tada govorili kao o “privremenom spomeniku” i prostoru kolektivne refleksije, sada se manifestovalo kroz svjetlo, pokret i prisustvo publike. Stotine svijeća i signalnih svjetala nisu bile samo scenografija postale su način komunikacije.
Foto: Vedran Husremović
Foto: Monika Andrić
Jednovečernja instalacija AWAKE transformisala je trg MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju, mjesto koje balansira između tišine i napetosti.
Kroz stotine crvenih lampiona i rotirajućih signalnih svjetala, Šejla Kamerić je kreirala ambijent koji istovremeno priziva intimno sjećanje i javnu uzbunu.
Kombinacijom ova dva elementa, poznata značenja počinju se mijenjati: svijeća kao simbol ličnog i emotivnog susreće se sa svjetlom koje upozorava i prekida.
U tenziji između nježnog i alarmantnog nastaje prostor u kojem publika ne ostaje pasivna, nego postaje dio rada.
Foto: Vedran Husremović
AWAKE je funkcionisao kao otvoreni prostor kretanja i prisustva posjetitelji su se slobodno kretali među svjetlima, paleći svijeće i spontano gradeći vlastiti odnos prema radu. U nepravilnim intervalima, rotirajuća svjetla prekidala su mir, uvodeći ritam koji balansira između kontemplacije i nelagode.
Foto: Monika Andrić
Ono što je počelo kao gotovo ceremonijalni čin, brzo se pretvaralo u nešto neizvjesnije. Intimni trenutci postajali su javni, a individualna refleksija prelazila je u kolektivno iskustvo.
Ta “krhka koreografija” između prisutnosti i prekida otvara prostor za pitanja o sjećanju, emociji i odgovornosti u savremenom kontekstu.
„Živimo u vremenu ubrzanja, u kojem se izvori tjeskobe rapidno umnažaju, od ljudski uzrokovanih katastrofa do iscrpljujućih neizvjesnosti i pesimističnih projekcija budućnosti.
Čak i oni koji nisu svakodnevno izravno suočeni s ratom i razaranjem osjećaju teret bespomoćnosti i preopterećenosti. Upravo sada potrebna su djelovanja koja potiču zajedničku empatiju i solidarnost u suočavanju s kolektivnom ranjivošću.
Šejla Kamerić otvara takav prostor, privremeno mjesto susreta i tihe refleksije. U iskustvu rada AWAKE namjerno ne postoji jedna istina, povod ili narativ; umjesto toga otvara se prostor u kojem možemo zajedno zastati, biti prisutni u zajedničkoj ranjivosti, bez potrebe da se išta izgovori.
AWAKE stvara prostor empatije, uzajamnog poštovanja i, prije svega, budnosti.“ izjavila je Astrid Peterle, glavna kustosica MuseumsQuartiera u Beču.
Kako i sama umjetnica ističe, AWAKE funkcioniše kao “živi spomenik” ne fiksiran, ne konačan, već otvoren i promjenjiv.
U vremenu koje karakterišu ubrzanje, nesigurnost i kolektivna anksioznost, ovaj rad postavlja jednostavno, ali važno pitanje: šta znači biti budan danas?
Autorica Iskra Geshoska istaknula je kako: „AWAKE titra između odsutnosti i prisutnosti, a svaka od njih djeluje kao tihi otpor brisanju. Kamerić transformira tugu u oblik budnosti. Rad uspostavlja most između privatnog i kolektivnog krhku arhitekturu sastavljenu od svjetla, sjene i sjećanja. Ovdje žalovanje postaje zajednički čin. Biti budan, u vokabularu Kamerić, znači odbiti otupljenost.“
Kroz ovaj rad, budnost nije samo stanje svijesti, nego i čin odgovornosti. Prostor koji Kamerić stvara ne nudi jedinstven narativ niti odgovor, već poziva na zajedničko prisustvo, empatiju i solidarnost.
U toj odsutnosti jasnog zaključka leži snaga jer nas vraća na ono osnovno: da zastanemo, osjetimo i prepoznamo jedni druge u prostoru koji dijelimo.
Foto: Vedran Husremović
Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad, Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
