TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.4.2019.
„So many books, so little time.“
Kada zaželimo pobjeći od loših vibracija, napraviti malu pauzu i okupirati misli, biramo knjigu. Ona nam pomaže da koristimo maštu, otputujemo u sasvim nove svjetove i ono najvažnije, izvučemo snažne poruke. Uz nju se opuštamo, zaboravljamo na stres, učimo i inspiriramo.
Danas se diljem svijeta slavi 'Svjetski dan knjige' kako bi čitatelji, autori, učitelji, izdavači i razne institucije podsjetili na važnosti promocije čitanja i izdavaštva. I mi im se pridružujemo u toj misiji.
U nastavku smo pobrojali naslove koji su nas inspirirali i motivirali da postanemo bolja verzija sebe, a za vas smo pripremili i mali, ali itekako važan #BONJOURbookchallenge.
***
'Girlboss' by Sophia Amoruso
„S dolaskom u novu sredinu, odlazak na fakultet i upoznavanje s nekim novim poslovima, bila mi je potrebna određena motivacija i podsjetnik da ja to stvarno mogu. Za mene je to bila knjiga 'Girlboss' od Sophie Amoruso koja je svojom pričom o poslovnom i osobnom rastu pokazala realnost poslovnih uspona i padova, kao i sve poslovne mogućnosti koje se javljaju na putu i koje možda čekaju i na mene. Osim toga, ova knjiga me nasmijala i naučila brojnim stvarima koje trebamo prihvatiti i cijeniti na poslu kao i da trebamo ugrabiti priliku i opet klišejski - ići za svojim snovima. Za sve dame koje su u potrazi za naslovom koji će ih nasmijati i na neki zabavan Sophijin način inspirirati, 'Girlboss' je knjiga za vas.“ - Marija Perić, community manager
'Stotka' by Nina Garcia
„Oduvijek sam modu shvaćala jako osobno, no, prve važne stilske lekcije i eksperimentiranja krenula su sa 16 godina. Bilo je tu slavnih i manje slavnih izdanja, (trebate vidjeti moje DIY rajfove s mašnama inspirirane Blair Waldorf frizurama) :) no, sve o osnovama garderobe naučila sam uz ovu knjigu. Posudila sam ju sa sestrine police i zaljubila se u prekrasne ilustracije, Ninin humor i vješto koketiranje s činjenicama iz povijesti mode, ali i slavnim modnim trenutcima na filmu. Modna urednica Elle magazina pokazala mi je da je u stilskom izražavanju kvaliteta uvijek važnija od kvantiteta i da ne trebate imati pun ormar odjeće da biste izgledali lijepo (što vrijedi i za sve ostale segmente života). Upravo su njena pristupačnost i kreativnost bili sjajan motiv da se i sama bacim na modno istraživanje koje traje i danas. Pišući o trendovima, modnoj fotografiji, umjetnicima, eco – friendly brandovima… znam provesti sate i sate čitajući kako je sve počelo i iznova ostati oduševljena vizijom, strasti, odricanjima, predanosti i ljubavi koja se krije iza jednog komada odjeće. Vjerojatno je to i jedan od razloga zašto se iznova zaljubljujem u svoj posao.“ - Dijana Ćavar, glavna urednica
'Žena kakva sam željela biti' by Diane von Furstenberg
„'I didn’t really know what I wanted to do, but I knew the woman I wanted to become.'
Rečenica je to koja je u potpunosti opisala moje rane dvadesete. Nisam tada znala da želim voditi jedan sjajan tim okupljen oko BONJOUR.ba, da želim biti supruga svojoj tadašnjoj simpatiji i mama jednom znatiželjnom dječaku, ali sam znala da želim plaćati svoje račune, kupiti još jedan par totalno nepotrebnih žutih štikli, srijede provoditi isprobavajući nove recepte u kuhinji, a nedjelje radeći ispred računala do ponoći. Moći raditi svoj posao iz Sarajeva, Praga, Tamperea, vlaka, aviona ili u hladu trešnje u maminom dvorištu. Puno je tih mojih 'ranodvadesetogodišnjaka' tada reklo da sam luda, a Diane je pokazala da nisam jedina.
Zato, pročitajte, a ako ju nemate - moja je dostupna za posudbu. Mail znate :)“ - Ana Ćavar, osnivačica i direktorica
Pridruži nam se u #BONJOUR.bookchallenge!
Obogatimo jedni drugima tjedan uz naslove koji hrane um i iznova inspiriraju.
1. Fotografirajte se s knjigom koja je utjecala na vašu svakodnevnicu, karijeru, majčinstvo ili vam je pomogla u jačanju samopouzdanja ili svakodnevnih vještina.
2. Fotografiju objavite na društvenim mrežama uz hashtag #BONJOURbookchallenge, otkrijte nam zašto je upravo ta knjiga među vašim favoritima te pozovite tri drage osobe da vam se pridruže u izazovu.
Vaše favorite ćemo u nedjelju, 28.4., podijeliti na našem Instagramu i tako kreirati listu naslova koje svakako vrijedi pročitati do kraja godine. #DoYouBONJOUR
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
