„So many books, so little time.“

Kada zaželimo pobjeći od loših vibracija, napraviti malu pauzu i okupirati misli, biramo knjigu. Ona nam pomaže da koristimo maštu, otputujemo u sasvim nove svjetove i ono najvažnije, izvučemo snažne poruke. Uz nju se opuštamo, zaboravljamo na stres, učimo i inspiriramo.

Danas se diljem svijeta slavi 'Svjetski dan knjige' kako bi čitatelji, autori, učitelji, izdavači i razne institucije podsjetili na važnosti promocije čitanja i izdavaštva. I mi im se pridružujemo u toj misiji.
U nastavku smo pobrojali naslove koji su nas inspirirali i motivirali da postanemo bolja verzija sebe, a za vas smo pripremili i mali, ali itekako važan #BONJOURbookchallenge.

***

'Girlboss' by Sophia Amoruso
 

„S dolaskom u novu sredinu, odlazak na fakultet i upoznavanje s nekim novim poslovima, bila mi je potrebna određena motivacija i podsjetnik da ja to stvarno mogu. Za mene je to bila knjiga 'Girlboss' od Sophie Amoruso koja je svojom pričom o poslovnom i osobnom rastu pokazala realnost poslovnih uspona i padova, kao i sve poslovne mogućnosti koje se javljaju na putu i koje možda čekaju i na mene. Osim toga, ova knjiga me nasmijala i naučila brojnim stvarima koje trebamo prihvatiti i cijeniti na poslu kao i da trebamo ugrabiti priliku i opet klišejski - ići za svojim snovima. Za sve dame koje su u potrazi za naslovom koji će ih nasmijati i na neki zabavan Sophijin način inspirirati, 'Girlboss' je knjiga za vas.“ - Marija Perić, community manager

'Stotka' by Nina Garcia

„Oduvijek sam modu shvaćala jako osobno, no, prve važne stilske lekcije i eksperimentiranja krenula su sa 16 godina. Bilo je tu slavnih i manje slavnih izdanja, (trebate vidjeti moje DIY rajfove s mašnama inspirirane Blair Waldorf frizurama) :) no, sve o osnovama garderobe naučila sam uz ovu knjigu. Posudila sam ju sa sestrine police i zaljubila se u prekrasne ilustracije, Ninin humor i vješto koketiranje s činjenicama iz povijesti mode, ali i slavnim modnim trenutcima na filmu. Modna urednica Elle magazina pokazala mi je da je u stilskom izražavanju kvaliteta uvijek važnija od kvantiteta i da ne trebate imati pun ormar odjeće da biste izgledali lijepo (što vrijedi i za sve ostale segmente života). Upravo su njena pristupačnost i kreativnost bili sjajan motiv da se i sama bacim na modno istraživanje koje traje i danas. Pišući o trendovima, modnoj fotografiji, umjetnicima, eco – friendly brandovima… znam provesti sate i sate čitajući kako je sve počelo i iznova ostati oduševljena vizijom, strasti, odricanjima, predanosti i ljubavi koja se krije iza jednog komada odjeće. Vjerojatno je to i jedan od razloga zašto se iznova zaljubljujem u svoj posao.“ - Dijana Ćavar, glavna urednica

 'Žena kakva sam željela biti' by Diane von Furstenberg
 

„'I didn’t really know what I wanted to do, but I knew the woman I wanted to become.'
Rečenica je to koja je u potpunosti opisala moje rane dvadesete. Nisam tada znala da želim voditi jedan sjajan tim okupljen oko BONJOUR.ba, da želim biti supruga svojoj tadašnjoj simpatiji i mama jednom znatiželjnom dječaku, ali sam znala da želim plaćati svoje račune, kupiti još jedan par totalno nepotrebnih žutih štikli, srijede provoditi isprobavajući nove recepte u kuhinji, a nedjelje radeći ispred računala do ponoći. Moći raditi svoj posao iz Sarajeva, Praga, Tamperea, vlaka, aviona ili u hladu trešnje u maminom dvorištu. Puno je tih mojih 'ranodvadesetogodišnjaka' tada reklo da sam luda, a Diane je pokazala da nisam jedina.
Zato, pročitajte, a ako ju nemate - moja je dostupna za posudbu. Mail znate :)“  - Ana Ćavar, osnivačica i direktorica

Pridruži nam se u #BONJOUR.bookchallenge!
 

Obogatimo jedni drugima tjedan uz naslove koji hrane um i iznova inspiriraju.

1. Fotografirajte se s knjigom koja je utjecala na vašu svakodnevnicu, karijeru, majčinstvo ili vam je pomogla u jačanju samopouzdanja ili svakodnevnih vještina.

2. Fotografiju objavite na društvenim mrežama uz hashtag #BONJOURbookchallenge, otkrijte nam zašto je upravo ta knjiga među vašim favoritima te pozovite tri drage osobe da vam se pridruže u izazovu.
Vaše favorite ćemo u nedjelju, 28.4., podijeliti na našem Instagramu i tako kreirati listu naslova koje svakako vrijedi pročitati do kraja godine. #DoYouBONJOUR

Ako govorimo o umjetnicama koje su obilježile i preoblikovale savremenu vizuelnu scenu Bosne i Hercegovine, ime Šejla Kamerić zauzima mjesto koje nosi i težinu i emociju, kao podsjetnik na generacije umjetnosti koje su iz ovog prostora otišle u svijet, ali ostale duboko vezane za njegovo iskustvo, memoriju i senzibilitet.  

 

Šejla Kamerić  
 

Jedna je od najistaknutijih savremenih umjetnica koja kroz svoj rad već godinama oblikuje snažan i prepoznatljiv umjetnički jezik koji povezuje lično iskustvo s univerzalnim temama zajednice, sjećanja i odgovornosti. Njena praksa razvija se kroz promišljene i emotivno slojevite radove koji publiku pozivaju na aktivno promišljanje i osjećanje.

Ako govorimo o ikonama savremene umjetnosti, Šejla zauzima posebno i neupitno mjesto, zahvaljujući dosljednoj i međunarodno prepoznatoj praksi.   

U MuseumsQuartier u Beču sutra predstavlja AWAKE , svjetlosnu instalaciju nastalu u dijalogu s prostorom i vremenom u kojem živimo. Tim povodom, razgovarali smo s njom o ovom radu, njegovim značenjima i kontekstu u kojem nastaje, ali i o širem umjetničkom istraživanju koje kontinuirano razvija.

Ovaj trenutak u MuseumsQuartieru predstavljen je vašim radom AWAKE. Da li ga doživljavate kao novu fazu ili logičan nastavak onoga što već gradite godinama?

AWAKE je intervencija u javnom prostoru i kao takva nastavak moje umjetničke prakse. U isto vrijeme ona je i tačka u kojoj se različiti slojevi mog rada susreću. Već dugo se bavim odnosom ličnog i kolektivnog, prije svega kroz pitanja sjećanja, tuge, gubitka, ali i empatije i odgovornosti. Preživjela sam rat i upravo iz tog iskustva razvila se potreba da promišljam šta spomenik može biti. Kako napraviti spomenik koji nije fiksan ni prostorno ni ideološki, već u procesu.   

Sa radom AWAKE pokušavam odgovoriti na ta pitanja. On oslikava vrijeme u kojem živimo – permanentnu krizu, nesigurnost i alarmantnu potrebu za promjenom. Zamišljen je kao svjetlosna instalacija koja pulsira i poziva. Koristim elemente koji su nam bliski, svijeće i rotaciona svjetla, ali njihova kombinacija mijenja značenje. Prostor oko njih je prilika za refleksiju. AWAKE tako postaje neka vrsta privremenog, živog spomenika. Ovaj rad nije nova faza, već daljnje istraživanje onoga čime se već godinama bavim. To je pokušaj da se kroz umjetnost otvori prostor zajedničkog iskustva, ali i način da se govori o važnim društvenim temama.  

 

AWAKE je najavljen kao svjetlosna instalacija koja poziva na kolektivnu refleksiju. Šta za vas danas znači “probuditi se”?

Probuditi se znači biti svjestan – sebe, ali i svijeta oko sebe. Ne pristajati na ravnodušnost, ne ostati pasivan. U javnom prostoru to znači prepoznati da nismo sami, da dijelimo odgovornost. AWAKE pokušava stvoriti upravo taj trenutak zastajanja, osvještavanja i moguće povezanosti. Probuditi se može značiti i promijeniti se, biti bolji, svjesniji, sigurniji, empatičniji.  

 

Radite u prostoru glavnog dvorišta MQ-a, koje je samo po sebi vrlo dinamično i specifično za Beč, kako pristupate intervenciji u prostoru koji već ima svoju energiju i ritam?

Imala sam ideju za AWAKE, ali on je zaista nastao tek kada se ta ideja povezala s prostorom. Velika je čast i privilegija raditi na tako značajnoj lokaciji. MuseumsQuartier ove godine slavi 25 godina postojanja; to je jedna od najvećih svjetskih kulturno-umjetničkih institucija, s više od pet miliona posjetilaca godišnje.  

 

Kustosica Verena Kaspar je prije dvije godine vidjela moj rad CEASE u Veneciji i pozvala me na saradnju. Ona, kao i kustosica moje izložbe Astrid Peterle te direktorica MQ-a Bettina Leidl, zaista su fantastične žene. Dale su mi mnogo slobode, ali su mi istovremeno pomogle da razumijem kako njihova institucija funkcioniše u odnosu s publikom i kako moj rad može doprinijeti njihovom programu, ali i širem javnom diskursu. Ritam i trajanje rada upravo su uslovljeni tim razumijevanjem prostora i konteksta u kojem se AWAKE prvi put pokazuje.  

 

Instalacija traje samo jednu noć. Koliko vam je važna ta prolaznost i da li ona mijenja način na koji publika doživljava rad?

Željela sam da rad u prvom pokazivanju ima karakter performansa, upravo sa takvim kratkim trajanjem i dinamikom svjetla, smjene dana i noći. Ovaj rad postaje aktivan i tako aktivira publiku i prolaznike. Kao dokumentacija ili sjećanje, rad će nastaviti da živi. Kao skulptura, AWAKE će biti prikazan u maju u galerijskom kontekstu Fondacije Dr. Eva Kahan u Budimpešti. Izazov je napraviti rad koji može funkcionisati u različitim formatima i kontekstima. I sama sam radoznala da vidim kako će se rad dalje razvijati.  

 

Svjetlo u vašem radu često nosi simboličku težinu, u ovom slučaju, da li je ono više alat komunikacije ili prostor tišine?

I jedno i drugo. U posljednjih nekoliko godina sve češće koristim svjetlo u svojim radovima. Radovi poput Refugees Welcome, Place to Stay i Present nastavak su serije u kojoj koristim i svjetlo i tekst. Ovaj put svjetlo je neka vrsta koda, jezika, signal koji publika mora pročitati.

U okviru saradnje sa MQ koji podržava UNIQA SEE Future Fondacija preuzimate i ulogu mentorice. Šta ste prepoznali u radu i senzibilitetu Milice Živojević što vas je navelo da uđete u ovaj mentorski odnos?

Divno je stvarati odnose koji su zasnovani na razmjeni znanja i iskustva i koji su mreža podrške nužna za stvaranje umjetnosti. Posebno mi je važno što se ovakav oblik saradnje dešava kroz podršku UNIQA SEE Future fondacije. Oni su me pozvali da budem mentor jednoj mladoj umjetnici iz regiona. Oni, kao i partneri poput MuseumsQuartiera i NOMAD-a, platforme su koje omogućavaju kontinuitet, razmjenu i jačanje umjetničke scene u našem regionu.  

Rad sa Milicom Živojević bio je divan. U njenom radu prepoznala sam senzibilitet i promišljenost, kao i sposobnost da lično i društveno poveže na suptilan način, bez potrebe za pojednostavljivanjem. Upravo ta otvorenost i spremnost svih uključenih da ulože u razmjenu bili su mi važni za odluku da uđem u ovaj mentorski odnos.  

 

Ove godine učestvujete na međunarodnim bijenalima u Mardinu i na Manifesti 16, radite li nove produkcije i da li vas takve prilike i dalje jednako uzbuđuju kao na početku karijere?

Da, ove godine učestvujem na dva međunarodna bijenala – u Mardinu u Turskoj i na Manifesti 16, Evropskom bijenalu savremene umjetnosti – i za oba radim nove radove. Takve prilike su važne i uvijek ih prihvatam s velikom odgovornošću, ali i radoznalošću. Svaki novi kontekst traži da ponovo promislim vlastitu poziciju, način rada i odnos prema temama kojima se bavim. Sve mi je to još uvijek izazovno.  

Važno mi je da svaki rad nastane iz stvarne potrebe, a ne samo kao odgovor na izložbenu priliku. Upravo taj balans između konteksta i lične pozicije čini proces živim i uzbudljivim, bez obzira na to gdje se nalazim u karijeri.  

 

Prošle godine smo u Sarajevu imali priliku vidjeti vašu izložbu “Vile” u saradnji sa ZANAT-om . Postoji li mogućnost da vas uskoro ponovo vidimo u BiH?

Saradnja sa Zanatom je zaista bila čisti užitak, nadam se da će se nastaviti, a  Vile   će se sigurno dalje razvijati. Sretna sam kad imam priliku raditi u BiH i ove godine se ona ponovo stvorila. Na poziv direktorice SARTR-a Maje Salkić i producenta Ishaka Jalimama, po prvi put ću raditi režiju u pozorištu. Radi se o projektu ZID, a premijera će biti krajem juna, pa pozivam i vas i vaše čitatelje da nam se tada pridružite u SARTR-u.   

 

Fotografije: Monika Andrić