„So many books, so little time.“

Kada zaželimo pobjeći od loših vibracija, napraviti malu pauzu i okupirati misli, biramo knjigu. Ona nam pomaže da koristimo maštu, otputujemo u sasvim nove svjetove i ono najvažnije, izvučemo snažne poruke. Uz nju se opuštamo, zaboravljamo na stres, učimo i inspiriramo.

Danas se diljem svijeta slavi 'Svjetski dan knjige' kako bi čitatelji, autori, učitelji, izdavači i razne institucije podsjetili na važnosti promocije čitanja i izdavaštva. I mi im se pridružujemo u toj misiji.
U nastavku smo pobrojali naslove koji su nas inspirirali i motivirali da postanemo bolja verzija sebe, a za vas smo pripremili i mali, ali itekako važan #BONJOURbookchallenge.

***

'Girlboss' by Sophia Amoruso
 

„S dolaskom u novu sredinu, odlazak na fakultet i upoznavanje s nekim novim poslovima, bila mi je potrebna određena motivacija i podsjetnik da ja to stvarno mogu. Za mene je to bila knjiga 'Girlboss' od Sophie Amoruso koja je svojom pričom o poslovnom i osobnom rastu pokazala realnost poslovnih uspona i padova, kao i sve poslovne mogućnosti koje se javljaju na putu i koje možda čekaju i na mene. Osim toga, ova knjiga me nasmijala i naučila brojnim stvarima koje trebamo prihvatiti i cijeniti na poslu kao i da trebamo ugrabiti priliku i opet klišejski - ići za svojim snovima. Za sve dame koje su u potrazi za naslovom koji će ih nasmijati i na neki zabavan Sophijin način inspirirati, 'Girlboss' je knjiga za vas.“ - Marija Perić, community manager

'Stotka' by Nina Garcia

„Oduvijek sam modu shvaćala jako osobno, no, prve važne stilske lekcije i eksperimentiranja krenula su sa 16 godina. Bilo je tu slavnih i manje slavnih izdanja, (trebate vidjeti moje DIY rajfove s mašnama inspirirane Blair Waldorf frizurama) :) no, sve o osnovama garderobe naučila sam uz ovu knjigu. Posudila sam ju sa sestrine police i zaljubila se u prekrasne ilustracije, Ninin humor i vješto koketiranje s činjenicama iz povijesti mode, ali i slavnim modnim trenutcima na filmu. Modna urednica Elle magazina pokazala mi je da je u stilskom izražavanju kvaliteta uvijek važnija od kvantiteta i da ne trebate imati pun ormar odjeće da biste izgledali lijepo (što vrijedi i za sve ostale segmente života). Upravo su njena pristupačnost i kreativnost bili sjajan motiv da se i sama bacim na modno istraživanje koje traje i danas. Pišući o trendovima, modnoj fotografiji, umjetnicima, eco – friendly brandovima… znam provesti sate i sate čitajući kako je sve počelo i iznova ostati oduševljena vizijom, strasti, odricanjima, predanosti i ljubavi koja se krije iza jednog komada odjeće. Vjerojatno je to i jedan od razloga zašto se iznova zaljubljujem u svoj posao.“ - Dijana Ćavar, glavna urednica

 'Žena kakva sam željela biti' by Diane von Furstenberg
 

„'I didn’t really know what I wanted to do, but I knew the woman I wanted to become.'
Rečenica je to koja je u potpunosti opisala moje rane dvadesete. Nisam tada znala da želim voditi jedan sjajan tim okupljen oko BONJOUR.ba, da želim biti supruga svojoj tadašnjoj simpatiji i mama jednom znatiželjnom dječaku, ali sam znala da želim plaćati svoje račune, kupiti još jedan par totalno nepotrebnih žutih štikli, srijede provoditi isprobavajući nove recepte u kuhinji, a nedjelje radeći ispred računala do ponoći. Moći raditi svoj posao iz Sarajeva, Praga, Tamperea, vlaka, aviona ili u hladu trešnje u maminom dvorištu. Puno je tih mojih 'ranodvadesetogodišnjaka' tada reklo da sam luda, a Diane je pokazala da nisam jedina.
Zato, pročitajte, a ako ju nemate - moja je dostupna za posudbu. Mail znate :)“  - Ana Ćavar, osnivačica i direktorica

Pridruži nam se u #BONJOUR.bookchallenge!
 

Obogatimo jedni drugima tjedan uz naslove koji hrane um i iznova inspiriraju.

1. Fotografirajte se s knjigom koja je utjecala na vašu svakodnevnicu, karijeru, majčinstvo ili vam je pomogla u jačanju samopouzdanja ili svakodnevnih vještina.

2. Fotografiju objavite na društvenim mrežama uz hashtag #BONJOURbookchallenge, otkrijte nam zašto je upravo ta knjiga među vašim favoritima te pozovite tri drage osobe da vam se pridruže u izazovu.
Vaše favorite ćemo u nedjelju, 28.4., podijeliti na našem Instagramu i tako kreirati listu naslova koje svakako vrijedi pročitati do kraja godine. #DoYouBONJOUR

U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.

U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.

U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila  svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.

Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.




I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.

Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.



Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.   

Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?  

Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja. 

Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.



 

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave. 

Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.

Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.



Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.

Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?    

Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija. 

U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.




Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.

Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?  

Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram. 

Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.



Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.  

Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?  

Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.

U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.



Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.

Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?  

Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove. 

Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić

Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?  

Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.

U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo  
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić, Amna Geljo