TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.12.2016.
Voljeli biste vaš dom ukrasiti saksijama i lampama neobičnih oblika, koji su domaće izrade i uz to izrađeni od kvalitetnih materijala? Onda je ovaj bh.brand odgovor na vaše želje.
„ON.design je nastao ovog ljeta – ali je ideja za istim postojala mnogo duže. Sve je krenulo sa idejom izrade lampi od betona za svoju sobu. ON.design je nastao iz ljubavi prema ručnoj izradi, detaljima, eksperimentisanju s različitim materijalima i njihovoj kombinaciji.“ - otkrila nam je Emina Arapčić, arhitektica koja je i pokrenula ovaj brand.
Kako teče sam proces izrade ON.design proizvoda?
Već duže vrijeme eksperimentišem i radim s betonom i kamenom, pa sam odlučila pokušati napraviti „dom“ za svoje kaktusice, koji su mi bili inspiracija. Prvu saksiju nije bilo problem napraviti - rađena je pomoću jednokratnog kalupa i ista je bila DIY projekat, ali manje-više uspješan. (smijeh)
Nakon toga uslijedio je niz pokušaja i maketa – dok konačno nije napravljen prvi trajni kalup. Proces izrade saksija je zahtjevan – isti podrazumijeva pravu smjesu betona, izlijevanje u kalupe, sušenje, nakon čega slijedi niz faza šmirglanja i poliranja. Za izlomljeni / „dijamantni“ oblik saksija sam se odlučila jer je jednostavan, a da pri tome nije dosadan.
Još jedan od naših proizvoda jesu i lampe od betona. Interesantno je to, što je sve krenulo od želje za lampom od betona. Prve lampe koje su rađene bile su kupastog oblika. Omiljeni oblik je trenutno izlomljeni – a inspiracija su svakako bile saksije. Proporcijom i veličinom su nešto drugačije, ali prije svega unutrašnjom konstrukcijom. Izlomljeni oblik i lampama daje prednost mogućnosti varijacije položaja. Ove lampe mogu biti stolne, a mogu se naručiti i kao viseće lampe (npr. „šank“ lampe).“
Koje su tri najzanimljivije karakteristike vašeg proizvoda?
Saksija je dobila naziv Apollo - prema svemirskoj misiji.
U saksije se može zasaditi i začinsko ili neko drugo dekorativno bilje. Oblik saksije je specifičan ali naravno on ima i svoje prednosti – omogućava tri različita položaja, tako da se uvijek može uraditi nova postavka (pogotovo ako se uradi kombinacija 2-3 saksije). Funkcija saksija je dekorativna – sigurna sam da će zajedno sa kaktusićem uljepšati svaku policu ili komodu.
Koji su dostupni modeli saksija?
Trenutno imamo samo jednu veličinu ovih saksija – ali već radimo i na izradi većih, a i drugih oblika.
ON.design proizvode možete naručiti preko njihove Facebook stranice ON.design ili putem maila [email protected]. Možete ih pratiti i na Instagram stranici. Apollo saksije možete pogledati i naći u radnji Bazerdžan (Veliki ćurčiluk 12, Sarajevo).
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
