TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 26.10.2020.
Bez obzira razmišljate li unaprijed o ugodnim mirisima koji će ispuniti jesenske trenutke doma ili tražite poklon za prijateljicu, ugađate svojoj mami sa malo aromaterapije ili se nadate da ćete pronaći miris koji će vam pomoći da se u potpunosti opustite nakon dugog dana, istražili smo najbolje opcije.
Iako nam u biti ne treba poseban razlog za paljenje mirisne svijeće, one uistinu imaju sposobnost da svakodnevnu aktivnost kod kuće pretvori u trenutak za #selfcare. Čak i bez osvjetljenja, njihovi mirisi prožimaju prostor, dajući našem domu svoj vlastiti mirisni potpis.
Naime, paljenje svijeće jedan je od instant načina transformiranja doma jer sa određenim mirisima možete se odmah osjećati opušteno, energizirano, romantično ili ugodno. Ovisno o sobi i raspoloženju koje želite kreirati, svijeća vam može pomoći u stvaranju gotovo svake atmosfere. Kako bismo vam pomogli odabrati najbolje mirisne svijeće, zaokružili smo pet jedinstvenih opcija.
Foto: @daphnemoreau
Možda ste ljubiteljica puderastih nota ruže ili vas mame svojstva vanilije koja potiču na san ili pak ste već ušli u pripremne faze za praznike... bez obzira na vaše preferencije za mirise, sigurni smo da ćete se složiti da ne postoji baš ništa poput treperavog plamena za postavljanje pozitivnog raspoloženja doma.
MORSKA SO I RUŽA
Ugodni spoj cvjetnog mirisa ruže i čistog, svježeg mirisa morske soli sa toplim svjetlom svijeće stvaraju poseban ugođaj u vašem domu i kreiraju opuštajuću atmosferu nakon užurbanog dana.
CHRISTMAS SCENTED CANDLE
Blagdanske svijeće ne samo da unose praznično veselje u dom, već ispunjavaju zrak prekrasnim mirisima, savršenim za toplo i ugodno jesensko okruženje. Miris cimeta, bora ili bobica, ova blagdanska svijeća pomoći će stvoriti opuštajuću atmosferu.
PROFISSIMO MIRISNA SVIJEĆA VANILIJA
Vanilija je jedan od najboljih mirisa za dom jer ima sedativna svojstva koja su izvrsna za opuštanje. Naime, ulje vanilije djeluje relaksirajuće i smirujuće na mozak i nerve, pružajući olakšanje od tjeskobe i nemira.
MIRISNA SVIJEĆA ANTON CLEAN COTTON SCENT
Zamislite svježe oprano rublje koje se njiše na ljetnom povjetarcu. Ako volite taj miris svježe oprane odjeće, onda je ova luksuzna svijeća za vas.
GINGERBREAD
Miris svježe pečenih medenjaka sa đumbirom uz blage note cimeta i začina... Stvorite toplu i ugodnu atmosferu uz miris praznika.
***
Naslovna fotografija: @hayleylarue
Tekst: Ilda Lihić- Isović
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
