TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 12.9.2023.
U malenom mjestu Služanj u Hercegovini, nadomak Čitluka, krije se neodoljiva obiteljska vinarija Marijanović koja pruža odmor za duh i tijelo.
Vinariju Marijanović smo posjetili u idealno vrijeme godine, kada se degustacija ukusnih vina savršeno sljubljuje s raskošnom prirodom i tonovima koje donosi jesen. Tako nas je, već pri samom dolasku, oduševio prolaz kroz vinograd koji vodi do same vinarije. Tu nas je srdačno dočekao Josip Marijanović, jedan od vlasnika vinarije, a ujedno i veliki zaljubljenik u vina i Hercegovinu.
Vinarija je osnovana još 1936. godine, a sada ju vodi već četvrta generacija, jednako predana izradi vrhunskih vina i magije koju stvaraju u svojoj vinariji, gdje i započinje naša mala vinska posjeta.
Iako, riječ mala nije dostatna riječ za vinograd koji se proteže na 2.5 hektara na kojima su posađene autohtone sorte Žilavka i Blatina, ali i Syrah i Cabernet Sauvignon. Dok kročimo kroz vinograd koji se nalazi na laganoj padini, što osigurava uzgoj grožđa vrhunske kvalitete koja su preduvjet za vrhunska vina, Josip nam objašnjava njihov vizionarski pogled u budućnost.
Prostor oko vinarije trenutno prolazi kroz transformaciju koja će u budućnosti u tu neodoljivu, romantičnu oazu, smjestiti hotel kako bi se gosti mogli zadržati i osjetiti čari buđenja u srcu vinograda. Uz to, Josip nam pojašnjava kako će zasigurno najljepši dio hotela biti panoramski pogled na vinograde što će unijeti dodatnu magiju u već svakako čaroban čin degustacije vina.
Osim kvalitete vina, važna je i priča i ljubav koja se krije iza nastanka istoga. Kroz naš posjet vinariji Marijanović, shvatili smo koliku pažnju pridaju detaljima, koji za krajnji proizvod čine bitnu razliku. Tako su nam istaknuli da su posebno ponosni na činjenicu da se vinarija nalazi tik uz vinograd, a zahvaljujući tome, svježe ubrano grožđe se već kroz dvadesetak minuta prerađuje. Na ovaj način se grožđe ne gnječi i ne zagrijava u transportu, što dodaje na kvaliteti prilikom kreiranja vina.
Kada kažemo da je u čitav ovaj proces utkana ljubav, zaista to i mislimo. U ovoj maloj obiteljskoj vinariji se svake godine, krajem devetog mjeseca, okupi dvadesetak lokalaca koji rade ručnu berbu grožđa.
Na naš upit tko stoji iza kreiranja vina, Josip objašnjava kako on radi zajedno sa svojim ocem, koji je, baš kao i Josip, po struci enolog. Možemo zaključiti da je i jednako veliki kreativac kao i sin, što vodi do jedinstvenih vina koja smo imali priliku kušati. Kako je ovo prije svega jedna obiteljska priča, u nju je uključen i brat Vjeko bez čijeg velikog doprinosa ona ne bi bila potpuna.
Oni posebno ističu svoju svježu Žilavku, koja se nakon berbe, kroz naredna dva do tri mjeseca, već nalazi u prodaji. To je ujedno i prvo vino koje smo kušali, a koje karakterizira svježina i tropske voćne arome. Sve u svemu, jedno zaista „lepršavo“ i lagano vino koje nosi ugodno osvježenje za nepce.
Degustacija se nastavlja Marijanović Žilavkom, selekcijom iz 2022. godine, nastalom od grožđa koje dolazi s najboljeg položaja, a zatim dva mjeseca odležava u novim barrique bačvama, koje vinima daju poseban karakter i arome poput kokosa i vanilije. Možemo reći da se tu radi o jednoj ozbiljnoj i nesvakidašnjoj vinskoj kreaciji.
Nakon toga, kušali smo Blatinu iz 2020. godine, a zatim i Cabernet Sauvignon koji je odležao u hrastovim bačvama 18 mjeseci. Ishod odležavanja u takvim bačvama je izražena neodoljiva aroma bobičastog voća i začina.
Moramo napomenuti i da u svojoj kolekciji imaju popularni Marijanović Rosé, vino koje je već nekoliko mjeseci rasprodano.
Iako smo uživali u svakoj novoj butelji, moramo priznati da smo s nestrpljenjem čekali prezentaciju jedne od njihovih, po mišljenju mnogih vinskih stručnjaka, najbolje etikete – Marijanović 33.
Ovo specifično vino je cuvée, koji čine tri sorte vina u jednakom omjeru, pa se tako u ovim buteljama krije 33% Blatine, 33% Syrah i 33% Cabernet Sauvignon, a od 2014. godine, kada su ga izbacili na tržište, možete ga pronaći u podrumima istinskih vinskih zaljubljenika. Naravno, nismo odoljeli da ne pitamo što čini preostalih 1% u butelji, na što nam Josip odgovara – Ljubav!
Također, otkrio nam je i da je vino nastalo 2012. godine, kada su on i otac kupili tri bačve izrađene od bosanskog hrasta. Da bi testirali što takva bačva čini vinima, napunili su svaku s jednom sortom crnog grožđa iz vinograda i nakon stalnog kušanja u periodu od dvije godine, odlučili za svoje prijatelje i vinske znalce organizirati blind tasting. Tu su im ponudili kombinaciju ova tri vina nakon čega su se svi složili kako upravo taj spoj tri vrste u jednakom omjeru, donosi zaista jedinstvenu aromu.
Tako je nastala, danas veoma poznata etiketa, Marijanović 33. Ona se uvijek radi u ograničenoj količini (od kojih zadnja iznosi 5.900 butelja) pa ako ju negdje primijetite, ne propustite svoju priliku da ju dodate u kolekciju.
Kada i vi osjetite da vas priroda i sav raskoš jeseni zovu u svoje okrilje, preporučujemo ovu šarmantnu destinaciju u kojoj ćete ugodno iznenaditi svoja okusna, ali i vizualna osjetila. Dok se sunce spušta ispod horizonta i obasjava ovaj hercegovački vinograd zlatnim sjajem i toplinom, nazdravite ljepoti života uz njihova vrhunska vina i podsjetite se kako sreću zaista čine male stvari.
Foto: Privatna arhiva
TEKST: Ada Ćeremida
Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.
Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.
Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge. 
Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.
Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš. 
Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.
Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao.
Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.
Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.
Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.
Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.
U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.
Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.
Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.
Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.
Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 
Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.
Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.
Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.
Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.
Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 
Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.
Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije.
To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
