TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 12.9.2023.
U malenom mjestu Služanj u Hercegovini, nadomak Čitluka, krije se neodoljiva obiteljska vinarija Marijanović koja pruža odmor za duh i tijelo.
Vinariju Marijanović smo posjetili u idealno vrijeme godine, kada se degustacija ukusnih vina savršeno sljubljuje s raskošnom prirodom i tonovima koje donosi jesen. Tako nas je, već pri samom dolasku, oduševio prolaz kroz vinograd koji vodi do same vinarije. Tu nas je srdačno dočekao Josip Marijanović, jedan od vlasnika vinarije, a ujedno i veliki zaljubljenik u vina i Hercegovinu.
Vinarija je osnovana još 1936. godine, a sada ju vodi već četvrta generacija, jednako predana izradi vrhunskih vina i magije koju stvaraju u svojoj vinariji, gdje i započinje naša mala vinska posjeta.
Iako, riječ mala nije dostatna riječ za vinograd koji se proteže na 2.5 hektara na kojima su posađene autohtone sorte Žilavka i Blatina, ali i Syrah i Cabernet Sauvignon. Dok kročimo kroz vinograd koji se nalazi na laganoj padini, što osigurava uzgoj grožđa vrhunske kvalitete koja su preduvjet za vrhunska vina, Josip nam objašnjava njihov vizionarski pogled u budućnost.
Prostor oko vinarije trenutno prolazi kroz transformaciju koja će u budućnosti u tu neodoljivu, romantičnu oazu, smjestiti hotel kako bi se gosti mogli zadržati i osjetiti čari buđenja u srcu vinograda. Uz to, Josip nam pojašnjava kako će zasigurno najljepši dio hotela biti panoramski pogled na vinograde što će unijeti dodatnu magiju u već svakako čaroban čin degustacije vina.
Osim kvalitete vina, važna je i priča i ljubav koja se krije iza nastanka istoga. Kroz naš posjet vinariji Marijanović, shvatili smo koliku pažnju pridaju detaljima, koji za krajnji proizvod čine bitnu razliku. Tako su nam istaknuli da su posebno ponosni na činjenicu da se vinarija nalazi tik uz vinograd, a zahvaljujući tome, svježe ubrano grožđe se već kroz dvadesetak minuta prerađuje. Na ovaj način se grožđe ne gnječi i ne zagrijava u transportu, što dodaje na kvaliteti prilikom kreiranja vina.
Kada kažemo da je u čitav ovaj proces utkana ljubav, zaista to i mislimo. U ovoj maloj obiteljskoj vinariji se svake godine, krajem devetog mjeseca, okupi dvadesetak lokalaca koji rade ručnu berbu grožđa.
Na naš upit tko stoji iza kreiranja vina, Josip objašnjava kako on radi zajedno sa svojim ocem, koji je, baš kao i Josip, po struci enolog. Možemo zaključiti da je i jednako veliki kreativac kao i sin, što vodi do jedinstvenih vina koja smo imali priliku kušati. Kako je ovo prije svega jedna obiteljska priča, u nju je uključen i brat Vjeko bez čijeg velikog doprinosa ona ne bi bila potpuna.
Oni posebno ističu svoju svježu Žilavku, koja se nakon berbe, kroz naredna dva do tri mjeseca, već nalazi u prodaji. To je ujedno i prvo vino koje smo kušali, a koje karakterizira svježina i tropske voćne arome. Sve u svemu, jedno zaista „lepršavo“ i lagano vino koje nosi ugodno osvježenje za nepce.
Degustacija se nastavlja Marijanović Žilavkom, selekcijom iz 2022. godine, nastalom od grožđa koje dolazi s najboljeg položaja, a zatim dva mjeseca odležava u novim barrique bačvama, koje vinima daju poseban karakter i arome poput kokosa i vanilije. Možemo reći da se tu radi o jednoj ozbiljnoj i nesvakidašnjoj vinskoj kreaciji.
Nakon toga, kušali smo Blatinu iz 2020. godine, a zatim i Cabernet Sauvignon koji je odležao u hrastovim bačvama 18 mjeseci. Ishod odležavanja u takvim bačvama je izražena neodoljiva aroma bobičastog voća i začina.
Moramo napomenuti i da u svojoj kolekciji imaju popularni Marijanović Rosé, vino koje je već nekoliko mjeseci rasprodano.
Iako smo uživali u svakoj novoj butelji, moramo priznati da smo s nestrpljenjem čekali prezentaciju jedne od njihovih, po mišljenju mnogih vinskih stručnjaka, najbolje etikete – Marijanović 33.
Ovo specifično vino je cuvée, koji čine tri sorte vina u jednakom omjeru, pa se tako u ovim buteljama krije 33% Blatine, 33% Syrah i 33% Cabernet Sauvignon, a od 2014. godine, kada su ga izbacili na tržište, možete ga pronaći u podrumima istinskih vinskih zaljubljenika. Naravno, nismo odoljeli da ne pitamo što čini preostalih 1% u butelji, na što nam Josip odgovara – Ljubav!
Također, otkrio nam je i da je vino nastalo 2012. godine, kada su on i otac kupili tri bačve izrađene od bosanskog hrasta. Da bi testirali što takva bačva čini vinima, napunili su svaku s jednom sortom crnog grožđa iz vinograda i nakon stalnog kušanja u periodu od dvije godine, odlučili za svoje prijatelje i vinske znalce organizirati blind tasting. Tu su im ponudili kombinaciju ova tri vina nakon čega su se svi složili kako upravo taj spoj tri vrste u jednakom omjeru, donosi zaista jedinstvenu aromu.
Tako je nastala, danas veoma poznata etiketa, Marijanović 33. Ona se uvijek radi u ograničenoj količini (od kojih zadnja iznosi 5.900 butelja) pa ako ju negdje primijetite, ne propustite svoju priliku da ju dodate u kolekciju.
Kada i vi osjetite da vas priroda i sav raskoš jeseni zovu u svoje okrilje, preporučujemo ovu šarmantnu destinaciju u kojoj ćete ugodno iznenaditi svoja okusna, ali i vizualna osjetila. Dok se sunce spušta ispod horizonta i obasjava ovaj hercegovački vinograd zlatnim sjajem i toplinom, nazdravite ljepoti života uz njihova vrhunska vina i podsjetite se kako sreću zaista čine male stvari.
Foto: Privatna arhiva
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
