TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 30.9.2021.
Bh. brend Smilelove duže vrijeme privlači pažnju kupaca originalnim dizajnom, pomno biranim materijalima i zahvaljujući ekološkom pristupu proizvodnji.
Kolekcije Smilelove proizvoda uvijek su upotpunjene posebnim umjetničkim izričajem, pa ćete tako u njihovoj ponudi pronaći neke od najbajkovitijih proizvoda za žene, djecu i dom.
Jedan od novijih proizvoda iz Smilelove radionice jesu pokrivači sa dodatkom vlastitog imena koji otvaraju mogućnost za personalizaciju. Upravo ovaj artikl tako postaje jedinstven i poseban detalj u vašem domu. Zato smo u razgovoru sa Elmom, osnivačicom brenda Smilelove, saznali više detalja o ovom posebnom pokrivaču.
Više otkrijte u nastavku.
Navikli smo da nas brend Smilelove uvijek iznenadi sa nekim posebnim detaljima, stoga nismo mogli odoljeti saznati kako ste došli na ideju za personalizirani pokrivač?
Ovo je bila godina novina gdje sam nastojala pored pokretanja ekološke proizvodnje i konačno zaokružiti ponudu proizvoda za kuću ili na sve ono što nam treba u domu. Kako je sve orijentirano prema uređenju prostora, neminovno je bilo raditi na kolekciji posteljine pa su tako nastali i pokrivači.
Oni su ugodni i nježni, dekorativni za svaki prostor i imaju mogućnost personalizacije. Radila sam ih na određene teme. Prvi sam nazvala “My sun and my moon”, drugi “Beauty” , a treći u nizu je “Dear”.
Na prvom je tema zaljubljenost (u nekoga ili samu sebe) i liči na rapsodiju sreće ili ushićenja kako nam samo zaljubljenost može priuštiti. Za drugi je inspiracija bila ljepota, pa kako je god ko shvatao.
Za mene je ona čista, uzvišena osobina, ne lični opis, pa su na njemu bijele ruže kao simboli te čistoće. Za treći prekrivač je bila inspiracija ljubavno pismo, pa tako počinje sa “Dear...” i završava potpisom osobe koja “pismo” piše.
Dizajn je takav da samo ima nagovještaje slova, jer mi se sviđa ta nemuštost kod izražavanja iskrenih emocija. Ima još tratinčice koje nas podsjećaju na igru “Voli me – ne voli me” jer oni koji vole nikada nisu sigurni u uzvraćenost ljubavi. Možda je ovaj zadnji najromantičniji od svih, iako svi na ovaj ili onaj način govore o najljepšim ljudskim stanjima.
Možete li nam detaljnije opisati što znači personalizirani u slučaju ovog prekrivača? Da li je moguće samo ime ili čitava posveta?
Odlučila sam se na personalizaciju dodavanjem imena onoga ko naruči jer mogu biti lični. Mnogi će se pronaći u ovakvim pričama. Idealni su za poklon dragoj osobi, ali uvijek naglašavam da je bitno i sebi poklanjati, i to ne samo ono što se može kupiti. Bitno je sebi pokloniti pažnju, prije svega, jer jedino tako osnaženi možemo koristiti i drugima. Voljela bi da nas ovi pokrivači podsjećaju na ono što nam je bitno.
Materijal od kojeg je rađen pokrivač i koje su dostupne dimenzije?
Veličina ovih pokrivača je 150 x 200 cm što ga čini dosta izdašnim i velikim. Rađeni su od prirodnog pamuka, a aplikacije tj. ukrasi na njemu su od recikliranih materijala u skladu sa ekološki orijentiranom proizvodnjom.
Prirodni pamuk je nešto najdivnije šta vam može doći do kože i ona će vam biti zahvalna. (Bavljenje ekološkom proizvodnjom je moja ljubav prema očuvanju prirode. Na isti način cijenim i poštujem sebe. Jedno od drugog se ne može odvojiti.)
Gdje se može pogledati/kupiti ovaj pokrivač?
Pokrivači se mogu pogledati i naručiti na našoj web stranici: www.smilelove.ba.
***
Naslovna fotografija: @elmasmilelove
Tekst: Marija Perić
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
