Bh. brend Smilelove duže vrijeme privlači pažnju kupaca originalnim dizajnom, pomno biranim materijalima i zahvaljujući ekološkom pristupu proizvodnji.

Kolekcije Smilelove proizvoda uvijek su upotpunjene posebnim umjetničkim izričajem, pa ćete tako u njihovoj ponudi pronaći neke od najbajkovitijih proizvoda za žene, djecu i dom.

Jedan od novijih proizvoda iz Smilelove radionice jesu pokrivači sa dodatkom vlastitog imena koji otvaraju mogućnost za personalizaciju. Upravo ovaj artikl tako postaje jedinstven i poseban detalj u vašem domu. Zato smo u razgovoru sa Elmom, osnivačicom brenda Smilelove, saznali više detalja o ovom posebnom pokrivaču.

Više otkrijte u nastavku.

Navikli smo da nas brend Smilelove uvijek iznenadi sa nekim posebnim detaljima, stoga nismo mogli odoljeti saznati kako ste došli na ideju za personalizirani pokrivač?

Ovo je bila godina novina gdje sam nastojala pored pokretanja ekološke proizvodnje i konačno zaokružiti ponudu proizvoda za kuću ili na sve ono što nam treba u domu.  Kako je sve orijentirano prema uređenju prostora, neminovno je bilo raditi na kolekciji posteljine pa su tako nastali i pokrivači.

Oni su ugodni i nježni, dekorativni za svaki prostor i imaju mogućnost personalizacije. Radila sam ih na određene teme. Prvi sam nazvala “My sun and my moon”, drugi “Beauty” , a treći u nizu je “Dear”.

Na prvom je tema zaljubljenost (u nekoga ili samu sebe) i liči na rapsodiju sreće ili ushićenja kako nam samo zaljubljenost može priuštiti. Za drugi je inspiracija bila ljepota, pa kako je god ko shvatao.

Za mene je ona čista, uzvišena osobina, ne lični opis, pa su na njemu bijele ruže kao simboli te čistoće. Za treći prekrivač je bila inspiracija ljubavno pismo, pa tako počinje sa “Dear...” i završava potpisom osobe koja “pismo” piše.

Dizajn je takav da samo ima nagovještaje slova, jer mi se sviđa ta nemuštost kod izražavanja iskrenih emocija. Ima još tratinčice koje nas podsjećaju na igru “Voli me – ne voli me” jer oni koji vole nikada nisu sigurni u uzvraćenost ljubavi. Možda je ovaj zadnji najromantičniji od svih, iako svi na ovaj ili onaj način govore o najljepšim ljudskim stanjima.

Možete li nam detaljnije opisati što znači personalizirani u slučaju ovog prekrivača? Da li je moguće samo ime ili čitava posveta?

Odlučila sam se na personalizaciju dodavanjem imena onoga ko naruči jer mogu biti lični. Mnogi će se pronaći u ovakvim pričama. Idealni su za poklon dragoj osobi, ali uvijek naglašavam da je bitno i sebi poklanjati, i to ne samo ono što se može kupiti. Bitno je sebi pokloniti pažnju, prije svega, jer jedino tako osnaženi možemo koristiti i drugima. Voljela bi da nas ovi pokrivači podsjećaju na ono što nam je bitno.

Materijal od kojeg je rađen pokrivač i koje su dostupne dimenzije?

Veličina ovih pokrivača je 150 x 200 cm što ga čini dosta izdašnim i velikim. Rađeni su od prirodnog pamuka, a aplikacije tj. ukrasi na njemu su od recikliranih materijala u skladu sa ekološki orijentiranom proizvodnjom.  

Prirodni pamuk je nešto najdivnije šta vam može doći do kože i ona će vam biti zahvalna. (Bavljenje ekološkom proizvodnjom je moja ljubav prema očuvanju prirode. Na isti način cijenim i poštujem sebe. Jedno od drugog se ne može odvojiti.)

Gdje se može pogledati/kupiti ovaj pokrivač?

Pokrivači se mogu pogledati i naručiti na našoj web stranici: www.smilelove.ba.

***

Naslovna fotografija: @elmasmilelove
Tekst: Marija Perić

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.



Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada  

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.

Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba