TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.8.2020.
Dnevni boravak koji donosi zabavan miks etno detalja, namještaja u potpisu domaćeg brenda Gazzda i Zanat, stolica u boji te zanimljivih detalja poput gramofonskih ploča, pisaće mašine i neodoljivog kutka za odmor, prvi je razlog zašto će fotografije ovog stana u potpisu Eldina Hasanagića privući vašu pažnju.
A onda vaše simpatije ukrade i blagovaonica koja ima i bicikl na zidu, kuhinja sa zelenim detaljima, hodnik s vjerojatno najslađim pločicama koje ste vidjeli, plava vrata, pink cijev i jasno je da iza cijele priče uređenja stoji jedna posebna priča.
Više detalja o interijeru ovog stana, saznali smo upravo u razgovoru s arhitektonskim studijom normal arhitektura, koja potpisuje uređenje prostora.

„Prvenstveno skučen i iscjepkan dvosoban stan iz perioda austrougarske imperije lociran u sarajevskom naselju Marijin Dvor, pretvoren je u loft sa primarnom funkcijom dnevnog boravka, dok je spavanje organizovano u sekundarnoj prostoriji i nije mu davan prioritet. Pored prostora koji objedinjuje dnevni boravak, kuhinju i trpezariju te prostorije za spavanje tu se nalaze i ulazni hodnik, kao i kupatilo." – otkrivaju nam na početku razgovora.

Na naš upit što je bila inspiracija za uređenje nadodaju:
„Ideja je bila da se što više postojećih elemenata koji karakterišu period u kojem je stan izgrađen zadrži te da se svi elementi koji se dodaju, odraze u vremenu u kojem se rade te da se određeni elementi recikliraju te da im se da nova funkcija. Npr. ram za ogledalo u hodniku je izrađen od starih lamela roletne koja je pokrivala prozore. Sva vrata unutar stana su zadržana te reparirana i osvježena suvremenom bojom dok su određeni zidovi ogoljeni kako bi pokazali istoriju stana, gdje na određenim mjestima možete vidjeti vrata koja su zazidana ili prolaze koji su otvarani pa ponovo zatvarani."

„Obzirom da je stan završen prije par godina, dekor je nastajao postepeno. Određeni elementi su tu od početka kao što su stara pisaća mašina, stari gramofon ili određeni elementi koji su ubačeni u kupatilo, a svaki stan u toku svoje eksploatacije se povinuje svojim vlasnicima i oni su ti koji dodaju ili oduzimaju detalje. Naš svaki projekat postavlja bazu za ono što će korisnici da unesu. Najviše volimo koristiti lokalno bez obzira na kojem nivou i ako nešto možemo napraviti, onda to ne kupujemo. Namještaj koji je korišten u stanu je domaćeg brenda Gazzda, kao i određeni elementi od brenda Zanat."

Nismo mogli odoljeti da ih ne upitamo i koji su izazovi s kojima su se susreli u uređenju.
„Svaki ovakav stan krije određene izazove s kojima se iskreno dobro nosimo. Već u svom portofoliu imamo nekoliko ovakvih projekata tako da nam iskustvo olakšava rad, ali mi smo atelje koji voli izazove, tako da se pretjerano o tome i ne brinemo. Ono što ne riješimo na papiru, riješimo u hodu te pokušamo nedostatke iskoristiti kao prednosti. Možda je najočigledniji primjer pink kanalizaciona cijev koja nije sakrivena, već je postala akcenat u prostoru, skoro kao skulptura koju ne tretirati kao nus produkt, već dio bez koga to isto kupatilo ne bi bilo "to" kupatilo."



TEKST: Ada Ćeremida
Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.
U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada.
Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu.
Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.
The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova
Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.
Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima.
Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka.
Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.
Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.
Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom
Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade.
U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.
Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.
Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.
Život oko sfere
Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.
Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.
Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.
Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!