Kada smo kroz #DoYouBONJOUR otkrili preslatke šalice s točkicama koje Merima ručno oslikava i ukrašava, znali smo da će njeni radovi ukrasti simpatije i BONJOUR.čitateljica koje rado čitaju o lijepim #MadeinBiH pričama.

Kroz projekt #FEELGOODmajica, Merimu smo ugostili u Sarajevu te kroz ležerno druženje saznali kako teče jedan njezin radni dan, što ju je motiviralo da u fokus svog rada stavi upravo mandale te ručno oslikano posuđe, koliko joj je vremena potrebno da pripremi jednu šalicu za slanje, ali i koji su noviteti u njenoj ponudi.
 

***

Kada ste započeli svoj brend i koji je najveći poslovni izazov s kojim ste se susreli na početku?

Moj brend postoji već tri godine, a među najvećim izazovima su skeptičnost ljudi da ručni rad nije cijenjen u našoj zemlji i da sa ovim poslom neću dugo opstati. Međutim moja pozitivnost i ljubav prema ovome pokazali su da to nije tako. Također, samouka sam, morala sam sama istraživati šta mi to sve treba, isprobati razne vrste materijala dok ne dođem do onog koji mi najviše odgovara i slično.
 

Kako biste opisali svoj brend u 3 riječi?

Kreativno, opuštajuće i koloristično.

Koji su proizvodi/usluge dostupne u sklopu vašeg brenda?

Moji radovi su isključivo ručni radovi slobodnom rukom. U mojoj ponudi pronaći ćete slike na platnu sa motivom Mandale, kao i posuđe (šolje, tanjiri, šoljice za kafu) i mnoge druge površine po želji kupca.

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Tokom čitavog dana, a nerijetko i dio noći ispunjen je kreativnim radom jer trenutno radim od kuće. Ovaj posao zahtijeva mnogo više nego što to nekome izgleda kada vidi samo jedan moj proizvod. Nabavka materijala, sama izrada, proces sušenja, pakovanje, fotografisanje proizvoda, plasiranje na društvenim mrežama, komunikacija sa kupcima, slanje poštom, sve ovo je skoro pa svakodnevnica.

Što je ono što vaš brend čini posebnim na domaćem tržištu?

Ljubav utkana u radove, unikatnost i moja upornost da budem drugačija i bolja svakim danom.

Kako se nosite s neuspjesima i što vas motivira da nastavite dalje raditi na ostvarenju ciljeva?

Za mene je neuspjeh odustajanje, a ja nisam odustala ni na početku kada je bilo najizazovnije čvrsto vjerujući u sebe i svoje kreacije. Motivacija su mi ljudi koji se svakodnevno javljaju ostavljajući svoje dojmove i oduševljenja. Motivacija je i svaka nova inspiracija, kao i moje zadovoljstvo gotovim proizvodom.

Najvažnija lekcija o poduzetništvu koju ste naučili dosad?

Cijeniti svoj trud i rad i čvrsto vjerovati u sebe!

Koliko su, po vašem iskustvu, ljudi u BiH upoznati s #MadeinBiH etiketom i koji su još koraci potrebni za edukaciju i podizanje svijesti?

Smatram da je ta etiketa došla do najvećeg broja ljudi upravo u ovom periodu pandemije kada nam je najviše bilo dostupno upravo ono #madeinBiH. Željela bih da nastavimo širiti svijest o tome, da se ulaže u reklame #madeinBiH proizvoda, ali i mi sami da održimo tu svijest tražeći i istražujući sve o domaćim proizvodima.

Knjiga koja je na vas ostavila najviše utisaka?

Svaka knjiga ostavi neki pečat, a trenutno sam pod utiscima svježe pročitane “Budni u 5” (Robin Sharma) zbog velike količine motivacionih poruka koje ta knjiga daje.

Što birate kada se želite opustiti i napuniti baterije?

Moj posao je ujedno i moje vrijeme za opuštanje, ali za napuniti baterije biram Sunce i prirodu.

Ovaj naš intervju rezultat je projekta koji radimo s dm drogerie markt i Fondacija 787. Jeste li kroz njega za svoj brend osjetili benefite i ako da, koje?

Smatram da je ovo veoma koristan i velikodušan projekat. Vjerujem da će rezultati biti fantastični, a dosadašnja saradnja bila je veliki vjetar u leđa meni i mom biznisu.

Dijana Ćavar, urednica BONJOUR.ba i Merima Spajić

Što biste preporučili BONJOUR.čitateljicama kojima nedostaje hrabrosti da započnu svoju kreativnu priču?

Započni odmah jer ništa ne možeš izgubiti, a ne znaš koliko možeš dobiti sve dok ne pokušaš. Ne odlažite taj početak za “neke bolje dane” ili “dok dobijem čitavu viziju projekta”, vremenom ćete graditi svoju ideju i širiti svoju kreativnost.

Više detalja o ovom brendu možete saznati na njihovoj službenoj Facebook, kao i Instagram stranici.

***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba

Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.

U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.

Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.




Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti  

Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka. 

Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.




Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem  

Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.

Foto: Irfan  Redžović 

Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.   

Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?  

To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.

Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 




Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića... 

Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti.   



Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.   

Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?  

U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna.  Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.

Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet.  Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.



Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u  Italiji, a ni šire u Evropi.

Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 



Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?  

Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.   

Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima.  Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao.  




Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.   

Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.  

Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata.     



Zanat kao priča o kontinuitetu

Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta. 

Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić