Otkrivanje kulinarskog svijeta jedna je posebna avantura i vjerujemo da će se s tim mnogi složiti. Bogatstvo okusa, različite arome, preferencije i mirisi samo su dio čarolije koja gastronomsku priču svakog jela čini jedinstvenom.

Uz mnoštvo prepoznatljivih jela koje različite kulture kreiranju na svoj prepoznatljiv način, ne možemo sakriti ljubav prema onoj tradicionalnoj i karakterističnoj za područje regije.
Možda zbog toga što upravo ti okusi kriju neke posebne nostalgične trenutke ili pak razlog tomu su očaravajuće i neodoljive arome.

Istražujući lokalne recepture našu pažnju je ukrao zaljubljenik u gastronomiju Neno Svjetlanović - mnogima poznatiji pod pseudonimom @NenoCooks. Svojim receptima, koji su veoma često popraćeni zabavnim ali i šaljivim komentarima, Neno je osvojio široku publiku na TikToku i Instagramu. Ovog puta u razgovoru s našim uredništvom otkrio je zanimljive detalje o svom kulinarskom projektu, a kada smo ga pitali kako bi se opisao u par riječi, u svom prepoznatljivom stilu je odgovorio kao baš dobar čovjek bome :) . 

* * *
 

Kako se rodila ljubav prema kulinarstvu?

Mislim da je ljubav uvijek bila tu, čak i od malih nogu sam počeo 'rokati' začine u jaja, iako su nakon toga bila odvratna. Pravio sam keks tortu još početkom osnovne. Ljubav je bila tu, samo nije bilo iskustva. Čak i u studentskim danima znao sam, da bih napravio pizzu, otići u pizzeriu i tražiti sirovo tijesto jer nisam znao da ga sam napravim. Tek oko 22-23 godine, kada sam malo proširio svoje znanje, otvorila su mi se vrata da tu ljubav još više prenesem u praksu.





U vašim receptima uživa široka publika. Kako ste došli na ideju snimanja svojih jela?

2018. gledajući najviše Binging with Babish-a, koji je došao sa unikatnom idejom pravljenja jela iz filmova. To se pokazalo kao pun pogodak i pomeo je konkurenciju. Smatrao sam da bih i ja mogao smisliti nešto kreativno i da bih trebao probati raditi nešto što volim kako ne bih krivio kičmu za računarom do penzije, obzirom da sam informatičar. Babish je pravio hranu iz kultnih filmova i serija, a ja nekada dam sebi izazov da pravim 'meme' hranu s Balkana kao što je zidarev sendvič ili Princess Ozanin sendvič, tako da se tu može naći uticaj i poveznica ili kao što ja to volim nazvati - Babish za sirotinju. Za realizaciju toga je trebalo par godina jer sam htio da to sve ispadne ozbiljno.





Možete li nam izdvojiti svoj omiljeni recept?

Mađarska gulaš supa. Kada sam se vratio iz Mađarske u kojoj sam je probao 2016., napravio sam svoju verziju iste i tad sam sebi rekao 'Neno, bit će nešto od tebe'. Odatle i hrabrost za eksperimentisanje i poduhvate u koje se rijetko ko upusti tipa somuni, traženje nove tehnike za peći tortilje...  Recept za gulaš ćete vidjeti uskoro, a od postojećih bih izabrao vojnički grah. Ako ljudi žele da naprave nešto po mom receptu, savjetovao bih da izaberu taj, jer mislim da je moja metoda jedna od najboljih koju ćete naći na internetu.

Jeste li više ljubitelj moderne ili tradicionalne kuhinje?

Veliki sam ljubitelj tradicionalne kuhinje, a iako cijenim to što vrhunski kuhari rade i divim se njihovim idejama, taj moderniji fine dining pristup i molekularnu gastronomiju zaobilazim u širokom luku. S druge strane, u potpunosti podržavam eksperimentisanje sa tradicionalnom hranom. Sve na svijetu se može unaprijediti, pa tako i jelo, ali ljudi mnogo bježe od toga jer mnogi to nazivaju skrnavljenjem jela.





Kada biste morali kuhati samo jedno jelo do kraja života, koje bi to bilo?

Pizza Napoletana ili eventualno burek ali u tom slučaju bih zamolio na pravo da se igram sa filovima.

Što biste savjetovali onima koji se još uvijek ne mogu pohvaliti s kulinarskim vještinama?

Vježbajte, eksperimentišite, probavajte sve što vam padne na pamet i radujte se svojim neuspjesima. Mnogo više ćete naučiti kada vidite kako hrana i namirnice reaguju kada uradite nešto neispravno, nego kada uradite nešto ispravno, tako da meni bude drago kada god napravim neki fail u kuhinji jer znam da sam u tom trenutku naučio nešto novo. Rutom kojom ide većina kuhara u domaćinstvima – nauči pravit pitu i još pet sporo kuhanih narodnih jela, ispraksaj se u njima i pravi ih savršeno svaki put - nećete puno postići. Ujedno, za kuhanje vam ne treba talenat kao za muziku, glumu, sport... Kuhanje je 95% čisto znanje i iskustvo tako da u kuhanju nema onoga 'nije ovo za mene'. Sa druge strane ako vam kuhanje ne stvara zadovoljstvo i nije vam zanimljivo, to je druga stvar. Onda ga ostavite nekom drugom. 

* * *
Foto: Neno Stojanović / Damir Hodžić

Postoji jedno jelo koje gotovo nikad ne pravimo kod kuće. 

Kozice. Zašto?

Ne znamo ni sami. Valjda ih negdje u glavi smjestimo u kategoriju “komplikovano” ili “restoranski”. I onda, kad dođe trenutak da nešto fino spremimo, idemo na piletinu. Provjereno. Sigurno je.

A realnost? Kozice su jedno od najbržih i najjednostavnijih jela koja možete napraviti.
 

U trećoj epizodi serijala Bonjour Cooking School powered by Vegeta, Miran Karić uzima kozice i pokazuje koliko su zapravo jednostavne, ako znate tri stvari: temperaturu, vrijeme i podlogu s tave. 
 

Kada toj kombinaciji dodate karakter koji daje Vegeta Sweet chili, priča dobija potpuno novu dimenziju.

I, naravno, karakter.
 

Kozice u kokos sosu s kus-kus salatom uz Vegetu Sweet chili

U ovoj epizodi željeli smo pokazati kako jedno “restoransko” jelo može postati brzo, jednostavno i potpuno izvedivo kod kuće. 

Kozice su gotove za nekoliko minuta, kus-kus ne traži kuhanje, a uz Vegetu Sweet chili i kokosovo mlijeko dobijamo balans slatkoće, blage ljutine i svježine limuna, kombinaciju koja izgleda ozbiljno, a radi se bez drame.
 

Priprema

Prvo: nemojte bacati glave

Prva lekcija počinje čišćenjem. Skidamo glavu, gulimo, vadimo crijevo… klasična priprema, ali Miran odmah ubacuje važan detalj: glave se ne bacaju.
 

Upravo u njima je ono što zovemo umami, onaj neuhvatljivi, slatkasto-slani balans koji vas tjera da uzmete još jedan zalogaj. Taj sloj dubine koji ne znate opisati, ali ga prepoznate.

I tu već znamo, ovo neće biti obične kozice.

Kus-kus se ne kuha

Druga mala, ali važna lekcija: kus-kus se ne kuha. Stavlja se u zdjelu i prelije kipućom vodom, omjer jedan prema jedan.

Bolje da ostane mrvicu čvršći nego prekuhan i gnjecav.

Kad upije vodu, miješa se povremeno da ostane rastresit. Kus-kus salata ne trpi velike komade ni teške teksture. Sve mora biti sitno, precizno, u balansu.

Tu dolaze male kocke paprike, paradajza, naribani celer, feta. Svježina limuna za dressing. I onaj princip koji Miran stalno ponavlja: prvo jedemo očima.
 

Kozice vole jaku temperaturu

Kozice idu na dobro zagrijanu tavu, na maslinovo ulje. Visoka temperatura, kratko vrijeme. Tri do pet minuta, ovisno o veličini.

Tu se dešava ono čarobno, Maillardova reakcija, kombinacija proteina i šećera, koja daje zlatnu, blago smeđu površinu i onaj miris koji znači da ste pogodili trenutak.

Vegeta Sweet chili dodaje se pred kraj. Ne štedimo. Zatim limun za deglaziranje i komad putera koji skida svu aromu s tave i pretvara je u sos.

Kokos mijenja igru

Umjesto klasičnog mlijeka, Miran radi bešamel bazu s kokosovim mlijekom.

Bijeli luk. Kokos. Limun. Slatkoća kozica. Vegeta Sweet chili. To je kombinacija koja ne djeluje klasično, ali funkcionira nevjerovatno skladno. Kremozno, blago ljuto, svježe i aromatično.

Sos se zatim razlije u “gnijezdo” od kus-kusa, a kozice se poslože na vrh.
 

I to je taj trenutak kada jelo izgleda kao restoran, a zapravo je nastalo iz nekoliko preciznih, ali jednostavnih koraka.

Zašto ovaj recept uspijeva?  
 

- jer kozice ne pečemo predugo

- jer kus-kus ne kuhamo

- jer čuvamo aromu s tave

- jer balansiramo slatko, ljuto i svježe uz Vegetu Sweet chili koja povezuje sve okuse u jednu cjelinu.

I jer dodamo karakter. Ako ste do sada kozice preskakali jer su vam djelovale “komplikovano”, ovo je recept koji će vam promijeniti mišljenje.
 

Kombinacija kokosa i Vegete Sweet chili je ona vrsta okusa zbog koje tanjir ostane prazan i bez puno priče.

U jednom trenutku Miran kaže da nikada u životu nije skuhao jelo samo za sebe. Uvijek kuha za druge. Zbog reakcije. Zbog pogleda preko tanjira. Zbog onog prvog zalogaja kada neko podigne obrve.

I možda je baš zato ovaj recept poseban.

Ne zato što su kozice “posebne”, nego zato što traže malo pažnje, malo strpljenja i malo karaktera. 

Kozice u kokos sosu uz Vegetu Sweet chili su mali izlazak iz zone komfora. Onaj koji miriše na kokos, limun i laganu karamelizaciju.

Onaj zbog kojeg tanjir ostane prazan, a vi već razmišljate kome ćete ih sljedeći put pripremiti.
 

Ovaj sadržaj je nastao u saradnji sa Podravkom BiH

Bonjour.ba produkcija
Voditeljica projekta: Semra Manjura 
Asistentica projekta:  Inka Šehić
Grafički dizajn: Marija Perić  
Autorica članka: Ilda Lihić-Isović      
Foto i video: Marko Jovančić 
Kuhar: Miran Karić