TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 18.8.2022.
Otkrivanje kulinarskog svijeta jedna je posebna avantura i vjerujemo da će se s tim mnogi složiti. Bogatstvo okusa, različite arome, preferencije i mirisi samo su dio čarolije koja gastronomsku priču svakog jela čini jedinstvenom.
Uz mnoštvo prepoznatljivih jela koje različite kulture kreiranju na svoj prepoznatljiv način, ne možemo sakriti ljubav prema onoj tradicionalnoj i karakterističnoj za područje regije.
Možda zbog toga što upravo ti okusi kriju neke posebne nostalgične trenutke ili pak razlog tomu su očaravajuće i neodoljive arome.
Istražujući lokalne recepture našu pažnju je ukrao zaljubljenik u gastronomiju Neno Svjetlanović - mnogima poznatiji pod pseudonimom @NenoCooks. Svojim receptima, koji su veoma često popraćeni zabavnim ali i šaljivim komentarima, Neno je osvojio široku publiku na TikToku i Instagramu. Ovog puta u razgovoru s našim uredništvom otkrio je zanimljive detalje o svom kulinarskom projektu, a kada smo ga pitali kako bi se opisao u par riječi, u svom prepoznatljivom stilu je odgovorio kao baš dobar čovjek bome :) .
* * *
Kako se rodila ljubav prema kulinarstvu?
Mislim da je ljubav uvijek bila tu, čak i od malih nogu sam počeo 'rokati' začine u jaja, iako su nakon toga bila odvratna. Pravio sam keks tortu još početkom osnovne. Ljubav je bila tu, samo nije bilo iskustva. Čak i u studentskim danima znao sam, da bih napravio pizzu, otići u pizzeriu i tražiti sirovo tijesto jer nisam znao da ga sam napravim. Tek oko 22-23 godine, kada sam malo proširio svoje znanje, otvorila su mi se vrata da tu ljubav još više prenesem u praksu.
U vašim receptima uživa široka publika. Kako ste došli na ideju snimanja svojih jela?
2018. gledajući najviše Binging with Babish-a, koji je došao sa unikatnom idejom pravljenja jela iz filmova. To se pokazalo kao pun pogodak i pomeo je konkurenciju. Smatrao sam da bih i ja mogao smisliti nešto kreativno i da bih trebao probati raditi nešto što volim kako ne bih krivio kičmu za računarom do penzije, obzirom da sam informatičar. Babish je pravio hranu iz kultnih filmova i serija, a ja nekada dam sebi izazov da pravim 'meme' hranu s Balkana kao što je zidarev sendvič ili Princess Ozanin sendvič, tako da se tu može naći uticaj i poveznica ili kao što ja to volim nazvati - Babish za sirotinju. Za realizaciju toga je trebalo par godina jer sam htio da to sve ispadne ozbiljno.
Možete li nam izdvojiti svoj omiljeni recept?
Mađarska gulaš supa. Kada sam se vratio iz Mađarske u kojoj sam je probao 2016., napravio sam svoju verziju iste i tad sam sebi rekao 'Neno, bit će nešto od tebe'. Odatle i hrabrost za eksperimentisanje i poduhvate u koje se rijetko ko upusti tipa somuni, traženje nove tehnike za peći tortilje... Recept za gulaš ćete vidjeti uskoro, a od postojećih bih izabrao vojnički grah. Ako ljudi žele da naprave nešto po mom receptu, savjetovao bih da izaberu taj, jer mislim da je moja metoda jedna od najboljih koju ćete naći na internetu.
Jeste li više ljubitelj moderne ili tradicionalne kuhinje?
Veliki sam ljubitelj tradicionalne kuhinje, a iako cijenim to što vrhunski kuhari rade i divim se njihovim idejama, taj moderniji fine dining pristup i molekularnu gastronomiju zaobilazim u širokom luku. S druge strane, u potpunosti podržavam eksperimentisanje sa tradicionalnom hranom. Sve na svijetu se može unaprijediti, pa tako i jelo, ali ljudi mnogo bježe od toga jer mnogi to nazivaju skrnavljenjem jela.
Kada biste morali kuhati samo jedno jelo do kraja života, koje bi to bilo?
Pizza Napoletana ili eventualno burek ali u tom slučaju bih zamolio na pravo da se igram sa filovima.
Što biste savjetovali onima koji se još uvijek ne mogu pohvaliti s kulinarskim vještinama?
Vježbajte, eksperimentišite, probavajte sve što vam padne na pamet i radujte se svojim neuspjesima. Mnogo više ćete naučiti kada vidite kako hrana i namirnice reaguju kada uradite nešto neispravno, nego kada uradite nešto ispravno, tako da meni bude drago kada god napravim neki fail u kuhinji jer znam da sam u tom trenutku naučio nešto novo. Rutom kojom ide većina kuhara u domaćinstvima – nauči pravit pitu i još pet sporo kuhanih narodnih jela, ispraksaj se u njima i pravi ih savršeno svaki put - nećete puno postići. Ujedno, za kuhanje vam ne treba talenat kao za muziku, glumu, sport... Kuhanje je 95% čisto znanje i iskustvo tako da u kuhanju nema onoga 'nije ovo za mene'. Sa druge strane ako vam kuhanje ne stvara zadovoljstvo i nije vam zanimljivo, to je druga stvar. Onda ga ostavite nekom drugom.
* * *
Foto: Neno Stojanović / Damir Hodžić
TEKST: Lamija Muratagić
Među prvima smo posjetili novi Strossa Fine Bistro, smješten u Strossmayerovoj 3. Adresu s upečatljivim interijerom koji potpisuje Studio ZEC i kuhinjom koju predvodi chef Safet Salihović. Zbog onoga što smo probali s menija, brzo ćete razumjeti zašto je na The Bonjour. list.
Strossa Fine Bistro je nova sarajevska adresa za koju se već sada vidi da neće ostati samo odgovor na pitanje gdje večerati ove sedmice. Upravo takva mjesta čuvamo za The Bonjour.list, naš izbor adresa koje imaju karakter, atmosferu i razlog zbog kojeg im se želite vratiti.
Među prvima smo imali priliku posjetiti ovaj restoran i izašli s vrlo jasnim zaključkom: o interijeru ćete vjerovatno pričati odmah, ali zbog kuhinje ćete se vratiti.
Probali smo nekoliko jela s menija koji potpisuje chef Safet Salihović, a prostor, iza kojeg stoji Studio ZEC, već na prvom koraku daje do znanja da je Strossa zamišljena kao restoran s više od jednog raspoloženja. Ovdje ambijent ne radi samo kao pozadina. On uvodi u priču, mijenja ritam boravka i daje svakom dijelu dana svoj ugao.
Strossa se ne otkriva odjednom. Prostor je osmišljen u nekoliko ambijentalnih cjelina, pa restoran ne djeluje kao samo jedna scena, nego kao mjesto koje mijenja ritam ovisno o tome gdje sjedite i u kojem dijelu dana ga posjećujete.
Prvi dio, odmah pri ulazu, je okrenut dnevnim susretima. Svijetao je, otvoren i dovoljno topao da u njemu odmah možete zamisliti brunch, jutarnju kafu ili susret koji počne kao kratka pauza, a nastavi se dugo u dan zbog prostora koji ima mirnu, nenametljivu dinamiku. 
Drugi ambijent, oblikovan kroz dublje bordo tonove, uvodi potpuno drugačiju atmosferu. Intimniji je i taktilniji, s dozom filmske energije koja se oslanja na boju, svjetlo i osjećaj izdvojenosti. To je prostor za koktel, duži razgovor i večeru u kojoj se tempo namjerno usporava.
Na spratu se otvara treća perspektiva. Pogled odozgo daje restoranu novu prostornu dubinu, dok izdvojeniji lounge dio djeluje kao diskretna zona za ručak, privatni susret ili trenutak u kojem želite ostati dio atmosfere, ali je posmatrati iz malo mirnijeg ugla.
Kod restorana koji već na ulazu postavi ovako snažan vizuelni standard, kuhinja prirodno postaje dio istog očekivanja. Zanimalo nas je može li kuhinja izdržati isti nivo očekivanja ?
U Strossi, može. I to vrlo sigurno. 
S menija smo probali krokete od piletine, beef tartare, Biftek & Pomme Anna i sticky toffee pudding. Dovoljno različit izbor da se osjeti smjer kuhinje chefa Safeta Salihovića. Ono što možemo reći je: precizna izvedba, pažnja prema teksturi i detalji koji svakom jelu daju dodatni sloj. 
Kroketi od piletine stigli su prvi i odmah pokazali da Strossa poznate okuse ne tretira kao sigurnu zonu. Piletina, bešamel, tartuff mayo i pileći jus složeni su u zalogaj koji ima udobnost comfort hrane, ali i preciznost dobrog bistroa. Hrskava korica, mekana sredina i jus koji daje dublji, slaniji završetak. Dovoljno jednostavno da ga poželite odmah, a ujedno izvedeno tako da ga zapamtite.
Beef tartare dolazi sa sjeckanim biftekom, koštanom srži, integralnom focacciom sa ružmarinom, aiolijem i kiselim shallotom. Bogat i odmjeren. Koštana srž daje punoću, shallot unosi svježiji rez, focaccia donosi teksturu, a aioli sve povezuje bez teške ruke. 
Biftek & Pomme Anna donosi klasični restoranski trenutak, izveden s mirnom sigurnošću. Sous vide biftek, pomme Anna, jus i peršun aioli složeni su tako da svaki element ima jasnu ulogu. Meso ostaje centar tanjira, pomme donosi slojevitu, puterastu teksturu, a jus daje dubinu koja jelu ostavlja lijep, zaokružen završetak.
Za kraj, sticky toffee pudding. Biskvit od hurme i rogača, toffee karamela i sladoled od pečene banane. Ovo je desert koji se jede polako prvih nekoliko sekundi, a onda već razmišljate da li je okej naručiti još jedan. Topao, taman, karamelast, s dubinom rogača i sladoledom od pečene banane koji zvuči kao prilog, a završi kao razlog zbog kojeg ga pamtite. 
Nakon onoga što smo probali, jasno je zašto Strossa Fine Bistro ima mjesto na The Bonjour. list. Zbog upečatljivog interijera, kuhinje koja prati isti nivo pažnje i tanjira zbog kojih novu sarajevsku adresu već sada preporučujemo dalje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
