TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 18.8.2022.
Otkrivanje kulinarskog svijeta jedna je posebna avantura i vjerujemo da će se s tim mnogi složiti. Bogatstvo okusa, različite arome, preferencije i mirisi samo su dio čarolije koja gastronomsku priču svakog jela čini jedinstvenom.
Uz mnoštvo prepoznatljivih jela koje različite kulture kreiranju na svoj prepoznatljiv način, ne možemo sakriti ljubav prema onoj tradicionalnoj i karakterističnoj za područje regije.
Možda zbog toga što upravo ti okusi kriju neke posebne nostalgične trenutke ili pak razlog tomu su očaravajuće i neodoljive arome.
Istražujući lokalne recepture našu pažnju je ukrao zaljubljenik u gastronomiju Neno Svjetlanović - mnogima poznatiji pod pseudonimom @NenoCooks. Svojim receptima, koji su veoma često popraćeni zabavnim ali i šaljivim komentarima, Neno je osvojio široku publiku na TikToku i Instagramu. Ovog puta u razgovoru s našim uredništvom otkrio je zanimljive detalje o svom kulinarskom projektu, a kada smo ga pitali kako bi se opisao u par riječi, u svom prepoznatljivom stilu je odgovorio kao baš dobar čovjek bome :) .
* * *
Kako se rodila ljubav prema kulinarstvu?
Mislim da je ljubav uvijek bila tu, čak i od malih nogu sam počeo 'rokati' začine u jaja, iako su nakon toga bila odvratna. Pravio sam keks tortu još početkom osnovne. Ljubav je bila tu, samo nije bilo iskustva. Čak i u studentskim danima znao sam, da bih napravio pizzu, otići u pizzeriu i tražiti sirovo tijesto jer nisam znao da ga sam napravim. Tek oko 22-23 godine, kada sam malo proširio svoje znanje, otvorila su mi se vrata da tu ljubav još više prenesem u praksu.
U vašim receptima uživa široka publika. Kako ste došli na ideju snimanja svojih jela?
2018. gledajući najviše Binging with Babish-a, koji je došao sa unikatnom idejom pravljenja jela iz filmova. To se pokazalo kao pun pogodak i pomeo je konkurenciju. Smatrao sam da bih i ja mogao smisliti nešto kreativno i da bih trebao probati raditi nešto što volim kako ne bih krivio kičmu za računarom do penzije, obzirom da sam informatičar. Babish je pravio hranu iz kultnih filmova i serija, a ja nekada dam sebi izazov da pravim 'meme' hranu s Balkana kao što je zidarev sendvič ili Princess Ozanin sendvič, tako da se tu može naći uticaj i poveznica ili kao što ja to volim nazvati - Babish za sirotinju. Za realizaciju toga je trebalo par godina jer sam htio da to sve ispadne ozbiljno.
Možete li nam izdvojiti svoj omiljeni recept?
Mađarska gulaš supa. Kada sam se vratio iz Mađarske u kojoj sam je probao 2016., napravio sam svoju verziju iste i tad sam sebi rekao 'Neno, bit će nešto od tebe'. Odatle i hrabrost za eksperimentisanje i poduhvate u koje se rijetko ko upusti tipa somuni, traženje nove tehnike za peći tortilje... Recept za gulaš ćete vidjeti uskoro, a od postojećih bih izabrao vojnički grah. Ako ljudi žele da naprave nešto po mom receptu, savjetovao bih da izaberu taj, jer mislim da je moja metoda jedna od najboljih koju ćete naći na internetu.
Jeste li više ljubitelj moderne ili tradicionalne kuhinje?
Veliki sam ljubitelj tradicionalne kuhinje, a iako cijenim to što vrhunski kuhari rade i divim se njihovim idejama, taj moderniji fine dining pristup i molekularnu gastronomiju zaobilazim u širokom luku. S druge strane, u potpunosti podržavam eksperimentisanje sa tradicionalnom hranom. Sve na svijetu se može unaprijediti, pa tako i jelo, ali ljudi mnogo bježe od toga jer mnogi to nazivaju skrnavljenjem jela.
Kada biste morali kuhati samo jedno jelo do kraja života, koje bi to bilo?
Pizza Napoletana ili eventualno burek ali u tom slučaju bih zamolio na pravo da se igram sa filovima.
Što biste savjetovali onima koji se još uvijek ne mogu pohvaliti s kulinarskim vještinama?
Vježbajte, eksperimentišite, probavajte sve što vam padne na pamet i radujte se svojim neuspjesima. Mnogo više ćete naučiti kada vidite kako hrana i namirnice reaguju kada uradite nešto neispravno, nego kada uradite nešto ispravno, tako da meni bude drago kada god napravim neki fail u kuhinji jer znam da sam u tom trenutku naučio nešto novo. Rutom kojom ide većina kuhara u domaćinstvima – nauči pravit pitu i još pet sporo kuhanih narodnih jela, ispraksaj se u njima i pravi ih savršeno svaki put - nećete puno postići. Ujedno, za kuhanje vam ne treba talenat kao za muziku, glumu, sport... Kuhanje je 95% čisto znanje i iskustvo tako da u kuhanju nema onoga 'nije ovo za mene'. Sa druge strane ako vam kuhanje ne stvara zadovoljstvo i nije vam zanimljivo, to je druga stvar. Onda ga ostavite nekom drugom.
* * *
Foto: Neno Stojanović / Damir Hodžić
TEKST: Ada Ćeremida
Tokom snimanja Bonjour.zaviruje serijala, postalo nam je jasno da se kod Nadine Mičić interijer i lični stil prirodno nadovezuju jedno na drugo.
Interijer o kojem ste čitali prošle sedmice i stil kod nje funkcionišu kao produžetak istog senzibiliteta intuitivnog, slojevitog i ličnog. Zato je bilo gotovo nemoguće stati samo na dnevnom boravku i kuhinji.
Njena garderoba prirodno se nametnula kao sljedeći korak, ne kao dodatak, nego kao ravnopravan dio priče o identitetu, svakodnevici i izrazu.
Sam prostor ormara to potvrđuje. Umjesto klasičnih, zatvorenih plakara, Nadine je garderobu odlučila sakriti iza teških, bež zavjesa koje se spuštaju do poda, dajući sobi gotovo teatralan karakter.
To je jednostavan, ali izrazito efektan trik: ormar postaje dio atmosfere, a ne tehnički element koji se skriva. No, koliko god nas je privukao taj vizuelni gest, još više nas je zanimalo ono iza zavjesa, komadi koje nosi, čuva, ponavlja i u koje se uvijek vraća. Tako je razgovor vrlo brzo krenuo u smjeru Nadininog stila.
Intuicija ispred pravila
Poznata po slobodnom miješanju stilova kako u odijevanju, tako i u interijeru Nadine svoj pristup ne doživljava kao strogo promišljen sistem.
„Više je intuitivno, ali nekad određene stvari budu i vrlo svjesne, pogotovo u odnosu na prostor ili neki konkretan komad. Ipak, rekla bih da me najčešće vodi osjećaj.“, rekla nam je Nadine.
Kao što njen dom ne funkcioniše po strogim pravilima, tako ni njen stil ne traži objašnjenja. Na pitanje kako zna da je neki komad baš „njen“, odgovor dolazi bez zadrške: „Vrišti. On jednostavno vrišti. I ja odmah znam.“
U tom duhu, zamolili smo je da izdvoji tri komada iz ormara koja najbolje opisuju njen odnos prema modi.
Sako koji ima svoju priču
„Evo, prvi odmah. Samo da znate kod mene je na jednoj vješalici po šesnaest stvari“, kroz smijeh nam je rekla se dok poseže za sakoom koji je dizajnirala zajedno sa svojom mamom.
Komad je nastao iz želje da zajedno pokrenu vlastiti brend, ideja koja se nije realizovala, ali je iza sebe ostavila nešto mnogo ličnije.
Sako nije samo odjevni predmet, nego uspomena, proces i trag jedne zajedničke ambicije. Upravo zato ima posebnu težinu i ostaje jedan od onih komada koji je unikat.
Denim koji rješava sve
Kad govorimo o komadu koji nosi najčešće, odgovor od Nadine dolazi bez razmišljanja: „Džins tregerašlus. Nosim ga na skoro sve i u gotovo svakoj prilici.“
Iako ima više varijanti, jedan joj je posebno drag, neutralan, ali nikad dosadan. Njegova snaga je upravo u jednostavnosti: šta god da obuče ispod, uvijek izgleda zaokruženo. 
Nadinin stil se često opisuje kao casual, ali efektan i upravo ovakvi komadi to potvrđuju.
„Super je kad imaš jedan dobar komad umjesto šesnaest, a jednako je efektno.“, dodala je.
Animal print i ‘’malo'' drame
Po treći, ujedno i završni komad, Nadine odlazi iz prostorije uz smijeh i dobacuje: „Sačekajte me malo…“ .
Vraća se s dugom bundom u leopard uzorku, u dubokim čokoladno-smeđim tonovima i usput dodaje: „Osjećam se kao Cruella de Vil.“
Bez dileme, riječ je o najdramatičnijem komadu u njenom ormaru.
Animal print je, kako kaže, njena slabost i ne zadržava se samo na kaputu. U tom trenutku, na sebi već nosi tri različita animal uzorka: kapa, bunda i papuče. Uprkos svemu, ne djeluje pretjerano. Naprotiv, izgleda potpuno prirodno.
„Imam i papuče u istom fazonu, znači, it’s a match“, dodaje kroz smijeh.
Kod Nadine, ovakvi komadi nisu rezervisani za posebne prilike, oni su dio svakodnevice i način da se karakter unese i u najjednostavniju kombinaciju.
Zavirivanje u Nadinin ormar nije bilo lista trendova niti vodič za kupovinu. Više je ličilo na kratki uvid u način razmišljanja o prostoru, tijelu i izrazu. Njeni omiljeni komadi nemaju zajednički nazivnik u boji, kroju ili sezoni, ali imaju u stavu.
Nose priču, emociju i sigurnost u vlastiti ukus.
Baš kao i njen dom, stil Nadine podsjeća da moda ne mora biti tiha da bi bila promišljena. Ona može biti glasna, slojevita i pomalo ‘’neuredna'', sve dok je iskrena.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
