TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 18.8.2022.
Otkrivanje kulinarskog svijeta jedna je posebna avantura i vjerujemo da će se s tim mnogi složiti. Bogatstvo okusa, različite arome, preferencije i mirisi samo su dio čarolije koja gastronomsku priču svakog jela čini jedinstvenom.
Uz mnoštvo prepoznatljivih jela koje različite kulture kreiranju na svoj prepoznatljiv način, ne možemo sakriti ljubav prema onoj tradicionalnoj i karakterističnoj za područje regije.
Možda zbog toga što upravo ti okusi kriju neke posebne nostalgične trenutke ili pak razlog tomu su očaravajuće i neodoljive arome.
Istražujući lokalne recepture našu pažnju je ukrao zaljubljenik u gastronomiju Neno Svjetlanović - mnogima poznatiji pod pseudonimom @NenoCooks. Svojim receptima, koji su veoma često popraćeni zabavnim ali i šaljivim komentarima, Neno je osvojio široku publiku na TikToku i Instagramu. Ovog puta u razgovoru s našim uredništvom otkrio je zanimljive detalje o svom kulinarskom projektu, a kada smo ga pitali kako bi se opisao u par riječi, u svom prepoznatljivom stilu je odgovorio kao baš dobar čovjek bome :) .
* * *
Kako se rodila ljubav prema kulinarstvu?
Mislim da je ljubav uvijek bila tu, čak i od malih nogu sam počeo 'rokati' začine u jaja, iako su nakon toga bila odvratna. Pravio sam keks tortu još početkom osnovne. Ljubav je bila tu, samo nije bilo iskustva. Čak i u studentskim danima znao sam, da bih napravio pizzu, otići u pizzeriu i tražiti sirovo tijesto jer nisam znao da ga sam napravim. Tek oko 22-23 godine, kada sam malo proširio svoje znanje, otvorila su mi se vrata da tu ljubav još više prenesem u praksu.
U vašim receptima uživa široka publika. Kako ste došli na ideju snimanja svojih jela?
2018. gledajući najviše Binging with Babish-a, koji je došao sa unikatnom idejom pravljenja jela iz filmova. To se pokazalo kao pun pogodak i pomeo je konkurenciju. Smatrao sam da bih i ja mogao smisliti nešto kreativno i da bih trebao probati raditi nešto što volim kako ne bih krivio kičmu za računarom do penzije, obzirom da sam informatičar. Babish je pravio hranu iz kultnih filmova i serija, a ja nekada dam sebi izazov da pravim 'meme' hranu s Balkana kao što je zidarev sendvič ili Princess Ozanin sendvič, tako da se tu može naći uticaj i poveznica ili kao što ja to volim nazvati - Babish za sirotinju. Za realizaciju toga je trebalo par godina jer sam htio da to sve ispadne ozbiljno.
Možete li nam izdvojiti svoj omiljeni recept?
Mađarska gulaš supa. Kada sam se vratio iz Mađarske u kojoj sam je probao 2016., napravio sam svoju verziju iste i tad sam sebi rekao 'Neno, bit će nešto od tebe'. Odatle i hrabrost za eksperimentisanje i poduhvate u koje se rijetko ko upusti tipa somuni, traženje nove tehnike za peći tortilje... Recept za gulaš ćete vidjeti uskoro, a od postojećih bih izabrao vojnički grah. Ako ljudi žele da naprave nešto po mom receptu, savjetovao bih da izaberu taj, jer mislim da je moja metoda jedna od najboljih koju ćete naći na internetu.
Jeste li više ljubitelj moderne ili tradicionalne kuhinje?
Veliki sam ljubitelj tradicionalne kuhinje, a iako cijenim to što vrhunski kuhari rade i divim se njihovim idejama, taj moderniji fine dining pristup i molekularnu gastronomiju zaobilazim u širokom luku. S druge strane, u potpunosti podržavam eksperimentisanje sa tradicionalnom hranom. Sve na svijetu se može unaprijediti, pa tako i jelo, ali ljudi mnogo bježe od toga jer mnogi to nazivaju skrnavljenjem jela.
Kada biste morali kuhati samo jedno jelo do kraja života, koje bi to bilo?
Pizza Napoletana ili eventualno burek ali u tom slučaju bih zamolio na pravo da se igram sa filovima.
Što biste savjetovali onima koji se još uvijek ne mogu pohvaliti s kulinarskim vještinama?
Vježbajte, eksperimentišite, probavajte sve što vam padne na pamet i radujte se svojim neuspjesima. Mnogo više ćete naučiti kada vidite kako hrana i namirnice reaguju kada uradite nešto neispravno, nego kada uradite nešto ispravno, tako da meni bude drago kada god napravim neki fail u kuhinji jer znam da sam u tom trenutku naučio nešto novo. Rutom kojom ide većina kuhara u domaćinstvima – nauči pravit pitu i još pet sporo kuhanih narodnih jela, ispraksaj se u njima i pravi ih savršeno svaki put - nećete puno postići. Ujedno, za kuhanje vam ne treba talenat kao za muziku, glumu, sport... Kuhanje je 95% čisto znanje i iskustvo tako da u kuhanju nema onoga 'nije ovo za mene'. Sa druge strane ako vam kuhanje ne stvara zadovoljstvo i nije vam zanimljivo, to je druga stvar. Onda ga ostavite nekom drugom.
* * *
Foto: Neno Stojanović / Damir Hodžić
TEKST: Lamija Muratagić
Tihi luksuz se pojavio u trenutku kada je moda već bila pomalo umorna od same sebe. Nakon sezona u kojima se stil često čitao kroz veličinu logotipa, prepoznatljivost torbe i brzinu kojom se komad mogao povezati s određenim statusom, kvalitetan kaput, dobra košulja i torba bez velikog znaka djelovali su kao olakšanje.
U tom prostoru su se savršeno snašli The Row, Loro Piana, Brunello Cucinelli i Toteme, brendovi koji su već govorili jezikom materijala, kroja i diskrecije. Internet je naravno tome dodao svoje ime, old money, i tako je cijela estetika dobila jednostavno objašnjenje za nešto što je u početku trebalo izgledati kao da se ne objašnjava.
Onda se dogodilo ono što se modi stalno događa kada trend previše dobro funkcioniše. Počelo se prepisivati. Ono što je krenulo kao suptilan ukus postalo je vrlo čitljiva formula. Odjednom su svi izgledali vrlo smireno, vrlo skupo i vrlo slično.
Vrlo old money.
Kada se estetika koja je počela kao znak dobrog oka pretvori u set sigurnih odluka, moda vrlo brzo počne tražiti izlaz. Šta sad?
Nakon sezona u kojima je najbolji kompliment bio da nešto izgleda “skupo”, ponovo se vraća još bolje pitanje: izgleda li ovo kao osoba koja ga nosi?
Moda u 2026. zadržava ono najbolje iz perioda tihog luksuza: kvalitet materijala, precizan kroj i smireniji odnos prema brendiranju. Ipak, elegancija više nije vezana isključivo za suzdržanost. Pažnja se pomjera prema garderobi koja jasnije odražava osobu koja je nosi.
Klasika ostaje važna, ali dobija savremeniji izraz kroz opuštenije siluete, zanimljivije teksture i promišljenije detalje. I ponovno se vraćamo bojama!
Na pistama i u street styleu ponovo se vidi želja za bojom koja nije tu samo da “razbije” neutralnu kombinaciju, nego da preuzme dio karaktera. Vraćaju se dublji tonovi, neočekivane nijanse pa i one pomalo eklektične boje koje ne izgledaju kao siguran izbor na vješalici, ali na osobi odjednom imaju smisla.
Uz njih dolaze teksture koje odjeći vraćaju pokret, od satena i pletiva do brušene kože, organze i materijala koji se pomjeraju, gužvaju i hvataju svjetlo.
U tome je ključna razlika između estetike i stila.
Estetika se lako prepoznaje i još lakše ponavlja. Stil traži izbor.
U narednim mjesecima sve više ćemo viđati kombinacije u kojima se vidi da osoba ne slijedi samo jednu modnu formulu, već poznaje svoj ritam, svoje proporcije i ono u čemu se osjeća najbolje.
To je zapravo najljepši nastavak priče nakon tihog luksuza. Red koji je donio ostaje koristan.
Sada mu se vraća ono što je modi počelo nedostajati: lični potpis.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
